Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Broj:4.Pr-169/2020-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi po sucu ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u
parničnom predmetu tužitelja I. F., OIB:…, iz T. zastupanog po punomoćniku L. F., odvj. u Požegi, protiv tuženika C. P. d.o.o., OIB:…, P., zastupan po punomoćniku D. M., odvj. u P., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, dana15.veljače 2021., nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te zamjenice punomoćnika tuženika odvj. vježbenice I. J., dana 8.ožujka 2021.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da pismena odluka o otkazu od 30.ožujka 2020.tuženika C.
P. d.o.o. sa sjedištem u P., OIB:… nije dopuštena i da radni odnos tužitelja I. F. iz J. , OIB:… nije prestao s danom 30.ožujka 2020.
II Utvrđuje se da je ugovor o radu zaključen između tužitelja I. F. iz J. , OIB:… i tuženika C. P. d.o.o. sa sjedištem u P., OIB:…, dana 24.listopada 2018., prestao sudskim raskidom ugovora o radu dana 29.travnja 2020.
III Nalaže se tuženiku C. P. d.o.o. sa sjedištem u P., OIB:… da tužitelju I. F. iz J., OIB:… na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 18.000,00 kuna, u roku od 8 dana.
IV Nalaže se tuženiku C. P.. d.o.o. sa sjedištem u P., OIB:… da tužitelju I. F. iz J., OIB:…na ime naknade zbog neiskorištenog godišnjeg odmora isplati iznos od 2.200,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 15.travnja 2020. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 8 dana.
V N. se tuženiku C. P. d.o.o. sa sjedištem u P., OIB:… da tužitelju I. F. iz J., OIB:…, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kuna, u roku od 8 dana.
Broj:4.Pr-169/2020-15
Obrazloženje
Tužitelj I. F. podnio je tužbu protiv tuženika C. P. d.o.o. radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza.
U tužbi navodi da mu je 3. travnja 2020. dostavljena pismena odluka o otkazu od 30. ožujka 2020. kojom mu je tužitelj otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme na
temelju „skrivljenog ponašanja radnika na temelju prouzročene štete na osnovnim sredstvima
tvrtke te prouzročenom materijalnom štetom prema trećim osobama neposluhom prema
nadređene osobe“ te je odlučeno da tužitelj ima pravo na stari godišnji od 14 dana te novi godišnji od 6 dana koji će mu biti plaćeni na plaći za mjesec ožujak 2020. Protiv navedene odluke tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava 16.travnja 2020. na koji se tuženik nije očitovao. Odlukom o otkazu tužitelju je otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja jer je dana 10.veljače 2020. teretnim vozilom prouzročio štetu na plinskom ormariću u vlasništvu tvrtke B. – p. d.o.o. i oštetio teretno vozilo te da je time tuženik pretrpio materijalnu štetu, da je ugled tuženika prema investitoru „srozan“ te da tuženik nije riješio način naplate štete s tvrtkom B.-p. d.o.o. zbog čega "oni" osporavaju predaju gradilišta investitoru. Također se navodi da je tužitelj "u više navrata imao štete na osnovnim sredstvima tvrtke“ koje nije prijavljivao nadređenima te da su naknadno otkriveni, bez navođenja o kojoj šteti se navodno radi, na kojim sredstvima i kada bi ista navodno nastala. Tužitelj ističe da mu je pobijanom odlukom otkazan ugovor o radu bez poštivanja propisanog otkaznog roka te je odjavljen sa zavoda s danom donošenja pobijane odluke pa da mu je prema tome pobijanom odlukom sukladno odredbi članka 116. tog Zakona o radu izvanredno otkazan ugovor o radu.
Ističe da ne postoji niti jedna zakonom propisana pretpostavka za izvanredni otkaz u njegovu
slučaju te je odluka nezakonita. Smatra da čak i da je počinio povreda iz radnog odnosa kako
se navodi u obrazloženju pobijane odluke, da je tužitelj 10. veljače 2020. oštetio teretno vozilo i plinski ormarić, bilo osobito teška, tuženik je za tu povredu nesporno saznao u veljači 2020. te da je stoga navedena odluka od 30. ožujka 2020. donesena nakon proteka prekluzivnog roka od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se temelji propisanog odredbom članka 116. stavak 2. Zakonom o radu i nesporno nezakonita. Osim toga, čak i da navedena odluka nije donesena nakon proteka navedenog prekluzivnog roka, smatra da je odluka nezakonita jer navedena povreda iz radnog odnosa koja se dogodila 10. veljače 2020. nesporno nije bila toliko osobito teška da bi nastavak radnog odnosa bio nemoguć jer je tužitelj nastavio raditi kod tuženika i nakon te povrede i to gotovo 2 mjeseca, sve do 30. ožujka 2020. kada je tuženik donio pobijanu odluku pa da je stoga netočno da bi navedena povreda bila osobito teška. Tuženik prije donošenja pobijane odluke nije proveo Zakonom o radu propisan postupak prije otkazivanja te nije tužitelja pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa i omogućio tužitelju da iznese svoju obranu pa je i zbog toga pobijana odluka nezakonita. Umjesto toga, tuženik je dva dana prije donošenja pobijane odluke, 27. ožujka 2020., tužitelju dostavio u pisano „upozorenje obveze iz radnog odnosa u svezi s u mogućnosti otkaza ugovora o radu“ u kojem je upozorio tužitelja zbog navedene povrede obveza iz radnog odnosa, upozorio ga na obveze iz radnog odnosa, upozorio ga na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju „nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa, ostavio tužitelju rok od 8 dana za pismeno objašnjenje. Tuženik nije omogućio tužitelju da iznese svoju obranu i prije nego što je tužitelj uopće mogao počiniti bilo kakvu povredu, dva dana kasnije donio pobijanu i nezakonitu pismenu odluku o otkazu. Budući je tuženik u upozorenju naveo da je tužitelj počinio povredu radne obveze 10. veljače 2020. i upozorio tužitelja da će u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa tužitelju otkazati ugovor o radu, tužitelj smatra nespornim da povreda od 10. veljače 2020. ne može niti smije biti razlog za otkaz ugovora o na radu.
Broj:4.Pr-169/2020-15
Zbog svega navedenoga tužitelj smatra da je odluka o otkazu u potpunosti nezakonita i neosnovana te predlaže sud donese presudu kojom će utvrditi da pismena odluka o otkazu od 30. ožujka 2020. tuženika C. P. d.o.o. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao s danom 30. ožujkom 2020. Budući mu se tuženik obvezao isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za ukupno 20 dana zajedno s plaćom za ožujak 2020. godine, a to nije učinio, tužitelj traži da mu tuženik isplati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor na njegov račun i to u iznosu od 2.200,00 kn.
Tuženik u odgovor na tužbu navodi kako tužba nije osnovana te kako je
spreman u cijelosti staviti izvan snage osporenu odluku o otkazu i podnijeti prijavu tužitelja
na sustav osiguravanja počevši od 30.ožujka 2020. kao dana s kojim je tužitelj odjavljen kao
radnik kod tuženika i priznati mu sva prava iz radnog odnosa kao da je radio do dana stjecanja
statusa osiguranika kod drugog poslodavca ili dana sklapanja sudske nagodbe, a to stoga što
tužitelj kao radnik ne traži povratak na rad te se prema saznanjima tuženika zaposlio se na drugom radnom mjestu u društvu P. g. d.o.o.
Tuženik predlaže sklapanje sudske nagodbe, a ukoliko njeno sklapanje izostane predlaže da se tužitelj u cijelosti odbije s tužbom kao neosnovanom te da ga obveže na naknadu troškova parničnog postupka.
Tužitelj je na ročištu održanom 1.srpnja 2020. naveo da mu nije prihvatljivo
ostati raditi kod tuženika te je predložio da sud donese odluku o sudskom raskidu ugovora o
radu s danom 29. travnja 2020. te da tuženiku naloži da tužitelju na ime naknade štete zbog
sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 6 prosječnih mjesečnih plaća tužitelja.
Tuženik smatra da tužba procesno nije uredna i razumljiva te da po istoj nije
moguće postupati. Budući je tužitelj istakao zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu, ukazuje se da o takvom zahtjevu sud može odlučivati samo ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten. Da bi pak o takvom zahtjevu odlučivao, sud mora imati urednu tužbu. Tužitelj je postavio uzajamno proturječna dva tužbena zahtjeva koja sprječavaju uredno i smisleno postupanje po takvoj tužbi. Osim toga, tužitelj nije tužbom tražio priznavanje neprekinutog radnog odnosa od tuženika kao i povratak na rad, slijedom čega za točku I.- tuženik. zahtjeva tužitelj uopće nema pravni interes u smislu čl. 187. ZPP-a. Tuženik stoga predlaže da sud vrati predmetnu tužbu tuženiku radi ispravka i određenog očitovanja u traženju u ovom postupku. Opreza radi, tuženik se protivi postavljenom zahtjevu za sudskim raskidom ugovora o radu koji je ponovno neodređen i nerazumljiv u sadržaju i nema jasno pozivanje na financijske iznose koje tužitelj potražuje.
Tužitelj se po punomoćniku očitovao da je spreman prihvatiti nagodbu na način
da mu tuženik prizna neprekinuti radni odnos do zaposlenja kod novog poslodavca te isplati plaću za navedeno razdoblje kao i naknadu štete u visinu 3 prosječne plaće i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2019. i 2020. Ukoliko tuženik pristane na ovakvu nagodbu tužitelj će povući svoju tužbu radi isplate iznosa od 2.075,00 kuna koji je tuženik nezakonito prebio s njegovom plaćom.
Budući između stranaka nije došlo do zaključenja sudske nagodbe tužitelj je po
punomoćniku ostao kod dijela tužbe i tužbenog zahtjeva u kojem zahtijeva utvrđenje
nedopuštenosti odluke o otkazu tuženika te je, budući tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni
odnos kod tuženika predložio da sud odredi 29.travnja 2020. kao dan prestanka radnog odnosa te je dosudi tužitelju naknadu štete u iznosu od 6 prosječnih mjesečnih plaća tužitelja u iznosu od 7.818,69 kuna bruto.
U dokaznom postupku izvršen je uvid u Pismenu odluku o otkazu do 30.ožujka 2020., u Zahtjev za zaštitu prava od 4.travnja 2020., u Upozorenje tuženika od 27.ožujka 2020., saslušao je u svrhu dokazivanja tužitelja i z.z. tuženika M. Š1., te svjedoka M. Š.2, izvršio je uvid u dnevnik intervencije B. p. d.o.o od 18.veljače
Broj:4.Pr-169/2020-15
2020., u račun B. p. d.o.o. od 29.svibnja 2020, u zapisnik o oštećivanju plinovoda od 10.veljače 2020. te u sve priloge i podneske u spisu.
Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da su tužba i
tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovani.
Zakonska zastupnica tuženika M. Š.1 iskazala je da je ugovor o radu tužitelju otkazala zbog skrivljenog ponašanja, ali ne zna da li se radi o redovnom ili
izvanrednom otkazu, odnosno misli da se radi o redovnom otkazu jer je donesen na temelju onoga što je on ranije činio i radio. Tužitelju je ugovor o radu otkazan zbog toga što nije podnosio dnevne izvještaje, nije se cijeli tjedan javljano poslovođi na telefon. Kada nije dobio radni raspored za ponedjeljak trebao je doći i vidjeti u čemu je problem. Nije se pojavio nego je napisao da ide kod doktora i da neće doći na posao, a nije im dostavio doznake za bolovanje. U veljači 2020. teretnim vozilom je počinio štetu na gradilištu, a i prije i poslije toga događaja nije prijavljivao da je imao štetu na sredstvima tvrtke odnosno na lampama. Ne zna točno kada je bila počinjena ta šteta. Nije ga mogla pozvati, prije donošenja odluke o otkazu, na iznošenje obrane zato što joj se nije javljao na telefon. Nikakav poziv niti upozorenje na mogućnost otkazivanja ugovora o radu mu nije slala pisanim putem. On je više puta rekao da ne želi raditi i da mu se ne sviđa način kako se radi u firmi. Tuženik je kod njih radio od ožujka ili travnja 2018. Nije mu dala pravo na otkazni rok jer smatra da je od njih dobio sve što je trebao dobiti i ako nije bio zadovoljan sam je trebao otići. Tužitelj je s otkazom upoznat u nedjelju 29.ožujka 2020. S radnicima komuniciraju preko poslovođe te imaju i viber grupu preko koje šalju fotografije što je odrađeno i subotom ili petkom imaju sastanke i fešte, a svakodnevno se ujutro nađu u firmi i kreću na posao. Radnici se upozoravaju na obveze iz radnog odnosa telefonom i neposredno. Tužitelju je poslala pisano upozorenje 27.ožujka 2020. Za događaj od 10.veljače 2020. u S.B. saznala je kada mu je B. p. poslao zahtjev za narudžbenicu za popravak štete, a taj zahtjev je primila
27.veljače 2020. Nakon što je 27.ožujka tužitelju uručila upozorenje on je rekao da će ići na bolovanje i zato sam mu je nakon dva dana otkazala ugovor o radu. Obavijestila ga je porukom da mu je otkazan ugovor o radu, a samu odluka o otkazu su mu pokušali uručiti 30.ožujka, ali ju je on odbio primiti pa su mu je poslali poštom i stavili na oglasnu ploču.
Tužitelj I. F. iskazao je u svrhu dokazivanja kako je točno da je počinio štetu teretnim vozilom na gradilištu 10.veljače 2020. kao i da je razbio lampe na teretnom vozilu, ali je poslodavac o tome obaviješten u roku nekoliko dana. O tome je poslodavca obavijestio usmeno i porukom preko grupe. Nije točno da je odbio raditi prema naputku poslodavca. Odluku o otkazu je primio poštom 3.travnja 2020. Kod novog poslodavca se zaposlio 29.travnja 2020. Usmeno je upozoravan na kršenja radne obveze, a jedina pisana opomena koju je dobio je ona koju je dobio 27.ožujka 2020. Poslodavca je isti dan obavijestio o šteti nastaloj 10.veljače 2020. i to 5 do 6 sati nakon počinjenja štete. U vezi s radnim odnosnom komunicirao je s M. Š.2. Kada bi počinio neku štetu poslodavca bi obavijestio i čekao bio hoće li biti neka sankcija ili ne. Šteta bi se popravila na način da ju sam popravi, a ako bi se radilo o većoj šteti popravak štete bi financirao poslodavac. Bio je ovlašten samostalno za račun poslodavca mijenjati oštećene dijelove, a u dogovoru s poslodavcem.
Svjedok M. Š.2 iskazao je da je kod tuženika zaposlen na mjestu poslovođe te je bio neposredno nadređen tuženiku. Tužitelj je više puta upozoravan pismeno i
usmeno na kršenje obveza iz radnog odnosa. On ga je uglavnom upozoravao usmeno, a firma
ga je upozoravala pismeno. Tužitelj je otkaz dobio zato što mu se 7 dana nije javljao i 7 dana
nije podnosio izvještaj što je radio i kada mu je nakon 7 dana rekao da ne može više raditi i da dođe s njim na razgovor rekao je da će ići na bolovanje. Budući je tužitelj više puta
Broj:4.Pr-169/2020-15
upozoravan dali su mu redovni skrivljeni otkaz ugovora o radu. Ne zna zašto tužitelju nisu dali otkazni rok, odnosno nije mu mogao dati otkazni rok jer nije htio doći niti pričati s njim. Tužitelj je više puta počinio štetu poslodavcu. Tu štetu nije prijavio nego je istu zataškavao. Na račun poslodavca je dizao dijelove i štetu popravljao. To je uglavnom bilo 2019. godine, ali bilo je slučajeva i tijekom 2020. kada je valjkom pregazio šator koji je postavljen tri dana ranije, počinio je štetu na objektu plinskog ormarića i na vozilu razbio lampe. Za počinjenu štetu na plinskom ormariću saznali su 10ak dana kasnije, a rekao je da mu je kada je kipao teret ispao kamen i razbio svjetla i blatobran na kamionu. Ne zna zašto, ali zadnjih mjesec dana je huškao radnike na njih iako su ga oni naučili raditi. Tužitelj mu nikada nije javio da je počinio štetu na plinskom ormariću B. p. d.o.o. nego je za istu saznao kada mu je B.-p. poslao račun za štetu.
Između stranaka je nesporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 24.travnja 2018 do 30.ožujka 2020.
Sporno je je li otkaz, donesen na zakonit način i je li osnovan.
Iz Pismene odluke o otkazu od 30.ožujka 2020. je vidljivo da je navedenom
odlukom tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu s danom 30.ožujka 2020. zbog prouzročene
štete na osnovnim sredstvima tvrtke te prouzročene materijalne štete trećim osobama i
neposluha prema nadređenoj osobi. Također se navodi da je 10.veljače 2020. teretnim vozilo prouzročio štetu na gradilištu tako što je teretnim vozilom oštetio plinski ormarić u vlasništvu tvrtke B.-p. d.o.o. i nanio materijalnu štetu teretnom vozilu čime je tuženik pretrpio materijalnu štetu, da u više navrata nije prijavio štetu koju je imao na osnovnim sredstvima tvrtke te da je u više navrata odbio raditi prema uputi i naredbi poslodavca. Navedenom odlukom tužitelju je priznato pravo na naknadu što nije iskoristio godišnji odmor i to 14 dana starog godišnjeg odmora i 6 dana novog, a nije mu određen otkazni rok.
Iz navedene odluke nije jasno radi li se o redovnom skrivljenom otkazu ili o
izvanrednom otkazu ugovora o radu, a iz iskaza z.z. tuženika i iz iskaza svjedoka M. Š.2 proizlazi da je namjera poslodavca bila tužitelju ugovor o radu otkazati odlukom o redovnom skrivljenom otkazu ugovora o radu.
Naime, otkaz je dan bez prava na otkazni rok, na koji tužitelj ima pravo ako se
radi o redovnom skrivljenom otkazu, te je odluka donesena tri dana nakon što je tužitelj
primio jedino pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu. U navedenom upozorenju tužitelj je upozoren na počinjenu povredu radnog odnosa od 10.veljače 2020., kada je tužitelj prouzročio štetu tvrtki C. P. d.o.o., B. - p. d.o.o. te ugledu tvrtke u kojoj radi, kao i na mogućnost otkaza Ugovora o radu u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa. Navedeno upozorenje je izdano u petak 27.ožujka
2020., a odluka o otkazu je donesena u ponedjeljak 30.ožujka 2020., te ju je tužitelj primio
3.travnja 2020., a u odluci o otkazu navedene su iste povrede koje su navedene i u
upozorenju.
Obzirom na navedeno, po mišljenju suda nije zakonita odluka tuženika kojom
je tužitelju redovito otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja jer nije dokazao da je
nakon izdanog upozorenja na mogućnost otkaza ugovora o radu tužitelj ponovno počinio tako
tešku povredu radne obveze zbog koje bi mu bilo opravdano otkazati ugovor o radu.
Kako tuženik nije dokazao da je ikada ranije tužitelja upozoravao na povrede
obveza iz radnog odnosa, a upozorio ga je samo pisanim upozorenjem od 27.ožujka 2020., nakon kojeg upozorenja tužitelj nije počinio nikakvu novu povredu obveze radnog odnosa na koju bi se tuženik pozvao u odluci u otkazu ugovora o radu te stoga po mišljenu suda, tuženikova odluka nije zakonita. Naime, razlozi koje z.z. tuženika M. Š. navodi kao razloge za otkazivanje ugovora o radu (ne podnošenje dnevnih izvještaja, ne javljanje na telefon poslovođi cijeli tjedan, ne dostavljanje doznake za bolovanje) nisu navedeni u odluci o
Broj:4.Pr-169/2020-15
otkazu ugovora o radu kao razlog za otkazivanje te se ista sada na iste ne može pozivati (VSRH, Revr-1895/10 od 12.1.2011.).
Budući je sud utvrdio da otkaz poslodavac nije dopušten, a tužitelju nije
prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud je na zahtjev radnika, na temelju članak 125. ZOR-u,
kao dan prestanka radnog odnosa odredio 29.travanj 2020. kada se tužitelj zaposlio kod
drugog poslodavca. Budući je tužitelj kod tuženika bio zaposlen nepune dvije godine te se
radi o osobi staroj 25 godina, sud mu je na ime naknade štete dosudio tri ugovorene plaće
odnosno iznos od 18.000,00 kuna jer su Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od
24.listopada 2018. i to čl.7. navedenog ugovora stranke ugovorile da će za obavljanje
poslova iz ugovora poslodavac radniku isplaćivati osnovnu bruto plaću u iznosu od 6.000,00
kuna.
Tužitelj tužbom potražuje od tuženika i isplatu iznosa od 2.000,00 kuna na ime
naknade za 20 dana neiskorištenog godišnjeg odmora koje mu se tuženik Odlukom o otkazu
ugovora radu obvezao isplatiti na plaći za mjesec ožujak 2020.
Tuženik ističe da je tužitelju 4. kolovoza 2020. isplatio 2.108,26 kuna na ime
naknade za neiskorišteni godišnji odmor te predaje nalog za nacionalno plaćanje banke.
Tužitelj ističe da taj iznos predstavlja iznos po presudi ovoga suda Pr-179/2020
na ime nezakonito prebijenog iznosa plaće tužitelja.
Uvidom u spis ovoga suda broj Pr-179/2020 sud je utvrdio da je u navedenom
predmetu 17.srpnja 2020. sud donio Presudu zbog ogluhe kojom je naložio tuženiku C. P. d.o.o. da tužitelju I. F. isplati novčani iznos od 2.075,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 29. travnja 2020. do isplate te iznos od 2.000,00 kuna na ime troškova parničnog postupka.
Sud nije poklonio vjeru navodu tuženika da se isplaćeni iznos od 2.108,26 kuna
odnosi na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor jer iz priloženog naloga za nacionalno
plaćanje nije vidljivo na što se odnosi plaćeni iznos te se na isto pozvao tek na ročištu
održanom 15.veljače 2021. Budući tuženik nije sudu dostavio dokaz da je tužitelju isplatio
iznos koji mu je dužan po presudi na temelju ogluhe br.Pr-179/2020 sud smatra da se
navedena isplata doista odnosi na isplatu po toj presudi, a ne na naknadu zbog neiskorištenog
godišnjeg odmora koju tužitelj potražuje tužbom i visinu kojeg iznosa od 2.000,00 kuna
tuženik nije osporavao u ovome postupku.
Budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom sud je tuženiku na
temelju odredbe članak 154.stavak 1. Zakona o parnično postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11; 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), naložio da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u jednokratnom iznosu od 2.000,00 kuna.
Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.
Požega, 8.ožujka 2021.
S u d a c :
Melita Novak, v.r.
Broj:4.Pr-169/2020-15
Uputa o pravu na žalbu: protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dna:
1. L. F., odvj.
2. D. M., odvj.