- 1 -              III Kr 22/2021-4

Broj: III Kr 22/2021-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene A. P., zbog kaznenog djela iz čl. 240. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Pazinu broj K-201/2019-123 od 27. svibnja 2020. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-691/2020-4 od 2. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 9. ožujka 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđene A. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Pazinu broj K-201/2019-123 od 27. svibnja 2020. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-691/2020-4 od 2. studenog 2020., A. P. proglašena je krivom zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja iz čl. 240. st. 3. KZ/11. i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Protiv te presude osuđenica je osobno i u zakonskom roku podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U zahtjevu se ne poziva na konkretne povrede zakona predviđene u čl. 517. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.). Međutim, iz sadržaja zahtjeva proizlazi kako podnositeljica smatra da drugostupanjski sud nije dao razloge o prigovorima koji su se odnosili na bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., čime da bi bila ostvarena povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08., te da je sud povrijedio njezino pravo na obranu jer je odbio dokazni prijedlog za ispitivanje jedinog svjedoka obrane, kao i da drugostupanjski sud općenito nije odgovorio na sve žalbene navode istaknute protiv prvostupanjske presude, čime da bi bila ostvarena povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Predlaže ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a prema čl. 518. st. 5. ZKP/08 predložena je i odgoda izvršenja kazne zatvora dok se ne donese odluka povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenice odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđenici.

Zahtjev nije osnovan.

Nije u pravu osuđenica kada sadržajno ističe da je u pobijanoj odluci ostvarena povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. jer se, protivno navodima iz zahtjeva, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi, odnosno nije dopušten zbog bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., slijedom čega se istaknuta zakonska povreda u ovom postupku ne može ispitivati.

U odnosu na povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08., koju podnositeljica zahtjeva nalazi u tvrdnji da je, s obzirom na odbijanje dokaznog prijedloga za ispitivanje jedinog svjedoka obrane došlo do povrede prava obrane okrivljenice na raspravi treba reći da osuđenica nije u pravu. Naime, ovdje prije svega treba naglasiti da ispitivanje predloženog svjedoka obrane (I. K.), prema stanju spisa nije bilo jedini personalni dokaz koji je obrana na raspravi predlagala, tako da su neki dokazni prijedlozi obrane usvojeni i ti dokazi izvedeni. S druge strane, isto tako treba reći da sud nije u obvezi izvesti svaki predloženi dokaz, već samo one za koje ocijeni da su važni za utvrđivanje odlučnih okolnosti u pojedinoj konkretnoj situaciji. Pritom je sud ovlašten odbiti provođenje dokaza za koje ocijeni da su nedopušteni, nevažni, neprikladni ili ako je dokazni prijedlog nejasan, nepotpun ili očigledno usmjeren na odugovlačenje postupka (čl. 421. ZKP/08.). Prema tome, odlukom suda kojom se odbija provođenje dokaza ne dovodi se nužno u pitanje pravo obrane, već se ta odluka može odraziti samo na kakvoću činjeničnog stanja, a to zapravo i predstavlja suštinu zahtjeva osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, iako činjenična utvrđenja sudova, prema čl. 517. ZKP/08., nisu osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Neosnovana je, nadalje, i tvrdnja osuđenice da je ostvarena povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08., radi toga što sud drugog stupnja povodom njezine žalbe nije odgovorio na sve žalbene navode, pa da je time povrijedio prava okrivljenice u žalbenom postupku. Naime, ovdje valja naglasiti da sud drugog stupnja nije dužan odgovoriti na sve ili uopćene žalbene navode, već je samo dužan dati ocjenu onih žalbenih navoda koje smatra odlučnim za izlaganje svog stava, sukladno čl. 487. st. 1. ZKP/08., a u konkretnom slučaju drugostupanjski sud je toj obvezi u dostatnoj mjeri udovoljio, slijedom čega ni ova istaknuta povreda zakona nije ostvarena.

Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08.

Budući je odlučeno o zahtjevu osuđene A. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, to nema osnove za rješavanje njezina prijedloga za odgodu izvršenja pravomoćne presude prema čl. 518. st. 5. ZKP/08.

Zagreb, 9. ožujka 2021.