1              Poslovni broj: K-1/2020-21

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-1/2020-21

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Dinka Mešina, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika B. P. i J. T., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Božene Penić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika P. B., zbog kaznenog djela iz članka 153. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), na temelju optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem K-DO-1/2015, nakon javno održane i zaključene rasprave 4. ožujka 2021., u nazočnosti optuženika P. B., branitelja optuženika, R. P., odvjetnika u S., opunomoćenice žrtve, M. K., odvjetnice u S., i zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, M. D., a objavljene 9. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

OPTUŽENIK: P. B. (OIB: …), sin M. i I. rođene V., rođen … godine u S., s prebivalištem u P., na adresi B. …, državljanin R. H., po zanimanju stolar, sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen, s mjesečnim primanjima od oko 6.000,00 kuna, oženjen, otac petero djece, vlasnik obiteljske kuće, neosuđivan

 

 

k r i v   j e

 

što je 21. prosinca 2014. oko 03,00 sati u S., u K., u noćnom klubu J. d., s nakanom da se spolno zadovolji, protivno volji J. B. R. na plesnom podiju istu iznenada i snažno je obujmio oko struka, pokušavajući s njom plesati, unatoč njezinom protivljenju i odgurivanju, nastavio je jače stiskati i privijati uz sebe, dirati po tijelu, potom je okrenuo i obgrlio snažno rukama s leđa, zatim opet okrenuo prema sebi, iako ga je ona gurala od sebe, nije prestajao već je uporno čvrsto držeći je jednom rukom drugu ruku uvukao u hlače, zatim u gaćice i gurnuo joj prst u spolovilo, potom je odvukao do obližnjeg zida stišćući je tijelom naslonio na zid jednom rukom joj držao ruke iznad glave, a drugom dirao po intimnim dijelovima tijela i ljubio,

 

dakle, s drugom osobom uporabom sile bez njezinog pristanka izvršio izjednačenu spolnu radnju sa spolnim odnošajem,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanje – djelo opisano u članku 153. st. 1. u svezi s člankom 152. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 153. st. 1. KZ/11.

 

 

Stoga se optuženik P. B., na temelju članka 153. st. 1. KZ/11,

 

 

o s u đ u j e

 

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

 

Na temelju članka 55. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku P. B. navedena kazna zatvora zamjenjuju se radom za opće dobro, na način da mu se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

 

Na temelju članka 55. st. 5., 6. i 7. KZ/11, a nakon što osuđenik nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak, rad za opće dobro izvršiti će u roku koji to tijelo odredi, vodeći računa o njegovim mogućnostima s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, navedeni rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro, dok sadržaj rada za opće dobro određuje nadležno tijelo za probaciju u dogovoru s osuđenikom vodeći računa o njegovim sposobnostima i stručnosti. Ako se osuđenik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Ukoliko osuđenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku iz st. 5. članka, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu, a ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz st. 5.

 

Na temelju članka 148. st. 1. u vezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku dužan je optuženik P. B. na ime troškova kaznenog postupka platiti ukupan iznos od 4.400,00 kuna (četiritisućečetiristo kuna), od čega iznos od 1.400,00 (tisućučetiristo kuna) predstavlja troškove vještačenja, a iznos od 3.000,00 kuna (tritisuće kuna) predstavlja paušalnu svotu.

 

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred Županijskim sudom u Splitu optužnicu, pod poslovnim brojem K-DO-1/2015 od 14. srpnja 2015., protiv okrivljenika P. B. zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanja – djela opisanog u članku 153. st. 1. u svezi sa člankom 152. st. 1. KZ/11.

 

Ovaj sud je u predmetu pod poslovnim brojem K-44/15 od 5. veljače 2015. donio oslobađajuću presudu, a koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem I Kž 231/2016-6 od 26. studenog 2019., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće (list 193-194 spisa).

 

Prilikom očitovanja o optužnici, optuženik P. B. izjasnio se kako se ne smatra krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 153. st. 1. KZ/11 koje mu se u ovom postupku stavlja na teret, te kako će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

 

Sud je odbio prijedlog obrane koji se odnosi na ispitivanje svjedokinje A. S., kao i da se zatraži podatak je li na mjestu događaja uzet DNA, te ako jest je li izvršeno vještačenje.

 

U odnosu na ispitivanje svjedokinje S. potrebno je navesti kako je sud istu pozvao na raspravu, te kako se ista opravdala zbog rada u inozemstvu, pri čemu je navela kako ne poznaje optuženika (list 210 spisa). Bez obzira na navode svjedokinje, ovaj sud smatra kako se njezinim ispitivanjem ne bi saznale činjenice bitne za daljnji tijek postupka, budući da je tijekom postupka ispitan veći broj svjedoka, te sud može na osnovu iskaza tih svjedoka donijeti odluku.

 

Vezano za izuzimanje DNA, kao i eventualno vještačenje, potrebno je navesti kako je očito da isto nije napravljeno jer da je onda bi se takvi podaci nalazili u spisu.

 

Isto tako, branitelj optuženika se poziva na navode iz žalbe tužitelja, ali vijeće odluku ne donosi na temelju navoda iz žalbe, već na temelju dokaza koji se nalaze u spisu, pa je ovakve prijedloge obrane ocijenio usmjerenim na odugovlačenje ovog postupka, budući da u spisu ima dostatno dokaza za donošenje odluke u ovom postupku.

 

U dokaznom postupku, na temelju članka 431. st. 1. toč. 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19), pročitani su iskazi žrtve J. B. R. od 15. prosinca 2020. (list 214 spisa), svjedoka G. D. od 12. listopada 2020. (list 208 spisa) i stalne sudske vještakinje T. P. od 16. ožujka 2020. (list 200 spisa), dok su na temelju članka 431. st. 1. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku pročitani iskazi svjedoka, i to M. V. od 14. siječnja 2016. (list 142 spisa), V. D. P. od 14. siječnja 2016. (list 142-143 spisa), D. L. od 19. siječnja 2016. (list 144-145 spisa), J. R. od 19. siječnja 2016. (list 145 spisa), J. J. od 19. siječnja 2016. (list 145-146 spisa), M. V. od 19. siječnja 2016. (list 146-147 spisa), M. R. od 26. siječnja 2016. (list 150 spisa), D. S. od 26.siječnja 2016. (list 149 spisa), P. B. od 26. siječnja 2016. (list 148 spisa). Nadalje, u dokaznom postupku pregledan je i pročitan zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola kod J. B. R. od 21. prosinca 2014. (list 6 spisa), liječnička dokumentacija za J. B. R. (list 8-9 spisa), zapisnik o očevidu od 21. prosinca 2014. (list 10-11 spisa), izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja 21.prosinca 2014. (list 12 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 21. prosinca 2014. (list 13 spisa), izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku jedinicu od 29. prosinca 2014. (list 21-26 spisa), fotodokumentacija (list 108-111 spisa). Na kraju dokaznog postupka za optuženika P. B. pročitan je izvadak iz kaznene evidencije (list 97 spisa).

 

Na temelju članka 431. st. 3. i 4. u svezi s člankom 86. Zakona o kaznenom postupku iz spisa izdvojena je službena zabilješka od 21. prosinca 2014. (list 3 spisa), službena zabilješka od 29. prosinca 2014. (list 29 spisa), te je odlučeno da se po pravomoćnosti ovog rješenja navedena pismena zatvore u poseban omot i predaju sucu istrage radi čuvanja odvojeno od spisa kako se ne bi mogla razgledati, niti koristiti u postupku.

 

Nazočne stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka, niti daljnjih dokaznih prijedloga.

 

U obrani koju je 24. travnja 2015. iznio pred Županijskim državnim odvjetništvom u S. (list 93 spisa), optuženik P. B. naveo je kako je oko dva sata bio sa šankom sa svoja dva prijatelja, kako su naručili piće, kako su se tu vrtile tri cure, te kako je u jednom trenutku između njega i prijatelja mu M. upala jedna cura, kako ga je rukama uhvatila oko vrata i nogama oko struka, kako je on to prihvatio i kako su se počeli ljubiti, a da su njezine prijateljice smijale. Nadalje, optuženik je naveo kako su on i ta cura počeli plesati i kako su se tako odmakli od šanka neka dva do tri metra, kako su plesali i kako je svoje ruke držao oko njezina struka, na stražnjici, ali kako je nije dirao u predjelu spolovila,  kao i kako ga je  odjednom odgurnula i otišla do šanka, kako je J. J. uhvatila za vrat, te kako je uzela bocu koju je razbila i kako je njega uhvatila za majicu. Optuženik je naveo kako je onda došao redar i tu žensku osobu izveo izvan kluba, a da su on i njegovi prijatelji ostali za šankom, te kako je redar nakon toga došao do njega i rekao mu kako je najbolje da napusti klub, na što je njegov prijatelj J., koji je u vojsci, kazao da je najbolje da odu, jer da mu ne trebaju problemi. Isto tako, optuženik je naveo kako ga je nakon dva do tri dana nazvao vlasnik kluba i rekao mu kako je optužen za silovanje, kako mu je rekao da ode u policiju, a što da je on i napravio. Optuženik je naveo kako do ove večeri ove ženske osobe nije vidio, kako su one odlazile i dolazile do šanka i naručivale piće, kako je on ovoj ženskoj osobi prvi put nešto dobacio, te kako je drugi put po piće došla s prijateljicom, kako prvi put nije s njom uspostavljao kontakt, kako pretpostavlja kako je on njoj prvi prišao, ali kako ne zna što joj je tada rekao, kako je on bio s njezine lijeve strane, kako se ona okrenula prema njemu, kako je on nešto rekao, da se ona nasmijala i kako ga je zaskočila, rukama oko ramena, a nogama oko struka, što je on prihvatio i kako su se počeli ljubiti. Nadalje, optuženik je naveo kako nije bio naslonjen na zid WC-a, kako je tu bilo puno ljudi, a kako se šank nalazi preko puta WC-a i kako je on u tom prolazu plesao s ovom ženskom osobom, kako je ona njega ljubila i grlila, kao i kako su njegovi prijatelji i njezine prijateljice ostali za šankom, kao i kako on nije vidio da je ova ženska osoba bila u muškom društvu. Optuženik je naveo kako ga je ova ženska osoba u. jednom trenutku samo odgurnula, kako nije ništa rekla, kako je njegova prijatelja J. uhvatila za vrat, a kada je on došao do njih kako je bocu razbila o šank i kako je njega uhvatila za majicu, te kako su joj prijateljice nešto govorile, ali da on nije čuo što. Isto tako, optuženik je naveo kako je popio tri pive, a kako mu se čini da je i ova ženska osoba pila alkohol, kako je i ranije imao ovakvih pristupa, međutim kako nikada ovako nije završilo, kako su njezine prijateljice bile kraj šanka kada su se njih dvoje ljubili, kako je on bocu držala u desnoj ruci i kako je nešto prijetila. Na kraju obrane optuženik je naveo kako je ranije u ovom klubu bio dva puta, a da je ovo bio treći, kako je ovu žensku osobu vidio prvi put u životu, kako odnedavno živi sam, te kako mu je kuća u bloku s bratom i ocem, kako ima dijete staro deset godina i kako živi od stolarije, kako u ovom klubu ne poznaje redare i konobare, samo suvlasnike, kao i kako bi redare koji su bili nazočni ovu večer mogao prepoznati.

 

Prilikom iznošenja obrane na raspravi održanoj 3. veljače 2016. (list 153 spisa), optuženik P. B. je ostao kod raniji navoda, te je dodao kako ga strašno boli ovo za što se tereti, kako od ovog događaja ne može spavati i ne može se koncentrirati na bilo kakve poslove, kako ga ova stvar proganja jer je potpuno nevin optužen. Nadalje, optuženik je naveo kako žrtvu J. B. R. od ranije nije poznavao, niti je ikada ranije vidio, odnosno tek te večeri kada su se slučajno sreli u noćnom klubu, kako je u klubu bila velika gužva, posjetitelji su dolazili do šanka po piće, pa da je tako u jednom momentu do šanka došla i žrtva, kako joj se on počeo odmah nabacivati, ponudio je pićem, te joj uputio par uobičajenih komplimenata na što se žrtva samo nasmijala i odmah potom svoju ruku stavila na njegovo rame. Isto tako, optuženik je naveo kako je licem bio okrenut prema njoj, te kako joj se potpuno približio da bi ona u istom trenutku i svoju drugu ruku stavila na njegovo rame, a onda da ga je s obje ruke uhvatila oko vrata i preko njega se jednostavno objesila na način da je obje noge imala u zraku, odnosno da su njezine noge bile oko njegovog struka. Optuženik je naveo kako su se počeli ljubiti i grliti, kako ju je on ubrzo spustio na pod jer je uslijed težine imao osjećaj da će pasti, kako su zagrljeni otišli kroz gužvu na plesni podij i tamo stisnuti tijelima jedno uz drugo plesali par minuta, kako su se ljubili dok su plesali, a da je on žrtvu držao oko struka, rukom je dirao preko odjeće po stražnjici dok je ona njega mazila po leđima. Nadalje, optuženik je naveo kako je apsurdna tvrdnja žrtve da bi joj ruku zavlačio ispod hlača i gaćica, te prst gurnuo u vaginu, kako takve stvari ni u primisli nije imao i niti je toliko blesav da bi takvo nešto sebi dozvolio u klubu u kojem je te večeri bilo nekoliko stotina ljudi, te kako je kontakt između žrtve i njega te večeri trajao najviše dvije tri minute.

 

Iznoseći obranu na raspravi održanoj 4. ožujka 2021. (list 218-219 spisa), optuženik P. B. je ostao kod ranijih navoda, te je dodao kako da je znao da će nakon prošle presude ovaj postupak se ponovo pokrenuti onda da se ne bi oženio i ne bi stvarao djecu, kako iz prvog braka imam kći, a u ovom braku da je dobio blizance, dva sina, kao i kako je sadašnja supruga dovela još svoje dvoje djece, tako da sada ukupno u obitelji ima petoro djece. Nadalje, optuženik je naveo kako je ove večeri, prije njegovog kontakta sa žrtvom on bio za šankom sa svojim prijateljem, kako je tu prolazilo dosta cura, kako bi im se on javljao, kako bi neke odgovorile, dok bi neke samo odmahnule rukom, neke bi počastio pićem, ali ako je to bilo sve, dakle kako nikakvih fizičkih kontakata s njima, posebice što se nasilničkog ponašanja tiče, nije bilo. Optuženik je naveo kako ove večeri žrtva njemu nije kazala da je udana i da je tu sa suprugom, a da mu je to rekla onda sigurno ne bi s njom imao bilo kakav kontakt, pa čak da mu je rekla da joj stavi ruku u gaće kako on to ne bi napravio jer ovo nije bilo mjesto za to. Na kraju obrane optuženik je naveo kako je žrtva ovo napravila, točnije da ga je prijavila, jer je ove večeri s njom u klubu bio i njezin suprug, pa da se ona prepala kako je on to vidio.

 

Nakon ovako provedenog postupka, ovaj sud smatra da je na nedvojben način utvrđeno kako je optuženik P. B. počinio kazneno djelo iz članka 153. st. 1. u svezi sa člankom 152. st. 1. KZ/11, a kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

 

Tijekom postupka nije bilo prijeporno da su se 21. prosinca 2014. oko 03,00 sati u S., u K., u noćnom klubu J. d., nalazili optuženik P. B. i žrtva J. B. R..

 

Isto tako, nije bilo prijeporno kako se optuženik B. i žrtva B. R. ove prigode bili u kontaktu, kako verbalnom, tako i fizičkom.

 

Ranije navedeno utvrđeno je na temelju dokaza koji se nalaze u spisu, u prvom redu navoda optuženika i žrtve, kao i iskaza ispitanih svjedoka, s tim kako nitko od stranka tijekom postupka nije osporavao ranije spomenuta utvrđenja.

 

Ono što je tijekom ovog postupka prijeporno jest je li optuženik P. B. ove prigode svoju ruku uvukao u hlače žrtve J. B. R., zatim u gaćice i gurnuo joj prst u spolovilo.

 

Optuženik P. B. u svojoj obrani negira počinjenje kaznenog djela, gdje navodi kako je ove prigode bio u fizičkom kontaktu sa žrtvom B. R., kako su plesali, grlili se i ljubili, čak i kako je svoje ruke držao na njezinoj stražnjici, ali kako joj nije ruke uvlačio u hlače ili gaćice, a posebice da bi svoje prste gurao u njezino spolovilo.

 

Žrtva J. B. R. je ispitana u više navrata tijekom postupka, točnije u četiri navrata, te je u svojim iskazima tvrdila drugačije od optuženika B.

 

Prilikom prvog ispitivanja žrtva B. R. je navela "….Na putu do A. ispred mene je došao muškarac veći od mene i uhvatio me oko struka pokušavajući plesati sa mnom. Dakle bili smo okrenuti jedno drugom prednjim dijelovima tijela, lice-lice. Ja sam se pokušala istrgnuti iz njegovog stiska, koji je bio jakog intenziteta, međutim nisam u tome uspjela, već me je on svojom snagom me okrenuo tako da sam ja bila u jednom trenutku okrenuta leđima prema njegovom prednjem dijelu tijela. I tada sam nastojala se istrgnuti iz njegovog zagrljaja, međutim ni tada nisam uspjela već me on stiskom za rame opet okrenuo prema sebi, dok se je on njihao plešući. Želim reći da je to stiskanje bilo tako jako da se ja unatoč svim svojim nastojanjima nisam uspjela istrgnuti i maknuti od njega. U jednom trenutku on je držeći me jednom rukom čvrsto drugu zavukao u moje gaćice i stavio mi prst u vaginu. Na silu me je odvukao do obližnjeg zida na koje me je naslonio, kada mi je jednom digao obadvije ruke snažno stišćući zapešće, od čega su i ostali tragovi. Jednom rukom mi je držao ruke i ja se nisam mogla pomaknuti jer me je stisnuo tijelom, a drugom rukom je dirao lice, grudi i spuštao se u donji dio tijela i nastavio me dirati po robi po cijelom tijelu….." (list 41-42 spisa).

 

Kada je drugi put ispitivana, i to 12. lipnja 2015., žrtva je iskazivala kao i ranije, pa je tako navela "….No, međutim nisam mogla jer me je on jako obuhvatio oko struka i sa stražnje stane  uvukao mi ruku u tajice o stavio mi prst u spolovilo. Pokušala sam se istrgnuti iz te situacije, otići, no međutim on je mene tada odgurnuo do zida koji je bio u neposrednoj blizini…." (list 102 spisa), kao i "….Okrivljeni je mene tako snažno obujmio i sa stražnjice mi stavio ruku u spolovilo.…" (list 103 spisa).

 

Na raspravi održanoj 14. siječnja 2016. žrtva J. B. R. je ponovno ispitivana, te je ostala kod ranijih navoda, tako da je navela "…. on je krenuo za mnom i od straga me uhvatio rukom i svom snagom me okrenuo prema sebi te me čvrsto zagrlio pokušavajući plesati sa mnom te me počeo stiskati. Jednostavno me obuhvatio obima rukama. Bio je meni s leđa, čvrsto me zagrlio obima rukama i stiskao. Bila sam odjevena u gege, i on je meni jednu ruku zavukao u gege a potom u gačice i uvukao mi je prst u vaginu i penetrirao prstom…." (list 140 spisa).

 

Isto tako, žrtva je navela "….dakle u momentu kada on prvi put prilazi i dolazi do prema meni licem u lice i onda me snažno rukama obuhvatio za bokove i mi smo u tom momentu bili prsa o prsa. Ja sam pokušavala se istrgnuti a onda me on snažno okrenuo s leđa za rame, te sam mu ja bila okrenuta leđima, obuhvatio me rukama i u tom momentu stavio ruke u gege pa potom u gačice. Ja sam možda i pogrešno shvaćena danas, možda ste me shvatili pogrešno da sam ja bila straga okrenuta prema okrivljenom u onom momentu kada mu je stavio ruku u gačice odnosno spolovilo. Naime, mi smo bili u tom momentu jedan prema drugome okrenuti licem u lice, on je mene obgrlio i rukom je straga gurnuo ruke u hlače odnosno gačice i spolovilo preko moje stražnjice…." (list 141 spisa).

 

I na kraju, žrtva J. B. R. je ispitana i na raspravi održanoj 15. prosinca 2020., te je te prigode ostala kod ranijih navoda, i ponovno je opisala sami događaj pri čemu je navela "….Što se tiče samog događaja, ova muška osoba je prema meni došla frontalno znači licem u lice, došla je do mene, zagrlila me te mi je onda sa stražnje strane mog tijela ruku stavila u gaćice i potom u spolovilo….." (list 214 spisa).

 

Dakle, imamo iskaze optuženika i žrtve koji su različiti vezano za događaj koji se dogodio između njih dvoje u noćnom klubu J. d., pa tako optuženik B. navodi kako nije bilo nikakvog silovanja, točnije kako nije ruke stavljao u gaćice žrtve, a posebice da joj nije prste gurao u vaginu, dok žrtva B. R. iskazuje sasvim suprotno.

 

Svjedoci J. J. i M. V., koji su bili tu večer u društvu optuženika B. potvrđuju njegovu verziju onoga što se dogodilo između njega i žrtve prije nego su otišli do plesnog podija.

 

Tako je svjedok J. J. naveo kako je ove večeri bio u društvu sa optuženikom B. i M. V., kako su se nalazili za šankom i kako je u jednom trenutku do njih došla jedna ženska osoba za koju su kasnije saznali da se zove J. B., kako su ta ženska osoba i optuženik uspostavili kontakt na način da su jedno drugom nešto šaputali u uho, kako su se nakon toga počeli dirati po tijelu, ljubiti međusobno po vratu, kao i kako je vidio da je žrtva u jednom trenutku zaskočila optuženika na način da su njezine obje ruke bile oko optuženikovog vrata, a da su joj noge bile u zraku oko njegovog struka, a nakon čega su se uputili prema plesnom podiju (list 62 spisa).

 

Nadalje, svjedok J. je naveo kako se nakon nekoliko minuta optuženik B. vratio za šank, a da je za njim došla i žrtva, koja je bila izvan sebe i koja je nasrnula na njega na način da ga je uhvatila za vrat, a kako je on ostao u čudu, kako se žrtva nakon toga okrenula od njega prema šanku, kako je tada razbila jednu bocu pive i okrenula se prema optuženiku B., te ga je uhvatila za ovratnik majice (list 63 spisa).

 

Kod ovakvih  navoda svjedok J. je ostao i prilikom ispitivanja na raspravi održanoj 19. siječnja 2016. (list 145-146 spisa).

 

Svjedok M. V. je iskazivao slično, pa je naveo kako su on, optuženik B. i svjedok J. J. bili za šankom i da su naručili piće, kako je u jednom trenutku između njih trojice došla žrtva, koja nije komunicirala s njim i J., već samo sa optuženikom B., kako je na kraju vidio da se njih dvoje ljube, kako su bili i zagrljeni, ali kako ne zna gdje su im bile ruke u tom trenutku, kao i kako su potom otišli prema plesnom podiju (list 65 spisa), a kod kojih navoda je ostao i na raspravi održanoj 19. siječnja 2016. (list 146-147 spisa).

 

Isto tako, svjedok V. je naveo "….Nakon par minuta P. se vratio za šank sam, na mjesto s kojeg je i otišao i nastavio piti pivu. Odmah iza njega dolazi ta ženska osoba i jednom rukom gura J. a drugom uzima pivsku bocu sa šanka razbije je o šank i tako s tom razbijenom bocom ide put P., bila je bijesna i ljuta, obraćala se P., ali ja stvarno od glasne glazbe nisam mogao čuti što mu je točno govorila. Govorila je povišenim tonom, na što je on ustuknuo pomaknuvši se unatrag. Vidio sa da ga je ona rukom uhvatila za majicu a u drugoj je držala tu razbijenu bocu…." (list 65 spisa).

 

Dakle, svjedoci V. i J. iskazuju kakav je bio odnos između optuženika i žrtve u klubu, s tim kako nitko od njih nije vidio što bi se između optuženika i žrtve događalo na plesnom podiju, posebice niti jedan od njih dvojice nije vidio da bi optuženik ruke zavlačio u hlače žrtve.

 

              Ono u čemu su svjedoci V. i J. suglasni jest kako su se optuženik B. i žrtva B. R. ljubili i grlili, te kako je žrtva nakon što se vratila sa plesnog podija bila uznemirena i kako je napala optuženika P. B..

 

Tijekom postupka ispitani su i svjedoci koji su ove večeri bili u društvu žrtve J. B. R.

 

Svjedokinja M. V. je navela kako je vidjela žrtvu jedno vrijeme kraj šanka, te da je onda nije vidjela neko vrijeme, a sljedeći put kada ju je ugledala kraj zida kraj WC-a, kako je vidjela glavu žrtve B. R., kosu preko koje je bila ruka nepoznate osobe, a da se žrtva okretala kao da nekoga traži (list 45 spisa).

 

Nadalje, svjedokinja V. je navela kako je žrtva B. R. u jednom trenutku sva izbezumljena doletjela do šanka gdje su stajali neki momci i kako je počela vikati, ali kako zbog buke nije čula što (list 45 spisa), a kod kojih navoda je ostala i prilikom ispitivanja na raspravi održanoj 14. siječnja 2016. (list 142 spisa).

 

V. de P., svjedokinja koja je ove večeri bila u društvu žrtve J. B. R., je navela kako je u jednom trenutku spazila kako jedan visoki muškarac gura žrtvu prema zidu WC-a, kako je vidjela da ju je taj muškarac u odjednom odgurnuo, a što joj je bilo čudno, kao i kako je u jednom trenutku taj muškarac koji je bio sa žrtvom išao prema šanku, te kako je žrtva, sva izbezumljena, vukla ga za majicu, vikala na njega i udarala ga (list 48 spisa).

 

Prilikom ispitivanja na raspravi održanoj 14. siječnja 2016. (list 142 spisa) svjedokinja de Pol je ostala kod ranijih navoda, te je dodala "….J. ima kričavu crvenu kosu i ja sam uočila da upravu nju gura neki muškarac prema WC-u. Kada me pitate na koji način je taj muškarac gurao J. odgovaram da je to bilo nešto neprirodno uglavnom nasilno…..", ako i "….Kada smo krenuli u tom smjeru onda se dogodilo to da smo vidjeli J. kako drži okrivljenog i povlači ga za majicu, čupala ga je, čini mi se i udarala odnosno šaketala….".

 

Svjedokinja D. L. je navela "….U jednom trenutku dok sam ja stajala za šankom i okolo razgledana vidjela sam pri nekom zidu crvenu kosu i zaključila da se radi o J.. Vidjela sam da je u jednoj ruci držala bocu, te da su joj ne znam sad točno jedna ruka ili obadvije bile pritisnute na zid od strane muške osobe i zaključila sam da to nije normalno i da se nešto događa…." (list 55 spisa), kao i "….Ja sam potrčala do J. i tada sam vidjela da ona poteže za majicu tog muškarca govoreći mu plačući nećeš sada nigdje otići. J. je bila sva u šoku i izvan sebe, ja sam je uhvatila rukama tako da sam nastojala da ona pusti tu osobu, a tada sam vidjela da joj je ruka krvava i da joj krv ide iz dlana….." (list 56 spisa).

 

Kod ranijih navoda svjedokinja L. je ostala i prilikom ispitivanja na raspravi održanoj 19. siječnja 2016. (list 145-146 spisa).

 

Svjedokinje V., de P. i L. iskazuju slično kao i svjedoci V. i J. u dijelu koji se odnosi kako je žrtva J. B. R. uznemirena došla do šanka i tu napala optuženika P. B., s tim kako za razliku od svjedoka J. i V. navode kako su vidjele optuženika B. i žrtvu B. R. kraj zida u blizini WC-a, a što se podudara sa navodima žrtve J. B. R.

 

Tako svjedokinja V. navodi kako je vidjela žrtvu s nekim muškarcem kraj zida WC-a, svjedokinja de P. navodi kako je vidjela kako muškarac gura žrtvu prema zidu WC-a, a svjedokinja L. navodi kako je vidjela da žrtvu jedna muška osoba pritiska uz zid WC-a. Prema tome, imamo svjedoke, točnije svjedokinje koje su vidjele kako je neka muška osoba (u ovom slučaju optuženik B.) bila sa žrtvom kraj zida WC-a.

 

Optuženik B. u svojoj obrani navodi kako nije bio naslonjen na zid WC-a, ali kako je bio kraj zida WC-a proizlazi iz iskaza svjedokinja V., de P. i L., tako da u tom dijelu obrana optuženika nije osnovana, a sud je u cijelosti prihvatio iskaze ranije navedenih svjedokinja obzirom da su u suglasnosti sa ostalim dokazima koji se nalaze u spisu.

 

Svjedoci J. i V. nisu iskazivali da bi vidjeli optuženika i žrtvu kraj zida WC-a iz razloga, a kako su naveli, nakon što su žrtva i optuženik otišli prema plesnom podiju nisu ih više vidjeli i ne znaju što se tamo događalo.

 

Prema tome, svjedokinje V., de P. i L. su u svom iskazu potvrdili navode žrtve B. R. koja je u svom iskazu navela kako ju je optuženik odgurnuo do zida koji je bio u blizini.

 

Svjedok J. R., ujedno i suprug žrtve J. B. R., u svom iskazu je naveo kako je ove prigode bio u društvu u kojem je bila i njegova supruga, kako se njegova supruga u jednom trenutku izgubila u klubu, te kako je čuo svoju sestru D. L. kako viče nešto, kako je vidio da se u prolazu između šanka i zida stvorila gužva, kako je on došao do toga mjesta i da je vidio svoju suprugu i iza nje svoju sestru koja je držala njegovu suprugu pokušavajući je smiriti, kao i kako je njegova supruga bila vidno uznemirena, kako je plakala i držala se njegovoj sestri za ruku pri čemu da je vikala na muškaraca koji je bio nasuprot nje (list 59 spisa).

 

Ispitivan na raspravi održanoj 19. siječnja 2016. svjedok R. je ostao kod ranijih navoda, s tim kako je naveo da se ne sjeća je li mu se sestra (D. L.) ove prigode obraćala (list 145 spisa).

 

Dakle, svjedok J. R., koji je ujedno i suprug žrtve J. B. R., nije vidio što se događalo između njegove supruge i optuženika, već je naveo kako je samo na kraju vidio svoju suprugu koja je bila uznemirena. Ovdje je potrebno navesti kako iskaz ovog svjedoka ukazuje na njegovu vjerodostojnost budući da se radi o suprugu žrtve, te on iskazuje kako nije ništa vidio, a ima interesa zaštiti svoju suprugu i iskazivati ono što njoj ide u korist.

 

Svjedok M. R., koji je bio konobar u klubu J. d. ove prigode, kako nije vidio ništa, te kako je bio okrenut leđima prema šanku kada je čuo da se o šank nešto razbilo, kako su krhotine stakle letjele okolo i kako je jedna i njega pogodila, kao i kako je vidio da se gužva događa između jednog muškarca i jedne žene, kako je ta ženska osoba tog muškaraca uhvatila za ovratnik i gurala ga, dok da je ova muška osoba digla ruke i govorila "Nisam ja, nisam ja", te kako je ova muška osoba prilikom odlaska iz kluba došao po jaknu i kazao "Ja nisam ništa kriv, ništa se nije dogodilo" (list 81 spisa).

 

Kod ovakvih navoda svjedok R. je ostao i prilikom ispitivanja na raspravi održanoj 26. siječnja 2016. (list 150 spisa).

 

Tijekom postupka ispitani su i redari u klubu, D. S. i G. D.

 

Svjedok D. S. je naveo kako mu je prišla jedna ženska osoba i kazala kako ima nekakvi problem kraj šanka, pa da je on pozvao kolegu D. i da su njih dvojica došli do šanka gdje su zatekli jednu mušku i žensku osobu kako se međusobnu naguravaju, odnosno kako su jedno drugo udarali, kako su ih razdvojili na način da je on uhvatio ovu mušku osobu, a njegov kolega žensku osobu, te da su ih udaljili iz kluba, kao i kako je naveo "….Ta ženska osoba se pokušala vratiti u klub, kada smo je spriječili, ona je vikala: "Vi njega štitite, on je mene silovao, gurnuo mi je prst u p…., zvat ću policiju, svi ćete najebati…." (list 84 spisa).

 

U iskazu koju je dao na raspravi održanoj 26. siječnja 2016. (list 149 spisa) svjedok Stipanović je ostao kod ranijih navoda, te je tome dodao "….Kada me posebno pitate na koji način su se međusobno udarali onaj muškarac i žena koje smo kasnije udaljili iz kluba odgovaram da su se tukli ali s tim da je više ona njega udarala a on je nju uglavnom čupao za kosu (list 149 spisa).

 

Drugi redar, G. D. je naveo kako u trenutku kada je ova ženska osoba udarala ovu mušku osobu on nije pružao nikakav otpor, kako je on odvojio tu žensku osobu od muške na način da ju je uhvatio za ruku i gurao s leđa, a da se ona opirala i vikala (list 87 spisa).

 

Na raspravi održanoj 26. siječnja 2016. (list 149 spisa) svjedok D. je ostao kod ranijih navoda, te je dodao "…. Ova muška osoba koju je ta ženska čupala za majicu i udarala, bio je potpuno smiren, i ničim nije reagirao na ovakve njene postupke niti uzvraćao udarce, a niti sam primijetio da bi je navodno hvatao za kosu….", kao i "…..Lijevom rukom sam je uhvatio za zapešće a desnu ruku sam joj naslonio na leđa i gurao je…." (list 149 spisa).

 

Prilikom ispitivanja na raspravi održanoj 12. listopada 2020., svjedok D. je ostao kod ranijih navoda, te je pojasnio način na koji je žrtvu izveo izvan kluba, pa je tako naveo "…. nakon što sam ja ovu žensku osobu odvojio od ove muške, ja sam je odveo izvan kluba i to na način da sam je s leđa obuhvatio rukama, podigao i tako je odveo izvan kluba. Nakon što mi se predočava da sam na raspravi održanoj 26. siječnja 2016. (list 149 spisa) kazao da sam tu žensku osobu lijevom rukom uhvatio za zapešće a desnu naslonio na leđa i gurao je mogu kazati da to ne mijenja ono što sam danas rekao jer po meni su to dva slična načina…." (list 208 spisa).

 

Prema tome, svjedoci S. i D. nemaju nikakvih neposrednih saznanja što se između optuženika i žrtve događalo na plesnom podiju, već samo o svađi koja se nakon toga dogodila kraj šanka, a kada je žrtva B. R. napala optuženika B., ali to nije bilo prijeporno tijekom ovog postupka, s tim kako su to potvrdili i svi ranije navedeni svjedoci.

 

Optuženik B. u svojoj obrani navodi kako se on ove večeri ponašao normalno, kako žrtva njemu nije kazala da je udana i da je tu sa suprugom, a da mu je to rekla onda kako sigurno ne bi s njom imao bilo kakav kontakt. Međutim, ovakve navode optuženika u svom iskazu opovrgava svjedokinja P. B.

 

Svjedokinja P. B. je navela kako joj je dok je plesala prišao jedan muškarac i da ju je počeo dirati rukama po tijelu, kako mu je ona rekla da se makne od nje, ali da je on bio uporan i naprasit, te kako mu je ona rekla da je ostavi na miru, da je zaručena, da bi joj on na to odgovorio da to nema veze jer da je on razveden, pa da se ona onda maknula od njega (list 99 spisa).

 

Nadalje, svjedokinja B. je navela kako je na tom mjestu sa kojeg se ona maknula ostala žrtva J. B. R., te kako ona nije vidjela što bi se događalo između žrtve i optuženika, kako je ispred kluba vidjela žrtvu koja je bila sva uznemirena, kako je plakala, a da je njima cilj bio nju smiriti i sanirati ozljedu jer su joj vidjeli krv na ruci (list 99-100 spisa).

 

U iskazu na raspravi održanoj 26. siječnja 2016. svjedokinja B. je ostala kod ranijih navoda, te opisala na koji način ju je "gnjavio" optuženik u klubu prije nego se maknula od njega, pa je tako navela "….Mi smo se doista prvi put, i to slučajno sreli u životu, a on je odmah počeo fizički kontaktirati sa mnom, hvatajući me oko struka, pipajući me z a stražnjicu, ja bi ga svaki put gurnula a on je isto ponavljao triput, pa sam ga zamolila da me ostavi na miru i rekla mu da sam zaručena na što je on samo odgovorio da što ima veze da mi imamo zajedničku crtu jer da je i on rastavljen, te me ponovno nastavio na neugodan način dirati i onda me V. gurnula i mi smo se udaljili s tog mjesta…."  (list 148 spisa).

 

Ovakve navode svjedokinje B. potvrdila je svjedokinja V. de P. koja je navela kako je kraj šanka uočila jednu mušku osobu koja se obraćala njezinoj prijateljici P. B., kako joj se ta osoba nasrtljivo nabacivala, hvatala je oko struka, čemu se ona pokušala oduprijeti na način da ga je gurnula i maknula njegove ruke od sebe, kako mu je kazala da je ostavi na miru, da ne želi probleme, da je zaručena, a sve kako bi se riješila te muške osobe, a na što da joj je ta muška osoba drsko odgovorila "pa šta ime veze, ja sam razveden" (list 48 spisa).

 

I svjedokinja D. L. potvrdila je navode svjedokinje B., pa je tako navela kako su došle uzeti piće kraj šanka, te kako je tu bila jedna muška osoba, kako se nabacivao njezinoj prijateljici P. B., kako je ta osoba bila uporna i nasrtljiva, kao i kako su svi P. govorili da se riješi te osobe, a kako je ta osoba P. uhvatila oko struka s leđa pokušavajući s njom plesati, ali kako ona to nije dozvolila već da je rekla toj osobi da je zaručena, na što joj je ta muška osoba odgovorila da to nema veze jer da je on razveden (list 55 spisa).

 

Dakle, ne bi stali navodi optuženika P. B. da se ove prigode ponašao "normalno", već naprotiv, iz iskaza ranije spomenutih svjedokinja proizlazi kako se ponašao agresivno i napasno prema svjedokinji B., a kao takvo ponašanje prema sebi opisala je i žrtva B. R.

 

Isto tako, optuženik B. je u obrani naveo kako se žrtva "okrenula prema njemu, kako je on nešto rekao, da se ona nasmijala i kako ga je zaskočila, rukama oko ramena, a nogama oko struka, što je on prihvatio i kako su se počeli ljubiti". Sud nije prihvatio ovakve navode obrane optuženika obzirom da su isti nelogični, neživotni i neuvjerljivi.

 

Naime, logično je postaviti pitanje zbog čega bi udana osoba (u ovom slučaju žrtva B. R.) koja je u klub došla sa svojim suprugom i njegovom sestrom prišla nepoznatom muškarcu kojeg vidi prvi put u životu, baca se na njega i počne s njim ljubiti usred kluba, a u kojem klubu su u istom trenutku njezin suprug i njegova sestra.

 

Ovakve navode obrane sud u svakom slučaju nije mogao prihvatiti, te ih je ocijenio usmjerenim izbjegavanju kaznene odgovornosti u ovom postupku, a posebice kada se u obzir uzmu iskazi ranije ispitanih svjedokinja koje su opisale optuženikovo ponašanje prije njegovog kontakta sa žrtvom.

 

Iz fotodokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi kako je žrtva J. B. R. imala ozljedu na dlanu desne ruke (fotografija F-9 na listu 111 spisa), što bi odgovaralo ozljedi koju je zadobila razbijanjem pivske boce, što nitko od stranka ne osporava, kao i kako je na je imala zaparotine na desnoj podlaktici (fotografija F-8 na listu 110 spisa), a koja činjenice ukazuje kako je žrtva istinito iskazivala da ju je optuženik B. jednom rukom držao za ruke, kao i kako su takve navode potvrdila svjedokinja D. L. koja je navela "jedna ruka ili obadvije bile pritisnute na zid od strane muške osobe" (list 55 spisa).

 

Prema tome, iz ranije spomenutog razvidno je kako je žrtva J. B. R. govori istinu, te kako ju optuženik P. B. držao za ruke pri čemu su joj na ruci konstatirane ozljede (zaparotine na desnoj podlaktici), a što je potvrdila i svjedokinja L., pa je tako sud iskaz žrtve B. R. ocijenio kao istinit, okolnosan i vjerodostojan, te je na istom, između ostalog, temeljio odluku u ovom postupku, dok je navode obrane optuženika P. B. ocijenio kao neživotnim i nevjerodostojnim, kako je to ranije navedeno, i očito usmjerenim na izbjegavanje kaznene odgovornosti u ovom postupku.

 

Obrana je tijekom postupka pokušala osporiti navode žrtve, pa su naveli kako žrtva ove prigode nije zadobila nikakve ozljede na području spolovila, a što je čudno ako bi optuženik B., a kako žrtva to navodi, gurao prste u njezinu vaginu.

 

Na ove okolnosti je tijekom postupka ja ispitana i stalna sudska vještakinja dr. T. P., po zanimanju ginekologinja, koja je navela kako na vagini žrtve nisu mogli ostati kakvi tragovi ili oštećenja obzirom na njezine godine (36 godina u vrijeme počinjenja djela), te činjenicu da je majka jednog djeteta, kao i kako bi tragovi jedino mogli nastati da je u pitanju djevojčica (list 152 spisa).

 

Isto tako, svjedokinja je navela i sljedeće "….Eventualne ogrebotine i podljevi bi se mogli vidjeti na ruci odnosno na mjestima gdje ju je optuženik držao ali ako je radnja silovanja izvršena prstom, ozljede u generativnoj dobi u rodnici se ne bi vidjeli pa niti ni hematomi….", kao i "….Tragovi su mogli nastati jedino u slučaju da je muškarac imao izrazito duge nokte. Prema mom iskustvu za slučaj silovanja pa i onaj izvršen rukom odnosno prstom nije uobičajeno da nastanu bilo kakve ozljede u rodnici dok je moguće da na vanjskom djelu ženskog spolovila, ili na koži mogu nastati ogrebotine ili hematomi…." (list 152 spisa).

 

Stalna sudska vještakinja dr. T. P. je ispitana i na raspravi održanoj 16. ožujka 2020., te je ostala kod ranijih navoda kojim je dodala "…. kada me pitate, a obzirom na navode obrane žrtve, je li penetracija mogla biti s prednje ili sa stražnje strane, a obzirom na položaj osoba, onda mogu kazati kako vezano za ozljede koje sam ranije opisala je to sasvim svejedno. Što se tiče lakšeg obavljanja te penetracija, a uporabljujući ruke, onda bi mogla reći da bi se to lakše moglo obaviti ako bi se žrtvi prišlo sa stražnje strane tj. leđa, ali to je moje mišljenje….", kao i "…. kada me pitate je li moguće izvršiti penetraciju rukama na način da dvije osobe stoje na nogama, onda mogu kazati kako je to moguće….." (list 200 spisa).

 

Dakle, utvrđeno je, a na temelju iskaza stalne sudske vještakinje dr. T. P., kako ove prigode kod žrtve nisu mogle nastati ozljede ne području njezinog spolnog organa obzirom na njezine godine (36 godina u vrijeme počinjenja djela) i činjenicu da je majka jednog djeteta, te kako bi tragovi jedino mogli nastati da je u pitanju djevojčica, pa tako ne bi stali navodi obrane kako su na spolovilu žrtve trebale nastati nekakve ozljede ako je optuženik kazneno djelo počinio na način kako je to opisala žrtva.

 

I na kraju, stalna sudska vještakinja se očitovala i na okolnost je li moguće da optuženik B. izvrši penetraciju u spolni organ žrtve B. R. dok su oboje stajali na nogama, pa je navela kako je to moguće, tako da su i u tom dijelu potvrđeni navodi žrtve J. B. R..

 

Kada se u obzir uzme sve ranije navedeno ovaj sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio kako je optuženik P. B., 21. prosinca 2014. oko 03,00 sati u S., u K., u noćnom klubu J. d., s nakanom da se spolno zadovolji, protivno volji J. B. R. na plesnom podiju istu iznenada i snažno je obujmio oko struka, pokušavajući s njom plesati, unatoč njezinom protivljenju i odgurivanju, nastavio je jače stiskati i privijati uz sebe, dirati po tijelu, potom je okrenuo i obgrlio snažno rukama s leđa, zatim opet okrenuo prema sebi, iako ga je ona gurala od sebe, nije prestajao već je uporno čvrsto držeći je jednom rukom drugu ruku uvukao u hlače, zatim u gaćice i gurnuo joj prst u spolovilo, potom je odvukao do obližnjeg zida stišćući je tijelom naslonio na zid jednom rukom joj držao ruke iznad glave, a drugom dirao po intimnim dijelovima tijela i ljubio.

 

Kod takvog stanja stvari, kod iskaza žrtve J. B. R., pa i navoda obrane samog optuženika, iskaza ispitanih svjedoka, kao i analize svih materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, te ocjenjujući ih zasebno i dovodeći ih u međusobnu povezanost, ovaj sud smatra kako je činjenično stanje nedvojbeno utvrđeno, odnosno da je optuženik P. B. s drugom osobom uporabom sile bez njezinog pristanka izvršio izjednačenu spolnu radnju sa spolnim odnošajem, čime su ostvarena obilježja kaznenog djela silovanja opisanog u članku 153. st. 1. u svezi s člankom 152. st. 1. KZ/11.

 

Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika P. B. prema kaznenom djelu koje je predmet ovog postupka, a obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, treba kazati da je optuženik u odnosu na kazneno djelo koje je predmet ovog postupka postupao s izravnom namjerom, tj. da je bio svjestan svog protupravnog ponašanja i da je želio njegovo počinjenje, čime se u njegovom postupanju ostvarilo obilježje kaznenog djela iz članka 153. st. 1. u svezi s člankom 152. st. 1. KZ/11. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je optuženik ove prigode postupao s izravnom namjerno, budući da je protivno volji žrtve J. B. R. na plesnom podiju istu iznenada i snažno je obujmio oko struka, pokušavajući s njom plesati, unatoč njezinom protivljenju i odgurivanju, pri čemu ju je nastavio jače stiskati i privijati uz sebe, dirati po tijelu, potom je okrenuo i obgrlio snažno rukama s leđa, zatim opet okrenuo prema sebi, iako ga je ona gurala od sebe, nije prestajao već je uporno čvrsto držeći je jednom rukom drugu ruku uvukao u hlače, da bi joj potom u gaćice i gurnuo joj prst u spolovilo. Dakle, ovakvo postupanje optuženika B. ukazuje kako je ove prigode postupao s izravnom namjerom.

 

Vezano za ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela, potrebno je navesti kako ista tijekom postupka nije bila sporna, a niti je u bilo kojem trenutku postupka dovedena u pitanje.

 

Nakon što je utvrđeno da je optuženik P. B. počinio kazneno djelo iz članka 153. st. 1. u svezi s člankom 152. st. 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim, bilo je potrebno donijeti odluku o kaznenoj sankciji, uzimajući u obzir sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani optuženika, a koje su od značenja za donošenja ove odluke.

 

Kao olakotne okolnosti sud je optuženiku P. B. u prvom redu cijenio njegovu raniju kaznenu neosuđivanost (list 97 spisa), dakle kako prije, a niti nakon, ovog događaja nije osuđivan za bilo kakva kaznena djela. Nadalje, sud je optuženiku cijenio činjenicu kako se u međuvremenu oženio i kako je otac petero maloljetne djece. Isto tako, sud je optuženiku u obzir uzeo činjenicu kako je zaposlen.

 

Ovaj sud nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti na strani optuženika P. B..

 

Uzimajući u obzir sve ranije navedeno, društvenu opasnost ovog kaznenog djela, te zapriječenu kaznu za ovo kazneno djelo nema nikakve dvojbe kako se samo kazna zatvora ukazuje odgovarajućom počinjenom kaznenom djelu, pa je stoga optuženik P. B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

Međutim, isto tako, nema nikakve dvojbe kako sve one okolnosti koje su bile odlučne za izbor vrste i mjere kazne u odnosu na optuženika P. B. ne upućuju na zaključak da je za postizanje svrhe kažnjavanja u ovom slučaju potrebno i izvršenje kazne zatvora, pa je stoga ovaj sud mišljenja kako je u konkretnom slučaju u odnosu na optuženika B. moguće primijeniti institut zamjene kazne zatvora radom za opće dobro.

 

Po prosudbi ovog suda kod optuženika P. B. nije došlo do takvih drastičnih promjena u ponašanju, ne bi se moglo zaključiti kako je u tolikoj mjeri prihvatio nedopuštena pravila ponašanja koja bi zahtijevala izvršavanje kazne zatvora, posebice kada se u obzir uzmu sve ranije spomenute olakotne okolnosti (ranija neosuđivanost, otac petero maloljetne djece, zaposlen). Stoga je i mišljenje ovog suda da se kazna zatvora može zamijeniti radom za opće dobro, na način da mu se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

 

Nadalje, temeljem članka 55. st. 5., 6. i 7. KZ/11, a nakon što osuđenik nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak, rad za opće dobro izvršiti će u roku koji to tijelo odredi, vodeći računa o njegovim mogućnostima s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, navedeni rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro, dok sadržaj rada za opće dobro određuje nadležno tijelo za probaciju u dogovoru s osuđenikom vodeći računa o njegovim sposobnostima i stručnosti. Ako se osuđenik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Ukoliko osuđenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku iz st. 5. članka, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu, a ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz st. 5.

 

Po ocjeni ovog suda, izricanjem ovako odmjerene kazne mogu se ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije, tj. u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da promijeni svoje ponašanje, suzdrži se činjenja kaznenih djela, odnosno utjecanja i na sve ostale možebitne počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela, ali i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

Potrebno je istaknuti kako je u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku P. B. u ovom postupku stavlja na teret na snazi bio Kazneni zakon („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12). Naime, tijekom postupka došlo je do izmjena i dopuna KZ/11, te su tako 30. svibnja 2015. stupile na snagu izmjene i dopune („Narodne novine“, broj 56/15, 61/15), kojim je za kazneno djelo silovanja iz članka 153. st. 1. u svezi s člankom 152. st. 1. KZ/11 propisana sankcija ostala ista.

 

Isto tako, potrebno je navesti kako je tijekom postupka došlo do još jednih izmjena KZ/11, pa su tako 20. listopada 2017. stupile na snagu izmjene i dopune („Narodne novine“, broj 101/17), kojim propisana sankcija za utuženo kazneno djelo ostala ista, ali je došlo do promjena u općim odredbama, preciznije za izricanje rada za opće dobro, a koje odredbe se u ovom slučaju ne bi mogle primijeniti u odnosu na optuženika B. (prema izmjenama za izricanje rada za opće dobro izrečena kazna zatvora mora biti manja od jedne godine i ne smije biti izrečena osobama koje su ranije osuđene na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest), kao i izmjene i dopune KZ/11 („Narodne novine“, broj 118/18).

 

Nadalje, tijekom postupka došlo je do još jednih izmjena KZ/11, pa su tako 1. siječnja 2020. na snagu stupile izmjene i dopune („Narodne novine“, broj 126/19) u kojem je brisan članak 152., te je kontinuitet kaznenog djela iz članka 153. st. 1. u svezi s člankom 152. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18) u kaznenom djelu iz članka 153. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19), ali je za to kazneno djelo sada propisana kazna zatvora od tri do deset godina, dok je prije zadnjih izmjena bila propisna kazna od jedne do deset godina.

 

Uzimajući u obzir sve ranije navedeno u odnosu na optuženika P. B. je trebalo primijeniti odredbe zakona koji je blaži za optuženika u ovom konkretnom slučaju, dakle odredbe Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15).

 

Opunomoćenica žrtve, M. K., odvjetnica u S., je tijekom postupka navela kako žrtva neće postavljati imovinskopravni zahtjev u ovom postupku (list 217 spisa), tako da nije bilo potrebno o istome donositi odluku.

 

Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na troškove vještačenja, koji se naplaćuju sukladno odredbama iz članka 145. st. 2. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku i koji ukupno iznose od 1.400,00 kuna (tisućučetiristo kuna), od čega se iznos od 700,00 kuna (sedamsto kuna) odnosi na pristup i iskazivanje stalne sudske vještakinje dr. T. P. na raspravi i iznos od 700,00 kuna (sedamsto kuna) za pristup i iskazivanje stalne sudske vještakinje dr. T. P. na raspravi.

 

Prema odredbi iz članka 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava ovisno od složenosti postupka. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 3.000,00 kuna (tritisuće kuna).

 

Budući da je optuženik P. B. proglašen krivim, to je po članku 148. st. 1. u vezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku odlučeno da naknadi ove troškove postupka, koji ukupno iznose 4.400,00 kuna (četiritisućečetiristo kuna).

 

U Splitu 9. ožujka 2021.