- 1 -              Revd 1106/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1106/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. D. iz Z., (OIB: …), zastupane po punomoćnici G. T., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Grada Zagreba, Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz Z., radi isplate i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1564/2020-2 od 15. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-2104/2009-60 od 10. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u odluci kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na obvezivanje tuženika naknaditi joj trošak izgradnje ograde od 16.384,00 kn i štetu na ime korištenja nekretnine nakon ugovorenog roka od 100.000,00 kn, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom - te naknaditi joj parnični trošak, dok je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku parnični trošak od 44.375,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama.

 

Tužiteljica je podnijela prijedlog da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija.

 

Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužiteljice.

 

Prijedlog tužiteljice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

 

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 15. listopada 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

U konkretnom slučaju tužiteljica je predložila da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunila sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačila (formulirala) niti jedno pitanje, a pogotovo ne pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Isticanje razloga da spisu nedostaje podnesak kojeg je podnijela i da je povrijeđeno njezino pravo na pošteno suđenje, to pitanje ne može nadomjestiti.

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je, poštujući samo odredbe ZPP-a koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije a da bi bio dopušten - što ne spada u "pretjerani formalizam" (kojeg revizijski sud ne može dopustiti), prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 9. ožujka 2021.