- 1 -              Rev 696/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 696/2019-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. G. iz Republike Srbije, K., koju zastupa punomoćnik P. V., odvjetnik iz Odvjetničkog društva V. i p. j.t.d. u Š., protiv tuženice B. Š. iz Z., koju zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., radi utvrđenja prava vlasništva, uknjižbe i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-808/2017-3 od 18. lipnja 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1576/16 od 12. lipnja 2017., u sjednici održanoj 9. ožujka 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-808/2017-3 od 18. lipnja 2018. i presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1576/16 od 12. lipnja 2017. u dijelu kojim je odlučeno o podrednom tužbenom zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva dijela od 16 m2 stana u P., pobliže opisanog u izrekama presuda te za predaju istog u posjed tužiteljice i uspostavu prijašnjeg stanja, kao i u dijelu kojim je odlučno o troškovima postupka, te se predmet u tim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica u dijelu od 16/35 stana u P., smještenog u zgradi katastarske oznake 875 k.o. P., i to stana broj 2., u suterenu diletacije 2, koji se sastoji od 1. sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonice s WC-om, hodnika i terase, površine 35,00 m2, zatim za upis toga prava tužiteljice na predmetnoj nekretnini u zemljišnu knjigu i predaju u suposjed (točka I izreke), kao i podredni tužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva dijela tog stana, a koji je dio prikazan na skici mjesta očevida slovima A-B-C-D-A, površine 16 m2, za predaju u posjed tužiteljici tako opisanog dijela stana uz obvezu tuženice izgraditi pregradni zid po liniji koja je na skici mjesta očevida označena slovima C-D (točka II izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 25.781,25 kuna (točka III izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen prvotno postavljeni tužbeni zahtjev (točka I. izreke). Ujedno je prihvaćena žalba tužiteljice kao djelomično osnovana te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen podredni zahtjev i u odluci o troškovima postupka (točke II. i III. izreke) i suđeno je:

„1. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica dijela stana u P., sagrađen u zgradi kat. oznake čest. br. 875 k.o. P. i to stana br. 2., u suterenu diletacije 2, koji se sastoji od 1 sobe, dnevnog boravka sa kuhinjom, kupaonice s WC-om, hodnika i terase, površine 35,00 m2, koji je dio prikazan na skici mjesta očevida slovima A-B-C-D-A, površine 16 m2.

2. Dužna je tužena predati tužiteljici opisani dio stana iz točke 1. ove presude, slobodan od osoba i svojih stvari, te uspostaviti prijašnje stanje opisanog stana na način da izgradi pregradni zid po liniji koja je na skici mjesta očevida označena slovima C-D u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“ (točka II. izreke).

Nadalje je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 41.346,25 kuna (točka III. izreke).

 

Protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP) te podredno pozivom i na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP, predloživši revizijskom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, podredno ukinuti istu i vrati predmet drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava revizije.

 

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela odluke prelazi 200.000,00 kn,

 

2) ako je presuda donesena u sporovima o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenju postojanja radnog odnosa,

 

3) ako je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona.

 

U ovom predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn. Nadalje, presuda nije donesena u sporu oko postojanja ugovora o radu, odnosno prestanka radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te nije ni donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP na što se tuženica u reviziji poziva, već primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP.

 

Slijedom navedenog nije dopuštena revizija iz odredbe 382. st. 1. ZPP.

 

U ovom predmetu bila bi dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa ju je kao takvu ovaj sud i razmatrao.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz sadržaja revizije proizlazi da se materijalno pravna pitanja koje revidentica postavlja u reviziji svode na pitanje: “Je li u situaciji kad tužitelj zahtjev za utvrđenje prava vlasništva ističe protiv osobe koja se u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisala nakon što su se, po tvrdnji tužitelja, na njegovoj strani stekle pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, za ocjenu osnovanosti zahtjeva potrebno raspravljati pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani zemljišnoknjižnog vlasnika, ili osnovanost zahtjeva, koji se sadržajno u bitnom temelji na tvrdnji o višestrukom otuđenju, treba raspraviti kroz odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) o višestrukom otuđenju?".

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, revidentica navodi da su Županijski sud u Šibeniku u svojoj odluci poslovni broj Gž-1515/2012 od 26. siječnja 2010. i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-32/1997 od 16. rujna 1997., poslovni broj Rev-1679/2010 od 24. veljače 2011. i dr. izrazio shvaćanje koje je suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. ZPP ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva stana u P. površine 16 m2, koji temelji na ugovoru o kupoprodaji zemljišta te realiziranom ugovoru o građenju.

 

Nižestupanjski su sudovi u bitnom utvrdili:

 

- da su tužiteljica i njen prednik, pok. suprug A. G. s I. H. iz N. S., vlasnicom samostalne zidarske, fasaderske i krovopokrivačke radnje, kao izvođačem radova, a koju je kao punomoćnik zastupao suprug J. H., 19. veljače 1986. zaključili ugovor o građenju u naselju P.,

 

- da je 1989., po završetku gradnje, izvođač radova predao u posjed sporni stan – podrumsku prostoriju (jedna prostorija s WC-om i terasom) koja se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest. oznake 875 ZGR k.o. P., površine 16 m2, tužiteljici i njenom predniku,

 

- da su tužiteljica i njen prednik uselili u predmetni stan, opremili ga namještajem, platili priključke, plaćali režije i poreze te stan koristili sa svojom obitelji do početka Domovinskog rata,

 

- da je prednik tužiteljice A. G. umro .... 2005. te su njegove zakonske nasljednice tužiteljica kao supruga te kćeri A. G. i M. M., koje su sva prava po nasljedstvu oca na predmetnoj nekretnini ustupile majci, tužiteljici,

 

- da je predmetni stan trgovačko društvo H. d.o.o. Z., koje je zastupao J. H., prodalo, zajedno sa susjednim stanom, a koji su probijanjem vrata između njih postali jedna cjelina, kupcu tuženici B. Š. iz Z. kupoprodajnim ugovorom od 17. svibnja 1996., koja se od tada nalazi u posjedu stana,

 

- da je tuženica uknjižila pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju presude zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku broj P-1622/98 od 30. lipnja 1998., u kojem postupku je utužila knjižnog vlasnika B. Č. ženu P. iz P.,

 

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 2009.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica kao kvalificirana posjednica stana kroz razdoblje nesmetanog vršenja posjeda od 10 godina stekla pravo vlasništva dosjelošću na temelju odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), pa stoga tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva predmetnog stana, kao i podredni zahtjev za utvrđenje vlasništva dijela stana te predaju u posjed i uknjižbu istog, ocjenjuje neosnovanim.

 

Drugostupanjski sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključuje da je pogrešan stav prvostupanjskog suda o kvalifikaciji posjeda tuženice, ocijenivši da posjed tuženice nije zakonit (jer se ne zasniva na valjanom pravnom temelju kod činjenice da tužena svoj posjed temelji na ugovoru o kupoprodaji koji je sklopila s trećom osobom koja u trenutku sklapanja tog pravnog posla nije imala nikakvih prava niti ovlaštenja u odnosu na predmetnu nekretninu), pa se treba pravo vlasništva tuženice cijeniti kroz institut izvanredne dosjelosti, odnosno protekom roka od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja propisanog odredbom čl. 159. st. 3. ZVDSP, a koji rok nije protekao. Stoga zaključuje da tuženica nije stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, niti je dokazala stjecanje tog prava na bilo koji drugi mogući način, a kod činjenice da je tužiteljica ugovorom o građenju i predajom u posjed nekretnine, dokazala pravo vlasništva, ocjenjuje osnovanim podredni tužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva dijela stana te predaju u posjed i uknjižbu istog, te stoga primjenom odredbe 373. toč. 3. ZPP preinačuje prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

 

Prema ocjeni ovoga suda, nižestupanjski su sudovi imali pogrešan pravni pristup kada su osnovanost tužbenog zahtjeva na utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a koje vlasništvo tužiteljica temelji na ugovoru o kupoprodaji i ugovoru o građenju i ističe protiv osobe koja se u zemljišnim knjigama upisala kao vlasnik na temelju pravomoćne presude zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku broj P-1622/98 od 30. lipnja 1998., a nakon što su se, po tvrdnji tužiteljice, na njenoj strani stekle pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, ocjenjivali primjenom odredbe čl. 159. ZVDSP-a o stjecanju prava vlasništva dosjelošću osobe koja je već upisana kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a ne primjenom odredbe čl. 125. istog Zakona o višestrukom ugovaranju otuđenja.

 

Kako su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili raspraviti odlučne okolnosti za pravilnu primjenu materijalnog prava, a o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, to je, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku sudovi će postupajući u smislu naprijed navedenog donijeti novu zakonitu presudu.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 9. ožujka 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.