1                                                      8 P-444/2020-24

 

 

                                                                               

    REPUBLIKA HRVATSKA                                                        

 TRGOVAČKI SUD U PAZINU

     52000 PAZIN, Dršćevka 1                                                                          

 

8 P-444/2020-24

                                                                                                                

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB …, koju zastupa odvjetništvo, protiv tuženika P. N. d.o.o., R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., radi utvrđivanja osporene tražbine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2021. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu 5. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.              Utvrđuje se da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 352.853,16  kn (tristo pedeset dvije tisuće osamsto pedeset tri kune i šesnaest lipa).

 

              II.              Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva da se utvrdi da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 30.300,00 kn (trideset tisuća tristo kuna).             

              III.              Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 18.750,00 kn (osamnaest tisuća sedamsto pedeset kuna), u roku od 15 dana.

 

              IV.               Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 11.250,00 kn (jedanaest tisuća dvjesto pedeset kuna).

 

Obrazloženje

 

              Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi da je rješenjem naslovnog suda poslovni broj 10 St-304/2019-26 od 18. prosinca 2019. u svojstvu vjerovnika upućena da protiv dužnika (ovdje tuženika) pokrene parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine. Navedeno rješenje je objavljeno na mrežnim stranicama e-Oglasna ploča 18. prosinca 2019., a u istomu se navodi da je tuženik osporio prijavljenu tražbinu Republike Hrvatske u iznosu od 383.153,16 kuna pa je tužiteljica u parnicu upućena temeljem odredbe članka 48. stavka. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine", 71/15. i 104/17.; u daljnjem tekstu - SZ). Tužiteljica obrazlaže da je u predstečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom prijavila povjereniku sveukupnu tražbinu od 453.580,53 kn. Prijavljena tražbina je priznata i utvrđena u iznosu od 70.427,37 kuna, dok je, kako je već navedeno, za preostali iznos od 383.153,16 kn tužiteljica upućena u parnicu.

 

              Iz očitovanja dužnika o prijavljenim tražbinama u predstečajnom postupku od 21. listopada 2019. proizlazi da tuženik osporava prijavljenu tražbinu u iznosu od 383.153,16 kn "jer je taj osporeni iznos pod sudskim postupkom na koji je uložena žalba". Međutim, povjerenik je u očitovanju od 24. listopada 2019. prijavljenu tražbinu priznao u cijelosti. Tužiteljica drži da osporavanje tražbine u iznosu od 383.153,16 kuna nije opravdano, ni na zakonu osnovano.

 

              Naime, predstečajni postupak nad tuženikom otvoren je rješenjem naslovnog suda poslovni broj 10 St-304/2019-3 od 29. kolovoza 2019. te je na dan otvaranja predstečajnog postupka dospjela tražbina tužiteljice iznosila 70.427,37 kn, dok je nedospjela tražbina navedena u prijavi, a koja je osporena od strane tuženika iznosila 383.156,16 kn, a za koji je iznos tužiteljica upućena u parnicu. Tražbina tužiteljice u iznosu od 383.156,16 kn proizlazi iz: 

              - poreznog rješenja Ministarstva, uprave, Područni ured P., klasa: UP/I-471-02/18-01/114, urbroj: 513-07-18-18-01 od 15. listopada 2018. protiv kojeg je  tuženik izjavio žalbu, a obuhvaća tražbinu u sveukupnom iznosu od 352.811,16 kn (317.846,00 kn na ime glavnice; kamata iz rješenja u iznosu od 14.060,47 kn; daljnje kamate od 31. kolovoza 2018. do 29. kolovoza 2019. u iznosu od 20.904,69 kn);

              - nepravomoćnog prekršajnog naloga Ministarstva, uprave, Područni ured P., Služba Klasa: UP/I-740-04/19-02/44, Ur. broj: 513-07-18-19-04 od 30. kolovoza 2019. godine (iznos 30.300,00 kn od na ime glavnice)

              - analitičke kartice ISPU računa 5262 (iznos 42,00 kn na ime glavnice).

 

              U odnosu na tražbinu u iznosu od 352.811,16 kn tužiteljica navodi da je kod tuženika obavljen porezni nadzor prema Obavijesti o poreznom nadzoru Klasa: 471-02/18-01/205, Ur.broj: 513-07-18-18-1 od 5. lipnja 2018. Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost Klasa: 471-02/18-01/205, Ur.broj: 513-07-18-18-7 (u daljnjem tekstu – Zapisnik) sastavljen je i uručen tuženiku kao poreznom obvezniku 31. kolovoza 2018., a tuženik je podnio prigovor na navedeni Zapisnik 6. rujna 2018. Potom je 15. listopada 2018. tuženiku izdano prvostupanjsko rješenje u kojem je utvrđena obveza po osnovi PDV-a u ukupnom iznosu s kamatama od 331.906,47 kn. Tuženik je 13. studenog 2018. podnio žalbu na Porezno rješenje pa je 21. studenog 2018. predmet proslijeđen Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak na daljnje rješavanje.

 

              U odnosu na tražbinu u iznosu od 30.300,00 kn tužitelj navodi da je 2. travnja 2019.  Službi za pravne poslove, informiranje, edukaciju i prekršajni postupak podnesen optužni prijedlog protiv tuženika kao pravne osobe - poreznog obveznika i odgovorne osobe L. Ž. zbog prekršaja iz članka 57. stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, koji je navedeno tijelo riješilo izdavanjem prekršajnog naloga 30. kolovoza 2019., kojim su okrivljenici proglašeni krivima te su im izrečene novčane kazne. Troškovi prekršajnog postupka iznose 300,00 kn. U tužbi se navodi da izdani prekršajni nalog nije pravomoćan s obzirom na to da je tuženik kao okrivljenik izjavio prigovor na visinu izrečene novčane kazne. Spis je stoga dostavljen Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu na nadležno rješavanje.

 

              Konačno, u odnosu na tražbinu u iznosu od 42,00 kn, tužiteljica navodi da je iznos od 42,00 kn evidentiran u analitičkoj kartici Informacijskog sustava Uprave (u daljnjem tijeku - ISPU), računa 5262. Da se radi o predujmu za kolovoz 2019. sa dospijećem 2. rujna 2019.

 

              Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnome, tuženik ističe da je tužiteljica u predstečajnom postupku prijavila tražbinu u iznosu od 383.156,16 kn kao nedospjelu tražbinu, no da ista tražbina uopće nije nastala, a sve s obzirom na to da ne postoji konačna odluka nadležnih tijela u postupcima u kojima se odlučuje o istoj. Stoga, da prijavljena tražbina tužiteljice kao vjerovnika ne udovoljava zakonskoj pretpostavci iz članka 35. stavka 1. SZ-a te da neosnovanost tužbenog zahtjeva Ne proizlazi i iz članka 65. stavka 3. SZ-a. Međutim, sve i da se prihvati gore navedena tražbina tužiteljice kao nastala ista je nedospjela, a što je tužiteljica i sama konstatirala kako u prijavi tražbine tako i u tijeku ovog postupka. Stav je tuženika da se u predstečajnom postupku ne reguliraju nedospjele tražbine vjerovnika. Naime, da u članku 36. stavku 1. t. 3. jest naznačeno da je vjerovnik ovlašten u samoj prijavi tražbine naznačiti i nedospjelu tražbinu no iz daljnjih odredbi SZ-a da je jasno da takve tražbine ne utječu na provedbu predstečajnog postupka. Tuženik kao bitno ističe da se pod utvrđenom tražbinom podrazumijevaju samo glavnica i kamate dospjele do dana otvaranja predstečajnog postupka, a kako to propisuje odredba članka 73. SZ-a. Stoga, da je očito da se dio prijavljene tražbine, koja je predmet ovog spora, uopće ne regulira kroz sam predstečajni postupak te samim time nema nikakav značaj u tom postupku, već je intencija zakonodavca kroz odredbu članka 36. stavka 1. t. 3. SZ-a bila samo naznaka eventualnog postojanja takve tražbine radi razmatranja i donošenja odluka radi daljnjeg poslovanja dužnika. Zbog navedenog, tuženik ujedno osporava pravni interes tužiteljice za pokretanjem ovog postupka te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

              Rješenjem poslovni broj 6 P-564/2019-11 od 3. lipnja 2020. određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se povodom prigovora protiv prekršajnog naloga Ministarstva, uprave, Područnog ureda P., klasa: UP/I-740-04/19-02/44, Ur broj: 513-07-18-19-04 od 30. kolovoza 2019. vodi na Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, ili do drugačije odluke suda.

 

              Rješenjem poslovni broj 6 P-444/2020-16 od 20. srpnja 2020. nastavljeno je postupanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da je tužiteljica obavijestila sud da je odlukom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske Fpž-2848/2019 od 12. veljače 2020. potvrđen prekršajni nalog Ministarstva, uprave, Područnog ureda P., Službe klasa: UP/I-740-04/19-02/44, Ur broj: 513-07-18-19-04 od 30. kolovoza 2019. (u daljnjem tekstu – Prekršajni nalog), čime je postupak pravomoćno okončan te su se stekli uvjeti za nastavak postupka. Tuženik je obavijestio sud da protiv rješenja Ministarstva, Sektor, Klasa: UP/II-471-02/19-01/11, ur broj: 513-04-20-3 od 11. veljače 2020. nije pokretao upravni spor.

 

              Sud je u proveo dokaze čitanjem, uvidom u dokumentaciju u spisu i to rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj 10 St-304/2019-26 od 18. prosinca 2019. (str. 5-10 spisa), očitovanje Povjerenika po prijavljenim tražbinama u predstečajnom postupku (str. 11-16 spisa), očitovanje dužnika o prijavljenim tražbinama u predstečajnom postupku (str. 17-21 spisa), dopis Ministarstva, uprave, Područni ured P. od 16. rujna 2019. s prijavom tražbine vjerovnika (str. 22-25 spisa), zapisnik Ministarstva, uprave, Područni ured P. o obavljenom poreznom nadzoru nad tuženikom od 31. kolovoza 2018. (str. 26-30 spisa), obračuna zateznih kamata, ispis uvida u stanje računa poreznog obveznika (str. 34-41 spisa), prijava poreza na dobit za 2018. i 2017. (str. 42-43 spisa), izvješće o obračunu poreza na potrošnju i prijava turističke članarine za 2018. (str. 44-45 spisa), obrazac JOPPD (str. 46 spisa), Porezno rješenje od 15. listopada 2018. (str. 47-52 spisa), dopis Ministarstva od 21. studenog 2018. s dostavnicom (str. 53-56 spisa), obračun zateznih kamata (str. 57 spisa),prekršajni nalog od 30. kolovoza 2019. (str. 58-60 spisa), dopis Ministarstva Visokom prekršajnom sudu (str. 61 spisa), uvid u stanje računa poreznog obveznika (str. 62 spisa), rješenje Ministarstva, Sektora od 11. veljače 2020. (str. 75-78 spisa), presudu Visokog prekršajnog suda RH, poslovni broj F pž-2848/2019 od 12. veljače 2020. (str. 87-89spisa).

 

Na temelju provedenog dokaznog postupka sud zaključuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

 

Tužiteljica zahtijeva da se utvrdi da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 383.156,16 kn, a koju je tražbinu tuženik kao dužnik u predstečajnom postupku osporio tvrdeći da je "osporeni iznos pod sudskim postupkom na koji je uložena žalba."

 

Uzimajući u obzir sadržaj tuženikova odgovora na tužbu, među strankama nije sporno da se pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem St-304/2019 vodio predstečajni postupak nad tuženikom kao dužnikom u tijeku kojega je tužiteljica podnijela prijavu tražbine, a tuženik je djelomično osporio tražbinu tužiteljice i to za iznos od 383.156,16 kn. Valja stoga utvrditi je li tuženik osnovano osporio tražbinu tužiteljice te dopuštenost tužbe.

 

S obzirom na to da je tužiteljica rješenjem naslovnog suda poslovni broj 10 St-304/2019-26 od 18. prosinca 2019. (str. 5 spisa) u svojstvu vjerovnika upućena da protiv tuženika, kao dužnika, pokrene parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine (članak 48. stavak 1. SZ-a) neosnovan je tuženikov prigovor za nedostatkom pravnog interesa tužiteljice za pokretanjem ove parnice.

 

Tužiteljica je rješenje naslovnog suda poslovni broj 10 St-304/2019-26 od 18. prosinca 2019. zaprimila 23. prosinca 2019. (kako proizlazi iz prijemnog štambilja odvjetništva; str. 5 spisa), a tužba radi utvrđivanja osporene tražbine podnesena je 27. prosinca 2019., odnosno prije proteka roka od 8 dana od dana donošenja rješenja.

 

Odredbom članka 35. stavka 1. SZ-a propisano je da su vjerovnici dužnika u predstečajnom postupku osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka imaju tražbinu prema dužniku. Isti članak u stavku 5. propisuje da Ministarstvo, uprava može prijaviti tražbine s osnove poreza, prireza, doprinosa za obvezna osiguranja koja se prema zakonu izdvajaju iz prihoda, odnosno plaća, kao i druge tražbine koja je ovlaštena naplaćivati, osim tražbina po osnovi poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada i doprinosa iz osnove za osiguranike po osnovi radnog odnosa.

 

Nadalje, u odnosu na sadržaj prijave tražbina, odredbom članka 36. stavka 1. t. 3. SZ-a propisano je da se u prijavu tražbine navodi pravna osnova, iznos dospjele tražbine i iznos tražbine koja dospijeva nakon otvaranja predstečajnog postupka. Iako je citiranim člankom 36. stavkom 1. t. 3. SZ-a propisano da se u prijavi navodi iznos dospjele tražbine i tražbine koja dospijeva nakon otvaranja predstečajnog postupka sadržaj te odredbe nije suprotan odredbi članka 35. stavka 1. SZ-a s obzirom na to da je vjerovnik dužnika osoba koja u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka ima tražbinu prema dužniku. Naime, tražbina se sastoji od subjektivnog prava i zahtjeva na ispunjenje. Dospjelost znači da je nastupio trenutak od kojega vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Dakle, vjerovnik dužnika u predstečajnom postupku je onaj vjerovnik koji u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka ima tražbinu prema dužniku te je ovlašten prijaviti i tražbinu u odnosu na koju je zahtjev za njeno ispunjenje ostvario nakon otvaranja predstečajnog postupka.

 

Rješenje o otvaranju predstečajnog postupka nad tuženikom poslovni broj 10 St-304/2019-3 od 29. kolovoza 2019. javno je objavljeno na e-Oglasnoj ploči sudova.

 

              Čitanjem dokumentacije priložene spisu, u odnosu na tražbinu u iznosu od 352.811,16 kn, utvrđeno je da je kod tuženika obavljen porezni nadzor u periodu od 7. lipnja 2018. do 31. kolovoza 2018. s prekidima. Predmet poreznog nadzora bio je porez na dodanu vrijednost od 1. siječnja 2017. do 30. travnja 2018. O obavljenom poreznom nadzoru sastavljen je Zapisnik (str. 26-33 spisa). S obzirom na to da je tuženik podnio prigovor na Zapisnik 15. listopada 2018. doneseno je  Porezno rješenje (str. 47-52) kojim je tuženiku naloženo da uplati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 317.846,00 kn, kamate od sastavljanja Zapisnika do izdavanja Poreznog rješenja u iznosu od 14.060,47 kn te je naloženo da obračuna i uplati daljnje kamate na porez na dodanu vrijednost od dana sastavljanja Zapisnika (31. kolovoza 2018.) do dana uplate. Tuženik je na Porezno rješenje izjavio žalbu pa je 21. studenog 2018. predmet proslijeđen Sektoru na daljnje rješavanje. Rješenjem Ministarstva, Sektora od 11. veljače 2020. (str. 75-78 spisa) tuženikova je žalba odbijena. Sukladno izjavi tuženika, tuženik protiv navedenog rješenja Ministarstva od 11. veljače 2020. nije pokrenuo upravni spor. Iz navedenog proizlazi da je prije otvaranja predstečajnog postupka Poreznim rješenjem bila utvrđena obveza tuženika da na ime poreza na dodanu vrijednost od 1. siječnja 2017. do 30. travnja 2018. uplati iznos od 317.846,00 kn i kamate od sastavljanja Zapisnika do izdavanja Poreznog rješenja u iznosu od 14.060,47 kn (obračun na str. 34 spisa). Prilikom prijave tražbine tužiteljica je kamate na porez na dodanu vrijednost od dana sastavljanja Zapisnika (31. kolovoza 2018.) do dana otvaranja predstečajnog postupka (29. kolovoza 2019.) obračunala u iznosu od 20.904,69 kn (obračun na str. 57 spisa). Kako je već navedeno, iako je povjerenik u cijelosti priznao tražbinu koju je tužiteljica prijavila u predstečajnom postupku (očitovanje povjerenika po prijavljenim tražbinama u predstečajnom postupku na str. 11-16 spisa), tuženik je osporio prijavljenu tražbinu pozivajući se na to da je osporeni iznos pod sudskim sporom. Iz ranijeg utvrđenja proizlazi da je tuženiku prije no što je otvoren predstečajni postupak poreznim rješenjem od 15. listopada 2018. bilo naloženo plaćanje poreza na dodanu vrijednost od 1. siječnja 2017. do 30. travnja 2018. u iznosu od 317.846,00 kn uvećano za kamate. Dakle, u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka tužiteljica je prema tuženiku imala tražbinu u iznosu od 331.924,47 kn (317.846,00 kn na ime poreza na dodanu vrijednost od 1. siječnja 2017. do 30. travnja 2018. uvećano za kamate od sastavljanja Zapisnika do izdavanja Poreznog rješenja u iznosu od 14.060,47 kn). Tužiteljica je prilikom prijave tražbine (prijava tražbine na str. 23-25 spisa) obračunala i kamatu od izdavanja Poreznog rješenja do otvaranja predstečajnog postupka u iznosu od 20.904,69 kn. Iako je prilikom prijave tražbine bio u tijeku postupak po žalbi koju je tuženik izjavio na Porezno rješenje od 15. listopada 2018. tužiteljica je tražbinu na ime poreza na dodanu vrijednost osnovano prijavila s obzirom na to da se radi o tražbini koja je utvrđena u upravnom postupku koji se provodio prije otvaranja predstečajnog postupka, a pri tomu je sukladno članku 36. stavku 1. t. 3. SZ-a prilikom prijave tražbine obračunala i zatezne kamate do dana otvaranja predstečajnog postupka. Slijedom navedenog, u točki I. izreke valjalo je utvrditi da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 352.811,16 kn.

 

              Osim navedenog, u točki I. izreke presude utvrđeno je i da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 42,00 kn, koja se odnosi na članarinu Hrvatskoj gospodarskoj komori za kolovoz 2019. Naime, tuženikova obveza plaćanja članarine Hrvatskoj gospodarskoj komori proizlazi iz odredbe članka 20. stavka 1. Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori ("Narodne novine", broj 66/91., 73/91., 77/93.), a Ministarstvo, uprava, evidentiralo je istu u  analitičkoj kartici ISPU računa 5262 (str. 40 spisa). Iz dokumentacije priložene spisu u odnosu na potraživanje na ime članarine Hrvatskoj gospodarskoj komori ne proizlazi da se provodi, odnosno da se provodio sudski postupak na koji je uložena žalba, kako je to naveo tuženik prilikom osporavanja tražbine, a u kojem bi se preispitivala tuženikova obveza plaćanja članarine. Kako se tražbina u iznosu od 42,00 kn na ime članarine za Hrvatsku gospodarsku komoru odnosi na kolovoz 2019. proizlazi da se radi o tražbini koja je postojala u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka pa je utvrđeno da postoji i ta tražbina tužiteljice.

 

              Međutim, u točki II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem tražbine u iznosu od 30.300,00 kn. Sukladno navodima iz tužbe, čitanjem dokumentacije priložene spisu utvrđeno je da je Ministarstvo, uprava, Područni ured P., Služba 30. kolovoza 2019. izdalo Prekršajni nalog kojim je, između ostalog, tuženik kao pravna osoba - porezni obveznik zbog prekršaja iz članka 57. stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, proglašen krivim te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kn i naloženo plaćanje troškova postupka u iznosu od 300,00 kn. U tijeku ovog parničnog postupka presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske Fpž-2848/2019 od 12. veljače 2020. Prekršajni nalog je potvrđen. S obzirom na to da je prekršajni nalog izdan nakon otvaranja predstečajnog postupka proizlazi da tražbina tužiteljice na ime tuženiku izrečene novčane kazne i troškova prekršajnog postupka nije postojala u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka zbog čega je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Unatoč tomu valja naglasiti da SZ sadrži posebne odredbe o naplati tražbina koje su nastale nakon otvaranja predstečajnog postupka pa je tako odredbom članka 71. stavka 3. SZ-a propisano da će osnovu za plaćanje donesenu odnosno izdanu nakon otvaranja predstečajnoga postupka, a primljenu nakon potvrde predstečajnoga sporazuma, Financijska agencija  evidentirati u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje sukladno zakonu kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima.

 

              Odluka o troškovima postupka donesena je primjernom članka 151., 155. stavka 5. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; u daljnjem tekstu - ZPP).

 

              Na ime troškova parničnog postupka tužiteljici je priznat iznos od po 5.000,00 kn za sastav tužbe i podneska od 11. svibnja 2020. kojim se tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu, sukladno Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.; u daljnjem tekstu - Odvjetnička tarifa), iznos od  1.250,00 kn za sastav podneska od 9. lipnja 2020. kojim je predloženo nastaviti postupak, sukladno Tbr. 8. t. 3. Odvjetničke tarife, iznos od 2.500,00 kn za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 2. lipnja 2020.,  sukladno Tbr. 9. t. 2. Odvjetničke tarife, te iznos od 5.000,00 kn za zastupanje na ročištu održanom 28. siječnja 2021., sukladno Tbr. 9. t. 1. Odvjetničke tarife.

 

              Nije priznat zahtjev za naknadu troškova za sastav podneska od 27. prosinca 2019. jer je tužiteljica prijedlog za prekidom postupka mogla iznijeti i u tužbi koju je sastavila istog dana 27. prosinca 2019.

 

              Sveukupno, na ime troškova parničnog postupka tužiteljici je dosuđen iznos od 18.750,00 kn pa je u točki III. izreke tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka s obzirom na to da je tuženik uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva (7%), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

 

 

U Pazinu 5. ožujka 2021.

 

                                                                                         SUTKINJA

 

                                                                                       Sonja Marinac Rumora, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest  dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

 

DNA:

- Tužiteljici po odvjetništvu

- Tuženiku po punomoćniku