-   -              Poslovni broj: 8 UsIpn-60/20-6

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

     Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja D. P. D. S., D., , OIB: … zastupano po opunomoćenici Z. K., odvjetnici u Z., , protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2021. godine, u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i odsutnosti tuženika, 08. ožujka 2021 . godine,                                                                                                                                        

                                                         

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupa, KLASA: UP/II-410-10/20-01/3, URBROJ: 513-04-20-3 od 30. rujna 2020. godine.

             

                                         

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-10/20-01/3, URBROJ: 513-04-20-3 od 30. rujna 2020. godine tužitelj je u bitnom naveo: da tužbu podnosi zbog bitnih povreda pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava; da je povrijeđen članak 98. stavak 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16 do 42/20); da je tužitelj registriran kao Udruga i da nije obveznik poreza na dobit jer nije osnovana za stjecanje dobiti; da se sukladno članku 2. stavak 5., 6. i 7. Zakona o porezu na dobit, porez na dobit kod obavljanja gospodarske djelatnosti plaća samo ako se na tržištu obavlja neka gospodarska djelatnost a neoporezivanje te djelatnosti bi dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu; da u konkretnom slučaju u izreci poreznog rješenja a u Zapisniku o nadzoru nije navedeno koja djelatnost tužitelja se smatra gospodarska djelatnost; da Zapisnikom o nadzoru nije točno navedeno koja vrsta poreza je predmet nadzora jer je u Zapisniku navedeno da je predmet nadzora PDV-a za razdoblje od …. do …. godine i ostalo; da je nadzorom utvrđeno da tužitelj obavljanjem djelatnosti prodaje ulaznica posjetiteljima zidina te davanjem u zakup poslovnih prostora u gradskim zidinama narušio tržišno natjecanje jer nije u jednakom položaju sa ostalim poreznim obveznicima koji djelatnost također ostvaruju razmjenom na tržištu. Naveo je da od …. godine tužitelj više ne ostvaruje prihode od davanja poslovnih prostora u zakup, jer je istu djelatnost prenio na društvo „N. B.“, o čemu je dostavio dokaz; da je sukladno članku 126. stavak 4. OPZ-a porezno tijelo bilo dužno razmotriti prigovor tužitelja podnijet protiv zapisnika o nadzoru, što porezno tijelo nije učinilo ni u Zaključku od … godine kojim je odbacilo prigovor kao neosnovan; da je nesporno da tužitelj ostvaruje prihode jedino od prodaje ulaznica za razgledavanje spomenika kulture, koji prihodi se ostvaruju temeljem zaključenog ugovora sa G. D. (za d. z.) i sa Općinom S.(za s.z.) te Općinom K. (tvrđava na prevlaci – P.a O.); da tužitelj, kao udruga isključivo djeluje na ostvarenju ciljeva utvrđenih Statutom Udruge a to je djelatnost zaštite i obnove kulturno-povijesne baštine; da prihodi koje tužitelj, kao udruga ostvaruje od prodaje ulaznica za razgledavanje kulturnih dobara (muzeja na otvorenom) ne podliježu oporezivanju porezom na dobit, zbog čega nije ispunjen uvjet iz članka 6. stavak 7. Zakona o porezu na dobit; da se obavljanjem djelatnosti prodaje ulaznica za razgledavanje spomenika kulture ne remeti tržišno natjecanje, jer niti jedna druga pravna osoba (obveznik poreza na dobit) ne ostvaruje prihode od obavljanja te djelatnosti. Poziva se na stav iznijet u Uputi ravnatelja Porezne uprave od …. godine, te Uputu Središnjeg ureda Porezne uprave, Klasa:410-01/20-01/82, Urbroj:513-07-21-01-20-1 od …. godine. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi rješenje tuženika i porezno rješenje.

              Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te da se tužba odbije.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja podnijeta protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostava D., KLASA: UP/I-410-23/2020-016/001, URBROJ: 513-07-19-01/2020-01 od …. godine.

Navedenim poreznim rješenjem pod točkom I. izreke tužitelju je utvrđena obveza plaćanja poreza na dobit počevši od …. godine za dio djelatnosti koja se smatra gospodarskom. Točkom II. izreke naloženo mu je da je od …. godine dužan voditi poslovne knjige i sastavljati financijska izvješća u skladu s propisima o računovodstvu, za dio poslovanja koji se odnosi na gospodarsku djelatnost, te podnositi godišnje prijave poreza na dobit za gospodarsku djelatnost. Točkom III. utvrđeno je da je tužitelj danom donošenja rješenja postao obveznikom fiskalizacije sukladno Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom.

Na ročištu od …. godine  nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenica tužitelja je iskazala da ostaje u cijelosti kod sadržaja tužbe. Precizirala je tužbeni zahtjev na način da je zatražila da se poništi i zaključak od .... godine kojim je odbačen prigovor tužitelja izjavljen protiv Zapisnika o nadzoru; da tuženik u obrazloženju svog rješenja nije navelo razloge zbog kojih prigovor tužitelja odbacuje; da rješenje tuženika a ni porezno rješenje ne sadrže razloge zbog kojih se prigovor odbacuje; da je nezakonit dio izreke kojom se utvrđuje da je tužitelj obveznik poreza na dobit počevši od ... godine jer se isto moglo utvrditi tek od dana donošenja rješenja a ne retroaktivno; da je izreka rješenja nezakonita i stoga što je izreka morala sadržavati točno određenu djelatnost za koju se tužitelj smatra obveznikom poreza na dobit, a to iz razloga što udruge kao neprofitne organizacije mogu obavljati gospodarsku djelatnost  po toj  osnovi nisu obveznici poreza na dobit, nego su obveznici poreza na dobit samo u slučaju da se nekom točno određenom djelatnošću narušava tržišno natjecanje; da kod utvrđivanja obveze fiskalizacije mora biti točno utvrđeno po kojoj osnovi odnosno za koje isporuke je obvezna fiskalizacija, sukladno članku 39. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost; da tužitelj od ... godine ne obavlja uslugu davanja u zakup poslovnog prostora, što je porezno tijelo propustilo utvrditi.

U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 30. rujna 2020. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedlog i nisu popisale trošak upravnog spora.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja odnosno da li se poreznim rješenjem zakonito utvrdilo da tužitelj počevši od …. godine postaje obveznikom poreza na dobit za dio djelatnosti koja se smatra gospodarskom i da je od istog dana dužan voditi poslovne knjige i sastavljati financijska izvješća u skladu s propisima o računovodstvu, za dio poslovanja koji se odnosi na gospodarsku djelatnost, te podnositi godišnje prijave poreza na dobit za gospodarsku djelatnost, te da li je zakonito utvrđeno da je tužitelj danom donošenja poreznog rješenja postao obveznikom fiskalizacije sukladno Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom.

Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured D., kod tužitelja obavilo porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja za ... godinu o čemu je sačinjen zapisnik …. godine na koji je tužitelj podnio prigovor koji nije prihvaćen te je dana .... godine donijeto porezno rješenje.

Nesporno je da je tužitelj registriran kao udruga i da je upisan u Registar udruga Republike Hrvatske, temeljem Zakona o udrugama („Narodne novine“, broj:74/14 i 70/17).

Nadzorom je utvrđeno da tužitelj obavlja djelatnost prodaje ulaznica na d. i s. i drugim z. te davanje u zakup poslovnih prostora pravnim i fizičkim osobama u d. zidinama od kojih ostvaruje najveći dio prihoda (97%), temeljem čega je sukladno članku 6. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13 do 115/16) obveznik PDV-a od .... godine jer kao porezni obveznik samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost, bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja djelatnosti. Do obavljanja poreznog nadzora tužitelj nije bio registriran kao obveznik poreza na dobit.

Nadzorom je utvrđeno da ukupan promet po transakcijskim računima u ... godini je iznosio … kuna, a da je iznos gotovine u glavnoj blagajni iznosio … kuna. Između tužitelja i Grada D. dana …. godine sklopljen je Ugovor o održavanju i korištenju gradskih zidina, koji je dopunjavan, a kojim ugovorima je utvrđena raspodjela prihoda od prodaje ulaznica i zakupnina između Grada D. i tužitelja.

Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj na Zapisnik o nadzoru od ... godine podnio prigovor o kojem je porezno tijelo odlučilo  Zaključkom od ... godine na način da je prigovor odbacilo. Zaključkom je dana uputa o pravnom lijeku da protiv Zaključka nije dopuštena žalba već da se Zaključak može pobijati žalbom protiv rješenja, sukladno članku 77. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, dalje: ZUP-a).

Člankom 77. st. 5. ZUP-a je propisano da se protiv zaključka ne može izjaviti žalba. Zaključak se može pobijati žalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari.

U poreznom rješenju porezno tijelo se pozvalo na  sadržaj Zaključka od ... godine, dakle, na određeni način se je očitovalo o prigovoru na Zapisnik. Tužitelj je iskoristio pravo te je protiv poreznog rješenja podnio žalbu u kojoj je mogao osporavati i sadržaj Zapisnika o nadzoru od dana ... godine.

S obzirom na sve navedeno, stadij postupka, te da se sukladno članku 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10. 143/12, 152/14, 29/17, dalje: ZUS-a), upravni spor u pravilu može voditi u vezi zakonitosti konačnog upravnog akta, odnosno ocijene zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela da o zahtjevu-žalbi stranke donese odgovarajući upravni akt, nema zakonske osnove da se u upravnom sporu traži poništenje zaključka kojim je odlučeno o prigovoru na zapisnik o provedenom nadzoru.

Pozivanje tužitelja na Uputu Središnjeg ureda Porezne uprave, Klasa:410-01/20-01/82, Urbroj:513-07-21-01-20-1 od 10. siječnja 2020. godine nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke, obzirom da je navedena Uputa interni akt (ne pravni propis) koji bi na određeni način mogao samo  služit za rad „nižih“ poreznih tijela, pa Sud se ne bi o istom očitovao, jer o primjeni Uputa unutar poreznog sustava odlučuju sama porezna tijela. Svakako je istaći da sudovi  u radu samostalno primjenjuje zakone  i druge propisa, te su u tome na određeni način vezani sudskom praksom VUS-a, odnosno stavovima VUS-a sadržanim u Zaključcima odjela VUS-a i stavovima donesenim na sjednici sudaca VUS-a.

Člankom 30. stavak 1. Zakona o udrugama propisano da imovinu udruge čine novčana sredstva koja je udruga stekla uplatom članarina, dobrovoljnim prilozima i darovima, novčana sredstva koja udruga stekne obavljanjem djelatnosti kojima se ostvaruju ciljevi, obavljanjem djelatnosti sukladno članku 31. ovog Zakona, financiranjem programa i projekata udruge iz državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te fondova i/ili inozemnih izvora kao i druga novčana sredstva stečena u skladu sa zakonom, njezine nepokretne i pokretne stvari, kao i druga imovinska prava. Prema stavku 2. istog članka udruga može raspolagati svojom imovinom samo za ostvarivanje ciljeva i obavljanje djelatnosti određenih statutom udruge, u skladu sa zakonom.

Člankom 31. stavak 1. istog Zakona propisano je da udruga obavlja gospodarske djelatnosti ako je to propisano statutom, a sukladno posebnim propisima kojima se uređuju uvjeti za obavljanje te vrste djelatnosti. Prema stavku 2. istog članka gospodarske djelatnosti udruga može obavljati pored djelatnosti kojima se ostvaruju njezini ciljevi utvrđeni statutom, ali ih ne smije obavljati radi stjecanja dobiti za svoje članove ili treće osobe. Ako u obavljanju gospodarske djelatnosti udruga ostvari višak prihoda nad rashodima, on se mora sukladno statutu udruge koristiti isključivo za ostvarenje ciljeva utvrđenih statutom.

Zakon o porezu na dobit ne razmatra  na koji način udruga koristi višak prihoda nad rashodima jer to u poreznom smislu nije bitno

Porezno tijelo je tužitelju dostavilo Obavijest o poreznom nadzoru od ... godine.

Porezno tijelo je nadzorom provedenim kod tužitelja utvrdilo da je tužitelj u ... godini, koja je bila predmet nadzora, ostvario znatan promet-prihod novčanih sredstva                           … kn, a da je iznos gotovine u glavnoj blagajni iznosio … kn, iz čega proizlazi da s tužitelj ne  prihode ne ostvaruj samo iz članarina, dobrovoljnih priloga darova ili iz sredstava proračuna i dr. sukladno članku 30. Zakona o udrugama, već da tužitelj prihode uglavnom ostvaruje obavljanjem djelatnosti tj. prihode ostvaruje na tržištu (…%), kao i drugi porezni obveznici.

U poreznom nadzoru koji se provodio kod tužitelja vezano za obvezu poreza na dobit prvenstveni cilj je bio utvrditi da li tužitelj, kao udruga obavlja gospodarsku djelatnost u poreznom smislu tj. sukladno poreznim propisima (OPZ-a, Zakon o PDV-u i ZoPD-it).

Kod utvrđivanja da li se kod nekog pravnog subjekta obavlja gospodarske djelatnosti, potrebno je utvrditi: dovodi li neoporezivanje do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu; obavlja li se djelatnost samostalno, obavlja li se djelatnost trajno i obavlja li se djelatnost radi stjecanja dobiti ili drugih gospodarstveno procjenjivih koristi. Svakako, konkretne situacije.

Člankom 11.  stavak 2. OPZ-a propisano je da ako je prihod, dohodak, dobit ili druga procjenjiva korist ostvarena bez pravne osnove, porezno tijelo utvrdit će poreznu obvezu u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta  poreza. Dakle, propisan je gospodarski pristup prema kojemu za utvrđivanje porezne obveze nije bitan pravni položaj poreznog obveznika prema obavljanju djelatnosti, već učinci od djelatnosti.

Prema odredbi članka 2. stavak 1. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“, broj: 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14,  50/16. i 115/16, dalje: ZoPD) porezni obveznik je trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi.

Prema stavku 6. istog članka državne ustanove, ustanove jedinica područne (regionalne) samouprave, ustanove jedinica lokalne samouprave, državni zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge, umjetničke udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture, turističke zajednice, sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije nisu obveznici poreza na dobit.

Prema stavku 7. istog članka osobe navedene u stavku 5. i 6. ovoga članka, koje u skladu s posebnim propisima obavljaju određenu gospodarsku djelatnost čije bi neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, dužne su u roku od osam dana od dana početka obavljanja te djelatnosti upisati se u registar poreznih obveznika koji vodi Porezna uprava radi utvrđivanja obveza poreza na dobit po osnovi obavljanja određene gospodarske djelatnosti. Ako se ne upišu u navedeni registar, Porezna uprava će na vlastitu inicijativu ili na prijedlog drugih poreznih obveznika ili druge zainteresirane osobe, rješenjem utvrditi da su te osobe obveznici poreza na dobit za tu djelatnost.

Člankom 6. stavak 3. Pravilnika o porezu na dobit („Narodne novine“, broj: 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14, 137/15. i 1/17) je propisano da u postupku utvrđivanja obavljanja gospodarske djelatnosti osoba iz članka 2. stavak 5. i 6. Zakona, a čije bi neoporezivanja dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu je potrebno utvrditi obavlja li se ta djelatnost samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti ili drugih gospodarstveno procjenjivih koristi. Neovisno o tome ima li određena osoba u svojim aktima o osnivanju za cilj ostvarivanje dobiti ili samo prihoda radi financiranja svoje djelatnosti, a prihode stječe razmjenom dobara i usluga na tržištu, smatra se da ona obavlja djelatnost na način i uz uvjete po kojima tu djelatnost obavljaju i poduzetnici koji su osnovani radi stjecanja dobiti.

Nesporno je da je tužitelj obveznik PDV-a od 1998. godine, sukladno Zakonu o PDV-u, budući da samostalno i trajno ostvaruje prihode od gospodarske djelatnosti prodaje ulaznica za zidine te najma poslovnih prostora.

Pravilno je po ocjeni suda porezno tijelo primijenilo članak 2. stavak 7. ZoPD-it,  jer u poreznom smislu nije bitan pravni položaj poreznog obveznika prema obavljanju djelatnosti tj. nije bitno što je napisano u aktima o osnivanju i da li u tim aktima piše da je pravna osoba – Udruga,  osnovana radi ostvarenja opće korisnih ciljeva, već su bitni učinci od djelatnosti.

Neovisno o tome je li u aktu o osnivanju Udruge (statutu), cilj osnivanja udruge ostvarivanje dobiti ili prihoda radi financiranja svoje djelatnosti, ako udruga prihode stječe razmjenom dobara i usluga na tržištu, sukladno članku 2. stavak 7. ZoPD-it smatra se da udruga obavlja gospodarsku djelatnost čije bi neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu svom aktu o osnivanju.

Dakle, za porezne svrhe bitno je da li određena pravna osoba obavlja gospodarsku djelatnost samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi, odnosno da li prihode stječe razmjenom dobara ili usluga na tržištu, neovisno o tome što je utvrđeno u aktima o osnivanju pravne osobe.

Kako je nadzorom utvrđeno da je tužitelj (registriran kao udruga) u ... godini samostalno i trajno ostvarivao djelatnost razmjenom usluga na tržištu i da je prihode ostvarivao na tržištu kroz prodaju ulaznica posjetiteljima zidina i davanjem u zakup poslovne prostore u gradskim zidinama (uglavnom-osim manjeg dijela), pa je evidentno da je ostvarivao gospodarstveno procjenjive koristi, zbog čega u poreznom smislu, tužitelj narušavao tržišno natjecanje jer nije bio u jednakopravnom položaju sa ostalim poreznim obveznicima koji su osnovani radi stjecanja dobiti, odnosno s poreznim obveznicima koji djelatnosti također ostvaruju razmjenom usluga na tržištu.

Prema očitovanju tužitelja dostavljenom poreznom tijelu proizlazi da je tužitelj odlukom od ... godine osnovao društvo „N. b.“ d.o.o. i da se društvo „N. b.„ d.o.o. bavi djelatnošću prodaje tradicionalnih d. suvenira, te obavljanjem usluga prodaje ulaznica za Društvo tj. tužitelja.

Nadalje se navodi da je tužitelj od ... godine i djelatnost zakupa poslovnih prostora prebacio na trgovačko društvo „N. b.“ d.o.o., što bi prema naprijed navedenom značilo da su sve djelatnosti prebačene na društvo „N. b. d.o.o.

Međutim, iz spisa ne proizlazi da djelatnost davanja u zakup poslovnih prostora u razdoblju nakon …. godine (nakon razdoblja koje je bilo predmet nadzora), obavlja društvo „N. b. d.o.o. kojeg je tužitelj osnovao, niti je vidljivo da su svi do tada  zaključeni ugovori o davanju u zakup raskinuti u odnosu na tužitelja a da ih je zaključio novi zakupodavac - društvo „N.b. d.o.o., jer tužitelj osim paušalnih navoda takve dokaze nije dostavio u spis

Stoga, pravilno je porezno tijelo točkom I. i II.  izreke poreznog rješenja tužitelju utvrdilo obveznikom poreza na dodanu vrijednost i vođenju poslovnih knjiga i sastavljanja financijskih izvješća, počevši od... godine tj. od početka godine nakon obavljenog nadzora (Zapisnik o nadzoru od ...)

Istaći je da je u istoj činjeničnoj stvari ( utvrđenje  obveze plaćanja poreza na dobit-sportskom klubu), Visoki upravni sud Republike Hrvatske zauzeo isti pravni stav u svojoj presudi  poslovni broj:Usž-338/17-2 od 7. travnja 2017. godine.

Prema članku 3. točka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine“, broj: 133/12, 115/16, 106/18. i 1221/19) obveznikom fiskalizacije smatra se pravna i fizička osoba koja se smatra obveznikom poreza na dobit prema zakonu kojim se uređuje porez na dobit za sve djelatnosti za koje je prema odredbama posebnih propisa obveznik izdavanja računa za isporuku dobara ili obavljanje usluga.

Tužitelj je od ranije obveznik PDV-a a kako je poreznim rješenjem utvrđen obveznikom poreza na dobit, zakonito je sukladno članku 3. stavak 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovim novcem od dana donošenja istog rješenja postao i obveznik fiskalizacije.

Slijedom naprijed navedenog osporeno rješenje je zakonito.

Stoga, kako je osporavano rješenje zakonito, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10. 143/12, 152/14, 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

 

 

                                               U Splitu, 08. ožujka 2021. godine

 

                                                                                                                 SUDAC

 

                                                                                                                     Studenko Vuleta, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

           Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

 

 

DNA:

-          opunomoćenici tužitelja, Z. K., Z., , uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 26.02. i 08.03.2021.,

-          u spis.

 

 

                                                         za točnost otpravka-ovlašteni službenik

 

Nataša Rogošić