1                              Poslovni broj: 19UsI-67/21-4

 

                                                                                                      Poslovni broj: 19UsI-67/21-4

              

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Pamele Jerković, u upravnom sporu tužitelja S.-Ž. V. iz S., P. k. .., zastupanog po opunomoćeniku H. A., odvjetniku u S., B. .., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 9,  radi odobrenja za nabavu oružja, 8. ožujka  2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove broj: 511-12-19-UP/I-10/317-2020 od 23. prosinca 2020. godine.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika  Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove broj: 511-12-19-UP/I-10/317-2020 od 23. prosinca 2020. godine odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za nabavu i držanje vatrenog oružja B kategorije u svrhu osobne sigurnosti.

Tužitelj u tužbi kako je odluka tuženika kojim je odbijen njegov zahtjev za nabavu i držanje oružja radi svoje sigurnosti, pogrešna obzirom da je tužitelj u svom zahtjevu iznio opravdane razloga zbog kojih mu je isti trebao biti odobren. Ističe kako živi u privatnoj kući, na osami na M., te je u lipnju 2020. godine  doživio provalu  koja je rezultirala uništenjem i otuđenjem imovine, a koja provala nije izuzetak budući  da se na području na kojem živi, u kratko vrijeme dogodilo više takvih provala. Tužitelj nadalje navodi kako je njegova supruga onkološki bolesnik, te teško podnosi dodatan strah, nespavanje i trajnu zabrinutost i strepnju radi mogućeg ponavljanja provale. Ističe kako je uzorni građanin koji nikada nije imao problema sa zakonom, niti je kazneno kažnjavan, pa stoga nije bilo razloga za odbijanjem njegovog zahtjeva. Obzirom da ispunjava sve pretpostavke za odobravanjem zahtjeva, predlaže da sud poništi osporeno rješenje i vrati predmet na ponovni postupak tuženiku.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako   su člankom 11. st.2. toč. 1-5. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, propisani opći uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi, te je u točki 1. navedeno da osoba mora imati opravdan razlog za nabavu oružja ako oružje nabavlja radi osobne sigurnosti. nadalje, čl. 12. st.1. Zakona propisano je  da opravdani razlog za nabavu oružja radi osobne sigurnosti ima osoba koja dokaže da je njezina osobna sigurnost ugrožena ili bi mogla biti ugrožena u tolikoj mjeri da joj za njezino osiguranje treba oružje te ako zbog naravi posla ili okolnosti  u kojima ga obavlja postoji potreba za nabavom oružja, a aktivnostima i mjerama institucija sigurnosti ne bi se mogla osigurati dostatna zaštita. Tuženik je, navodi se dalje u odgovoru na tužbu prije donošenja osporenog rješenja sagledao sve činjenice  koje su istaknute  tijekom trajanja postupka, te je cijeneći mišljenje povjerenstva zaključio kako tužitelj nema opravdani razlog za izdavanje traženog odobrenja za nabavu i držanje oružja radi osobne sigurnosti.

Predlaže odbiti tužbu tužitelja.

         Dostavljanjem navedenih podnesaka strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, a činjenice među strankama nisu sporne već je sporna samo primjena materijalnog prava, Sud je odlučio predmetni upravni spor riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe članka 36. st. 4. Zakon o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10,143/12 i 152/14, 94716, 29/17 dalje ZUS-a).

       Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je tužitelj 1. prosinca 2020. podnio tuženiku zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavu oružja i to kratkog vatrenog oružja radi držanja i nošenja u svrhu osobne sigurnosti, a u kojem zahtjevu je naveo da živi u privatnoj kući koja se nalazi na osmi, u park šumi M., te da je 12. lipnja 2020. godine  doživio provalu koja je rezultirala uništenjem i otuđenjem imovine sa velikom materijalnom štetom. Nadalje, u zahtjevu je naveo kako je na području na kojem se nalazi njegova kuća bilo više provala, te da počinitelj nije uhvaćen, pa stoga oni i njegova obitelj žive u strahu i nelagodi. Nastavno, utvrđeno je, da je  tužitelj saslušan na zapisnik kod tuženika kojom prilikom je istaknuo kako je provala koju je doživio a čiji počinitelj nije uhvaćen, kao i provale koje su se dogodile u susjednim kućama, rezultirala strahom za osobnu sigurnost, s čime se naročito teško nosi njegova supruga koja je onkološki bolesnik, pa smatra da ima opravdan razlog da se udovolji njegovom zahtjevu jer bi  izdavanjem odobrenja za nabavu kratkog vatrenog oružja bila osigurana njegova i obiteljska sigurnost.

Nadalje, iz spisa predmeta je razvidno da je povjerenstvo koje daje mišljenje o tome postoji li kod osobe koja je podnijela zahtjev za nabavu oružja radi osobne sigurnosti opravdan razlog za nabavu oružja, dana 18. prosinca 2020. godine dalo mišljenje prema kojem  tužitelj  nije dokazao da ima opravdan razlog za držanje oružja, odnosno nije dokazao da mu je sigurnost  ugrožena u tolikoj mjeri da mu treba oružje.

Dana  23. prosinca 2020. godine doneseno je rješenje kojim se odbija zahtjev tužitelja za odobrenje za nabavku kratkog vatrenog oružja radi držanja i nošenja u svrhu osobne sigurnosti, protiv kojeg je tužitelj i pokrenuo ovaj upravni spor.

Među strankama ovoga spora  sporno je da  li je pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za nabavu vatrenog oružja-kategorije B radi osobne sigurnosti, radi držanja, odnosno ima li tužitelj opravdani razlog za nabavu  oružja radi osobne sigurnosti u smislu odredbe čl. 12.st.1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana. (Narodne novine 94/18, 42/20)

 

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Naime, odredbom članka 12. st.1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine 94/18, 42/20) propisano je da opravdani razlog za nabavu oružja radi osobne sigurnosti ima osoba kada dokaze da njezina osobna sigurnost ugrožena ili bi mogla biti ugrožena u tolikoj mjeri da joj za njezino osiguranje treba oružje te ako zbog naravi posla ili okolnosti u kojima ga obavlja postoji potreba za nabavom oružja, a aktivnostima i mjerama institucija sigurnosti ili drugim mjerama ne bi se mogla osigurati dostatna zaštita. U stavku 2. citiranog članka 12. Zakona propisano je da mišljenje o tome postoji li kod osobe koja je podnijela zahtjev za nabavu oružja radi osobne sigurnosti opravdani razlog za nabavu oružja daje povjerenstvo koje osniva čelnik nadležnog tijela, na temelju činjenica i okolnosti koje je u svom zahtjevu za nabavu oružja radi osobne sigurnosti naveo podnositelj zahtjeva i činjenica i okolnosti utvrđenih tijekom provođenja postupka povodom zahtjeva za nabavu oružja.

 Odredbom članka 20. Zakona propisano je da će nadležno tijelo odbit rješenjem zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavu oružja građaninu ako ne ispunjava uvjete za nabavu oružja propisane navedenim Zakonom.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Pravilno je tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja navelo da je na temelju činjenica i okolnosti utvrđenih tijekom upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja,  povjerenstvo dalo mišljenje da tužitelj nije dokazao kako je njegova osobna sigurnost ugrožena ili bi mogla biti ugrožena u tolikoj mjeri da bi mu oružje (držanje ) trebalo za zaštitu jer da je posao policije da kao subjekt sigurnosti u zajednici pruža i osigurava dostatnu zaštitu fizičkim osobama, a način zaštite iznad zaštite koju osigurava država propisan je Zakonom  privatnoj zaštiti.

Nadalje, valja istaći da je odredbom čl. 2. Zakona o policiji i odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima propisano da policija građanima pruža zaštitu njihovih temeljnih ustavnih prava i sloboda i zaštitu drugih Ustavom Republike Hrvatske zaštićenih vrijednosti, te da su policijski poslovi između ostalih: zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira te imovine, sprječavanje kaznenih dijela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, pa je stoga nesporno da će i tužitelju u slučaju potrebe, takva zaštita i biti pružena.

              Pored navedenog, ističe se da se u konkretnom slučaju radi se o iznimci (držanje oružja za osobnu sigurnost), a u kojim slučajevima postoji potreba za nabavom,odnosno držanjem oružja radi osobne sigurnosti, utvrđuje nadležno tijelo od slučaja do slučaja, ovisno o osobitim okolnostima svakog konkretnog slučaja po slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članka 5. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku u svezi s odredbom čl. 19. st. 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

              Odredbom članka 5. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, dalje ZUP-a) propisano je da u upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.

              Na temelju odredbe članka 4. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZUS-a) upravni spor ne može se voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

Citirana zakonska odredba ne dopušta vođenje upravnog spora o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene dokaza javnopravnog tijela već je dopušteno samo osporavanje zakonitosti takve odluke, granica ovlasti koje je javnopravno tijelo prilikom donošenja odluke koristilo te svrhe radi koje takvom ovlašću raspolaže, o čemu je Visoki upravni sud u Zagrebu zauzeo i izrazio svoje stajalište u presudi poslovni broj Usž-691/15 od 13. kolovoza 2015.

              Slijedom svega naprijed navedenog, tuženo tijelo je u cijelosti postupilo u skladu s odredbama Zakona u granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana te osporavanim rješenjem nije povrijedilo Zakon na štetu tužitelja, a kako to isti neosnovano smatra.

U konkretnom slučaju nisu ostvareni razlozi ništavosti odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

Odluka o troškovima je izostala obzirom na činjenicu da stranke trošak nisu popisale, ni zatražile.

 

 

U Splitu, 8. ožujka 2021. godine

 

     S u t k i n j a

 Ana Jurišić, v.r.

 

                                                          

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.