- 1 -              Rev 225/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 225/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz K., I. L. R. 71 A, OIB …, zastupanog po punomoćniku M. J. odvjetniku u O., protiv tuženika H. a. iz Z., A. D. 44, OIB …, zastupanog po punomoćniku H. P. odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovnog broja Gž R-166/2018-2 od 20. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja Pr-363/17 od 12. prosinca 2017., u sjednici održanoj 9. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovnog broja Gž R-166/2018-2 od 20. travnja 2020. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja Pr-363/17 od 12. prosinca 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

II. Odluka o trošku postupka povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 15.578,05 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama te je naloženo tužitelju nakaditi tuženiku trošak parničnog postupka.

 

Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude je tužitelj podnio prijedlog za dopuštenje revizije te je ovaj sud, rješenjem poslovnog broja Revd-2386/2020-2 od 16. rujna 2020., dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

 

"Treba li se kod izračuna osnovice za isplatu otpremnine koja radniku pripada na temelju odredbe čl. 126. st. 2. Zakona o radu, a u slučaju kada radnik prestane raditi prije isteka otkaznog roka i za vrijeme otkaznog roka prima naknadu plaće, uzeti u obzir posljednje tri isplaćene bruto plaće za tri posljednja mjeseca u kojima je radnik radio ili naknade plaće isplaćene za vrijeme trajanja otkaznog roka tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu kada radnik nije radio?".

 

              Tužitelj je u zakonskom roku podnio reviziju protiv drugostupanjske presude, sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda, a sve u smislu odredbe čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Predložio je ovome sud pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev. Zahtjeva trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

              Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizijom dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike otpremnine u iznosu 15.578,05 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 8. rujna 2017. do isplate, te je činjenično utvrđenje nižestupanjskih sudova:

      da je tužitelju redovno otkazan ugovor o radu osobno uvjetovanim otkazom,

      da, sukladno odluci tuženika tužitelj poslije donošenja odluke o otkazu, dakle tijekom trajanja otkaznog roka, više nije imao obvezu dolaska na posao, dakle, više faktično nije obavljao rad,

      da je tužitelju u razdoblju od travnja do lipnja 2016. isplaćena prosječna bruto plaća u iznosu od 16.468,75 kn, te da je u tom razdoblju tužitelj doista i radio (dakle, radi se o razdoblju prije početka otkaznog roka),

      da je tužitelju u tom razdoblju (u okviru iznosa iz prethodnog stavka) isplaćeno i uvećanje plaće za prekovremeni rad, koje nakon lipnja ne bi mogao ostvariti, jer nije više imao licenciju za obavljanje poslova ovlaštenog ispitivača (zbog čega je i dobio otkaz),

      da su mjeseci na temelju kojih je tuženik obračunao osnovicu za isplatu otpremnine mjeseci otkaznog roka kada tužitelj na temelju Odluke tuženika nije radio, već primao naknadu plaće,

      da je tužiteljeva plaća prema Ugovoru o radu i Pravilniku o radu iznosila 13.353,14 kn za redovito radno vrijeme,

      da je osnova za utvrđivanje otpremnine prosječna bruto plaća u tri mjeseca prije prestanka Ugovora o radu u iznosu od 13.353,14 kn (dakle, ona je jednaka plaći prema Ugovoru o radu i Pravilniku o radu za redovito radno vrijeme).

 

Stoga, zaključuju nižestupanjski sudovi, tuženik kao osnovicu za obračun otpremnine nije uzeo prosjek naknade plaće, nego punu prosječnu bruto plaću koja se isplaćuje prema Ugovoru o radu i Pravilniku o radu za redovito radno vrijeme, a da od lipnja 2016. do prestanka otkaznog roka tužitelju nije niti mogao biti isplaćen prekovremeni rad, jer je izgubio licencu, pa nije mogao ni redovno ni prekovremeno raditi.

 

Dakle, u ovom je postupku sporno je li se kao osnovica za obračun otpremnine ima uzeti naknada plaće koja je isplaćena za vrijeme kada tužitelj za trajanja otkaznog roka sukladno odluci tuženika nije radio, a u visini pune mjesečne plaće za redovno radno vrijeme određene Ugovorom o radu i Pravilnikom o radu ili se kao osnovica za obračun otpremnine ima uzeti plaća koju je ostvarivao u tromjesečnom razdoblju prije početka tog otkaznog roka (dakle, u razdoblju kada je faktično obavljao rad) i tako primao punu plaću.

 

Radi davanja odgovora na postavljeno pravno pitanje dovoljno je uputiti na pravno shvaćanje koje je ovaj, revizijski sud izrazio u odluci poslovnog broja Revr-261/2011 od 9.  studenog 2011., u predmetu u bitno podudarne činjenično-pravne osnove, pa je tako navedeno:

 

„(…) Prema tome, prema pravnom shvaćanju ovog suda u slučaju kada radnik prestane raditi prije isteka otkaznog roka, a za vrijeme otkaznog roka prima naknadu plaće kao osnovica za isplatu otpremnine koja radniku pripada na temelju čl. 125. st. 1. ZR, uzima se u obzir bruto plaća koja bi radniku bila isplaćivana tri posljednja mjeseca prije prestanka ugovora o radu, prema ugovoru o radu, kolektivnom ugovoru ili pravilniku o radu. (…)

 

Drugostupanjski sud je u ovom konkretnom slučaju kao osnovicu za izračun otpremnine uzeo u obzir isplaćenu bruto plaću za tri posljednja mjeseca u kojima je tužitelj radio pa je za izračun visine otpremnine uzet u obzir prosjek plaće prije otkaznog roka prema podacima tuženika čime je tužitelju pravilno priznat na ime razlike otpremnine i daljnji iznos od 26.251,40 kuna, u visini bruto plaće ostvarene u skladu s ugovorom o radu, a ne u visini naknade plaće za posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu kada tužitelj nije radio. (…)“.

 

Dakle, izražavajući prethodno citirano pravno shvaćanje ovaj je sud prihvatio pravni pristup nižestupanjskog suda u tom postupku prema kojem radniku koji za vrijeme otkaznog roka nije radio i primao je naknadu plaće, visina otpremnine izračunava se prema prosjeku - isplaćene bruto plaće za tri posljednja mjeseca u kojima je radnik radio, dakle, prema prosjeku isplaćene plaće prije otkaznog roka, a ne naknade plaće isplaćene za tri mjeseca trajanja otkaznog roka u kojem radnik nije radio.

 

Ovaj sud i ovdje ustraje na prethodno izraženom pravnom shvaćanju, slijedom čega je za ocijeniti da su u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, odredbu čl. 126. ZR-a, pa je, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje (toč. I. izreke).

 

U ponovnom će postupku prvostupanjski sud vezan pravnim shvaćanjem ovog suda, (čl. 394.a ZPP-a) ponovno raspraviti ovaj predmet, pa tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva, te donijeti novu, zakonitu odluku.

 

Odluka o trošku postupka povodom revizije utemeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP-a (toč. II. izreke).

 

Zagreb, 9. ožujka 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Katarina Buljan, v.r.