- 1 -              Rev 198/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 198/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja U. o. d.d., Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. M. iz Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica Lj. P., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4074/19-2 od 5. studenoga 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1569/14-113 od 27. lipnja 2019., u sjednici održanoj 9. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4074/19-2 od 5. studenoga 2019. u točkama I., III. i IV. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1569/14-113 od 27. lipnja 2019. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 65.976,00 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci presude kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 21.350,00 kn (točka II. izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke za iznos troška od 7.750,00 kn s kojim tuženik nije uspio (točka II. izreke). Preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke za iznos troška od 4.375,00 kn s kojim tuženik nije uspio te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku daljnji trošak postupka u iznosu od 4.375,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 5. studenog 2019. do isplate (točka III. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 484,70 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 5. studenog 2019. do isplate (točka IV. izreke).

 

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1102/2020 od 22. listopada 2020. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4074/19-2 od 5. studenoga 2019. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

"Je li u postupku radi isplate naknade osiguratelju od osobe koja je odgovorna za štetu, u smislu odredbe čl. 87. st. 3. Zakona o osiguranjima („Narodne novine“, broj 9/94, 20/97) i čl. 3. Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja kao osiguratelja, teret dokazivanja postojanja uzročne veze između utvrđene alkoholiziranosti vozača motornog vozila i nastale štete za koju je naknada isplaćena, na tužitelju ili tuženiku?"

 

Na temelju navedenog dopuštenja tužitelj je podnio reviziju zbog navedenog pitanja te je predložio prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu odnosno drugom sucu prvostupanjskog suda, a podredno predlaže pobijanu drugostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi iznos od 65.976,00 kn koji je tužitelj, temeljem police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, isplatio oštećenicima I. T. i L. V. na ime naknade štete nastale u štetnom događaju od 5. ožujka 1998., a koji je prouzrokovao tuženik (osiguranik tužitelja). Navedeni tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji da je tuženik pod utjecajem alkohola skrivio prometnu nezgodu te da je izgubio prava iz osiguranja. Tužitelj se pri tome poziva na odredbu čl. 87. st. 3. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 46/97) i Uvjete za osiguranje od automobilske odgovornosti  tužitelja.

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je tužitelj morao dokazati da je stupanj alkoholiziranosti tuženika bio 0,5 g/kg u krvi ili više te da je ta možebitna alkoholiziranost bila u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, a da tužitelj navedeno nije dokazao. Stoga zaključuje da nije utvrđeno da je tuženik uzrokovao prometnu nezgodu pod utjecajem alkohola.

 

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu pri čemu je, u bitnom, pošao od sljedećih utvrđenja i zaključaka:

 

- da iz nalaza vještaka toksikologa proizlazi da je tuženik u trenutku štetnog događaja bio alkoholiziran s minimalno 0,5 g/kg u krvi ili više, a da tuženik nije osporio zapisnik o alkotestiranju, niti je tražio vađenje krvi i urina te da, stoga, ne može s uspjehom dovoditi u sumnju rezultat utvrđen ispitivanjem alkometrom (kojim je očitana koncentracija alkohola od 1,04 g/kg)

 

- da tužitelj nije uspio na nedvojben način dokazati da je alkoholiziranost tuženika u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem (budući da nije bilo moguće provesti prometno vještačenje na okolnost dinamike štetnog događaja jer spisu ne prileži skica lica mjesta i policijski fotoelaborat, a da iz zahtjeva za pokretanje postupka nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li uzrok štetnog događaja brzina kojom je tuženik vozio ili njegova alkoholiziranost),

 

- da nije ostvarena pretpostavka regresne odgovornosti tuženika iz čl. 3. Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti.

 

U revizijskom stadiju postupka je sporno je li teret dokazivanja postojanja uzročne veze između utvrđene alkoholiziranosti tuženika i nastale štete uzrokovane radnjama tuženika (za koju je naknada isplaćena) na tužitelju (osiguratelju) ili tuženiku (osiguraniku).

 

Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

 

Prema odredbi čl. 87. st. 3. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 46/97-proč. tekst) društvo za osiguranje koje nadoknadi štetu oštećenoj osobi a nije bilo u obvezi isplate prema tom Zakonu ili Uvjetima za osiguranje od automobilske odgovornosti, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove.

 

Odredbom čl. 3. st. 1. točkom 3. Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti propisano je da osiguranik gubi prava iz osiguranja ako je u trenutku prometne nezgode kao vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola, droge ili narkotika, a da se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više, dok je u st. 3. točkom 2. propisano da osiguranik ne gubi svoja prava iz osiguranja ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj svezi sa činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola, droge odnosno narkotika.

 

Slijedom navedenog, u postupku radi isplate naknade osiguratelju od osobe koja je odgovorna za štetu, a u smislu citiranih odredbi Zakona o osiguranju i Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti, kao posebnih propisa, na osiguraniku (tuženiku) je teret dokazivanja nepostojanja uzročne veze između utvrđene alkoholiziranosti i nastale štete uzrokovane radnjama tuženika.

 

Ne može se, stoga, prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj trebao dokazati da je alkoholiziranost tuženika u uzročnoj vezi sa štetnim događajem za koji je tuženik odgovoran.

 

Prema tome, osnovana je stoga tvrdnja revidenta da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili pravilo o teretu dokazivanja, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP-a i navedenim posebnim propisima.

 

Slijedom iznesenog valjalo je valjalo ukinuti nižestupanjske presude na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

 

Zagreb, 9. ožujka 2021.

 

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ivan Vučemil, v.r.