Poslovni broj: K-40/2020-7

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-40/2020-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Dinka Mešina, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika V. P. i P. B., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Božene Penić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika D. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), na temelju optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-143/2020, nakon održane uz isključenje javnosti i zaključene rasprave 2. ožujka 2021., u nazočnosti optuženika D. B., branitelja optuženika, B. M., odvjetnika u S., i zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, M. D., a objavljene 5. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

OPTUŽENIK: D. B. (OIB: ...), sin A. i A. rođene P., rođen ... u S., gdje i prebiva, na adresi ..., državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju vozač, sa završenom srednjom stručnom spremom, nezaposlen, s mjesečnim primanjima od 1.500,00 kuna sa zavoda za zapošljavanje, oženjen, otac jednog djeteta, bez imovine, neosuđivan

 

 

k r i v   j e

 

što je 23. svibnja 2020. oko 07,20 sati u S., ulica ..., s nakanom da se domogne vrijednih predmeta i neosnovano ih zadrži, nakon što je došao do mjenjačnice V. C. maskiran sa kirurškom maskom preko lica i kapom šiltericom na glavi prekrivenom kapuljačom od trenirke, obratio se A. V., djelatniku mjenjačnice dok se nalazio na vratima govoreći „Hoćemo li nešto mijenjati“, pa kada je A. V. ušao u mjenjačnicu i išao prema zaštićenom prostoru iza pulta, krenuo za njim i u pravcu njega uperio plastični pištolj zaprijetivši mu riječima: „Daj pare, ubit ću te“, a potom fizički nasrnuo na njega čemu se on opirao pri čemu je došlo do naguravanja i hrvanja, pa da bi savladao njegov otpor s nakanom da teško ozlijedi A. V. više puta ga udario zidarskim čekićem u predjelu čeonog i tjemenog dijela glave, zatim ga uhvatio lijevom rukom oko vrata i oborio na pod, nastavio ga udarati čekićem po glavi uslijed čega je A. V. zadobio otvorene rane desno čeono, lijevo čeono tjemeno i lijevo zatiljak koje ozljede su lake, da bi ga potom fiksirao nogom i rukom, dok je drugom rukom uzeo i spremio u džepove i vrećicu novac sa pulta blagajne u iznosu od 50.600,00 kuna i 4.900,00 eura, nakon čega je napustio mjenjačnicu s novcem, na koji način i u kojem iznosu je pribavio neosnovanu imovinsku korist, na štetu A. V. i mjenjačnice V. C.

 

dakle, uporabom sile protiv neke osobe i prijetnjom da će izravno napasti na njezin život i tijelo oduzeo tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i uporabljeno je opasno oružje i s namjerom da drugog teško tjelesno ozlijedi poduzeo radnju koja vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede,

 

čime je u stjecaju počinio dva kaznena djela, i to jedno kazneno djelo protiv imovine - razbojništvo - djelo opisano u članku 230. stavku. 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 230. stavku 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv života i tijela - tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju - djelo opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11, sve u svezi sa člankom 51. KZ/11.

 

Stoga se optuženiku D. B. prethodno utvrđuju za svako pojedino kazneno djelo kazne zatvora kako slijedi:

 

              - zbog kaznenog djela razbojništva, na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11, a uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3) KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci,

 

- zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju, na temelju članka 118. stavka 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11, a uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 5) KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci,

 

Potom se optuženik D. B., na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11 u svezi sa člankom 51. stavkom 1. i 2. KZ/11,

 

o s u đ u j e

 

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci

 

 

 

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku D. B. u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava se vrijeme koje je proveo u pritvoru i istražnom zatvoru, i to od 23. svibnja 2020. do 23. lipnja 2020.

 

 

Potom se optuženiku D. B., po članku 57. stavku 1. KZ/11 izriče

 

 

d j e l o m i č n a   u v j e t n a   o s u d a

 

 

na način da dio kazne na koju je optuženik D. B. osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci će se izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina ne počini neko novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženika D. B. oduzima se jedna potkapa sa prorezima za oči, jedan plastični pištolj i jedan čekić sa drvenom drškom, koji predmeti su oduzeti od strane II Policijske S., a koji predmeti će se na temelju članka 181. stavka 7. Zakona o kaznenom postupku uništiti.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku dužan je optuženik D. B. na ime troškova kaznenog postupka platiti ukupan iznos od 4.100,00 kuna (četiritisućesto kuna), od čega iznos od 3.800,00 (tritisućeosamsto kuna) predstavlja troškove vještačenja, a iznos od 300,00 kuna (tristo kuna) predstavlja paušalnu svotu.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu, pod poslovnim brojem KO-DO-143/2020 od 30. lipnja 2020. godine, protiv okrivljenika D. B. zbog jednog kaznenog djela protiv imovine - razbojništva - djela opisanog u članku 230. stavku 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela protiv života i tijela - teške tjelesne ozljede u pokušaju - djela opisanog i kažnjivog po članku 118. stavku 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11.

 

Ovaj sud je na raspravi održanoj 2. ožujka 2021., a na temelju članka 388. stavka 2. točke 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19), isključio javnost za daljnji tijek rasprave u ovom kaznenom postupku (list 168 spisa).

 

Prilikom očitovanja o optužnici, optuženik D. B. izjasnio se kako se u cijelosti smatra krivim zbog počinjenja oba kaznena djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret.

 

Iznoseći obranu na raspravi održanoj 2. ožujka 2021. (list 169 spisa), optuženik D. B. je naveo kako je kaznena djela počinio na način kako mu se to optužnicom stavlja na teret, tako da u odnosu na to nije imao što za dodati. Nadalje, optuženik je naveo kako mu je jako žao što je do ovoga došlo i da se iskreno kaje, kako mu je i žao osobe koju je napao, kako nije bio svjestan u tom trenu što radi, a kada je kasnije shvatio što je napravio da je uništio cijeli svoj život i svoje obitelji. Isto tako, optuženik je naveo kako, iako ga to ne opravdava, u ovo vrijeme ostao bez posla, a od određenih ljudi je pozajmio sam novac koji im zbog toga nije mogao vratiti, kako su mu ti ljudi prijetili, a kada je od njih pozajmio novac da nije znao kako se radi o tako opasnim ljudima, kako je pokušavao pronaći posao, ali kako ga nitko nije htio zaposliti zbog njegovih zdravstvenih problema, kako ima jako visok šećer i drugih zdravstvenih problema. Optuženik je naveo kako je sve ovo bio jedan ružan san, kako zaista ne zna što mu se dogodilo jer prije, a i nakon ovog događaja, nije bio kažnjavan ni kazneno, ni prekršajno, kako se nakon ovog događaja, kada je shvatio što je napravio, želio ispričati osobi koju je napao, ali kako nije mogao doći do žrtve, tj. prići joj, tako da je poslao svoju majku i suprugu da mu se ispričaju, kako mu se pokušao ispričati i preko svećenika, a uz da mu je napisao i pismo isprike. U obrani optuženik je naveo kako se ovaj događaj odrazio na njegovu obitelj, posebno na maloljetnu kćer s kojom je jako povezan, s kojom sam se svakodnevno viđa, kako je ovo bio šok za nju, posebice kada je trideset dana bio u istražnom zatvoru i kada se nisu vidjeli, kao i kako su neki roditelji djece s kojim ona ide u školu saznali za ovo, pa su zabranili svojoj djeci da se druži s njegovom kćerkom. Na kraju obrane optuženik je naveo kako se ovo odrazilo i na njegovu suprugu koja je prije ovog događaja ostala bez sestre s kojom je bila jako povezana, kako joj je nećak bolestan, a i otac joj je preminuo, pa se nakon toga dogodio i ovaj slučaj, te kako je sve ovo utjecalo i na njegovu majku, koja nakon ovog događaja ne izlazi iz kuće, već samo svako jutro ode na misu, pa je zamolio sud da prilikom odabira sankcije bude blag prema njemu, da da šansu njemu i njegovoj kćeri, a kako on može obećati da više ništa slično neće ponoviti.

 

U dokaznom postupku, suglasnošću stranaka, pročitan je iskaz žrtve A. V. od 03. lipnja 2020. (list 90-93 spisa), te svjedoka Š. V. od 16. lipnja 2020. (list 94-95 spisa), F. K. od 16. lipnja 2020. (list 96-98 spisa), P. G. od 16. lipnja 2020. (list 99-101 spisa), M. P.-T. od 17. lipnja 2020. (list 102-104 spisa), S. M. od 17. lipnja 2020. (list 106-108 spisa), S. B. od 19. lipnja 2020. (list 113-115 spisa), kao i sudsko medicinsko vještačenje od 18. lipnja 2020. izvršeno po stalnom sudskom vještaku dr. A. A. (list 109-110 spisa) i psihijatrijsko vještačenje od 19. lipnja 2020. izvršeno po stalnoj sudskoj vještakinji dr. D. B. (list 116-122 spisa). Nadalje, u dokaznom postupku pregledana je i pročitana liječnička dokumentacija za A. V. (list 10-11 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 23. svibnja 2020. (list 22-25 spisa), izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku jedinicu od 23. svibnja 2020. (list 26-31 spisa), obrazac medicinske dokumentacije (list 35 spisa), pritvorski zapisnik od 23. svibnja 2020. (list 49-50 spisa), kriminalističko-tehničko izvješće od 23. svibnja 2020. (list 130-131 spisa), zapisnik o očevidu od 5. lipnja 2020. (list 132-134 spisa), pismo optuženika upućeno žrtvi (list 178-179 spisa), te liječnička dokumentacija (list 172-177 spisa), kao i kako su pregledani sadržaji DVD snimki (list 44-45 spisa).

 

Na temelju članka 431. stavka 3. i 4. u svezi s člankom 86. Zakona o kaznenom postupku iz spisa izdvojene su službena zabilješka od 23. svibnja 2020. (list 7-8 spisa), službene zabilješke od 23. svibnja 2020. (list 12-20 spisa), te je odlučeno da se po pravomoćnosti ovog rješenja navedena pismena zatvore u poseban omot i predaju sucu istrage radi čuvanja odvojeno od spisa kako se ne bi mogla razgledati, niti koristiti u postupku.

 

Stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka, niti drugih dokaznih prijedloga.

 

Nakon ovako provedenog postupka, ovaj sud smatra da je na nedvojben način utvrđeno kako je optuženik D. B. u stjecaju počinio jedno kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11, a kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

 

Tijekom ovog postupka nije bilo prijepornih činjenica, kako zbog toga što optuženik u potpunosti priznaje učine, tako i zbog toga što materijalni i drugi dokazi upućuju na pravilnost i potpunost priznanja optuženika.

 

Ovaj sud je, a nakon provedenog dokaznog postupka, utvrdio kako je optuženik D. B., 23. svibnja 2020. oko 07,20 sati u S., ulica ..., s nakanom da se domogne vrijednih predmeta i neosnovano ih zadrži, došao do mjenjačnice V. C. maskiran sa kirurškom maskom preko lica i kapom šiltericom na glavi prekrivenom kapuljačom od trenirke, te se obratio A. V., djelatniku mjenjačnice dok se nalazio na vratima govoreći „Hoćemo li nešto mijenjati“, pa kada je A. V. ušao u mjenjačnicu i išao prema zaštićenom prostoru iza pulta, krenuo za njim.

 

Nadalje, nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je optuženik D. B. potom u pravcu A. V. uperio plastični pištolj zaprijetivši mu riječima: „Daj pare, ubit ću te“, a potom fizički nasrnuo na njega čemu se on opirao, pri čemu je došlo do naguravanja i hrvanja, pa da bi savladao njegov otpor s nakanom da teško ozlijedi A. V. više puta ga udario zidarskim čekićem u predjelu čeonog i tjemenog dijela glave, zatim ga uhvatio lijevom rukom oko vrata i oborio na pod, nastavio ga udarati čekićem po glavi uslijed čega je A. V. zadobio otvorene rane desno čeono, lijevo čeono tjemeno i lijevo zatiljak, da bi ga potom fiksirao nogom i rukom, dok je drugom rukom uzeo i spremio u džepove i vrećicu novac sa pulta blagajne u iznosu od 50.600,00 kuna i 4.900,00 eura, nakon čega je napustio mjenjačnicu s novcem, na koji način i u kojem iznosu je pribavio neosnovanu imovinsku korist, na štetu A. V. i mjenjačnice V. C.

 

Isto tako, utvrđeno je kako je uslijed ovakvog postupanja optuženika D. B. žrtva A. V. zadobio otvorene rane desno čeono, lijevo čeono tjemeno i lijevo zatiljak koje ozljede su lake, a što je u svom vještačenju utvrdio stalni sudski vještak dr. A. A. (list 109-110 spisa).

 

Otuđeni novac je vraćen oštećeniku, što proizlazi iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 23 spisa), a to je u svom iskazu potvrdio i sam oštećenik A. V. (list 93 spisa).

 

Ovakva utvrđenja, osim iz navoda obrane optuženika D. B., potvrđena su i analizom drugih materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, prije svega iskaza ispitane žrtve A. V., te svjedoka i vještačenja koja se nalaze u spisu (sudsko-medicinsko vještačenje).

 

Kod takvog stanja stvari, kod navoda obrane optuženika D. B., iskaza ispitane žrtve i ispitanih svjedoka, vještačenja koja se nalaze u spisu, kao i analize svih materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, te ocjenjujući ih zasebno i dovodeći ih u međusobnu povezanost, ovaj sud smatra kako je činjenično stanje nedvojbeno utvrđeno, odnosno da je optuženik D. B. uporabom sile protiv neke osobe i prijetnjom da će izravno napasti na njezin život i tijelo oduzeo tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i uporabljeno je opasno oružje i s namjerom da drugog teško tjelesno ozlijedi poduzeo radnju koja vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede, čime su ostvarena obilježja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 i kaznenog teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11.

 

Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika D. B. prema počinjenim kaznenim djelima, obzirom na ranije navedeno i utvrđeno, treba kazati kako je optuženik postupao s izravnom namjerom, tj. da je bio svjestan svojih protupravnih ponašanja i da je želio njihovo počinjenje, čime su se u njegovom postupanju ostvarila obilježja kaznenog djela razbojništva (članak 230. stavak 2. KZ/11) i teške tjelesne ozljede u pokušaju (članak 118. stavak 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11). Postupanje optuženika D. B. ove prigode, točnije kako je došao do mjenjačnice maskiran sa kirurškom maskom preko lica i kapom šiltericom na glavi prekrivenom kapuljačom od trenirke, zatim ulazak u istu, u pravcu oštećenika uperio plastični pištolj pri čemu mu je zaprijetio riječima, da bi potom fizički nasrnuo na oštećenika, čemu se on opirao, prilikom čega je došlo do naguravanja i hrvanja, kao i kako je oštećenika A. V. više puta ga udario zidarskim čekićem u predjelu čeonog i tjemenog dijela glave, zatim ga uhvatio lijevom rukom oko vrata i oborio na pod, nastavio ga udarati čekićem po glavi, da bi ga potom fiksirao nogom i rukom, dok je drugom rukom uzeo i spremio u džepove i vrećicu novac sa pulta blagajne, ukazuje kako je optuženik ove prigode u odnosu na oba kaznena djela koja su predmet ovog postupka postupao s izravnom namjerom.

 

Vezano za ubrojivost optuženika D. B. potrebno je navesti kako se stalna sudska vještakinja dr. D. B. u svom vještačenju osvrnula na ubrojivost optuženika, te je navela kako je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv (list 122 spisa).

 

Nakon što je utvrđeno da je optuženik D. B. počinio kaznena djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11 i članka 118. stavka 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11, za koje je proglašen krivim, bilo je potrebno donijeti odluku o kaznenoj sankciji, uzimajući u obzir sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani optuženika, a koje su od značenja za donošenja ove odluke.

 

Kao olakotne okolnosti sud je optuženiku D. B. u prvom redu cijenio njegovu raniju kaznenu neosuđivanost (list 162 spisa), dakle kako prije ovog događaja nije osuđivan za bilo kakva kaznena djela. Nadalje, sud je optuženiku cijenio činjenicu kako je u cijelosti priznao počinjenje kaznenih djela, te kako je izrazio žaljenje i kajanje, kao i kako pisanim putem ispričao žrtvi, te kako je otuđeni novac vraćen oštećeniku. Isto tako, ovaj sud je optuženiku u obzir uzeo njegovo zdravstveno stanje (boluje od šećerne bolesti), kao i činjenicu kako je otac jednog maloljetnog djeteta. I na kraju, ovaj sud je optuženiku u obzir uzeo činjenicu kako je u vrijeme počinjenja kaznenih djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret bio smanjeno ubrojiv, a kako je to utvrdila stalna sudska vještakinja dr. D. B.

 

Ovaj sud nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti na strani optuženika D. B.

 

Dakle, na strani optuženika D. B. ovaj sud je utvrdio više izrazitih olakotnih okolnosti, te su kao takve cijenjene kako se optuženik prije, a ni nakon učina ovih kaznenih djela ne pojavljuje kao počinitelj bilo kakvih kaznenih djela (list 162 spisa). Nadalje, sud je u obzir uzeo kako je u cijelosti priznao počinjenje kaznenih djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret, kako je izrazio žaljenje i kajanje, kako se pisanim putem ispričao žrtvi, kako je otuđeni novac vraćen oštećeniku, kako ima zdravstvenih problema, kako je otac jednog maloljetnog djeteta, kao i kako je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv.

 

Uzimajući u obzir sve ove okolnosti, ovaj sud smatra kako ove okolnosti predstavljaju opravdan osnov za ublažavanje kaznene sankcije u odnosu na optuženika mlađeg punoljetnika ispod propisanog minimuma za kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. KZ/11, ali isto tako da upućuju i na društvenu opasnost ovog kaznenog djela, te zapriječenu kaznu za ovo kazneno djelo nema nikakve dvojbe kako se samo kazna zatvora ukazuje odgovarajućom počinjenom kaznenom djelu, pa je stoga optuženik D. B., na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11, a primjenom odredbi o ublažavanju kazne, i to članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

Nadalje, u članku 34. stavku 2. KZ/11 je propisano kako se počinitelj pokušaja kaznenog djela može blaže kazniti, a kako se u ovom postupku optuženiku D. B. na teret stavlja kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju, tako su ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu odredbe ranije citiranog članka.

Dakle, na strani optuženika D. B. ovaj sud je utvrdio olakotne okolnosti, koje je ranije detaljno opisao, pa uzimajući u obzir sve ove okolnosti, ovaj sud smatra kako ove okolnosti predstavljaju opravdan osnov za ublažavanje kaznene sankcije u odnosu na optuženika D. B. ispod propisanog minimuma za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11, ali isto tako da upućuju i na društvenu opasnost ovog kaznenog djela, te zapriječenu kaznu za ovo kazneno djelo nema nikakve dvojbe kako se samo kazna zatvora ukazuje odgovarajućom počinjenom kaznenom djelu. Stoga je sud optuženika D. B., za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju, na temelju članka 118. stavka 1. u svezi sa člankom 34. stavkom 2. KZ/11, a uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 5) KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci.

 

Potom je optuženik D. B., na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11 u svezi sa člankom 51. stavkom 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci.

 

Imajući u vidu sve naprijed iznesene okolnosti, posebno one koje se odnose na neosuđivanost optuženika, njegovo priznanje počinjenja kaznenih djela, njegovo žaljenje i kajanje, činjenicu da se pisanim putem ispričao žrtvi, kako je otuđeni novac vraćen, zatim optuženikovo zdravstveno stanje, činjenicu da je otac jednog maloljetnog djeteta, te kako je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv, a koje okolnosti predstavljaju naročito izražene olakotne okolnosti, sud je smatrao primjerenim za kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. KZ/11 ublažiti kaznu do dvije godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11 ublažiti kaznu do pet mjeseci, dakle na kazne zatvora ispod propisanog minimuma. Pritom je sud vodio računa da su i ovako ublažene kazne za kaznena djela iz članka 230. stavka 3. KZ/11 i članka 118. stavka 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11 u potpunosti primjerena kaznenim djelima, njihovoj težini i ugroženosti zaštićenog dobra, te osobi optuženika i da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja, u smislu specijalne i generalne prevencije.

 

Isto tako, a imajući u vidu sve naprijed iznesene okolnosti, posebno one koje se odnose na priznanje kaznenih djela i izraženo kajanje, raniju neosuđivanost optuženika, činjenicu da se pisanim putem ispričao žrtvi, kako je otuđeni novac vraćen, zatim optuženikovo zdravstveno stanje, činjenicu da je otac jednog maloljetnog djeteta, te kako je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv, kao i da su za to ispunjeni zakonski uvjeti, tako je ovaj sud odlučio u odnosu na optuženika D. B. primijeniti odredbe članka 57. KZ/11.

 

Prema tome, ovaj sud je optuženiku D. B., po članku 57. stavku 1. KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, i to na način da će optuženiku dio kazne na koju je osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina ne počine neko novo kazneno djelo.

 

Po ocjeni ovog suda, izricanjem ovako odmjerene kazne mogu se ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije, tj. u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da promijeni svoje ponašanje, suzdrži se od činjenja kaznenih djela, odnosno utjecanja i na sve ostale možebitne počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela, ali i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

Kako se optuženik D. B. određeno vrijeme nalazio u pritvoru i istražnom zatvoru tako se, na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru i istražnom zatvoru, i to od 23. svibnja 2020. do 23. lipnja 2020.

 

Oštećenik A. V. je u svom iskazu naveo kako od optuženika D. B. ne potražuje nikakvu naknadu što se tiče mjenjačnice jer mu otuđeni novac vraćen (list 93 spisa), tako da nije bilo potrebe donositi odluku o imovinskopravnom zahtjevu, niti o oduzimanju nepripadne imovinske koristi.

 

Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženika D. B. oduzeta je jedna potkapa sa prorezima za oči, jedan plastični pištolj i jedan čekić sa drvenom drškom, koji predmeti su oduzeti od strane II Policijske S., a koji predmeti će se na temelju članka 181. stavka 7. Zakona o kaznenom postupku uništiti.

 

Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na troškove vještačenja, koji se naplaćuju sukladno odredbama iz članka 145. stavka 2. točke 1. Zakona o kaznenom postupku i koji ukupno iznose od 3.800,00 (tritisućeosamsto kuna), od čega se iznos od 2.000,00 kuna (dvijetisuće kuna) odnosi na pisano sudsko-medicinsko vještačenje izvršeno po stalnom sudskom vještaku dr. A. A., te iznos od 1.800,00 kuna (tisućuosamsto kuna) koji se odnosi na pisano psihijatrijsko vještačenje izvršeno po stalnoj sudskoj vještakinji dr. D. B.

 

Prema odredbi iz članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno od složenosti postupka. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 300,00 kuna (tristo kuna).

 

Budući da je optuženik D. B. proglašen krivim, to je po članku 148. stavku 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku odlučeno da naknadi ove troškove postupka, koji ukupno iznose 4.100,00 kuna (četiritisućesto kuna).

 

U Splitu 5. ožujka 2021.