- 1 -              Rev 1254/2014-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1254/2014-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari              tužitelja 1. P. P. iz R., 2. M. Z. iz R., i 3. K. S. iz R., svi zastupani po punomoćnicima Odvjetničkog društva P. i G., odvjetnicima u Z., protiv tuženika J. O. d.d. Z., zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva G.&pertneri, odvjetnicima u Z., radi naknade štete, i po tužbi tužitelja P. P. iz R., kao nasljednika pok. A. P., protiv tuženika J. O. d.d. Z., zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva G.&partneri, odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji 1.-3. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-2830/12-3 i Gž-2831/12-2 od 16. prosinca 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-390/09-45 od 17. veljače 2012., i preinačeno rješenje Općinskog suda u Rovinju-Rovigno, posl.br. P-390/09-45 od 17. veljače 2012., u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2021.

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Revizije 1., 2. i 3. tužitelja u odnosu na presudu Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-2830/12-3 i Gž-2831/12-2 od 16. prosinca 2013., u dijelu u kojem su odbijene žalbe tužitelja, te potvrđena presuda Općinskog suda u u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-390/09-45 od 17. veljače 2012., u dijelu izreke pod točkom I. odbacuju se kao nedopuštene.

 

              II. Revizija 1. tužitelja P. P. podnesena protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-2830/12-3 i Gž-2831/12-2 od 16. prosinca 2013., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-390/09-45 od 17. veljače 2012., kojim je odbijen tužbeni zahtjev 1. tužitelja u dijelu izreke pod točkom II. se ukida i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              III. O troškovima postupka nastalih u reviziji i odgovora na reviziju odlučit će se u odluci o konačnoj stvari.             

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

              »I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

              "1. Nalaže se tuženiku J. o. d.d. Z., da I. tužitelju P. P. iz R., na ime naknade neimovinske štete po osnovi duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta supruge isplati iznos od 100.000,00 kn, II. tužiteljici M. Z. iz R., po osnovi duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta majke isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 65.000,00 kn, da III. tužiteljici K. S. iz R., po osnovi duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta majke isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 65.000,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

              2. Nalaže se tuženiku J. o. d.d. Z., da I. tužitelju P. P. iz R., na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 835.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.08.2009. do isplate po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku J. o. d.d. Z., da I.-III. tužiteljima nadoknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 315.037,50 kn s  pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljima da naknade tuženiku prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 72.540,00 kn, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 58.515,30 kn, odbija se kao neosnovan.«

 

Presudom suda drugog stupnja odlučeno je:

 

"Odbijaju  se žalbe 1. tužitelja P. P., 2. tužitelja M. Z. 3. tužitelja K. S. i tužitelja P. P. kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno, posl.br. P-390/09-45 od 17. veljače 2012. godine."

 

Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

»Djelomično se prihvaća žalba punomoćnika tužitelja, te  se preinačava rješenje Općinskog suda u Rovinju-Rovigno, posl.br. P-390/09-44 od 17. veljače 2012. godine, na način da sada preinačeno glasi:

"Punomoćniku tužitelja, Odvjetničkom društvu P. i G., odvjetnicima iz Z. isplatiti će se na teret državnog proračuna iznos od 11.833,00 kuna u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška delegacije u iznosu od 2.021,00 kuna odbija kao neosnovan."«

 

Protiv navedene presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete po osnovi duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe reviziju su podnijeli 1., 2. i 3. tužitelji zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a u odnosu na dio presude kojim je odbijen zahtjev 1.  tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 835.000,00 kn reviziju je podnio 1. tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Tužitelji predlažu da revizijski sud prihvati reviziju i u cijelosti ukine presudu suda drugog stupnja, preinači presudu suda prvog stupnja na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizije tužitelja odbiju kao neosnovane.

 

Revizija 1., 2. i 3. tužitelja u odnosu na potraživanja naknade štete po osnovi duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta supruge i majke nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovoga Zakona.

 

Vrijednost predmeta spora u odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na ime naknade neimovinske štete po osnovi duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta supruge i majke ne prelazi iznose od 200.000,00 kn, budući je 1.  tužitelj zatražio isplatu iznosa od 100.000,00 kn, 2. tužiteljica u iznosu od 65.000,00 kn i 3. tužiteljica iznos od 65.000,00 kn. Stoga protiv tog dijela presude nije dopuštena tzv. redovna revizija koju su tužitelji podnijeli.

 

Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužitelja u odnosu na odluku kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete na ime duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta pok. supruge i majke odbaciti kao nedopuštenu i na temelju odredbe čl. 392. ZPP riješiti kao u st. I. izreke rješenja.

 

Revizija 1. tužitelja protiv presude kojom je odbijen zahtjev tužitelja P. P. kao pravnog sljednika pok. tužiteljice A. P. za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti je osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, da budući presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u međusobnom proturječju, da ne postoji ni proturječnost između sadržaja iskaza danih u postupku i sadržaja obrazloženja naprijed navedene presude.

 

Međutim, osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev 1. tužitelja kao pravnog sljednika prvotne tužiteljice A. P. smatrajući kako je takav zahtjev neosnovan, s obzirom da kod prednice tužitelja nije završeno liječenje. Iako je prednica tužiteljice podnijela samostalnu tužbu zbog naknade štete zbog povrede prava osobnosti i ista nakon nekoliko mjeseci umrla, drugostupanjski sud je shvaćanja da zahtjev tužitelja, koji se odnosi na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, može nastati tek završetkom liječenja, odnosno stabiliziranjem zdravlja koje je narušeno štetnim događajem, odnosno kad su nakon dovršenog liječenja ostale posljedice. Uzimajući u obzir da je tužba za taj vid štete podnesena mjesec i pol nakon doživljene nezgode, za vrijeme liječenja oštećenice, i to na način da je otiskom njezinog prsta na punomoć dano ovlaštenje punomoćniku za podnošenje tužbe, sud smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

Po ocjeni sudova zdravstveno stanje tužiteljice nije se moglo smatrati konačnim, već su takve posljedice za takav vid štete izostale smrću oštećenice, zbog čega je trebalo odbiti tužbeni zahtjev sljednika tužiteljice.

 

S takvim pravnim  shvaćanjem ne slaže se ovaj revizijski sud.

 

Prema odredbi čl. 1102. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 1/08, 41/08 – dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

 

Prema st. 2. citirane odredbe, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

Odredbom čl. 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

 

Prema odredbi čl. 1105. st. 1. ZOO tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti, ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

U konkretnom slučaju ovaj sud smatra da su sudovi pogrešno primijenili odredbu materijalnog prava.

 

Pretpostavka za naknadu štete je nastanak (postojanje) štete, a kada je riječ o neimovinskoj šteti, kao u ovom slučaju zbog povrede prava osobnosti, trenutak nastanka štete odnosno štetne posljedice ne trebaju se poklapati s nastankom štetnog događaja.

 

Prema ustaljenoj sudskoj praksi završetak liječenja, odnosno stabilizacija zdravstvenog stanja smatra se trenutkom nastanka štete, jer se tada sa sigurnošću može utvrditi opseg i stupanj svih okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade na ime povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 1100. i čl. 1101. ZOO.

 

S obzirom da je oštećenica, prema neprijepornim utvrđenjima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, za života podnijela pisani zahtjev za naknadu štete, sukladno odredbi čl. 1105. st. 1. ZOO, njezina tražbina zbog povrede prava osobnosti, trenutkom njezine smrti prešla je na njezinog nasljednika, u konkretnom slučaju 1. tužitelja.

 

Pitanje dospjelosti tražbine s obzirom na kratko vremensko razdoblje od trenutka ozljeđivanja do trenutka smrti prednice tužitelja nije upitno, jer se ne može s obzirom na vrstu i težinu ozljeda oštećenice govoriti da nije došlo do povrede prava osobnosti koja joj da je za pravo naknadu neimovinske štete, već se u ovakvoj pravnoj situaciji može govoriti samo o visini primjerene naknade koja pripada tužiteljici.

 

Valja napomenuti da su sudovi prihvatili nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. dr.  R. Ć. koji je u istom naveo da je tužiteljica između ostalog zadobila frakturu sedmog vratnog kralješka; iščašenje kralješka segmenta C6/C7; kompletnu ozljedu vratnog segmenta leđne moždine te tetraplegiju (oduzetost obje ruke i noge). Također je navedeno da do oporavka funkcije leđne moždine nije moglo doći te je izvjesno da je ista ostala potpuno nepokretna, koje stanje je konačno.

 

Ovaj sud smatra da pojedine kvalifikatorne okolnosti (kao što su jačina i trajanje primarnog straha, trajanje bolova jakog srednjeg i blagog intenziteta) svakako utječu na prosudbu o visini naknade na ime povrede prava osobnosti.

 

S obzirom na navedene okolnosti i činjenice koje su za sada utvrđene u tijeku postupka, u situaciji kada oštećenica koja je direktno stradala u prometnoj nezgodi podnese zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, te izvjesno vrijeme nakon podnošenja zahtjeva premine od posljedica zadobivenih u prometnoj nezgodi, u takvoj situaciji njezin nasljednik, u ovoj situaciji 1. tužitelj, u odnosu na podneseni zahtjev za naknadu štete stupa u njezinu pravnu poziciju. Tada on nezavisno od prava na naknadu vezano za smrt supruge, ima pravo i na naknadu koju bi njegova supruga zbog povrede prava osobnosti imala da nije podlegla ozljedama, koje su u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, pa vrijeme od ozljeđivanja do smrti može utjecati jedino na visinu pravične novčane naknade, ali ne i na samo pravo na naknadu.

 

S obzirom da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjski sudovi nisu utvrdili sve odlučne činjenice vezane uz ocjenu za utvrđivanje visine naknade štete na ime povrede prava osobnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP zbog pogrešne primjene prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev 1. tužitelja P. P., te predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku sudovi će na temelju činjenica utvrđenih u postupku donijeti pravilnu, na zakonu osnovanu odluku.

 

Zagreb, 9. ožujka 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.