1              Poslovni broj: Gž R-1244/2020-2

Poslovni broj: Gž R-1244/2020-2

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Helena Silić, u pravnoj stvari tužiteljice E. Š. S. iz Z., koju zastupaju punomoćnici D. T. i J. T., odvjetnici u Z., protiv tuženog T. d.d., Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i p. d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-196/2019 od 23. srpnja 2020., 10. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-196/2019 od 23. srpnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana žalba tužiteljice te se rješenje o trošku sadržano u dijelu pod točkom III. izreke:

a) preinačuje u pobijanom dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 3.750,00 kuna do iznosa od 4.375,00 kuna (za iznos od 625,00 kuna) i u tom dijelu rješava:

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 23. srpnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena",

b) potvrđuje u pobijanom dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 4.375,00 kuna do iznosa od 5.625,00 kuna.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 53,13 kuna.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 16.289,27 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 14.537,85 kuna teku od 31. srpnja 2018. do isplate (točka I. izreke) te joj naknaditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.750,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana presuđenja do isplate (točka II. izreke), dok je zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 3.750,00 kuna do zatraženog iznosa od 5.625,00 kuna odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i II. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje u tekstu: ZPP-a), predlažući ovom sudu da istu u pobijanom dijelu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev i obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Protiv prvostupanjske odluke u dijelu pod točkom III. izreke žali se tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji je žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavka 1. točke 2. ZPP-a, predlažući ovom sudu da istu u pobijanom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe.

Žalba tuženika nije osnovana.

Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu bruto iznosa od 16.289,27 kuna na ime jubilarne nagrade za ostvarenih 25 godina rada kod tuženika kao poslodavca.

Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, slijedom čega u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a na koju bitnu povredu tuženik neosnovano ukazuje u svojoj žalbi. Isto tako nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, a na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je i pravilno primijenio materijalno pravo (osim u dijelu koji se odnosi na troškove postupka).

Tuženik u žalbi sadržajno ponavlja činjenice koje su bile predmetom utvrđivanja i raspravljanja pred sudom prvog stupnja te iznosi svoje zaključke o predmetu spora koji su različiti od zaključaka koje je izveo sud prvog stupnja, a isti ne sadrže valjanu pravnu argumentaciju kojom bi se opravdano mogla dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske odluke.

S tim u vezi, posebno je za naglasiti da je pravilan zaključak suda prvog stupnja da su tražbine radnika nastale do dana otvaranja predstečajne nagodbe prioritetne tražbine i to sukladno odredbi članka 3. točke 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12., 144/12., 81/13. i 112/13.) te da sukladno odredbi članka 51. stavka 8. spomenutog Zakona vjerovnici prioritetnih tražbina ne prijavljuju svoje tražbine u postupak predstečajne nagodbe, kao i da sam postupak predstečajne nagodbe ne utječe na prioritetne tražbine (članak 71. stavak 3. istog Zakona).

Tuženik u žalbi ističe da tužiteljica nije dokazala ni osnovu ni visinu tužbenog zahtjeva, međutim, i osnova i visina tužiteljičinog potraživanja su nedvojbeno utvrđeni. Naime, iz Odluke tuženika broj 160/2015 od 11. studenog 2015., a koja je Odluka donesena na temelju članka 19. Statuta i članka 51. Pravilnika o radu tuženika, proizlazi da se isti obvezao tužiteljici isplatiti jubilarnu nagradu za 25 godina radnog staža, dok iz dokumenta tuženika "izračun jubilarne" od 18. studenog 2019. proizlazi da je bruto iznos jubilarne nagrade 16.289,27 kuna, a upravo navedeni iznos tužiteljica i potražuje u ovom postupku.

Napokon, prvostupanjski je sud, odlučujući o troškovima parničnog postupka djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo i to u dijelu u kojem tužiteljici nije priznao trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, a s obzirom da je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora bila 16.289,27 kuna, sukladno Tbr. 7.1. i Tbr. 9.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje u tekstu: OT), tužiteljici je za zastupanje na navedenom ročištu trebalo priznati 50 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna (Tbr. 50 OT) i uvećano za PDV (Tbr. 42 OT) iznosi ukupno 625,00 kuna.

Također, s obzirom da je tužiteljica uspjela u žalbi s otprilike 34%, imajući na umu vrijednost predmeta spora ožalbenog dijela odluke o trošku, istoj je, sukladno Tbr. 10.5. i Tbr. 7.1. OT-a, trebalo dosuditi iznos od 42,50,00 kuna što uvećano za PDV iznosi 53,13 kuna.

Slijedom svega navedenog, na temelju odredaba članka 368. stavka 1., članka 380. točke 3. i članka 166. stavka 1. i 2. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 10. ožujka 2021.