1                          Poslovni broj Gž Ovr-1002/2019-2

 

 

 

 

 

 

             

Poslovni broj Gž Ovr-1002/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E. G. d.o.o. u stečaju, D., OIB ..., koga zastupa stečajni upravitelj Ž. T. iz P., zastupani po punomoćniku D. M., odvjetniku u P., protiv ovršenika M. B. iz V., OIB ..., zastupana po punomoćniku S. Č., odvjetniku u V., radi ovrhe – izricanjem sudskih penala, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-815/2018-4 od 17. rujna 2019., 9. ožujka 2021., 

 

 

r i j e š i o  j e

 

Ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-815/2018-4 od 17. rujna 2019. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja na temelju ovršne isprave – rješenja o odobravanju predstečajne nagodbe Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Stpn-211/2014-9 od 15. siječnja 2015. (koje je postalo pravomoćno 30. siječnja 2015.), radi ostvarenja obveze isporuke građevinskih proizvoda, određena je ovrha tako što se nalaže ovršeniku da u roku od 30 dana računajući od dana primitka otpravka tog rješenja  ispuni obvezu utvrđenu u sklopu IV. točke, III. odjeljka, rednog broja 12 pravomoćnog i ovršnog rješenja o odobravanju sklapanja predstečajne nagodbe Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Stpn-211/2014-10 od 15. siječnja 2015., prema ovrhovoditelju, vjerovniku identificiranom pod točkom I. izreke, redni broj 51 odnosnog rješenja o odobravanju sklapanja predstečajne nagodbe Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Stpn-211/2014-19 od 15. siječnja 2015., na način da se u ostavljenom primjerenom roku obavi isporuku građevinskih proizvoda ukupne vrijednosti od 1.640.144,97 kn.

 

U točki II. izreke odlučeno je ukoliko ovršenik ne ispuni navedenu obvezu u roku koji mu je određen, istome se zaprječuje novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kn (slovima: tisućukuna) - čl. 262. st. 1. u svezi s čl. 16. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.  i  73/17. – dalje OZ.).

 

U točki III. izreke je odlučeno ako ovršenik ne ispuni svoju obvezu, sud će po  prijedlogu ovrhovoditelja izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio i istovremeno mu zaprijetiti novom novčanom kaznom ako se ponovno bude ponašao protivno svojoj obvezi (čl. 262. st. 2. OZ).

 

U točki IV. izreke je navedeno ako ovršenik ispuni svoju obvezu u roku koji mu je sud odredio, dužan je bez odgode o tome obavijestiti sud i priložiti nesumnjive dokaze o tome. Nesumnjivim će se dokazom smatrati ovjerovljena pisana izjava ovrhovoditelja o tome da je radnja obavljena, javnobilježnički zapisnik ili zapisnik sudskoga ovršitelja o obavljanju radnje, nalaz i mišljenje sudskoga vještaka da je radnja obavljena, predaja djela koje je radnjom učinjeno u sudski ili javnobilježnički polog i slično. U protivnome će se smatrati da radnja nije obavljena (čl. 262. st. 5. OZ).

 

U točki V. izreke ovrhovoditelju je odmjeren trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 25.500,00 kn, a isplata se nalaže u roku od osam dana.

 

Protiv tog rješenja žali se ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava.

 

Ovršenik prvenstveno ističe da je u rješenju o ovrsi pogrešno naznačena stranka ovršnog postupka, budući da u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj je kao ovršenika naznačio M. B. kao vlasnika obrta, a ne istu kao fizičku osobu kako je to u rješenju o ovrsi navedeno. Ovršenik ističe da je predmetni prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti jer je isti nepodoban za postupanje, prvenstveno iz razloga što iz pravnog osnova prijedloga za ovrhu jasno proizlazi da se odredbe Ovršnog zakona koje uređuju ovrhu radi ostvarenja tražbine na radnje, trpljenje i nečinjenje, dakle, odredbe koje uređuju ovrhu radi naplate novčane tražbine, a ne odredbe koje reguliraju način naplate novčane tražbine što zapravo tražbina ovrhovoditelja i jeste. Navodi, kako iz samog sadržaja prijedloga za ovrhu jasno proizlazi da je predstačajnom nagodbom utvrđena novčana obveza ovršenice prema ovrhovoditelju u iznosu od 1.640.144,97 kuna  i da je ista trebala biti plaćena isporukom građevinskog materijala. Stoga da se radi o novčanoj tražbini ovrhovoditelja prema ovršeniku te da ispunjenje takvih tražbina ne mogu se primijeniti odredbe Ovršnog zakona na kojima se temeljio prijedlog nego odredbe Ovršnog zakona kojima je reguliran način ispunjena novčane tražbine.

 

Predlaže pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.        

 

              Žalba je osnovana.

 

              Ispitujući pobijanu rješenje u granicama žalbe, pri tome pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede i na pravilnu primjenu materijalnog prava u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP), u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje OZ), ocjena je ovog suda da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi čl. 381. ZPP-a, a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 21. st. 1. OZ-a.

 

              Naime, prema odredbi čl. 66. st. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12,144/12, 81/13 i 112/13) predstečajna nagodba ima snagu ovršne isprave za sve vjerovnike čije su tražbine utvrđene.

 

              Pravni učinci predstečajne nagodbe propisani su u odredbi čl. 81. ZFPPN, koja u stavku 1. propisuje da se na temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se uz skladu s predstečajnom nagodbom. 

 

              Ovršne isprave koje se odnose na tražbine iz predstečajne nagodbe gube u odnosu na dužnika pravnu snagu sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZFPPN.

 

              Dakle, u skladu s navedenim odredbama obveza dužnika na namirenje tražbine vjerovnika ostaje, ali se mijenja način namirenja tražbine jer se na temelju predstečajne nagodbe  dužnik   oslobađa obveze da vjerovniku utvrđene tražbine isplati iznosi koji je veći od postotka prihvaćenog predstečajnom nagodbom, a način plaćanja određen je u skladu s predstečajnom nagodbom, kompenzacijom kroz isporuku građevinskog materijala (građevinskih proizvoda) u skladu s predstečajnom nagodbom. Sklopljena predstečajna nagodba ima snagu ovršne isprave za sve vjerovnike čije su tražbine utvrđene, a ovršna isprava koja se odnosi na tražbinu iz predstečajne nagodbe gubi u odnosu na dužnika pravnu snagu.

 

              Stoga u konkretnom slučaju rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj 9 Stpn-211/2014-9 od 15. siječnja 2015., odobreno sklapanje predstečajne nagodbe nad dužnikom M. B. vlasnicom U. trgovačkog obrta C. te istom utvrđena i tražbina ovrhovoditelja.

 

              Prema odredbi čl. 247. st. 1. OZ-a kad dužnik ne ispuni u roku neku svoju novčanu obvezu na činjenje, trpljenje i nečinjenje utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobilježničkom ispravom, sud će u ovršnom postupku na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, odrediti dužniku kao ovršeniku naknadni primjereni rok i izreći da će ovršenik, ako ne ispuni svoju obvezu u tom roku, biti dužan isplatiti ovrhovoditelju određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), počevši od isteka tog roka.  

 

              Obzirom da se predmetnim prijedlogom za ovrhu ovršenica zahtijeva izricanje sudskih penala, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 41. st. 4. OZ-a.

 

              Naime, iako je visinu sudskih penala ovlašten sud odrediti po slobodnoj ocjeni, sukladno odredbi čl. 247. OZ-a u svojoj odluci dužan je navesti konkretne i određene razloge zbog kojih smatra da je određen iznos sudskih penala primjeren i opravdan radi čega se predmetno rješenje nije moglo ispitati.

 

              Slijedom navedenog prvostupanjski sud je donošenjem rješenja o sudskim penalima bez  obrazloženja pogrešno primijenio odredbe Ovršnog zakona.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21.st. 1. OZ-a.   

 

 

U Rijeci 9. ožujka 2021.

 

 

Sutkinja

 

Helena Vlahov Kozomara