1                                  

Poslovni broj Gž-34/2019-3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-34/2019-3

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari prvotužitelja D. T. iz D. S., L., OIB: …, i drugotužiteljice L. K. iz D. S., OIB: …, oboje zastupanih po punomoćniku D. R., odvjetniku iz S., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 81 Pn-873/13-52 od 31. listopada 2018., 08. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba prvotužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 81 Pn-873/13-52 od 31. listopada 2018. u točki II. izreke kao i žalba prvotužitelja i drugotužiteljice te se potvrđuje citirana presuda u sadržajno odbijajućem dijelu točke III. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti prvotužitelju s naslova naknade štete iznos od 1.280,00 kn sa zateznim kamatama u visini i s tijekom kao u tom dijelu izreke te drugotužiteljici iznos od 4.000,00 kn sa zateznim kamatama u visini i s tijekom  kao u tom dijelu izreke. Točkom II. izreke odbijena je prvotužiteljica sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate na iznos od 16.000,00 kn za razdoblje od 02. listopada 2012. do 27. ožujka 2013. i drugotužiteljica sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate na iznos od 8.000,00 kn za razdoblje od 02. listopada 2012. do 28. ožujka 2013. Točkom III. izreke odbijena je prvotužiteljica sa zahtjevom za isplatom iznosa od 12.000,00 kn, a točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od  8.383,00 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.

 

Protiv točke III. izreke presude žali se prvotužitelj dok se protiv sadržajno odbijajućeg dijela točke IV. izreke žale prvotužitelj i drugotužiteljica u bitnome zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19 - dalje ZPP).

Prvotužitelj u žalbi tvrdi da prema polici osiguranja kojom je za 100 % invaliditet ugovoren iznos od 80.000,00 kn ostvaruje pravo na potraživani iznos od 13. 280,00 kn (a ne iznos od 1.280,00 kn koji joj je dosuđen). Tijekom postupka je vještačenjem po vještaku kirurgu i psihijatru utvrđeno da invalidnost prvotužiteljice iznosi 15%, odnosno vještačenjem po vještaku oftalmologu utvrđena je daljnja invalidnost od 21,6 % što znači da sveukupna invalidnost prvotužiteljice iznosi 36,6% . Tvrdi i da je sud prvog stupnja pogrešno obrazlagao nalaz vještaka oftalmologa i da je analizom tog nalaza izveo pogrešan zaključak da bi prvotužitelj trpio trajni invaliditet na očima od svega 6,6 %. Prvotužitelj i drugotužiteljica osporavaju odluku suda u dijelu troškova postupka i tvrde da su na ime medicinskog vještačenja uplatili iznos od 5.500,00 kn (prvotužitelj 3.300,00, a drugotužiteljica 2.200,00), a potražuju i trošak za uspjeh pobijanog dijela presude.

 

Predlažu uvaženje žalbe.

 

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik. Presuda nije proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

Prvostupanjski sud je u odnosu na pobijani dio  presude utvrdio:

-da je prvotužitelju tuženik isplatio nesporni iznos od 16.000,00 kn,

 

              -prihvaćanjem nalaza medicinskog vještaka dr. J. F., specijalista kirurga i dr. G. M., specijalista psihijatra je utvrdio da je prvotužitelj u prometnoj nezgodi koja se dogodila 15. travnja 2011. zadobio ozljede, natučenja glave, potres mozga, prijelom lijeve ključne kosti, natučenje oba koljena, traumatski šok i da je postotak trajnog invaliditeta zbog tih povreda 15%,

 

-prihvaćanjem nalaza vještakinje oftalmologa, dr. N. S. je utvrdio da je prvotužitelj zadobio ozljedu organa vida s posljedičnim promjenama vidne oštrine 2/10 na lijevom oku što iznosi 6,6 % invaliditeta i promjene vidnog polja, jednostranog koncentrično suženje vidnog polja do 30 stupnjeva iz točke 23. b Tablice tuženika za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (u daljnjem tekstu Tablice), što čini 15 % invaliditeta. Prvotužitelj da je u štetnom događaju zadobio kontuziju glave praćenu potresom mozga (cemotio cerebri) što govori o djelovanju sile koja je utjecala na cirkulaciju vidnog polja,

 

              -za suženje vidnog polja koje je posljedica potresa mozga da nije ugovoreno osigurateljevo pokriće te da ne postoji obveza ocjenjivanja invaliditeta za tu povredu slijedom čega je utvrdio da je kod prvotužitelja zaostao samo invaliditet po toč. 15. Tablice na lijevom oku od 6,6,% i da je ukupni invaliditet prvotužitelja 21,6% (po osnovi kirurških koje uključuju i psihičke te oftalmoloških povreda),

 

              -prema ugovorenom osiguranju od 80.000,00 kn za 100% trajnog invaliditeta, za 21,6 % utvrđenog invaliditeta prvotužitelj ostvaruje pravo na isplatu iznosa od 17.280,00 kn, odnosno u konkretnoj situaciji u kojoj mu je tuženik isplatio nesporni iznos od 16.000,00 kn dosudio mu je daljnji iznos od 1.280,00 kn i na taj iznos priznao mu je zatezne kamate s tijekom od podnošenja odštetnog zahtjeva, 02. listopada 2012., do isplate sve u smislu odredbe članka 14. Općih uvjeta za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja i članka 943. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 35/05., 41/08. i 125/11:dalje-ZOO).

 

              Sukladno tome odbio je tužbeni zahtjev prvotužitelja za isplatom iznosa od 12.000,00 kn.

 

              Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kod donošenja presude u pobijanom dijelu i to utvrđenje suda prvog stupnja žalbenim tvrdnjama prvotužitelja nije dovedeno u pitanje.

 

U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija ni odgovornost osiguranika tuženika, kao ni činjenica da je ovdje tuženik isplatio prvotužitelju iznos od 16.000,00 kn, sporno je ostvaruje li prvotužitelj pravo na isplatu daljnjeg iznosa od 12.000,00 kn za povredu, jednostrano koncentrično suženje vidnog polja iz Tablice (glava I. , podnaslova II oči, točka 23 b).

 

Naime, u Tablici su iza točke II oči, posebne odredbe koje u točki 8. propisuju da nije ugovoreno osigurateljevo pokriće i ne postoji obveza ocjenjivanja invaliditeta ako su posljedice nesretnog slučaja navedene u točkama 22. do 24. (u točki 23. navedeno je jednostrano koncentrično suženje vidnog polja i propisana invalidnost od 15 %, za koju ovdje prvotužitelj potražuje isplatu novčane naknade) nastale natučenjem mekog oglavka, zbog potresa mozga ili ozljeda mekih struktura vrata nastalih mehanizmom trzaja vrata.

 

Budući da je vještačenjem po vještakinji oftalmologu, prof. dr. sc N. S., utvrđeno da je oštećenje vidnog polja nastupilo uslijed kontuzije glave praćene potresom mozga, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je ta povreda nastupila zbog potresa mozga i da ovdje tuženik po odredbama općih uvjeta koje su sastavni dio Ugovora o osiguranju nije obveznik plaćanja naknade za taj vid trajne invalidnosti.

 

U predmetnom slučaju radi se o ugovornom, dobrovoljnom osiguranju za slučaj nastupanja trajnog invaliditeta osiguranika kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode), pa kako nije ugovoreno osigurateljevo pokriće invalidnosti za jednostrano koncentrično suženje vidnog polja do 30 stupnjeva nastalo zbog potresa mozga, ne postoji ni obveza isplate novčane naknade za posljedice nesretnog slučaja koje su odredbama Tablice isključene iz osiguranja.

U tom smislu, neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnoj interpretaciji nalaza vještaka jer je sud prvog stupnja pravilno analizirao taj nalaz, ali žalitelj pogrešno tumači obrazloženje presude. Sud nije odbio naknadu za invalidnost od 15 % oštećenja vidnog polja po osnovi utvrđenja da to oštećenje nije nastupilo već temeljem utvrđenja da tuženik nije obveznik plaćanja naknade za taj vid trajne invalidnosti.

 

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ukupne opravdane troškove postupka i pravilno je postupio kada je naložio tuženiku da isplati tužiteljima razmjeran dio njihovih troškova postupka (članak 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a).

 

Troškovi vještačenja koje su trebali podmiriti tužitelji iznosili su 3.300,00 kn (rješenjem suda od 23. ožujka 2017. naložena je isplata za tri vještaka svakom iznosa od po 1.000,00 kn) te je pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužiteljima troškove vještačenja u tom iznosu. Iz sadržaja predmeta proizlazi da je prvotužitelj pozvan i na uplatu predujma u iznosu od 4.400,00 kn, ali nema dokaza da je uplatio taj iznos, osim toga i da  je uplatio predujam u tom iznosu prvotužitelj bi mogao od suda zahtijevati povrat jer ta sredstva nisu utrošena za naknadu troškova vještaka.

 

Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu točke I. II. i usvajajućem dijelu točke III. izreke, ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci 08. ožujka 2021.

 

 

Sutkinja

 

Brankica Malnar