- 1 -              Rev 861/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 861/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. F. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Autoškola S. d.o.o., iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Z., radi dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-132/2020-2 od 12. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3733/2018-59 od 12. prosinca 2019., u sjednici održanoj 9. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e:

 

1. Odbija se revizija kao neosnovana.

 

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 6. prosinca 2013. kao i zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika na radnom mjestu administrator u autoškoli nije prestao; odbijen je i zahtjev za isplatu plaće od po 5.400,00 kn bruto mjesečno s pripadajućim zateznim kamatama, od dana prestanka radnog odnosa do povrataka na rad te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka 1. izreke). Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 38.281,25 kn (točka 2. izreke).

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (točka II. izreke). 

 

              Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev prihvatiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu ili obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom odnosno drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbaciti. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

              Revizija je neosnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima, u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava, a  obrazloženja nižestupanjskih presuda su jasna i neproturječna. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

 

Neosnovan je i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP-a, jer je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja, pa tako i žalbeni navod da odluku o otkazu nije potpisao zakonski zastupnik tuženika.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu radi nezadovoljavanja tužiteljice na probnom radu te vraćanje tužiteljice na posao, uz isplatu pripadajuće naknade plaće.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnome, je utvrđeno:

 

- da su stranke 7. rujna 2013. sklopile ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta administratora u autoškoli, uz probni rok od šest mjeseci, a da je tužiteljica prije toga imala sklopljen ugovor o radu s Autoklubom S., Zagreb,

 

- da je tuženik odlukom od 6. prosinca 2013. otkazao ugovor o radu od 7. rujna 2013., jer tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, te da su u toj odluci navedeni razlozi zbog kojih je rad tužiteljice ocijenjen nezadovoljavajućim,

 

- da je zakonski zastupnik tuženika vlastitim opažanjem ocijenio stručne i radne kvalitete tužiteljice kao nezadovoljavajuće (često napuštanje radnog mjesta, nedovoljno primjeren razgovor sa strankama, nezainteresiranost za posao), a da ocjena rada tužiteljice nije proizvoljna, a niti diskriminirajuća ili šikanozna.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su, obzirom da je svrha instituta probnog rada provjera radnikovih sposobnosti (i stručnih i drugih osobina i kvaliteta koje ukazuju na odnos prema radu, drugim zaposlenicima i poslodavcu, kao i radnikovu radnu disciplinu), uzimajući u obzir da je tužiteljici otkazan ugovor o radu jer nije na zadovoljavajući način odgovorila zahtjevima radnog mjesta i ispunila očekivanja poslodavca,  zaključili da je odluka o otkazu ugovora o radu zakonita i dopuštena slijedom čega su tužbeni zahtjev odbili.

 

Tužiteljica u reviziji, u bitnom, ističe da je probni rad ugovoren protivno svrsi, jer da je tuženik već bio upoznat s njezinim radnim sposobnostima budući da je prethodno radila u Autoklubu S. (koji je osnivač tuženika). Navodi i da odluka o otkazu nije sastavljena sukladno odredbi čl. 112. st. 2. Zakona o radu, jer da istu nije potpisao zakonski zastupnik tuženika.

 

              Prema odredbi čl. 35. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR) nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

 

Suprotno tvrdnji revizije, odluka o otkazu je sastavljena sukladno odredbi čl. 112. st. 2. ZR-a i nema nedostataka u obliku, a nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili, imajući u vidu iskaz zakonskog zastupnika tuženika, da nije bilo mjesta grafološkom vještačenju njegova potpisa na odluci o otkazu.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je odluka o otkazu tužiteljici zbog nezadovoljavanja na probnom radu zakonita i dopuštena, a sud nije ovlašten upuštati se u pravilnost ocjene poslodavca o radu radnika tijekom probnog rada jer je autonomno pravo poslodavca da ocijeni je li radnik koji ima ugovoren probni rad udovoljio zahtjevima radnog mjesta odnosno ostvario rezultate koji bi bili dostatni za nastavak radnog odnosa (tako ovaj sud u odluci Revr-276/13-2 od 4. veljače 2014., Revr-793/2018 od 9. listopada 2019. i drugima).

 

Ne mogu se prihvatiti ni revizijski navodi da je probni rad ugovoren protivno svrsi. Naime, tužiteljica je prethodno radila u Autoklubu S. na radnom mjestu referenta tehničkog pregleda i registracije vozila, a ugovor o radu za obavljanje poslova tog radnog mjesta prestao je na temelju sporazuma, nakon čega je tužiteljica sklopila ugovor o radu s tuženikom (koji predstavlja drugu pravnu osobu) za obavljanje poslova administratora u autoškoli uz probni rok od šest mjeseci, a kako bi poslodavac provjerio osobine i sposobnosti tužiteljice za obavljanje ugovorenog posla.

 

Slijedom svega iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Revizijski prigovori činjenične naravi nisu uzeti u razmatranje jer se u smislu odredbi čl. 386. st. 1. ZPP-a revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 9. ožujka 2021.