Poslovni broj: II Kž-us-4/2021-5

Poslovni broj: II Kž-Us-4/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim., predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. P. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1., članka 329. stavka 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2.i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog S. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-12/2021. (Kov-Us-58/2020.) od 16. veljače 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog S. P. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-12/2021. (Kov-Us-58/2020.) od 16. veljače 2021., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KO-US-56/2020. od 21. listopada 2020., protiv okrivljenog S. P. i drugih, zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja, počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja i drugih iz članka 328. stavak 1., članka 329. stavka 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. i u vezi članka 52. te drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog S. P. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 6. ožujka 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni S. P., po branitelju odvjetniku V. T. i po braniteljici odvjetnici M. F. S.. U žalbama predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da „preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor“, a „podredno da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza“, odnosno da ukine pobijano rješenje. S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

 

Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja te smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrdio činjenično stanje.

 

Protivno žalbenom prigovoru, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj nalazi u izostanku razloga o odlučnim činjenicama iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Neosnovani su i žalbeni navodi žalitelja da se zaključak o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora u odnosu na postojanje osnovane sumnje, ali i okolnosti iz istražnozatvorske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 3. ZKP/08., obrazlažu razlozima sadržanim u optužnici bez navođenja konkretnih činjenica. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

Iznoseći razloge za svoju odluku prvostupanjski sud pobijanim rješenjem zakonito utvrđuje i pravilno obrazlaže postojanje općeg uvjeta za produljenje istražnog zatvora. Dakle, osnovane sumnje da je žalitelj počinio inkriminirana mu kaznena djela. Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem izlaže da iz tijekom istrage prikupljenih dokaza, a na kojima se temelji optužnica, proizlazi osnovana sumnja na učine djela koja se okrivljeniku u ovom kaznenom predmetu stavljaju na teret. Žalitelj osporavajući postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, ispušta iz vida da je u ovom kaznenom postupku, na temeljem pravomoćnog rješenja, protiv njega i ostalih okrivljenika, provedena istraga tijekom koje su prikupljeni dokazi te da je potom podignuta optužnica. Razmatrajući predmetnu optužnicu i brojne dokaze na kojima se ona temelji, i drugostupanjski sud nalazi da je u konkretnom predmetu osnovana sumnja ostvarena u dostatnom stupnju, čime je ostvarena osnovna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

 

Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi nisu takve da bi i nadalje opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

 

Protivno takvim žalbenim prigovorima opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, prije svega, ogleda se u naravi i načinu počinjenja terećenih mu kaznenih djela, među ostalim, počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja. Prema navodima optužnice, okrivljenik je u razdoblju od godine dana organizirao i vodio zločinačko udruženje u kojem su, pored njega, djelovala još osmorica okrivljenika, pri čemu se okrivljenik tereti da je financirao nabavu droga kokain i amfetamin na području Kraljevine Nizozemske, nabavu prekursora i drugih tvari u svrhu proizvodnje droge amfetamin, nabavu automobila i izradu tajnih skrovišta namijenjenih krijumčarenju, a također i nabavu tzv. kriptiranih mobitela, najam garaža, stanova i apartmana u kojima su boravili članovi zločinačkog udruženja i u kojima se skrivala droga te je prenosio upute u svrhu funkcioniranja udruženja i financirao troškove obrane kada bi netko od članova bio uhićen.

 

Opisano postupanje okrivljenika za koje je osnovano sumnjiv uključivalo je poduzimanje brojnih i složenih radnji da bi udruženje moglo funkcionirati i ostvariti svoj cilj - stjecanje nepripadne materijalne dobiti na ilegalnom tržištu droga, iz čega se može zaključiti o visokom stupnju kriminalne volje okrivljenika. Stoga je osnovan i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti sa sličnim kriminalnim djelatnostima. Ovo osobito kada se ima na umu da je prema vlastitim navodima okrivljenik bez stalnog zaposlenja, bez redovitih prihoda i bez imovine.

 

Slijedom navedenog, neosnovano se u žalbi navodi da postojanje opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na okrivljenika nije konkretizirano kao i da se iz samih okolnosti i obilježja počinjenja kaznenih djela ne može izvoditi zaključak o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenika. Irelevantni su navodi žalitelja da opasnost ne postoji jer da više ne postoji ni zločinačko udruženje zbog kaznenog progona.

 

Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom pa tako ni mjerom oduzimanja putne isprave, zabrane uspostavljanja i održavanja veze sa osobama koje imaju/su imale status okrivljenika u ovom predmetu niti mjerom redovitog javljanja nadležnoj policijskoj postaji, a kako sve predlaže žalitelj.

 

Navodi žalitelja kojim ističe da nema opasnosti od ponavljanja djela jer je neosuđivan, obiteljski čovjek, a imovina blokirana mjerama osiguranja imovinske koristi su bez značaja kraj svih okolnosti naravi i načina počinjenja kaznenih djela koje se okrivljeniku stavljaju na teret i iz kojih proizlazi zaključak o opasnosti od ponavljanja djela kod okrivljenika.

 

Za žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik, propisanoj kazni (za teže djelo od najmanje 3 godine do najviše 15 godina zatvora), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu se žalitelj u istražnom zatvoru nalazi od 6. ožujka 2020., dakle, nešto duže od godine dana.

 

Sukladno svemu navedenom neosnovano okrivljenik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje osnovane sumnje i opravdanost daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

 

Ni žalbeni navodi okrivljenika o teško bolesnoj punoljetnoj kćeri o kojoj se mora brinuti ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Za naglasiti je da je promašen navod žalitelja o odvraćajućem učinku od počinjenja novih kaznenih djela zbog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru koji se pretvorio u izdržavanje kazne. Naime, svrha istražnog zatvora, pored sprečavanja počinjenja ili dovršenja kaznenog djela, u širem smislu je dovođenje osobe lišene slobode osobe pred nadležni sud (Europski sud za ljudska prava, Lawless v. Ireland (no. 3), §§ 13-14). Mjera istražnog zatvora nikad i u nikojem slučaju ne može predstavljati kaznu. Dakle, svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija- popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.

 

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 9. ožujka 2021.