- 1 -              Poslovni broj: II Kž-67/2021-5

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: II Kž-67/2021-5

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog  J. B., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Kv I-6/21 (Kzd-2/19) od 18. veljače 2021. o produljenju mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog J. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Uvodno citiranim rješenjem Županijskog suda u Sisku, u tijeku postupka nakon potvrđene optužnice protiv optuženog J. B., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. i stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08 produljene su mjere opreza protiv optuženika, i to zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze sa određenom osobom i to djetetu L. Z. kojem se ne smije približiti na razdaljinu blažu od 50 metara, niti uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze s njim. Nadalje, određeno je kako će sud svaka dva mjeseca, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjerama opreza, ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerom opreza te je rješenjem produljiti ili ukinuti, ako više nije potrebna. Na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08i članka 7., 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza izvršavat će policijski službenici PP Sisak i svakih 15 dana dostaviti sudu pisano izvješće o tome pridržava li se optuženik mjera opreza. Optuženi J. B. upozoren je da će se u slučaju nepridržavanja mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Žalbu protiv pobijanog rješenja podnio je optuženi J. B. po braniteljici, odvjetnici M. N. T., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se prihvati žalba optuženika i ukine mjera opreza produljena pobijanim rješenjem.

 

Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjera opreza protiv optuženog J. B., tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je  optuženi J. B. počinio kazneno djelo koje mu se potvrđenom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz potvrđene optužnice kao i svih dokaza na kojima se ista temelji. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjera opreza kao zamjene za istražni zatvor. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika i o stupnju njegove krivnje, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

 

Pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje tvrdnjom žalitelja kako se optuženika neosnovano tereti za kazneno djelo.

 

Naime, opstojnost osnovane sumnje, utvrđena je rješenjem Vrhovnog Suda Republike Hrvatske, broj Kžm-8/2019 od 6. lipnja 2019. u kojemu se navodi kako prikupljeni podaci koji se odnose na kazneno djelo i počinitelja daju dovoljno osnova za podizanje optužnice, a svaki od dokaza iz optužnice treba izvesti na raspravi i nakon toga ocijeniti, kako svaki pojedinačno, tako i u svezi s ostalim dokazima, te donijeti presudu utemeljenu na činjenicama i dokazima koji su provedeni u kontradiktornom postupku.

 

U tom smislu bilo bi potrebno neposredno i detaljno ispitati svjedoke na raspravi, neposredno i detaljno ispitati vještake psihologa, psihijatra, pedijatra i ginekologa te ih dovesti u vezu s dokumentacijom Centra za socijalnu skrb Sisak, osobito bilješkom psihologa Centra.

Navedeno je moguće provesti jedno na raspravi koja treba prethoditi donošenju presude u kojoj će se ocijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza.

 

Stoga su bez značaja navodi žalbe optuženika u kojima se u ovom stadiju postupka ta osnovana sumnja osporava, te ocjenjuju u postupku provedeni dokazi. 

 

Nadalje, nasuprot žalbenim navodima optuženog J. B., ispravan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno njegove zamjene mjerama opreza na način kako su pobliže određene u pobijanom rješenju.

 

Razmatrajući način i okolnosti počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku potvrđenom optužnicom stavlja na teret, ali i težinu kaznenog djela kao i zapriječenu kaznu, ocjena je i drugostupanjskog suda kako će daljnja primjena produljenih mjera opreza i ubuduće imati preventivni učinak na optuženika da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim pravnim poretkom te da se kloni od činjenja kaznenih djela na štetu oštećenog djeteta L. Z..

 

Stoga, žalbene tvrdnje optuženika u kojima se ističe kako optuženik ima još tri maloljetna unuka koje redovito viđa te kako iz provedenih dokaza proizlazi da maloljetni L. Z. nema znakova psiho-traumatizacije, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, budući da prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjera opreza protiv optuženika.

 

Naime, prema optuženiku su od početka postupka, još u fazi istrage određene mjere opreza kao manje tegobne od istražnog zatvora upravo vrednujući okolnosti njegove ranije neosuđivanosti, pa su ograničenja prava koja je optuženik sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.

 

Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, drugostupanjski sud napominje kako sve prednje opisane  okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja mjera opreza.

 

Uslijed svega prednje navedenog, drugostupanjski sud ocjenjuje kako se isključivo mjerama opreza produljenim u pobijanom rješenju, uz upozorenje optuženiku o zamjeni tih mjera istražnim zatvorom, može preventivno djelovati u cilju otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, a koja nedvojbeno postoji.

 

Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 9. ožujka 2021.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                       Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.