Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1508/2017-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1508/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M.-N. iz S., zastupanog po punomoćnici M. J. M., odvjetnici u S., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. i P., u Z., Pisarnica I S., S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-3772/16 od 11. siječnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P1-4092/09 od 19. rujna 2016., u sjednici održanoj 9. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-3772/16 od 11. siječnja 2017. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda Splitu broj P1-4092/09 od 19. rujna 2016. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.669,30 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama počev od 19. rujan 2016. godine do isplate, te na ime troška postupka isplatiti tužitelju iznos od 5.185,00 kuna, dok je za više traženih 17.330,70 kuna tužbeni zahtjev odbijen.

 

Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-3772/16 od 11. siječnja 2017. preinačena je prvostupanjska presuda u njezinom dosuđujućem dijelu zahtjeva tužitelja za isplatu mu iznosa od 12.669,30 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na način da je tužbeni zahtjev odbijen te je ujedno naloženo tužitelju isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 13.437,50 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st .1 toč. 3. Zakona o parničnom postupku pobijajući ju iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, predloživši njezino preinačenje odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanje prvostupanjske presude, podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta tom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Bez obzira na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude, a koji ne prelazi vrijednosni minimum za dopuštenost redovne revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 67. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19 – dalje: ZIDZPP) primjenjuje na ovaj spor, kako je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, to protiv iste, a na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3 ZPP je dopuštena redovna revizija.

 

U skladu s tim, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 78. ZIDZPP primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizije tužitelja ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu i kojom se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Pobijanom presudom drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12.669,30 kuna s osnova štete na njegovom vozilu, navodno nastali u prometnoj nezgodi 11. ožujka 2008. u sudaru s vozilom reg. oznake ..., osiguranog kod tuženika, ocijenivši da je u nalazu i mišljenju vještaka za cestovni promet M. Ž. izrađenog za potrebe ovog postupka ''stručno, objektivno i argumentima razjašnjeno zbog čega nastala šteta nije nastala temeljem štetnog događaja''. S druge pak strane, preocjenjujući ostale u postupku izvedene dokaze, posebno iskaze saslušanih svjedoka te tužitelja kao stranke, drugostupanjski je sud ocijenio da tužitelj u postupku nije dokazao da bi utužena šteta nastala na način i u događaju zbog kojeg je utužena.

 

Pritom drugostupanjski sud u donošenju svoje odluke pozvao se na odredbu čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP.

 

Odredbom čl. 373.a st. 1. ZPP propisano je da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

 

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

 

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

Prema odredbi st. 2. tog članka prigodom donošenja odluke iz stavka 1. tog članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

 

Iz stanja ovog spisa predmeta razvidno je:

 

- da je prvostupanjski sud za potrebe razjašnjenja spornih činjenica vezanih za način nastanka oštećenja na vozilu tužitelja i njihovu visinu, proveo vještačenje po sudskom vještaku za cestovni promet M. Ž.,

 

- da je 7. siječnja 2013. dostavio u spis ''vještvo'' u kome je u ''zaključku'' dao svoj nalaz i mišljenje, a prema kojem ''mehanika oštećenja i tragovi na vozilima (boje i laka) nisu kompatabilni, to dokazuje da nisu nastala u predočenom štetnom događaju'', te ''sva vidljiva mehanička oštećenja na osobnom vozilu Volkswagen Golf reg. oznake ... nisu mogla nastati u predmetnoj prometnoj nesreći jer mehanička oštećenja na prednjem lijevom dijelu vozila Volkswagen Golf po visini, izgledu, obliku i intenzitetu nisu srazmjerna oštećenjima na vozila Citroën Berlingo reg. oznake ...'',

 

- da je šteta na vozilu tužitelja procijenjena kao potpuna (totalna) šteta koja izraženo novčano iznosi 12.669,30 kuna

 

- da je tužitelj podneskom od 11. srpnja 2016. prigovorio ''zaključku'' vještaka kako glede nalaza o načinu nastanka štete na vozilu, tako i njezinoj visini, smatrajući da je vještak propustio izraditi dinamiku nastanka prometne nezgode itd., kao i prigovorio visini utvrđene štete, te predložio provođenje novog vještačenja smatrajući da se nedostaci iz toga ne mogu otkloniti saslušanjem vještaka M. Ž.,

 

- da je tužitelj na ovom prijedlogu za izvođenje novog vještačenja po drugom vještaku za cestovni promet ustrajao na ročištu održanom 2. rujna 2016.

 

- da prvostupanjski sud o tim prijedlozima tužitelja nije odlučio već je na tom ročištu (2. rujna 2016.) zaključio glavnu raspravu te zakazao ročište za objavu presude 19. rujna 2016. na kojem je objavio svoju presudu kojom je prihvatio zahtjev tužitelja u visini iznosa štete utvrđene po vještaku za cestovni promet M. Ž., no ne prihvaćajući nalaz i mišljenje iz ''zaključka'' tog vještaka prema kojem oštećenja na vozilu tužitelja nisu nastala u predočenom štetnom događaju.

 

Polazeći od prethodno navedenog činjenično-pravnog supstrata ovog spisa predmeta, a iz kojeg je jasno da su bitne činjenice za odluku u ovom sporu ostale sporne u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a odnose se na način nastanka oštećenja na vozilu tužitelja:

 

- jer je vještak u svom nalazu isključio mogućnost njihovog nastanka onako kako su tužitelj i svjedoci saslušani u postupku prikazali,

 

- te tužitelj predložio izvođenje i novog vještačenja,

 

- o kojem prijedlogu tužitelja je prvostupanjski sud propustio odlučiti,

 

onda se nameće zaključak kako u takvim procesnim okolnostima nisu postojale pretpostavke iz čl. 373.a st. 1. i toč. 1. i 2. ZPP za donošenje pobijane drugostupanjske presude. To stoga što je donošenjem pobijane presude, koja se temelji na nalazu i mišljenju vještaka za cestovni promet M. Ž., a kojem je tužitelj međutim prigovorio, te zahtijevao provođenje novog vještačenja po drugom vještaku za cestovni promet, a o čemu nije odlučeno, tužitelj je sadržajno onemogućen u raspravljanju o takvom svom prigovoru i prijedlogu, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Tu povredu drugostupanjski sud je mogao izbjeći da je umjesto primjene odredbe čl. 373.a ZPP, a za čiju primjenu ovdje nije bilo mjesta, primijenio odredbu čl. 373.b ZPP, te povodom žalbe tužitelja, a radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja zakazao raspravu pred tim sudom uz mogućnost izvođenja dokaza pred sucem prvostupanjskog suda, sve u smislu odredbe st. 2. tog članka.

 

Slijedom navedenog, a kako je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. te čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 373.a ZPP, to je istu trebalo ukinuti te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. a st. 1. ZIDZPP primjenjuje na ovaj spor. U nastavljenom postupku drugostupanjski će sud otkloniti procesne nedostatke na koje ukazano ovim ukidnim rješenjem te donijeti novu zakonitu odluku.

 

Zagreb, 9. ožujka 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu