- 1 -              Rev 2442/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2442/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. T. iz M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. d.d. Z., OIB: ... kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u S. i tuženika H. ... d.o.o. (OIB: ...), Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika H. ... d.o.o. protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžnš-1/2015 od 6. rujna 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-756/09 od 1. kolovoza 2014., u sjednici održanoj 9. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              U dijelu kojim je tuženiku Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o. naložena isplata 92.824,00 kn sa zateznim zakonskim kamatama od 1. kolovoza 2014. do isplate te naknada parničnog troška u iznosu od 10.428,25 kn s pripadajućim zateznima kamatama tekućim od 1. kolovoza 2014 do isplate ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžnš-1/2015 od 6. rujna 2016. i presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-756/09 od 1. kolovoza 2014., a u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 92.824,00 kn za razdoblje od 18. travnja 2009. do 31. srpnja 2014. ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžnš-1/2015 od 6. rujna 2016. i predmet se u tim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              Odluka o troškovima postupka u povodu revizija ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju štetu u iznosu 92.824,00 kuna sa zateznim zakonskim kamatama od 18. travnja 2009. do isplate (točka I. izreke); naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak postupka osiguranja dokaza u iznosu 4.520,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 16. prosinca 2008. do isplate (točka II. izreke) te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 16.332,50 kn (točka III izreke).

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke kojom je naloženo tuženicima solidarno naknaditi tužitelju štetu u iznosu 92.824,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke); djelomično je prihvaćena žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je na dosuđeni iznos glavnice dosuđena kamata za razdoblje od 18. travnja 2009. do 31. srpnja 2014. te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen (toč. II. izreke); djelomično je preinačena prvostupanjska odluka u dijelu odluke o troškovima postupka u toč. II. i III. izreke te su tuženici obvezani tužitelju naknaditi ukupan trošak u iznosu od 20.852,50 kn s pripadajućim zateznima kamatama tekućim od 1. kolovoza 2014 do isplate (toč. III. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. IV. izreke).

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim nije uspio u sporu tuženik Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za trošak revizije.

 

Tužitelj protiv drugostupanjske presude u toč. II. izreke, kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu kamate za razdoblje od podnošenja zahtjeva do presuđenja podnio je reviziju pozivom na istu zakonsku odredbu. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude, odnosno da u tom dijelu ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na revizije nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika H. ... d.o.o. (dalje: drugotuženik) je osnovana.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (članak 382. st. 2. ZPP).

 

Prema stavku 3. toga članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

U odnosu na reviziju drugotuženika:

 

Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni drugotuženik naznačuje više procesnopravnih pitanja i dva materijalnopravna pitanja. Pritom navodi da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer shvaćanje u navedenim odlukama suprotno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama koje naznačuje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja mu je nastala na masliniku i voćnjaku, a koja šteta se dogodila zbog požara u razdoblju od 19. do 21. rujna 2008.

 

U postupku je prvostupanjski sud utvrdio:

 

- da se na području V. B. u razdoblju od 19. do 21. rujna 2008. dogodio požar prilikom kojeg su među ostalim zahvaćene i nekretnine tužitelja, a koje su bile zasađene maslinama,

 

- da je vezano na nastalu štetu tužitelj predložio provođenje postupka osiguranja dokaza koji postupak je i proveden kod  Općinskog suda u Makarskoj pod brojem broj R1-159/08,

 

- da preko istih nekretnina prelazi dalekovod od 110 kV, vlasništvo tuženika H. d.d. (dalje:prvotuženik),

 

- da je H. d.d. ugovorom dao na korištenje isti dalekovod tuženiku H. ... d.o.o.(dalje:drugotuženik);

 

- da je Centar ... u Z., 6. studenog 2008. i 16. siječnja 2009. izradio vještački nalaz i mišljenje prema kojem da je do požara došlo zbog padanja užarenih čestica s čeličnog stupa broj 61 dalekovoda K. - M. oznake DV 110 kV,

 

- da prema nalazu i mišljenju vještaka za poljoprivredu I. G. ukupna šteta na izgorjelim višegodišnjim kulturama (maslinama, smokvama i rogaču) iznosi 92.824,00 kn.

 

Polazeći od činjenice da je do požara došlo na način opisan vještačenjem te da je prvotuženik vlasnik dalekovoda koji predstavlja opasnu stvar, a koji je povjerio drugotuženiku na upravljanje u smislu članka 15. i 16. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj 177/04 i 76/07 - važeći u vrijeme izbijanja požara), prvostupanjski sud zaključuje da postoji uzročno-posljedična veza između opasne stvari i nastalog štetnog događaja te ocjenjuje da za nastalu štetu solidarno odgovaraju tuženici temeljem odredbi čl. 1045., čl. 1063. i čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) u visini koju je utvrdio vještak poljoprivredne struke te prihvaća tužbeni zahtjev.

 

Prvostupanjski sud, tijekom postupka, odbio je dokazni prijedlog tuženika za vještačenjem u ovom postupku, po vještacima elektrotehničke struke i zaštite od požara, a radi utvrđenja uzroka nastanka požara, uz obrazloženje da tuženik nije dokazao manjkavost pregledanog vještačenja Centra ...

 

Drugostupanjski sud odbio je žalbe tuženika kao neosnovane te potvrdio prvostupanjsku presudu ne nalazeći da je prvostupanjska presuda opterećena bitnim povredama parničnog postupka niti pogrešnom primjenom materijalnog prava.

 

Drugotuženik u reviziji između ostalih procesno pravnih pitanja postavlja i pitanje:

 

„Može li sud temeljiti presudu na vještačenju koje nije provedeno u sudskom postupku, ukoliko je suprotna strana prigovarala takvom vještačenju, te predlagala izvođenje dokaza vještačenjem u sudskom postupku te je li na takav način postupljeno protivno odredbi čl. 250. i 259. ZPP-a?“

 

Obrazlažući važnost navedenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni poziva se na odluke ovog suda poslovni broj Rev-118/04, Rev-608/04, Rev-2545/10, Rev-1208/07, Rev-424/09 u kojima navodi da su u bitnom izražena shvaćanja da se vještačenje provodi u parničnom postupku te da ga obavljaju vještaci koje odredi sud.

 

Prema ocjeni ovog suda navedeno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je shvaćanje glede postavljenog pitanja, izraženo u prvostupanjskoj presudi u suprotnosti sa shvaćanjem ovog suda izraženim u brojnim odlukama (npr. Rev 2277/2018, Rev-367/04, Rev-797/01, itd.).

 

Prema odredbama čl. 251. st. 1. do 4. ZPP vještačenje obavljaju vještaci koje određuje sud, na prijedlog stranaka, a kad je radi utvrđenja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (čl. 259. st. 1. ZPP), a vještak uvijek mora obrazložiti svoje mišljenje (čl. 260. st. 2. ZPP).

 

Značaj sudskog nalaza i mišljenja, u smislu citiranih propisa, ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud. Premda nalaz i mišljenje na zahtjev neke od stranaka mogu izraditi također stalni sudski vještaci, njihov pisani nalaz i mišljenje nije zatražio sud. Stoga, takav nalaz i mišljenje, kao i eventualne kasnije izmjene i dopune, nemaju jednaku dokaznu snagu kao nalaz i mišljenje vještaka koje je odredio sud i koje je provedeno u smislu propisa Zakona o parničnom postupku kojim je uređeno izvođenje tog dokaza, već predstavlja ispravu pribavljenu od strane pojedine stranke u postupku, koja jest dokazno sredstvo, ali ju kao takvu treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza. U tom smislu, tek u slučaju da je spomenuti pisani nalaz i mišljenje pribavljen izvan sudskog postupka dostavljen protivnoj stranci i da ona nije prigovarala njegovom sadržaju, kao niti eventualnim naknadnim izmjenama i dopunama, niti predložila vještačenje u sudskom postupku, prvostupanjski sud bi ga mogao prihvatiti kao dokaz čija valjanost nije dovedena u pitanje i tek potom na njemu utemeljiti pobijanu odluku.

 

Stoga odgovor na naznačeno pitanje glasi:

 

„Sud ne može temeljiti presudu na vještačenju koje nije provedeno u sudskom postupku, ukoliko je suprotna strana prigovarala takvom vještačenju, te predlagala izvođenje dokaza vještačenjem u sudskom postupku, pa je na takav način postupljeno protivno odredbi čl.250 i čl. 259. ZPP?“

 

Kako u konkretnom slučaju sud nije tako postupio, već je utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka angažiranih izvan ovog sudskog postupka usprkos tome što je tuženik iznio prigovore i zatražio provođenje vještačenja po vještacima koje će odrediti sud, a što je sud otklonio, na opisani način počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2 i čl. 251. st. 1. ZPP, a koju nije otklonio ni drugostupanjski sud čime je i sam počinio istu povredu.

 

U odnosu na reviziju tužitelja:

 

Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku u dijelu odluke o kamatama i odbio je zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od dana kad je visina štete utvrđena u postupku osiguranja dokaza 18. travnja 2009. do dana prije presuđenja (31. srpnja 2014.). Pritom drugostupanjski sud izrazio je shvaćanje da u situaciji kad je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke i kamata počinje teći od dana donošenja sudske odluke, pri čemu da nije odlučna okolnost da je „visina naknade utvrđena prema trenutku prije donošenja sudske odluke (čl. 1089. ZOO-a).

 

Smatrajući ga važnim  za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni tužitelj u odnosu na po njemu pobijani dio odluke naznačuje pitanje

 

Je li u smislu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05, 41/08, i 215/11 tužitelju pripadaju kamate na glavnicu kod nenovčane materijalne štete od dana utuženja ili bi istom pripadale kamate na glavnicu od dana presuđenja.

 

Obrazlažući važnost naznačenog pitanja ukazuje na više odluka drugostupanjskih sudova u kojima je izraženo shvaćanje da oštećenik u istovjetnoj situaciji ima pravno na isplatu kamate od dana utvrđivanja visine štete u postupku osiguranja dokaza.

 

Osnovana je tvrdnja revidenta da je naznačeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

 

Prema odredbi čl. 1086. ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Dakle, dospjelost naknade imovinske štete s trenutkom nastanka štete propisana je po samom zakonu, a sudska odluka ima deklaratorno značenje.

 

Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za njeno ispunjenje (čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO)). Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze (čl. 183. st. 2. ZOO).

 

Prema ocjeni ovog suda tuženik bi mogao doći u zakašnjenje već započinjanjem postupka osiguranja dokaza (ako iz sadržaja takvog postupka proizlazi da je usmjeren na tuženika u pogledu sporne tražbine), kao postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze, pa bi u takvom slučaju, kako je tužitelj to i zahtijevao, tuženik bio u obvezi platiti kamatu najkasnije s danom utvrđenja visine štete u postupku osiguranja dokaza.

 

Slijedom navedenog valjalo je valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu na temelju odredbi čl. 394. st. 4. ZPP, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

S obzirom na neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, u odnosu na drugotuženika, ukinuta je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi (čl. 166. st. 1. i 154. ZPP).

 

 

Zagreb, 9. ožujka 2021.