REPUBLIKA HRVATSKA Pr-1356/2019

Općinski sud u Splitu
ex. Vojarna sv. Križ
D r a č e v a c

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja D.
D. iz S., O.: …, kojeg zastupaju odvjetnici u
O. društvu T. & P. d.o.o. sa sjedištem u Z., protiv tuženika K. S., O.: …
radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. siječnja 2021., u
nazočnosti zamj. pun. tužitelja J. M., odvj. u S., te u izočnosti tuženika te po
objavi dana 5. ožujka 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku K. B. C. S. sa sjedištem u S.,
,O.: …, isplatiti tužitelju, i to D. D. iz
S., O.:… na ime pogrešno isplaćene plaće iznos od

22.912,42 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29.
stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, i to do 31.07.2015.godine (NN 35/05,
41/08, 125/11) po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. godine(NN 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18) po stopi koja se određuje, za svako polugodište,uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče kako slijedi:

- na iznos od 441,67 kn od dana 16. listopada 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 790,36 kn od dana 16. studenog 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.600,64 kn od dana 16. prosinca 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.993,18 kn od dana 16. siječnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 814,07 kn od dana 16. veljače 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.042,19 kn od dana 16. ožujka 2019. godine pa do isplate, - na iznos od 528,50 kn od dana 16. travnja 2019. godine pa do isplate, - na iznos od 706,59 kn od dana 16. svibnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 846,18 kn od dana 16. lipnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.652,42 kn od dana 16. srpnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.050,24 kn od dana 16. kolovoza 2019. godine pa do isplate
- na iznos od 1.027,40 kn od dana 16. rujna 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 678,76 kn od dana 16. listopada 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.552,48 kn od dana 16. studenog 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.247,83 kn od dana 16. prosinca 2019. godine pa do isplate,

2 Pr-1356/2019

- na iznos od 1.662,32 kn od dana 16. siječnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.762,32 kn od dana 16. veljače 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 364,30 kn od dana 16. ožujka 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 442,58 kn od dana 16. travnja 2020 godine pa do isplate,
- na iznos od 335,29 kn od dana 16. svibnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 351,26 kn od dana 16. lipnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 670,58 kn od dana 16. srpnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 351,26 kn od dana 16. rujna 2020. godine pa do isplate,i to sve u roku od 15
dana.

II. Nalaže se tuženiku K. B. C. S. sa sjedištem u S.,
O.: …, isplatiti tužitelju, i to D. D. iz S.,
O.:…, na ime pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor
iznos od 3.025,15 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom

29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, i to do 31.07.2015. godine (NN 35/05, 41/08, 125/11) po stopi od 12% godišnje,a od 01.08.2015. godine (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) po stopi koja se određuje,za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče kako slijedi:

- na iznos od 20,08 kn od dana 16. prosinca 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 181,13 kn od dana 16. siječnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 647,58 kn od dana 16. veljače 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 124,43 kn od dana 16. ožujka 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 40,03 kn od dana 16. srpnja 2019. godine pa do isplate, - na iznos od 978,78 kn od dana 16. rujna 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 263,56 kn od dana 16. siječnja 2020. godine pa do isplate, - na iznos od 184,21 kn od dana 16. travnja 2020 godine pa do isplate,

- na iznos od 210,54 kn od dana 16. lipnja 2020. godine pa do isplate, - na iznos od 46,10 kn od dana 16. srpnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 303,57 kn od dana 16. kolovoza 2020. godine pa do isplate
- na iznos od 25,14 kn od dana 16. rujna 2020. godine pa do isplate,

i to sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih
kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto
iznosima, kao neosnovan.

IV. Nalaže se u roku od 15 dana tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka
od 9.937,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29.
stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,
29/18), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, dok se
sa više zatraženim iznosom od 1.220,00 kuna ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.

Obrazloženje

 

Tužitelj je 21.12.2019. podnio tužbu u kojoj navodi da je do podizanja tužbe bio
zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijalista radiologije, subspecijalist

3 Pr-1356/2019

neuro-radiologije na zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, te da mu je rad bio
organiziran u 24-satnim dežurstvima. Zbog takve organizacije rada, tužitelj je u svakom
mjesecu u spornom razdoblju ostvario velik broj prekovremenih sati. U odredbama čl. 47.,

51., 57. i 59. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("NN" br. 143/13., dalje KU), te u odredbi čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama ("NN" br. 141/12., dalje TKU),
propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju i koji se obračunavaju za svaki
efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno tim odredbama KU i TKU,
tužitelju se ima za svaki odrađeni sat isplatiti osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je
u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se
za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za
25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili 12% itd.). U razdoblju
od 1. 12. 2013. do podizanja tužbe, tužitelj je kao doktora medicine, radio u otežanim
uvjetima rada pa bi mu prema čl. 86. Zakona o radu ("NN" br.149/09) i čl. 94.
Zakona o radu ("NN" br. 93/14.), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to
vrijeme na snazi je KU koji u čl. 57. propisuje da se doktora medicine osnovna plaća uvećava
za 25%. U spornom razdoblju tuženik tužitelju dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada da
nije plaćao na sve sate koje je odradio već samo na dio odrađenih sati, iako je tužitelj cijelo
vrijeme radio kao doktor medicine, čime da je ostvario pravo na uvećanje plaće po ovoj
osnovi za svaki sat koji je radio kao doktor medicine. Nadalje, Dodatkom I. KU 96/15 (koji je
na snazi od 1.10.2015. godine do podizanja ove tužbe) propisano je u čl. 59.a, da iznimno od
članka 59., zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni radnici i
nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na
plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Međutim, tuženik u razdoblju od 1.10.2015. tužitelju
ne isplaćuje dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve sate koje je
tužitelj odradio već samo na dio odrađenih sati, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i
prekovremenog) radio na poslovima doktora medicine i u svakom trenutku rada imao
odgovornost za živote i zdravlje pacijenata. Dakle, tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće
za utuženo razdoblje i to na način da: do podizanja tužbe, nije plaćao dodatak za otežane
uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, kao što nije plaćao dodatak
za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme
prekovremeno rada, kao što mu je pogrešno izračunao naknadu za godišnji odmor i bolovanje.
Zbog navedenih povreda tužitelju je u spornom razdoblju i po navedenim osnovama isplaćena
umanjena plaća. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu budući nije imao podatke o evidenciji
radnog vremena, isplatnim listama itd., te je predložio da sud obveže tuženika na dostavu sve
zatražene dokumentacije i provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a kako bi
mogla konačno postaviti tužbeni zahtjev.

Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

Podneskom od 09.10.2020. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na temelju
nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo D. K. pa
je zatražio, da mu tuženik na ime razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od rujna 2018. do
kolovoza 2020. isplati ukupan iznos od 25.937,56 kn sa zateznom kamatom tekućom na svaki
pojedinačni dio iznosa do isplate, ali bez zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 25.937,56 kn, radi čega je
tužitelj predložio sudu za iste odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u točki III tužbenog
zahtjeva.

4 Pr-1356/2019

Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem obračunskih lista tužitelja, plana rada i
evidencija o radnom vremenu, naloga za obračun plaće, pregleda evidencije radnog vremena,
čitanjem spisu priložene druge dokumentacije, te je izveden dokaz financijsko-
knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost izračuna pripadajućih razlika po osnovama koje
tužitelj potražuje.

Tuženi zahtjev tužitelja je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu:

- razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.09.2018. do 30.09.2020. s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada,

- razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.09.2018. do 30.09.2020. s osnove neisplaćenog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi

- razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene
nesposobnosti za rad koju bi tužitelj ostvario u razdoblju od 01.09.2018. do 30.09.2020.

U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužitelj kroz utuženo
razdoblju kod tuženika radio na radnom mjestu liječnika specijalista radiologije, subspecijalist
neuro-radiologije na zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju i da mu tuženik za to
razdoblje, nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za
život i zdravlje ljudi, za nesporno odrađene prekovremene sate. Naime, tuženik je za
predmetno razdoblje tužitelju obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću, ali ne
i na ostvarene sate prekovremenog rada. Isto tako, je kao nesporno utvrđeno kako mu je
tuženik pogrešno izračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene
nesposobnosti za rad ( bolovanje).

Među strankama je sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

Izvedenim dokazom vještačenjem po financijsko-knjigovodstvenom vještaku D.
K. utvrđeno je da razlika neisplaćenog dijela plaće po navedenim dodatcima u utuženom
razdoblju ukupno iznosi 25.937,56 kn. Vještak je obračun izvršio na način, da je dodatak za
otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, obračunao na
sve sate prekovremenog rada, a ne samo na redovnu satnicu kako je to tuženik radio,
posljedično došlo je i do od strane tuženika pogrešno izvršen obračun naknade plaće tužitelju
za vrijeme bolovanja i godišnjeg odmora, što je rezultiralo korekciji obračuna koju je
napravio u tablici 1. i 2. vještva ( list od 34,35 spisa). Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka
nije imala prigovora kao ni tuženik.

Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog
osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada,
pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat
radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu
je navedeno radno mjesto i posao tužiteljice.

Nadalje, dana 1.10.2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("NN" br.
96/15., dalje KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu
odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a
ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u
procesu dijagnostike i liječenja.

5 Pr-1356/2019

Stoga, kako tužitelju KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih
dodataka, tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i
čl. 59. a KU/15, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za
prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i
čl. 59. a KU/15 budući, da tužitelj i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika
koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu
radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo
tumačenje tuženika, da tužitelja utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko
postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo
tužitelja je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("NN" br. 149/09., 61/11. i
73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("NN" br. 93/14., dalje ZR/14).
Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti
poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5
% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za
posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi
dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog
fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog
suda RH br. Revr-206/12 od 2.4.2014. povodom postavljenog pitanja dodataka u
prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju,
a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za
prekovremeni rad.

Nastavno, obzirom na korekciju izračuna naknada plaća tužitelja tijekom bolovanja i
godišnjeg odmora valjalo je uzeti u obzir odredbu članka 36 KU/13 i članka 59.TKU/12.
Naime, izračunom gore utuženih i utvrđenih naknada mijenja se i visina naknade za trajanja
bolovanja tj godišnjeg odmora tužitelja.

Obzirom, da je tužitelj svoje tužbeni zahtjev od 09.10.2020. utemeljio i uskladio sa
izračunima danim u pismenom nalazu i mišljenju na način da je za svaki pojedini utuženi
mjesec zbrojila utvrđene razlike to je sud jednostavnom matematičkom operacijom zbrajanja
utvrdio kako je tužitelj sukladno nalazu i mišljenju postavio svoje traženje sadržano u točki I i
II izreke ove presude, za koje iznose je valjalo obvezati tuženika na isplatu.

Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe
čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („NN“ br.: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.)
koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, petnaestog dana u idućem mjesecu
do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14) koje kamate se ne dosuđuju na
pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto
iznosu od 25.937,56 kn temeljem odredbe članka 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak
( NN broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11 , 22/11, 144/12, 120/13,125/13, 148/13,
83/14, 143/14, 36/15), čl. 61.st.1.t.9., Pravilnika o porezu na dohodak ( NN broj :
95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/19, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14), kako je to
tužitelj pravilno izuzeo od traženja svojim tužbenim zahtjevom sadržano u točki III istoga.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku
(„NN broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08.,
25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a). Tužitelju bi tako, imajući u vidu vrijednost predmeta
spora i popisani trošak, za puni uspjeh u parnici valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96.,
91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) kako slijedi: za sastav tužbe, za

6 Pr-1356/2019

sastav četiri obrazložena podneska za svaku radnju iznos od 1.000,00 kn, za zastupanje na 3
ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za svako od po 1.000,00 kn , za pristup na
jedno ročište od 250,00 kn te za ročište za objavu presude od 500,00 kn što sve zbrojeno i
uvećano za PDV i nužne troškove vještačenja iznosi 9.937,50 kn, dok se sa više zatraženim
iznosom od 1.220,00 kuna koje je tužitelj potraživao na ime sudske pristojbe na tužbu i
presudu, ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano. Naime, tužitelj kao radnik je oslobođen
plaćanja sudskih pristojbi na temelju čl. 11.st.1.t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 118/2018).

Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je prihvaćen kao osnovan i odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 5.ožujka 2021.

SUDAC

Snježana Cvitanović  v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana
prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri
primjerka.

DNA: - tužitelju
- tuženiku

- u spis