- 1 -              Revd 3832/2020-2

 

 

 

 

Broj: Revd 3832/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja V. Z. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica K. V., odvjetnica u Z., protiv tuženice V. G.-Ž. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z. i M. Đ., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, izdavanja tabularne isprave i predaje nekretnine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-454/2019-2 od 5. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-685/18-82 od 15. veljače 2019., u sjednici održanoj 9. ožujka 2021.

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja V. Z. iz Z. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-454/2019-2 od 5. listopada 2020. se odbacuje kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podneskom od 19. studenog 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-454/2019-2 od 5. listopada 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

Tuženica je odgovorila na prijedlog te je predložila da Vrhovni sud RH odbaci prijedlog kao nedopušten.

 

Prijedlog je nedopušten.

 

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 88/08. i 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. druga ZPP jer je riječ o pravnim pitanjima koja nisu važna u smislu navedene odredbe.

 

Presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-454/2019-2 od 5. listopada 2020. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-685/18 od 15. veljače 2019. kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je V. Z. dana 30. listopada 2003. godine sklopio Kupoprodajni ugovor s V. G. Ž., kojim je stekao pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva nekretnina opisanih u presudi, te kojom je odbijen tužbeni zahtjev da sud naloži tuženici V. G. Ž. da tužitelju izda valjanu tabularnu ispravu kojom tužena dozvoljava tužitelju uknjižbu prava vlasništva nekretnina i preda tužitelju u posjed nekretnine slobodne od osoba i stvari.

 

              U obrazloženju nižestupanjskih presuda je u bitnome navedeno da prema odredbi čl. 115. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV) pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

 

Nadalje je navedeno kako prema odredbi članka 70. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 112/99., 88/01., dalje ZOO) koja se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05., 41/08), ugovor koji nije sklopljen u propisanoj formi nema pravni učinak, ako iz cilja propisa kojim je određena forma ne proizlazi što drugo, a prema odredbi članka 73. ZOO ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisana forma smatra se pravovaljanim, iako nije zaključen u toj formi, ako su ugovorne strane izvršile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu, obveze koje iz njega proizlaze.

 

U ovom slučaju tužitelj nije dokazao koje su točno nekretnine bile predmetom prodaje, a niti da je ugovor pretežito ispunjen na način da bi tužitelj platio kupovnu cijenu, a tuženica mu predala nekretnine u posjed, pa prema shvaćanju nižestupanjskih sudova tužitelj nema valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva.

 

Tužitelj je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je predložio da Vrhovni sud RH dopusti reviziju radi pravnih pitanja koja glase:

 

1. Da li je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je sud odbio zahtjev tužitelja na utvrđenje da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnina i izdavanje tabularne isprave, iz razloga što tužitelj nije dokazao da su stranke zaključile kupoprodajni ugovor za kupnju predmetnih nekretnina, kao ni da bi takvi ugovori bili izvršeni, u cijelosti ili djelomično, ako iz isprava i ostalih dokaza u spisu, a na kojima se temelji odluka suda, proizlazi da su ugovori izvršeni u pretežitom dijelu, te ako je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelj stupio u posjed nekretnina?

 

2. Da li se može smatrati izvršenim u cijelosti ili pretežitom dijelu, pa time i valjanim temeljem odredbe čl. 73. u vezi s čl. 66. ZOO, usmeni disimulirani ugovor o kupoprodaji nekretnine, koji je prikriven ugovorom o darovanju na zahtjev prodavatelja, a čiji sadržaj je u suglasnoj volji stranaka bio kupnja neuseljive nekretnine bez obveze prodavatelja na predaju nekretnine slobodne od trećih osoba i stvari, a zbog kojeg nedostatka nekretnine je bila ugovorena niža tržišna kupoprodajna cijena, a prodavatelj tim simuliranim ugovorom o darovanju dao kupcu valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva?

U odnosu na naznačena pitanja je tužitelj naveo da je riječ o pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, i to odluka poslovni broj Rev-2319/88 od 19. travnja 1989., Rev-813/85 od 10. srpnja 1985., Rev-1153/82 od 6. siječnja 1983. i Rev-2471/89 od 22. ožujka 1989.

 

Naznačena pitanja nisu važna za rješenje ovog spora jer polaze od netočnih tvrdnji o sadržaju isprava i drugih dokaza u spisu i netočnih tvrdnji o utvrđenjima nižestupanjskih sudova o odlučnim činjenicama.

 

U naznačenim pitanjima i obrazloženju prijedloga za dopuštenje revizije se, suprotno činjeničnim utvrđenjima tvrdi:

 

-da je postojao usmeni ugovor o kupoprodaji nekretnina, a da su stranke sačinile simulirani ugovor o darovanju istih nekretnina, dok prema utvrđenju nižestupanjskih sudova nije postojao usmeni ugovor u sadržaju kako je tužitelj tvrdio u ovoj parnici,

 

-da je ugovor ispunjen u pretežitom dijelu, dok prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova tužitelj nije dokazao da je platio cijenu, niti da su mu je nekretnine predane u posjed, jer prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tužitelj je došao u posjed stana u uličnoj zgradi u I (katu) desno br. 10 u površini od 109 čm tako što ga je preuzeo od dotadašnjeg posjednika, odnosno nije mu tuženica predala taj stan, dok mu nikad nije predan u posjed poslovni prostor u potkrovlju ulične zgrade koji se sastoji od 24 (dvadesetčetiri) prostorije i hodnika u ukupnoj površini 354,78 čm,

 

-da je ugovor ispunjen upisom prava vlasništva na ime tužitelja na temelju kupoprodajnog ugovora, dok prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tužitelj nije upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik, nego je kao vlasnica upisana tuženica (raniji upis koji je izvršen na temelju darovnog ugovora je brisan, jer je darovni ugovor utvrđen ništetnim). Nikakav upis prava vlasništva nije izvršen na temelju kupoprodajnog ugovora (disimuliranog ugovora), niti bi na temelju usmenog ugovora to bilo moguće.

 

Pitanja koja se temelje na tvrdnjama koje nemaju uporište u spisu nisu važna za poziciju tužitelja i rješenje ovog spora, a što je nužna pretpostavka za dopuštenje revizije po čl. 385. a. st. 1. ZPP.

 

Presude Vrhovnog suda RH navedene u prijedlogu za dopuštenje revizije su utemeljene na drugačijoj činjeničnoj osnovi, pa pravno shvaćanje revizijskog suda zauzeto u tim presudama nije primjenjivo u ovom sporu, uslijed čega naznačena pitanja nisu važna ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

Zbog iznijetih razloga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP odbaciti prijedlog kao nedopušten i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 9. ožujka 2021.