Poslovni broj: 5 P-442/2020-10

   REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

       Rijeka, Zadarska 1 i 3

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

              Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Z. K., K. V., OIB: …, kojeg zastupa Đ. P., odvjetnik iz R., protiv tuženika D. V. iz K.,  OIB:…, kojeg zastupaju odvjetnici iz ZOU F. M. i I. B. iz R., radi utvrđenja osnovanosti osporavanja, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 28. siječnja 2021. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. Ž., odvjetnika iz R. i punomoćnika tuženika I. B., odvjetnika iz R.,  a objavljene dana 8. ožujka 2021. godine

p r e s u d i o  j e

I.              Utvrđuje se osnovanim osporavanje prijavljene tražbine tuženika D. V. iz K.,  OIB:…, kao tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 29.925,27 kn, prema društvu R. d.o.o. u stečaju, R.,  OIB: …, u stečajnom postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u Rijeci pod poslovnim brojem St-598/19.

II.              Tuženik je dužan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od  2.824,88 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

              Tužitelj je u tužbi od 14. rujna 2020. godine naveo da je tuženik kao stečajni vjerovnik prijavio novčanu tražbinu drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 29.925,27 kn u stečajnom postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u Rijeci nad stečajnim dužnikom R. d.o.o. u stečaju (St-598/19). Tužitelj da je predmetnu tražbinu osporio i da je rješenjem stečajnog suda upućen na parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporavanja. Navedeno iz razloga što je stečajni upravitelj predmetnu tražbinu priznao. Osporena tražbina da se odnosi na trošak postupka osiguranja određivanjem prethodne mjere koji je nastao u postupku koji se kod Trgovačkog suda u Rijeci vodio u predmetu poslovni broj R1-160/2019 po prijedlogu tuženika kao predlagatelja osiguranja protiv stečajnog dužnika R. d.o.o. u stečaju. Rješenje kojim su određene prethodne mjere u postupku R1-160/19 donijeto je tijekom posljednjih 60 dana prije otvaranja stečaja nad stečajnim dužnikom R. d.o.o. u stečaju zbog čega je postupak osiguranja u predmetu R1-160/19 obustavljen primjenom odredbe čl. 168. SZ-a. Ujedno da su ukinute sve provedene radnje u postupku osiguranja. Smatra da je s obzirom na ukidanje ranije određene prethodne mjere i svih provedenih radnji ukinuta i odluka kojom su odmjereni troškovi u korist predlagatelja osiguranja. Troškovi postupka predstavljaju potraživanje akcesorne naravi koje ne može opstati bez glavne stvari. Štoviše, pozvao se na odredbu čl. 338. st. 3 OZ-a kojom da je predviđeno da kada postupak osiguranja bude obustavljen i budu ukinute provedene radnje da je predlagatelj mjere (ovdje tuženik) dužan protivniku osiguranja nadoknaditi sve troškove prouzrokovane provedbom prethodne mjere. Predložio je provođenje uvida u predmete ovoga suda poslovni broj St-598/19 i R1-160/19. Tužbenim zahtjevom zatražio je u bitnome da se utvrdi osnovanost izjavljenog osporavanja.

              Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporio je tužiteljev stav da bi donošenjem rješenja po obustavi postupka osiguranja i ukidanju radnji u predmetu poslovni broj R1-160/19 bilo ukinuto i rješenje o troškovima. U vezi toga je naveo da je u tom postupku osiguranja prihvaćen tuženikov prijedlog da se odredi prethodna mjera upisom založnog prava na novčanim tražbinama protivnika osiguranja (R. d.o.o. ) te predbilježbom založnog prava na nekretninama u vlasništvu protivnika osiguranja. Rješenjem od 26. studenoga 2019. godine naloženo je protivniku osiguranja (R. d.o.o.) da naknadi tuženiku trošak postupka osiguranja u iznosu od 29.415,00 kn  koji iznos je tuženik prijavio u stečajnom postupku otvorenim nad stečajnim dužnikom R. d.o.o. (St-598/2019). Unatoč činjenici da je u predmetu R1-160/2019 rješenjem od 6. srpnja 2020. godine obustavljen postupak osiguranja te su ukinute provedene radnje na temelju kojih je naloženo brisanje založnih prava tuženik smatra da ima pravo na potraživanje u iznosu od 29.925,27 kn s osnova troškova iz rješenja kojim je određena prethodna mjera. Stoga da je tuženik izvršio prijavu tog potraživanja u stečajnom postupku otvorenim nad društvom R. d.o.o. u stečaju. Pozvao se na činjenicu da iz obrazloženja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-160/2019 od 6. srpnja 2020. godine proizlazi da obustava postupka i ukidanje provedenih radnji nije ni od kakvog utjecaja na osnovanost i postojanje tuženikovog potraživanja prema društvu R. d.o.o. Odredba čl. 168. SZ-a da regulira isključivo prestanak prava stečenih ovrhom ili osiguranjem tijekom posljednjih 60 dana prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka međutim da tom odredbom ne prestaje potraživanje glede pravomoćno dosuđenih troškova postupka. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

              Na ročištu održanom 28. siječnja 2021. godine stranke su ustrajale kod svih navoda iznijetih u postupku; tužitelj kod navoda iz tužbe, a tuženik kod navoda iz odgovora na tužbu. Suglasno su predložili zaključenje glavne rasprave s obzirom da odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva predstavlja pravno pitanje.

Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

              Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

              Nesporna je u postupku okolnost da se tužbenim zahtjevom traži utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine koju je tuženik kao stečajni vjerovnik prijavio u stečajnom postupku otvorenim nad dužnikom R. d.o.o. u stečaju (St-598/2019).

Nesporno je također da se radi o tražbini drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 29.925,27 kn koju je tuženik kao stečajni vjerovnik prijavio na temelju pravomoćnog rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-160/2019 od 26. studenoga 2019. godine (str. spisa 14-22), potvrđenog rješenjem VTS RH poslovni broj Pž-7437/2019 od 3. siječnja 2020. godine (str. spisa 23-27)

Nesporna je također i okolnost da je naknadno u postupku osiguranja koji se vodio na ovome sudu u predmetu R1-160/2019 rješenjem od 6. srpnja 2020. godine obustavljen postupak osiguranja te su ukinute provedene radnje. Na temelju toga je naloženo brisanje založnog prava na nekretninama stečajnog dužnika R. d.o.o. u stečaju te je utvrđen prestanak založnog prava na novčanim tražbinama protivnika osiguranja R. d.o.o. Rijeka. Predmetno rješenje steklo je svojstvo pravomoćnosti rješenjem VTS RH poslovni broj Pž-3434/2020 od 31. kolovoza 2020. godine (str. spisa 32-35).

Tužba radi utvrđenja osnovanosti osporavanja pravovremeno je podnijeta budući da je drugostupanjsko rješenje kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o upućivanju tužitelja u parnicu u stečajnom postupku St-598/19 objavljeno na e-oglasnoj ploči dana 4. rujna 2020. godine (str. spisa 71) kako  to proizlazi iz ispisa drugostupanjskog rješenja VTS RH poslovni broj Pž-2744/20 od 23. srpnja 2020. godine  (str. spisa 67-70) i podatka o tome da je objava tog rješenja na e-oglasnu ploču izvršena dana 4. rujna 2020. godine prema ispisu na str. spisa 71. Stoga je utvrđeno da je tužba od 14. rujna 2020. godine podnijeta unutar roka od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu sukladno odredbama čl. 266. st.4 i čl. 267. st. 2 SZ-a.

Nesporna je također okolnost da je obustava postupka osiguranja i ukidanje provedenih radnji prema rješenju poslovni broj R1-160/2019 od 6. srpnja 2020. godine (str. spisa 28-31) uslijedilo primjenom odredbe čl. 168. st. 1 SZ-a budući da je prethodna mjera upisom založnog prava na novčanim tražbinama protivnika osiguranja i predbilježbom založnog prava na nekretninama u vlasništvu protivnika osiguranja stečena posljednjih 60 dana prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, a kako to proizlazi iz obrazloženja naznačenog rješenja.

              Odredbom čl. 72. st. 5 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 73/17), koji se na odgovarajući način primjenjuje i na postupke osiguranja (čl. 290. OZ-a), propisano je da se rješenjem o obustavi ovrhe ukidaju i sve provedene ovršne radnje ako se time ne dira u stečajna prava trećih osoba. Iz sadržaja rješenja od 6. srpnja 2020. godine (str. spisa 28-31) proizlazi da je to i učinjeno. Stav je ovoga suda da se ovršnim radnjama smatraju i odluke suda potrebne za provedbu ovrhe odnosno odluke koje se odnose na sve radnje poduzete u postupku osiguranja sve u smislu odredbe čl. 72. st. 5 OZ-a. Stoga se obustavom postupka uz ukidanje provedenih radnji ukinulo tuženiku pravo na naplatu troškova postupka osiguranja. Navedeno proizlazi iz pravne naravi troškova kao akcesornog potraživanja koje prati sudbinu glavnog. Osim toga, odredbom čl. 21. st. 1 OZ-a na postupke osiguranja se na odgovarajući način primjenjuju i odredbe Zakona o parničnom postupku pa je ovaj sud stava da se na predmetnu situaciju obustave postupka i ukidanja radnji ima primijeniti odredba čl. 156. st. 1 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13  i 70/19). Naime, naknadno podnošenje prijedloga za otvaranje stečaja nad društvom R. d.o.o. kao protivnikom osiguranja, zbog kojeg je postupak osiguranja i obustavljen, predstavlja slučaj koji se dogodio tuženiku kao predlagatelju osiguranja. Stoga je tuženik dužan snositi troškove izazvane slučajem koji mu se dogodio zbog naknadne obustave postupka. Pritom je od odlučnog utjecaja i  okolnost da je stečeno osiguranje ustvari bilo nedopušteno zbog naknadno nastupjelih okolnosti - podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka. Radi se o slučaju koji se dogodio tuženiku kao predlagatelju osiguranja zbog čega je takve troškove dužan sam snositi. To predstavlja naknadne okolnosti koje se ne mogu pripisati krivnji druge osobe već isključivo zakonskim posljedicama koje propisuje  kogentni propis iz odredbe čl. 168. st.1 SZ-a (NN 71/15). Naznačena odredba propisuje da ako stečajni vjerovnik tijekom posljednjih 60 dana prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka  stekne razlučno ili slično pravo koje ulazi u stečajnu masu da to pravo otvaranjem stečajnog postupka prestaje i da se postupak u tijeku obustavlja. Stoga tuženik, po stavu ovoga suda, nema pravo tražiti troškove postupka koji je obustavljen budući da se pokazao nedopuštenim. Nema spora oko toga da u odnosu na ostvareno osiguranje prethodnim mjerama nije udovoljeno uvjetima za prisilnu ovrhu. Zbog toga se može, na odgovarajući način, primijeniti i odredba čl. 338. st. 3 OZ-a koja propisuje da je u sličnim situacijama ukidanja provedenih radnji osiguranja troškove prouzročene određivanjem  i provedbom prethodne mjere predlagatelja osiguranja dužan nadoknaditi protivniku osiguranja. Stoga tuženik kao predlagatelj osiguranja nema pravo na nadoknadu troškova postupka osiguranja. Zbog navedenog, tužitelj je dokazao osnovanost svog osporavanja.

              Stoga je valjalo u smislu čl. 266. st. 4 SZ-a utvrditi osnovanim tužiteljevo osporavanje tražbine u iznosu od 29.295,27 kn zbog čega je na temelju odredbe čl. 338. st.3 ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.

Odluka u točki II. temelji se na primjeni odredbe čl. 154. st. 1 i 155. ZPP-a.

Tužitelj je uspio u sporu u cijelosti zbog čega mu je priznato zastupanje po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 1.000,00 kn (T.br. 7.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 28. siječnja 2021. godine 1.000,00 kn (T.br. 9.1.), PDV 25% 500,00 kn i sudske pristojbe za tužbu 324,88 kn sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19).

U Rijeci, 8. ožujka 2021. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv  ove  presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud  Republike  Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

1