- 1 -              Rev 2656/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2656/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja K. M., OIB: ..., iz P., drugotužitelja E. T., OIB: ..., iz P., trećetužitelja I. Č., OIB: ..., iz P., četvrtotužitelja M. V., OIB: ..., iz P., petotužitelja E. V., OIB: ..., iz P., šestotužitelja M. J., OIB: ..., iz L., i sedmotužiteljice A. H., OIB: ..., iz R., kao nasljednice pok. J. H., koje zastupa punomoćnik H. G., odvjetnik u O., protiv tuženika O. G. d.o.o., OIB: ..., S., kao sljednika H. P. d.o.o., P., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u O., radi poništenja odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-298/2017-5 od 23. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku – Stalne službe u Našicama poslovni broj Pr-494/15-12 od 6. listopada 2015., u sjednici održanoj 9. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-298/2017-5 od 23. svibnja 2018., i presuda Općinskog suda u Osijeku – Stalne službe u Našicama poslovni broj Pr-494/15-12 od 6. listopada 2015., i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev prvo do sedmo tužitelja za utvrđenje da su nedopuštene odluke prednika tuženika od 2. travnja 2014. o stavljanju izvan snage odluke o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 15. siječnja 2014., odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. svibnja 2014. i odluke od 29. svibnja 2014. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava prvo do sedmo tužitelja, kao i zahtjev prvo do sedmo tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn.

 

Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.800,00 kn, sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u st. I., II., III., IV., V., VI. i VII. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev prvo do sedmo tužitelja za utvrđenje da su nedopuštene odluke prednika tuženika od 2. travnja 2014. o stavljanju izvan snage odluke o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 15. siječnja 2014., odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. svibnja 2014. i odluke od 29. svibnja 2014. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava prvo do sedmo tužitelja sve pobliže navedeno kao u st. I.-VII. izreke. Ujedno je, u st. VIII. izreke, naloženo tuženiku naknaditi svakom tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod st. I., II., III., IV., V., VI. i VII. izreke, dok je preinačena prvostupanjska presuda suda u dijelu odluke o trošku pod st. VIII. izreke na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn, dok je preostali dio zahtjeva prvo do sedmo tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn odbijen kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev svih tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška i troška revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Revizijski sud ispitao je drugostupanjsku presudu pobijanu u smislu čl. 392.a st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev prvo do sedmo tužitelja za utvrđenje da su nedopuštene odluka prednika tuženika od 2. travnja 2014. kojom je stavljena izvan snage odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2014., odluka od 12. svibnja 2014. kojima je prednik tuženika tužiteljima izvanredno otkazao ugovor o radu i drugostupanjska odluka prednika tuženika od 29. svibnja 2014. kojom su odbijeni zahtjevi za zaštitu prava tužitelja protiv odluke o izvanrednom otkazu.

 

Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev prvo do sedmo tužitelja polazeći od nespornih te u postupku utvrđenih činjenica:

 

- da je prednik tuženika odlukama od 15. siječnja 2014. tužiteljima otkazao ugovore o radu poslovno uvjetovanim otkazima, uz otkazni rok, utvrdio da tužitelji imaju pravo na isplatu plaće za vrijeme trajanja otkaznog roka, kao i da tužitelji za vrijeme otkaznog roka nisu u obvezi dolaziti na posao; da su svi tužitelji 27. siječnja 2014. podnijeli zahtjev za zaštitu prava koji je prednik tuženika odlukom od 10. veljače 2014. odbio,

 

- da su svi tužitelji pred prvostupanjskim sudom pokrenuli parnični postupak broj P-49/14 u kojem su tražili da se utvrdi da su odluka prednika tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu od 15. siječnja 2014. i drugostupanjska odluka od 10. veljače 2014. nedopuštene, podnijeli zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, naknadu štete zbog nezakonitog otkaza i isplatu naknade plaće,

 

- da je prednik tuženika bez suglasnosti tužitelja odlukom od 2. travnja 2014. stavio izvan snage odluke o poslovno uvjetovanim otkazima ugovora o radu, pozvao tužitelje na rad, što tužitelji nisu prihvatili, te nakon toga zbog neopravdanog izostanka s posla tužiteljima izvanredno otkazao ugovor o radu odlukom od 12. svibnja 2014. protiv koje su tužitelji podnijeli zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio odlukom od 29. svibnja 2014.,

 

- da je u parničnom postupku pod brojem P-49/14 donijeta presuda na temelju priznanja i presuda kojom su prihvaćeni zahtjevi tužitelja za utvrđenje da su odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2014. i drugostupanjska odluka od 10. veljače 2014. nedopuštene, prihvaćen je zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu s danom 17. lipnja 2014., zahtjev za naknadu štete zbog nezakonitog otkaza te isplatu naknade plaće,

 

- da je prvostupanjska presuda pod brojem P-49/14, povodom žalbi stranaka, presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3686/2014 od 15. travnja 2015. potvrđena u dijelu u kojem su zahtjevi tužitelja prihvaćeni, kao i u dijelu u kojim je u odnosu na tužitelje M. J., E. T. i M. V. tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbijen, te ukinuta u odluci o naknadi parničnog troška u odnosu na sve tužitelje,

 

- da je tuženik protiv drugostupanjske presude podnio reviziju.

 

Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan uz obrazloženje da tuženik nakon što je odlukama od 10. veljače 2014. odbio zahtjeve tužitelja za zaštitu prava protiv odluke o poslovno uvjetovanim otkazima, a čime je odluka o poslovno uvjetovanim otkazima postala konačna, nije bio više ovlašten odlukom od 2. travnja 2014. opozvati – staviti izvan snage odluku o poslovno uvjetovanom otkazu, da je slijedom toga nedopuštena i odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. svibnja 2014., kao i drugostupanjska odluka od 29. svibnja 2014. kojom su odbijeni zahtjevi tužitelja za zaštitu prava protiv izvanrednog otkaza.

 

Drugostupanjski sud, ocijenivši da je u okolnostima konkretnog slučaja kada je prednik tuženika odlukama od 10. veljače 2014. odbio zahtjeve tužitelja za zaštitu prava protiv odluka o poslovno uvjetovanom otkazu od 15. siječnja 2014., zaključuje da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu u postupku pred tuženikom kao poslodavcem postala konačna, slijedom čega prednik tuženika nije mogao više odlukom od 2. travnja 2014. opozvati odluke o poslovno uvjetovanim otkazima i zbog toga što su tužitelji već pokrenuli parnični postupak pod brojem P-49/14 radi utvrđenja nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza te da su posljedično tome nedopuštene i odluka prednika tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. svibnja 2014. i drugostupanjska odluka od 29. svibnja 2014. kojima su odbijeni zahtjevi tužitelja za zaštitu prava protiv izvanrednog otkaza.

 

Navedeni zaključak nižestupanjskih sudova je pogrešan.

 

U situaciji kada su tužitelji protiv odluke o poslovno uvjetovanim otkazima od 15. siječnja 2014. podnijeli zahtjev za zaštitu prava a potom i tužbu nadležnom sudu, tada odluke nisu postale niti su mogle postati konačne.

 

Konačna odluka poslodavca je ona odluka koja po njenom donošenju nije pravnim putem osporavana od strane radnika na način i u rokovima koje propisuje odredba čl. 129. Zakon o radu ("Narodne novine", broj 149/09 – dalje: ZR), a niti ju je sam poslodavac u tim rokovima stavio izvan snage. Takvu odluku poslodavac naknadno nije ovlašten staviti izvan snage. ("Nakon konačnosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac nije ovlašten jednostrano opozvati tu odluku." – Pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (III/06), Su-IV-1/2006, od 24. travnja 2006., Revr-1786/12 od 30. listopada 2013.)

 

U situaciji kada su radnici protiv odluke o otkazu podnijeli zahtjev za zaštitu prava i potom tužbu nadležnom sudu kojim traži utvrđenje da je odluka nedopuštena, tada odluka o otkazu kao osporavani akt poslodavca nije postala niti je mogla postati konačna. Budući da odluka nije postala konačna, poslodavac ima ovlast staviti je izvan snage i pozvati radnike na rad, uz obvezu isplate materijalnih davanja bez kojih su radnici ostali zbog odluke koja je stavljena izvan snage. U tom smislu je i praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-238/16 od 30. ožujka 2017.): "Poslodavac ima ovlast staviti izvan snage odluku o otkazu ugovora o radu protiv koje je radnik podnio zahtjev za zaštitu prava i tužbu nadležnom sudu."

 

Slijedom navedenog, u konkretnom je slučaju tuženik odluke o otkazu koje nisu postale konačne imao ovlast staviti izvan snage te pozvati tužitelje na rad, te je u tom smislu pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova da bi odluka o opozivu otkaza bila nedopuštena. Budući da se tužitelji nisu odazvali pozivu poslodavca i neopravdano izostali s posla, to je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu na temelju odredbe čl. 108. ZR.

 

Obzirom da su nižestupanjski sudovi na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenili materijalno pravo, to je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude.

 

Kako su nižestupanjske odluke preinačene, a tužitelji su u cijelosti izgubili parnicu, valjalo je sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP odlučiti i o parničnom trošku, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: OT), tuženiku priznati jednokratnu nagradu u iznosu od 2.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 2. i Tbr. 50. OT) uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 42. OT). Ujedno, je tuženiku primjenom Tarife sudskih pristojbi kao sastavnog dijela Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15 – dalje: Tarifa ZSP), valjalo priznati i pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 400,00 kn (Tbr. 1. st. 2. Tarife ZSP) i pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 400,00 kn (Tbr. 2. st. 1. Tarife ZSP).

 

Slijedom navedenog, valjalo je tuženiku dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.300,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje su određene na temelju odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 93/14 i 73/17), po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08 i 78/15).

 

Ujedno je, tuženiku, valjalo priznati i trošak sastava revizije u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 10. toč. 6., Tbr. 42. i 50. OT), kao i sudsku pristojbu na reviziju u iznosu od 800,00 kn (Tbr. 3. st. 1. Tarife ZSP), odnosno dosuditi istome trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.800,00 kn.

 

Zagreb, 9. ožujka 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.