- 1 -              Rev 192/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 192/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Č. iz K., Republika Srbija, OIB: ..., zastupane po punomoćniku V. D., odvjetniku u N., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8446/15-3 od 20. rujna 2016., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7038/10-19 od 18. kolovoza 2015., u sjednici održanoj 9. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija i dopuna revizije tužene protiv drugostupanjske presude kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena u odluci o glavnoj stvari prvostupanjska presuda, se odbijaju kao neosnovane.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužene protiv odluke o troškovima postupka sadržana u pobijanoj presudi se odbacuje kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7038/10-19 od 18. kolovoza 2015., naloženo je tuženoj isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 346.100,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku:

 

- na iznos od 3.200,00 kn od 1. studenog 2008.;

- na iznos od 2.900,00 kn od 16. srpnja 2009.;

- na iznos od 340.000,00 kn od 18. kolovoza 2015., sve pa do isplate, te na ime troškova postupka isplatiti tužiteljici iznos od 44.026,65 kn sa pripadajućim zateznim kamatama počev od 18. kolovoza 2015. pa do isplate, dok je za daljnjih 100.000,00 kn zahtjev tužiteljice odbijen, te ujedno tužiteljici naloženo isplatiti tuženoj na ime troškova postupka iznos 5.829,20 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 18. kolovoza 2015. pa do isplate.

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8446/15-3 od 20. rujna 2016., potvrđena je prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu glavnice, a djelomično preinačena u odluci o zateznim kamatama u razdoblju od 1. kolovoza 2015. na dalje, nalaganjem tuženoj na dosuđen iznos glavnice počev od 1. kolovoza 2015. pa na dalje isplatiti zateznu kamatu koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za više traženu zateznu kamatu od 1. kolovoza 2015. na dalje zahtjev tužiteljice je odbijen.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, tužena je podnijela reviziju te dopunu revizije pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava (pri tome se pogrešno poziva na odredbu čl. 382. st. 2. u vezi sa odredbom čl. 285. Zakona o parničnom postupku, a koje odredbe se ni u kom slučaju ne odnose na ovu reviziju!), predloživši preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice uz naknadu troškova postupka tužene.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija i dopuna revizije nisu osnovane.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19 – dalje: ZIDZPP), primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizije tužene ispitao pobijanu presudu samo u onom sijelu u kojem se ona pobija revizijom i dopunom revizije i samo u granicama razloga određeno navedenih u njima.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete vezano za nasilnu smrt njezinih roditelja sada pokojnih A. i J. U., do koje je došlo neutvrđenog dana početkom prosinca 1991. u N., a koje je usmrtio Z. K., pripadnik Hrvatske vojske – vojni obavještajac ispalivši u njih više metaka iz automatske puške marke Zastava call. 7,62 milimetra broj ....

 

Nižestupanjski sudovi djelomično su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice dosudivši joj s osnova duševnih boli zbog smrti oba roditelja naknadu u ukupnom iznosu 340.000,00 kn, te troškove izgradnje nadgrobnog spomenika roditeljima u iznosu 6.100,00 kn (3.200,00 kn + 2.900,00 kn), ocijenivši da na strani tužene postoji odgovornost za nastali štetni događaj, a na temelju odredbe čl. 173. i 174. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).

 

 

 

Pri tome polaze od nespornih te u postupku utvrđenih činjenica:

 

- da je roditelje tužiteljice usmrtio Z. K., tada pripadnik Hrvatske vojske, a koji

 

- da je ušao kroz prozor kuće u N., ..., u kojoj su se nalazili roditelji tužiteljice te M. i M. K., te

 

- da je ispalivši u njih više hitaca iz automatske puške marke Zastava call. 7,62 milimetra broj ..., kojom je bio zadužen kao vojni obavještajac, svo četvero usmrtio,

 

- da je vezano za ovaj događaj Z. K. pravomoćnom presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj K-117/97 od 25. ožujka 1999. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. i 2. toč. 4. Kaznenog zakona i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, a prema kojoj presudi

 

- da biće kaznenog djela za koje je Z. K. pravomoćno proglašen krivim i osuđen je uz ostalo da je:

 

"ušavši u prostoriju blagovaone kuće i primijetivši oštećenike iz automatske puške marke Zastava call. 7,62 milimetra broj ..., kojom je bio zadužen kao vojni obavještajac ispalio više metaka … ",

 

izrazivši pravno shvaćanje da puška kojom su usmrćeni pokojni A. i J. U., a kojom je Z. K. kao pripadnik Hrvatske vojske bio zadužen, jest opasna stvar, a na posljedice čije uporabe odgovara tužena po načelu objektivne odgovornosti.

 

Osporavajući pravilnost takve pravne ocjene, tužena u reviziji i njezinoj dopuni i dalje ustraje u prigovoru da za nastali štetni događaj ona ne odgovara na temelju odredbe čl. 173., 174. ZOO, jer da u ovom postupku nije dokazano da bi puška kojom su usmrćeni roditelji tužiteljice bila u vlasništvu tužene.

 

Suprotno takvim revizijskim navodima tužene, pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da unatoč izostanku formalnog zaduženja za spornu pušku od strane tužene, a kod činjenice da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj K-117/97-26 od 25. ožujka 1999., a koja je presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj K-10/07 od 7. svibnja 2008. ostavljena na snazi a povodom zahtjeva za obnovu postupka, Z. K. proglašen krivim za kazneno djelo biće kojeg uz ostalo čini i to da je počinjeno automatskom puškom kojom je on bio zadužen kao vojni obavještajac, onda je bespredmetno ustrajanje tužene u takvom prigovoru. Sadržajno takav prigovor, a na kojem tužena ustraje i u dopuni revizije, je prigovor činjenične naravi i kao takav nedopušten u revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 69. ZIDZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

Bez utjecaja je i revizijski navod tužene kojim pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-x 1235/11 od 25. travnja 2012., sugerira da bi pobijana presuda bila nepravilna. Ovo stoga što činjenično pravni supstrat tog spisa predmeta ne odgovara ovom spisu predmeta, obzirom da je u postupku u kojem je donesena odluka Rev-x 1235/11 utvrđeno da štetnik nije bio zadužen puškom kojom je počinio štetu, niti je dokazano da je puška bila vlasništvo tužene, dok je naprotiv u ovom spisu predmeta to utvrđeno pravomoćnom kaznenom presudom, kojom je ovaj sud u tom pogledu vezan. Stoga je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da je tužena bila vlasnik sporne automatske puške i da odgovara za štetu koja je tom puškom počinjena, a koja jest opasna stvar.

 

Stoga je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da tužena jest odgovorna za štetu tužiteljici, sve na temelju odredbe čl. 173. i 174. ZOO, zbog čega je reviziju i dopunu revizije trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 80. ZIDZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

Tužena pobija odluku i o troškovima postupka. U tom dijelu revizija tužene nije dopuštena. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015., zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja imalo se na umu da je pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP se podrazumijeva postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. čl. 400. st. 1. odnosi samo na rješenje kojim prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku i povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u odluci Rev-1353/11-2).

 

Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 9. ožujka 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.