- 1 -              Rev 2886/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2886/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. p. d.o.o., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. V. iz V. G., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1094/2017-2 od 23. kolovoza 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-489/2016-8 od 25. svibnja 2017., u sjednici održanoj 9. ožujka 2021.,

 

 

r i je š i o   j e

 

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1094/2017-2 od 23. kolovoza 2017. i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-489/2016-8 od 25. svibnja 2017. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. T. broj Ovr-14/07 od 7. veljače 2007. (toč. I. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku isplati parnični trošak u iznosu od 26.250,00 kn (toč. II. izreke).

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev za isplatu u izvršenju obveze naručitelja iz ugovora o građenju.

 

Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su neosnovanim zaključivši da je sporna tražbina zastarjela.

 

Pritom prvostupanjski sud navodi:

 

- da iz vjerodostojne isprave - računa - okončane situacije br. 23/12/01 od 31. prosinca 2001. godine (a kako ju je označio tužitelj u prijedlogu za ovrhu) i koja je dostavljena uz prijedlog za ovrhu (list 6 spisa) proizlazi da je na istoj naveden datum 31. 12.2001. kao datum dostavljanja;

 

- da je pregled i odobrenje radova izvršeno nakon izvršenih radova, a svakako prije izdavanja računa 31. prosinca 2001.;

 

- da tužitelj nije dokazao da je pregled i odobrenje radova uslijedilo u siječnju 2002.;

 

- da je zastarni rok počeo teći 1. siječnja 2002. te protekom petogodišnjeg roka tražbina zastarjela 2. siječnja 2007.;

 

- stoga da je podnošenjem ovršnog prijedloga 8. siječnja 2007. tužitelj utužio zastarjelu tražbinu.

 

Drugostupanjski sud prihvaća utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, ali još utvrđuje da tužitelj tuženiku nikad nije izdao okončanu situaciju jer nisu bile ispunjene pretpostavke za njezino izdavanje, stoga da nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 623. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik naznačuje pitanja

 

„Može li zakonom predviđeno vrijeme za zastaru u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje novčane obveze prema odredbi članka 360. st. 2. i čl. 361. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje u tekstu: ZOO) započeti teći prije nego što vjerovnik pozove dužnika da ispuni obvezu, usmeno ili pismeno, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obveze, u okolnostima kada rok ispunjenja obveze nije određen ugovorom stranaka u smislu odredbe članka 324. stavak 2. ZOO-a?

 

Može li zakonom predviđeno vrijeme za zastaru u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje novčane obveze prema odredbi članka 360. st. 2. i čl. 361. ZOO-a, u okolnostima kada rok ispunjenja obveze nije određen ugovorom stranaka u smislu odredbe članka 324. stavak 2. ZOO-a, započeti teći prije nego što protekne rok koji je vjerovnik označio  kao dan dospjelosti u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u skladu s odredbom članka 28. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05)?“.

 

Za prvo naznačeno pitanje, pozivajući se na odluke ovog suda broj Revx-6/13-2 od 29. svibnja 2013., Rev-788/09 i Rev-484/02,  tužitelj dao je i dostatne razloge važnosti.

 

Po ocjeni ovog suda to pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Odredbom čl. 361. st. 1. ZOO propisano je da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

 

Prema odredbi čl. 623. st. 3. ZOO, na koju se zaključujući o neosnovanosti zahtjeva pozvao drugostupanjski sud, naručilac nije dužan isplatiti naknadu prije nego je pregledao izvršeni rad i odobrio ga, izuzev ako je drugačije ugovoreno.

 

Suprotno zaključivanju drugostupanjskog suda citiranom odredbom nije uređena dospjelost tražbine (dan od kojeg vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze) već je navedenom odredbom naručiocu priznato pravo da unatoč pozivu izvođača radova uskrati ispunjenje svoje obveze do pregleda i odobrenja rada.

 

Dospjelost tražbine uređena je odredbom čl. 324. ZOO, kojom je, u stavku 1., propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, dok je odredbom stavka 2. propisano da ako rok za ispunjenje obveze nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pismeno, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obveze.

 

Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni odredaba čl. 623. st. 3. i 324. ZOO nižestupanjski sudovi nisu raspravili je li i kada tužitelj izdao okončanu situaciju i dostavio je tuženiku i je li ju je i kada tuženik odobrio te je li se u konkretnoj situaciji radilo o tome da je rok za ispunjenje obveze određen (čl. 324. st. 1. ZOO) ili nije bio određen, u kojem slučaju bi o dospjelosti valjalo zaključivati primjenom odredbe čl. 324. st. 2. ZOO.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

 

Zagreb, 9. ožujka 2021.