- 1 -              Revd 1051/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1051/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Z. b. d.d. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & L. iz Z., protiv ovršenika I. Z. iz P., (OIB: …), radi ovrhe zbog naplate novčane tražbine, odlučujući o prijedlogu S. E. d.o.o. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici V. N., odvjetnici u Odvjetničkom društvu N. i P. d.o.o. iz Z., za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž Ovr-456/2020-2 od 14. listopada 2020. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Metkoviću posl. br. Pu Ovr-756/2019 od 28. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog S. E. d.o.o. za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

              Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba S. E. d.o.o. kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbačen „prijedlog novog ovrhovoditelja S. E. d.o.o. iz Z., …, OIB: … za stupanjem u ovaj ovršni postupak kao novi ovrhovoditelj umjesto dosadašnjeg ovrhovoditelja Z. b. d.d, Z., …, OIB: …, kao neosnovan.“

 

S. E. d.o.o. je podnio prijedlog da mu se protiv drugostupanjskog rješenja dopusti revizija.

 

Na prijedlog nije odgovoreno.

 

Prijedlog S. E. d.o.o. da mu se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 14. listopada 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenja podnesenog prijedloga (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.

 

Sa prethodno navedenim u svezi, dakle - jer je ovdje riječ o prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odbijena kao neosnovana žalba S. E. d.o.o. izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je „kao neosnovan“ odbačen „prijedlog novog ovrhovoditelja S. E. d.o.o. iz Z., …, OIB: … za stupanjem u ovaj ovršni postupak kao novi ovrhovoditelj umjesto dosadašnjeg ovrhovoditelja Z. b. d.d, Z., …, OIB: …“, protiv tog rješenja, sa takvim njegovim sadržajem (u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a: kojim postupak pravomoćno ne završava), revizija nije dopuštena - čime podneseni prijedlog već i po tome ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Međutim, on bi bio nedopušten i primjenom novelirane odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Prijedlog bi u tim prilikama valjalo razmotriti i u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju daljnje pretpostavke dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona...",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“,

 

odnosno, imajući na umu:

 

- da navedene odredbe čl. 385.a i čl. 387. st. 3. ZPP-a predviđaju postojanje:

 

a) u prijedlogu za dopuštenje revizije: određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi, i to važnog za odluku u konkretnom sporu - ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te

 

b) u osporenoj odluci: pravnog (dakle: ne činjeničnog) shvaćanja koje je suprotno postojećoj ili nekoj očekivanoj sudskoj praksi i time nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse,

 

- da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ovlašten sam kreirati sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije u navedenom smislu te spomenutog pitanja i spomenutih razloga - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po tome prijedlogu sam doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da pritom eventualno čak i pogoduje jednoj stranki.

 

Tek bi u takvoj situaciji Vrhovni sud Republike Hrvatske mogao ujednačavati primjenu prava i imao obvezu preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“) - i reviziju dopustiti.

 

U konkretnom slučaju predlagatelj je predložio da mu se protiv drugostupanjskog rješenja dopusti revizija - ali nije ispunio niti sve navedene pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nije naznačio niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanje iz njegovog prijedloga (sve i kada bi se odnosilo na rješenje kojim se postupak završava):

 

„da li nakon pravilne primjene čl. 32. st. 3. Ovršnog zakona, slijedom kojeg je novim ovrhovoditeljem trebao postati novi vjerovnik tražbine (ovdje: S. E. d.o.o.), prethodni ovrhovoditelj (Z. b. d.d.) može predstavljati aktivno legitimiranu stranku u postupku“

 

kada:

 

- problem njegove pozicije u postupku nije u onome u svezi čega je postavio to pitanje, već u nečem drugom, u onome što povodom postavljenog pitanja, onako kako je formulirano, ne može biti (budući da je revizijski sud ograničen u mogućnostima razmatranja prijedloga samo u granicama u njemu postavljenog pitanja, sve u smislu odredaba čl. 387. st. 1. i 3. u svezi sa odredbom čl. 392. st. 6. ZPP-a) predmetom razmatranja u ovome postupku: je li predlagatelj pravilno i pravodobno (prije nego je postupak obustavljen) obavijestio sud da stupa u poziciju ovrhovoditelja (ili da je došlo do promjene vjerovnika i da on kao taj novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja), odnosno - je li se podnesak na kojeg se u prijedlogu poziva (a koje ionako ne glasi na ovršenika I. Z.1 iz P., OIB: … - već na I. Z.2 iz T., OIB: …) ili onaj kojeg je priložio uz žalbu - o stupanju u postupak, odnosi na ovaj ovršni predmet i je li ga uputio sudu u vrijeme kako je to u njemu naznačeno, prije nego je postupak obustavljen povodom traženja ovrhovoditelja Z. b. d.d. (konkretno: što je sa tim podneskom, sve kraj činjenice da ga u spisu nema na mjestu gdje bi po na njemu naznačenom datumu trebao biti, ako bi se i odnosio na ovaj postupak - a priložen je u preslici tek uz žalbu predlagatelja podnesenu čak nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi postupka donesenog nakon što je ovrhovoditelj povukao ovršni prijedlog te predložio sudu da obustavi ovaj postupak),

 

- to pitanje, tako gledano, nije niti dostatno određeno i obrazloženo, toliko - da bi se na njega mogao dati jasan i konkretan odgovor relevantan za odluku o predmetu spora, odnosno da bi se u okolnostima ovoga slučaja moglo zaključiti zašto bi ono uopće i bilo odlučno za odluku o tome predmetu obzirom da nije utvrđeno da je prvostupanjski sud uopće i bio u prilici primijeniti odredbu čl. 32. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14) i postupak nastaviti sa novim vjerovnikom,

 

- prijedlog u svezi istog pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tom pitanju zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

- prethodno navedene razloge ne mogu nadomjestiti samo uopćeni navodi predlagatelja o važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a odluka na koju se predlagatelj poziva - nalazeći da je donesena za sličan slučaj ali sa drugačijim shvaćanjem ili pristupom, sa osporenim rješenjem ne može se uspoređivati: ona je temeljena na ipak bitno drugačijem utvrđenju i procesnom pristupu, moguće onom kojeg predlagatelj sugerira ovdje prihvatiti i želi - ali koje ovdje nije utvrđeno niti aktualno.

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti i daljnje:

 

- da pitanje iz prijedloga predlagatelja nije važno za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje niti navedene pretpostavke iz odredaba čl. 385.a i čl. 387. st. 3. ZPP-a za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog i zbog toga ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

To pogotovo kada revizijski sud ne može u svezi u prijedlogu postavljenog pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (konkretno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

Stoga je prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - jer je riječ samo o pravilnoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 9. ožujka 2021.