1                            Poslovni broj: II Kž-40/2021-7

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: II Kž-40/2021-7

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. B. i okrivljene I. O., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog N. B. i okrivljene I. O. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda Karlovcu, broj Kov-1/2021 od 5. veljače 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24., 25. veljače i 8. ožujka 2021., 

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

1. Odbija se žalba okrivljenog N. B. kao neosnovana.
2. Djelomično se prihvaća žalba okrivljene I. O., preinačuje se pobijano rješenja na način da istražni zatvor protiv okrivljene I. O. počinje teći nakon što okrivljena I. O. izdrži kaznu jedinstvenu zatvoru u trajanju od 2(dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca po pravomoćnoj i izvršnoj presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Kv-312/2020 od 21. svibnja 2020.
3. U preostalom dijelu žalba okrivljene I. O. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, broj Kov-1/2021 od 5. veljače 2021. u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog N. B. i okrivljene I. O., zbog dva kaznena djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. KZ/11 te kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 1. u vezi članka 34. KZ/11., sve uz primjenu članka 51. KZ/11, na temelju članka 131. stavka 1. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog N. B. i okrivljene I. O. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 te im je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode, za okrivljenog N. B. od 5. kolovoza 2020., a za okrivljenu I. O. od 7. kolovoza 2020. nadalje.  

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni N. B. po braniteljici, odvjetnici V. M. bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom da se okrivljeniku istražni zatvor ukine i zamijeni nekom od mjera opreza.

 

Žalbu protiv prvostupanjskog rješenja podnijela je i okrivljena I. O. po branitelju, odvjetniku D. N. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje i ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da se pobijano rješenje preinači na način da istražni zatvor okrivljenici počinje teći nakon što joj prestane izdržavanje kazne zatvora.

 

Pobijano rješenje sa žalbama je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba okrivljenog N. B. nije osnovana, dok je žalba okrivljene I. O. djelomično osnovana.

 

Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog N. B. i okrivljene I. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

Budući da je za svoju odluku, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog N. B. i okrivljene I. O. kako obrana ne raspolaže dokazima da bi okrivljeni N. B. počinio kaznena djela inkriminirana optužnicom, odnosno kako ne postoji osnovana sumnja da bi okrivljena I. O. počinila kaznena djela koja joj se stavljaju na teret kao i da nije opisan doprinos svakog od okrivljenika u počinjenju kaznenih djela.

 

Naime, osnovana sumnja da su okrivljeni N. B. i okrivljena I. O. počinili kaznena djela koja im se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, a osobito iz zapisnika o ispitivanju svjedoka žrtve M. V., svjedoka R. V., M. G. R., G. V., M. I., B. D., R. L., nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještačenja za okrivljenog N. B. stalnog sudskog vještaka G. A., nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještačenja za okrivljenu I. O. stalnog sudskog vještaka G. A., liječničke dokumentacije za žrtvu M. V., za žrtvu M. V. te za žrtvu A. I., nalaza i mišljenja kombiniranog toksikološkog-sudsko medicinskog vještačenja sudskih vještaka dr.sc. M. N. i P. Š. 

 

Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kaznena djela za koja se terete u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika, o stupnju njihove krivnje kao i o doprinosu u počinjenju kaznenih djela svakog od njih, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek nakon završetka dokaznog postupka.

 

Nadalje, nasuprot žalbenim navodima okrivljenog N. B., prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

 

Razmatrajući kriminalnu količinu koja se u ovom postupku okrivljeniku stavlja na teret, težinu i okolnosti počinjenja ovih kaznenih djela, za koja je osnovano sumnjiv, pa kada se tome pridoda činjenica višestruke osuđivanosti za različita kaznena djela kod okrivljenika te da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je okrivljeniku dijagnosticiran antisocijalni poremećaj ličnosti i štetna uporaba alkohola, pri čemu tempore criminis nije bio smanjeno ubrojiv, evidentno je kako sve prednje navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuje na postojanje konkretne i neposredne opasnosti od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela.

 

S tim u vezi, drugostupanjski sud ocjenjuje kako nije odlučan okrivljenikov žalbeni navod da je odsluživši kazne zatvora okrivljenik shvatio značenje svog protupravnog postupanja te se stoga suzdržava od daljnjeg činjenja kaznenih djela jer je iz stanja spisa razvidno kako su inkriminirana kaznena djela počinjena za vrijeme trajanja roka provjeravanja iz ranije uvjetne osude za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

 

Slijedom svega navedenog, ocjena je i drugostupanjskog suda kako kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji, za sada ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama.

 

Nadalje, nije u pravu žaliteljica I. O. kada pobija postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Ispravno sud prvog stupnja utvrđuje višestruku osuđivanost, težinu i okolnosti inkriminiranih kaznenih djela kao i nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra, kojim je okrivljenica utvrđena osobom sa intelektualnim onesposobljenjem, na granici lake i umjerene mentalne retardacije koja tempore criminis nije bila bitno smanjeno ubrojiva, kao osobite okolnosti kod okrivljene Ivanke Oskoruš, koje razloge prihvaća i ovaj sud, pa je osnovano produljen istražni zatvor protiv okrivljenice iz zakonske osnove članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

 

Međutim, ispravno se žaliteljica poziva na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Kž-84/2020-7 od 6. ožujka 2020. (koja praksa se ustalila i odlukama II Kž-473/2020-4, 315/2019-6 i 196/14-4), a koja upućuje da ukoliko se okrivljenik nalazi na izdržavanju kazne zatvora, a utvrđene su posebne okolnosti iz članka 123. stavak 2. ZKP/08, određeni istražni zatvor će započeti teći po isteku kazne koju izdržava.

 

Osnovano okrivljena I. O. žalbom ukazuje da joj je istražni zatvor određen u vremenu kada je ista bila na izdržavanju zatvorske kazne iz ranije pravomoćne i izvršne presude. U takvim uvjetima, polazeći od činjenice nedjeljivosti vrijednosti slobode čovjeka, valjalo je, u skladu sa spomenutom ustaljenom sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, riješiti na način da okrivljenica nastavi izdržavati kaznu zatvora, a istražni zatvor koji je određen, će početi teći nakon što izdrži kaznu zatvora, obzirom okolnosti koje upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo, uzimajući u obzir vremensko trajanje kazne zatvora koja se izdržava, ne dovode u pitanje postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

 

S tim u vezi, valja napomenuti kako je, protivno tvrdnji iz obrazloženja pobijanog rješenja da zatvorenici mogu koristiti izvankaznioničke pogodnosti i izlaziti na slobodu, odredbom članka 139. stavka 6. ZIKZ ( ranije članak 131. stavak 6. ZIKZ ) propisano da pogodnosti izlaska nije dopušteno odobriti zatvoreniku kojem je u drugom kaznenom postupku određen istražni zatvor.

 

Stoga je valjalo djelomično prihvatiti žalbu okrivljene I. O. te preinačiti pobijano rješenje samo u dijelu i na način da će istražni zatvor koji je osnovano produljen a u kojem se sada okrivljenica nalazi ponovo početi teći nakon što okrivljenica izdrži kaznu zatvora iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Kv-312/2020 od 21. svibnja 2020. u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca, a okrivljena će po primitku ovog rješenja putem Zatvora u Karlovcu, biti premještena na izdržavanje kazne zatvora.

 

Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 2. i 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 8. ožujka 2021.