Poslovni broj: II Kž-64/2021-5

Poslovni broj: II Kž-64/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog E. B., zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 2. u vezi članka 34., članka 118. stavka 1. i 2. u vezi članka 34. i članka 139. stavka 2. i 3., sve u vezi članka 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog E. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kovm-Iz-3/2021-6 (Kovm-3/2021.) od 12. veljače 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog E. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kovm-Iz-3/2021-6 (Kovm-3/2021.) od 12. veljače 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KOz-DO-3/2021. od 10. veljače 2021. (koja je nakon toga vraćena radi ispravka nedostataka te ispravljena predana prvostupanjskom sudu 18. veljače 2021.), protiv optuženog E. B. zbog kaznenih djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 2. u vezi članka 34., teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 1. i 2. u vezi članka 34. i prijetnje članka 139. stavka 2. i 3., sve u vezi članka 51. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog E. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 21. prosinca 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi E. B., po branitelju odvjetniku T. P.. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti istražni zatvor, a “po potrebi izreći ponovno adekvatnu mjeru opreza predviđenu Zakonom o kaznenom postupku“.

 

Prije dostavljanja spisa drugostupanjskom sudu u povodu žalbe protiv pobijanog rješenja o produljenju istražnog zatvora, prvostupanjski je sud rješenjem Kovm- 4/2021. od 1. ožujka 2021. potvrdio optužnicu protiv optuženika.

 

Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrdio činjenično stanje.

 

Protivno žalbenom prigovoru, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj nalazi u izostanku razloga o odlučnim činjenicama, smjerajući time na odredbu članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog E. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koje se tereti ispravljenom optužnicom. Osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji u međuvremenu potvrđena optužnica, a pogotovo iz dokaza opisanih u šestom odlomku na 2. stranici pobijanog rješenja, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Pored toga, te je dokaze već optužno vijeće prilikom potvrđivanja optužnice dostatno analiziralo u mjeri koja je potrebna za dovoljan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koje se tereti. Time je ispunjen osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

 

Za naglasiti je da prigovor žalitelja kojim analizira dokaze, daje ocjenu osobnosti žrtve i navodi da sud nije uzeo u obzir običaje zajednice kojoj pripada ulazi u ocjenu dokaza, što je u nadležnosti raspravnog suda nakon provedene rasprave prilikom donošenja presude, dok drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka na to nije ovlašten.

 

Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod optuženika nisu takve da bi i nadalje opravdale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

 

Protivno takvim žalbenim prigovorima, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, prije svega, ogleda se u naravi i načinu počinjenja terećenih mu kaznenih djela, koje, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ukazuje na iskazanu bezobzirnost, upornost i visoki stupanj kriminalne volje. Osim izloženog inkriminiranog načina počinjenja i naravi djela za koja se tereti, pravilno prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, uzima u obzir raniji život optuženika i dosadašnju usklađenost ponašanja s pozitivnim propisima društva. Višestruka dosadašnja osuđivanost optuženika za razna kaznena djela (i to u četrnaest navrata) pa tako i za djela s elementima nasilja, kao i prekršajna kažnjavanost (što je sve detaljno obrazloženo u pobijanom rješenju u osmom odlomku na drugoj stanici te prvom i trećem odlomku na trećoj stranici), u kontinuitetu u razdoblju od 2003. do 2019., pored činjenice da je sada optuženik osnovano sumnjiv za terećena kaznena djela, upućuju da ni izricane, među ostalim i bezuvjetne kazne zatvora, nisu ostvarile očekivani preventivni učinak u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela.

 

Osnovano je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s zaključcima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je kod optuženika prisutan sindrom ovisnosti politoksikomanskog tipa, sa simptomima iz kruga početnog psihoorganskog sindroma pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud pogrešno ocijenio značaj tih okolnosti.

 

Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti u odnosu na optuženog E. B. drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost kod optuženika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom mjerom opreza, kako to predlaže žalitelj. Pri tome nisu od odlučujućeg značaja činjenice gdje i s kim sada žive žrtve. Dakle, nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da nema osnova za produljenje istražnog zatvora optuženiku, odnosno da je istražni zatvor produljen po pogrešnom osnovu.

 

Ni žalbeni navodi da su optuženiku u fazi istrage izrečene mjere opreza ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., jer ta osnova egzistirala je i tada.

 

U žalbi se nadalje tvrdi da prvostupanjski sud mjeru istražnog zatvora produljuje bez novih i novonastalih razloga. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Stoga su bez značaja takvi navodi žalbe koji upiru na primjenu tzv. dinamičkog pristupa razvijenog u praksi Europskog suda za ljudska prava, a sve s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica.

 

U odnosu na žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru kao i da se istražni zatvor pretvorio u izdržavanje kazne, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane, težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik koja se reflektira u propisanoj kazni (za najteže djelo najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu se žalitelj u istražnom zatvoru nalazi od 21. prosinca 2020., dakle, tek nešto duže od dva mjeseca.

 

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 5. ožujka 2021.