Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-909/19-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, protiv tuženika Ureda državne uprave u P. – g. županiji, Službe za imovinsko - pravne poslove, R., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Općine K., K., koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog ureda G. M. i L. P., R., i J. dd. R., radi utvrđivanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 7 UsI-1379/16-15 od 21. studenog 2018., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2021.
Odbija se žalba i potvrđuje presude Upravnog suda Rijeci, poslovni broj: 7 UsI-1379/16-15 od 21. studenog 2018.godine.
Obrazloženje
Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje djelomičnog rješenja tuženika, KLASA: UP/I-943-06/12-01/32, URBROJ: 2170-04-02/1-16-10 od 21. rujna 2016. godine.
Tim djelomičnim rješenjem, po zahtjevu Općine K., utvrđeno je pravo vlasništva Općine K. na turističkom zemljištu oznake 1091/24 od 624 m2, upisane u zk. ul. 3821 kao društevno vlasništvo - korisnik J. dd. R. te je određeno da će Općinski sud u Rijeci nakon pravomoćnosti rješenja na navedenoj nekretnini provesti uknjižbu prava vlasništva u korist Općine K., dok je točkom 3. odbijen zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci za utvrđenjem prava vlasništva u korist Republike Hrvatske na k.č.br. 1091/24 od 624 m2, upisane u zk. ul. 3821 k.o. K. - L. kao društveno vlasništvo - korisnik J.dd. R..
Tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U razlozima žalbe pojašnjava da Općina K. nije, u zakonskom roku od 6 mjeseci, koji je propisan odredbom članka 27. stavka 4. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“, broj: 92/10., dalje: Zakon), nadležnom tijelu podnijela prijedlog za utvrđivanje oblika i veličine zemljišnoknjižne čestice niti je to učinila zainteresirana osoba, J. dd. slijedom čega, prema izričitoj odredbi članka 28. stavka 3. istog Zakona pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stječe Republika Hrvatska, ovdje tužitelj.
Zahtjev za utvrđivanje oblika i veličine zemljišnoknjižne čestice podnijeli su J dd. sukladno odredbi članka 18. Zakona pa nije bilo osnove za primjenu članka 20. istog Zakona na koju se pozvao tuženik kada je prihvatio prijedlog Općine K. za utvrđivanje njezinog prava vlasništva. Ukazuje da se Općina K. nije mogla pridružiti zahtjevu J. dd., koji su 6. srpnja 2012. pravovremeno podnijeli zahtjev za utvrđivanje prava vlasništva na k.č.br. 1902/14 k.o. K. – L. jer se ne radi o istovjetnom zahtjevu.
Naime, podnesak kojim predlaže utvrđivanje prava vlasništva na k.č.br. 1091/24 k.o. K. L., Općina K. da je podnijela tek 2. travnja 2015., čime je propustila prekluzivni rok od dvije godine iz članka 28. stavka 2. Zakona. Sve da se i zanemari činjenica što je zahtjev iz članka 27. Zakona trebala podnijeti i Općina K., ista je propustila taj zahtjev za utvrđivanje prava vlasništva podnijeti u roku propisanom člankom 28. stavkom 2. Zakona te je i s te osnove njezin zahtjev trebao biti odbačen i tužitelj utvrđen vlasnikom. Slijedom svega navedenog, predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi stvar, podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tuženik i zainteresirane osobe nisu dostavili odgovore na žalbu.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti koji bi ukazivali na njenu nezakonitost.
Članak 27. stavak 1. Zakona propisuje da oblik i veličinu z.k. čestica iz članka 18., 19., 24. i 25. ovoga Zakona, utvrđuje rješenjem nadležno upravno tijelo za poslove prostornog uređenja, na zahtjev osobe koja ima pravni interes. Stavak 2. istog članka Zakona propisuje da se akt o parcelaciji zemljišta provodi u katastru zemljišta, odnosno katastru nekretnina na temelju parcelacijskog elaborata za koje je nadležno upravno tijelo za poslove prostornog uređenja izdalo potvrdu o njegovoj usklađenosti s rješenjem iz stavka 1. ovoga članka, dok stavak 4. istog članka Zakona propisuje da su trgovačko društvo iz članka 2. ovoga Zakona i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi nekretnina dužne podnijeti zahtjev nadležnoj službi u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 28. stavak 1. Zakona propisuje da za zemljišne čestice formirane u skladu sa člankom 27. stavkom 1. ovoga Zakona, na zahtjev osobe sa pravnim interesom, nadležno upravno tijelo za imovinskopravne poslove, na temelju pravomoćnog rješenja iz članka 27. ovoga Zakona, donosi posebno rješenje kojim utvrđuje predmet prava vlasništva sudionika u postupku te izdaje nalog zemljišnoknjižnom sudu za provedbu pravomoćnog rješenja u zemljišnim knjigama. Stavak 2. istog članka Zakona propisuje da je osoba sa pravnim interesom dužna zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnijeti nadležnom upravnom tijelu u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, a stavkom 3. propisano je da ako osoba iz članka 27. stavka 4. ovoga Zakona ne podnese zahtjev iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona, ili taj zahtjev bude pravomoćno odbačen ili odbijen sukladno odredbama ovoga Zakona, pravo vlasništva na nekretninama stječe Republika Hrvatska.
Članak 20. Zakona propisuje da preostalo turističko zemljište na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenoga kapitala je vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi to zemljište.
Članak 23. stavak 1. Zakona propisuje da građevinsko zemljište, odnosno građevina čija vrijednost nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo je Republike Hrvatske, a stavak 2. istog članka Zakona propisuje da građevinsko zemljište, odnosno građevina čija vrijednost je u dijelu procijenjena i unesena u društveni kapital u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, suvlasništvo je Republike Hrvatske i trgovačkog društva u idealnim dijelovima razmjerno veličini procijenjenog i neprocijenjenog zemljišta i građevine.
Prvostupanjski sud je potvrdio rješenje tuženika obrazlažući da, unatoč činjenici da zahtjev za utvrđivanje oblika i veličine z.k.čestice nije podnijela Općina K., nema mjesta primjeni odredbe članka 28. stavka 3. Zakona, jer je taj zahtjev pravodobno podnesen dana 28. siječnja 2011. od strane J. dd., kao osobe iz članka 27. stavka 4. Zakona.
Povodom tog zahtjeva doneseno je rješenje o utvrđenju i veličini z.k.čestice Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša u P. – g. županiji, KLASA: UP/I-350-07/12-02/30, URBROJ: 2170/1-03-01/1-12-4 od 5. lipnja 2012. (dalje: rješenje od 5. lipnja 2012.), na temelju kojeg je izrađen parcelacijski elaborat br. 375/12 iz prosinca 2012., kojim je dosadašnja k.č. 1091/14 k.o. K. L., gospodarska zgrada i šuma, površine 635 m2, cijepana na novonastale k.č. 1091/14 gospodarska zgrada od 11 m2 i k.č. 1091/24 šuma od 624 m2. Iz spisa predmeta također proizlazi da je djelomičnim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-943-06/12-02/32, URBROJ: 2170-04-02/1-16-9 od 27. svibnja 2016., trgovačko društvo utvrđeno vlasnikom k.č. 1091/14 k.o. K. L..
Ovaj Sud je suglasan sa stajalištem prvostupanjskog suda da se odredba članka 28. stavka 3. Zakona primjenjuje ako ni jedna osoba iz članka 27. stavka 4. Zakona (trgovačko društvo i jedinica lokalne samouprave) ne podnese zahtjev za utvrđenje oblika i veličine z.k. čestice iz članka 27. stavka 1. Zakona, a što, kako je naprijed navedeno, nije slučaj u konkrektnoj upravnoj stvari.
Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika jer u konkretnom slučaju nisu ispunjenu zakonski uvjeti za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na spornoj nekretnini na temelju članka 28. stavka 3. Zakona.
Prvostupanjski sud je pravilno otklonio i tužbene navode da se ne radi o ostalom građevinskom zemljištu iz članka 23. Zakona, obrazlažući da se u konkretnom slučaju radi o turističkom zemljištu u sklopu Motela L., dakle o preostalom turističkom zemljištu iz članka 20. Zakona, kako to proizlazi i iz obrazloženja rješenja o utvrđenju i veličini z.k.čestice od 5. lipnja 2012. u kojem se navodi da je na spornoj nekretnini na dan stupanja na snagu Zakona bila određena turističko-ugostiteljska namjena, a što proizlazi i iz tada važećeg prostornog plana Općine K..
Suprotno navodima, koje tužitelj ističe tek u žalbi, ovaj Sud ocjenjuje da je Općina K. pravodobno podnijela zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na način da se, podneskom od 1. kolovoza 2012., pridružila zahtjevu J. dd. za utvrđivanje prava vlasništva na k.č. 1091/24 k.o. K. L., koja čestica je nastala u parcelaciji izvorne k.č. 1091/14 k.o. K. L., a koji zahtjevi su vođeni pod istom oznakom klase, u kojem postupku su i donesena djelomična rješenja.
Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 5. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.