Poslovni broj: Gž-2129/2019-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Denis Pancirov-Parcen Borisa kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Z. pok. G. iz B., OIB:..., zastupanog po punomoćnici I. G. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika: 1) A. Z. iz P., OIB: ..., 2) S. Z. iz Z., 3) J. Z. iz Z., 4) I. Z. iz Švicarske, zastupanog po punomoćnici E. P., odvjetnici u B., 5) S. Z. iz Njemačke, zastupanog po punomoćniku za primanje pismena L. V., odvjetniku u Z., 6) N. K. iz Slovenije, zastupane po skrbnici K. Z. iz Centra, Slovenija, 7) S. M. iz Srbije, 8) D. S. iz Republike Srbije, 9) R. I. iz Švicarske, tuženici pod 7)-9) zastupani po punomoćnici za primanje pismena E. P., odvjetnici u B., 10) J. Z. iz Z., tuženici pod 1) i 10) zastupani po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Z., 11) M. K. iz K., 12) T. Z. iz P., 13) I. P. iz B. na M., 14) Š. P. iz B. na M., 15) A. P. iz B. na M., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-127/16 od 19. srpnja 2019., ispravljene rješenjem istog suda pod istim poslovnim brojem od 22. srpnja 2019.u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i presuda Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-127/16 od 19. srpnja 2019., ispravljena rješenjem istog suda pod istim poslovnim brojem od 22. srpnja 2019., potvrđuje u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen za više zatraženo tužbeni zahtjev tužitelja te odlučeno o troškovima postupka ( pobijani dio točke III. izreke)

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuje se da dio čest. zgr.40/3 u površini od 62 m2, u skici lica mjesta- dopuna vještaka B. R., dipl.ing.geod. označena točkama A-B-C-D-E-F-A, dio čest. zem. 801/3 u površini od 96 m2 u skici lica mjesta – dopuna vještaka B. R., dipl.ing.geod. označen točkama E-F-G-H-E, te čest. zem. 846, čest. zem. 847, čest. zem. 850, čest. zem. 792/3, čest. zem.1029/3, čest. zem.1029/4 i čest. zem.1029/5 sve k.o. L. čine ostavinsku imovinu pok. S. P. pok. L. rođ. Š.

II. U preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

III. Tužitelj te tuženici pod 1), 10) i 4) svaki snose svoje troškove postupka."

Protiv navedene presude, u dijelu kojim nije prihvaćen njegov tužbeni zahtjev te odluci o troškovima postupka, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka..353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Neutemeljeno tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

S druge strane sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra tužitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što čini tužitelj. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje da nekretnine označene kao-čest. zgr. 40/2, dio čest. zgr. 40/3 u površini od 62 m2, u skici lica mjesta - dopuna vještaka B. R., dipl.ing.geod. označena točkama A-B-C-D-E-F-A i dio čest. zgr. 40/3 od koje su kasnije parcelacijom nastale čest. zgr. 40/4 i čest. zgr. 40/5, dio čest. zem. 801/3 u površini od 96 m2 u skici lica mjesta – dopuna vještaka B. R., dipl.ing.geod. označen točkama E-F-G-H-E i dio čest. zem. 801/3 od koje je kasnije parcelacijom nastala čest. zem. 801/4, te čest. zem. 846, čest. zem. 847, dio čest. zem.835 od koje je kasnije parcelacijom nastala čet.zem.835/2, dio čest. zem.837 od koje je kasnije parcelacijom nastala 837/2, čest. zem. 850, čest. zem.792/3, čest. zem. 792/4, čest. zem.1029/3, čest. zem.1029/4 i čest. zem. 1029/5 sve k.o. L., predstavljaju ostavinsku imovinu pravne prednice stranaka njegove majke pok. S. P., iza koje nije vođen ostavinski postupak.

 

Tužitelj svoj zahtjev u ovom postupku temelji na tvrdnji da su navede nekretnine stečene u braku ostaviteljice sa njegovim ocem G. Z. i u naravi predstavljaju vinograd u P. koji su oni obrađivali, a koji im je dao G. otac J. Z. te imanje kupljeno od obitelji P. Č. i B., točnije kuće i zemljištu, na kojoj imovini je u katastru bila upisana upravo ostaviteljica, time da se njezini sinovi nisu nikada podijelili, a da su braća dozvolila bratu S. da obrađuje zemlju i pomogli mu pri izgradnji kuće, ali mu nikada nisu darovali ili na drugi način prenijeli u vlasništvo svoj suvlasnički udio na ovim nekretninama.

 

Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio sljedeće:

-da je ostaviteljica S. P. rođena ..., a umrla ..., te da je dva puta bila u braku i to sa njegovim ocem pok. G. Z., koji je poginuo 1944. u II. svjetskom ratu i s njim je imala 6 sinova – I., S., A., T., S. i L., a drugi put je sklopila brak sa Š. P. 1958., a do tada je živjela u L. i u kojem braku nisu imali zajedničke djece, već je on imao djecu iz svog prvog braka, i to sina i dvije kćeri,

- da su tužitelj i tuženik pod 1) sinovi, a tuženici pod 2) i 3) su nasljednici (sin i žena) sina ostaviteljice T. Z., tuženici pod 4)-9) su unuci, nasljednici njenog sina S. Z., tuženici pod 10) i 11) su unuci, nasljednici sina L. Z., te tuženici pod 13)-15) nasljednici pok. Š. P., supruga ostaviteljice iz drugog braka.

-da je Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O-1785/11 u ostavinskom postupka iza pok. S. P. rješenjem o prekidu od 24. listopada 2014., koje je postalo pravomoćno 23. prosinca 2015., tužitelj upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja sastava ostavinske imovine iza smrti ostaviteljice, koja tužba je podnesena 22. siječnja 2016.,

-da je u ostavinskom postupku tužitelj kao nasljednik dao izjavu da je ostaviteljica bila vlasnica nekretnina položenih u k.o. L. i to u mjestu P., a koje su ranije bile upisane u posjedovne listove broj 37 i 270 k.o. L., što su nasljednici I. Z., R. I., S. Z., D. S. i N. K. osporili,

- da je u ostavinskom postupku tužitelj upućen u parnicu radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ostaviteljice ulaze čest. zem. 792/3, 801/3, 850, čest. zgr. 40/2, čest. zem. 792/4, 846, 1029/3, 1029/4 i 1029/5, sve k.o. L. iz razloga što je pravo nasljednika I. Z. manje vjerojatno budući ostaviteljica nije evidentirana posjednicom predmetnih nekretnina.

-da je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika te uvidom Na uvidom u fotodokumentaciju razvidno da su čest. zem. 835/2, 837/2 i 801/4, te čest. zgr. 40/4 i 40/5 u naravi kuća i dvor, odnosno okućnica iste, time da na čest. zgr. 40/4 leži ranije postojeća stara kuća, a sve ograđeno betonskim zidom, a za koju kuću među strankama nije sporno da ju je sagradio pok. S. Z., odnosno kat kuće da je sagradio njegov sin I., ovdje tuženik pod 4), što je svim nasljednicima pok. S. bilo poznato i čemu se nitko nije
protivio,

-da su nekretnine idetificirane po vještaku mjerniku,a pokazane po tužitelju oznčene kao čest. zem. 846 zv. D. Nj., u naravi zapušteni pašnjak,čest. zem. 850 zv. K., u naravi zapušteni pašnjak obrastao niskim raslinjem i dračom,čest. zem. 847 zv. D., u naravi zapušteni pašnjak obrastao niskim raslinjem i dračom,čest. zem. 792/3 i 792/4 zv. P. B., u naravi zapuštena oranica djelomično obrasla niskim raslinjem te čest. zem. 1029/3, 1029/4 i 1029/5 zv. K., u naravi pašnjak s nekoliko bajama,

- da je prema zk. izvacima za k.o. L., na čest. zgr. 40/5 i čest. zem. 846, upisanim u zk. ul. 519, čest. 837/2 upisanoj u zk. ul. 520, te čest. zgr. 40/4 i čest. zem. 801/4 upisanim u zk. ul. 518, kao vlasnik uknjižen je I. Z. pok. S.,

- da je između S. Z. pok. G. i njegovog sina I. Z. dana 4. ožujka 2002. sklopljen ugovor o darovanju predmetom, kojeg su bile čest. zgr. 40/4, 40/1, čest. zem. 801/4, 835, 837, 801/3, 846, 847 i 850, sve k.o. L. za koje su u ugovoru navodi da je darovatelj posjednik i vlasnik istih, ovjeren u potpisu 7. ožujka 2002. u Uredu za opću upravu Z. pod brojem Ov-450,

- da je između istih stranaka 6. veljače 1997. sklopljen ugovoru o doživotnom uzdržavanju predmetom kojeg raspolaganja su bile su čest. 40/3 za koju je utvrđeno da je primatelj uzdržavanja vlasnik prizemlja, na kojem je I. Z. vlasnik kata obiteljske kuće izgrađene (nadograđene) na toj čestici, a vlasništvo kata je stekao građenjem svojim sredstvima uz suglasnost i dozvolu primatelja uzdržavanja,

- da je 22. studenog 1999. sklopljen između ovdje tužitelja kao darovatelja i tuženika pod 4) kao daroprimatelja ugovora o darovanju nekretnina označenih kao čest. 40/4, 801/4 i 846, sve k.o. L., te da je potpis stranaka ovjeren kod Ureda za opću upravu Z. istoga dana pod brojem Ov-3132.

- da su sve utužene nekretnine bile u posjedu sada pok. S. Z. za njegova života, a ne i nekih trećih osoba, kao i da su iste ranije bile u evidentirane posjedom ostaviteljice, što proizlazi i iz povijesti posjeda.

 

Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, koja žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju budući su zasnovani na valjanoj ocjeni svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredbe članka 8. ZPP-a, sud prvog stupnja je djelomično odbio njegov zahtjev u pobijanom dijelu u odnosu na nekretnine oznake čest. zem. 835/2, 837/2 i 801/4, te čest. zgr. 40/4 i 40/5, za koje je u postupku utvrđeno da u naravi predstavljaju kuću i dvor, odnosno okućnica iste, što je sve u naravi ograđeno betonskim zidom, a za koju kuću među strankama nije sporno da ju je sagradio pok. S. Z., odnosno kat kuće da je sagradio njegov sin I., ovdje tuženik pod 4), što je svim nasljednicima pok. S. bilo poznato i čemu se nitko nije protivio.

 

Suprotno navodima žalbe, rezultati provedenog dokaznog postupka upućuju na zaključak kako je između nasljednika pok G. Z. izvršena dioba u odnosu na predmetne nekretnine na temelju koje su nekretnine na kojima je izgrađena kuća sa okućnicom pripala bratu S., što proizlazi i iz činjenice da su bile u njegovom neometanom posjedu te kao takove ograđene betonskim zidom i koje čine cjelinu, što je provedeno i u katastarskom operatu, u kojem se isti i vodi kao posjednikom predmetnih nekretnina još od 1973. do 1999. kada se iste vode kao upis posjeda 4. tuženika.

 

Iz obrazloženja pobijane presude, nadalje, proizlazi kako u svakom slučaju ove nekretnine ne bi činile ostavinsku imovinu pok. S., primjenom pravila odredbi OGZ, a koja pravna pravila se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 1941. godine („Narodne novine“, broj 73/91) s obzirom na vrijeme građenja, u sporu oko građenja na tuđem zemljištu kada je sud dužan uzeti u obzir suglasno pravnim pravilima iz odredbi čl. 417.-419. OGZ ne samo pitanje poštenja i savjesnosti graditelja, već i držanje vlasnika zemljišta u toku gradnje kao i pitanje odnosa vrijednosti građevine i zemljišta. Ako je vrijednost zgrade sagrađene na tuđem zemljištu znatno veća od vrijednosti zemljišta, što je svakako ovdje slučaj, onda graditelj koji je gradio svojim sredstvima, čak i u slučaju ako vlasnik zemljišta nije znao za građenje, stječe pravo vlasništva ne samo zgrade nego i zemljišta koje zgrada pokriva kao i toliko okolnog zemljišta koje je potrebno za normalno korištenje zgrade, koje pravno stajalište je zauzeto u sudskoj praksi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-874/1992).

 

Da je tomu tako govori i podatak kako je 1999. izvršena je provedba parcelacijskog elaborata dioba kat. čest. 40/3 na kat. čest. 40/3 i 40/4. Naime, prema povijesti promjena izdanim od strane Područnog ureda za katastar Zadar, Ispostave Benkovac proizlazi kako kat. čest.40/3, u naravi predstavlja kuću i dvorište ukupne površine 670 m2, ranijeg upisanog posjeda u korist S. Z. ud. G. i P. Č. pok. P. od 1956. do 1968., svakog za 1/2 dijela, a 1973. umjesto S. kao posjednik se vodi S. Z. pok. G. za cijelo, Od dijela kat. čest. 40/3 koji je bio upisan u korist S. Z. formirana je kat. čest. 40/4, u naravi zgrada površine 72 m2 i dvorište 101 m2, te je na temelju rješenja iz 1999. upisana u korist I. Z. pok. G. a temeljem ugovora o darovanju sklopljenog upravo između ovdje tužitelja i tuženika pod 4. kao daroprimatelja od 22. studenog 1999. Utoliko su u tom pravcu neosnovani navodi žalbe da se ne radi o nekretnini na kojoj se nalaze izgrađene zgrade
odnosno dvorište kao sastavni dio izgrađenih stambenih objekata.

 

Glede ostalih utuženih nekretnina, prvostupanjski sud s pravom ukazuje da iz iskaza samih tuženika nedvojbeno proizlazi kako se S. nasljednici nisu podijelili, već da su bili pokušaji diobe u kojim dogovorima nisu čak ni sudjelovali svi njezini nasljednici, niti je pak dogovor postignut.

 

U odnosu na navode žalbe kako je sud prvog stupnja pri tome izgubio iz vida činjenicu kako u ostavinsku imovinu ulazi i nasljednički udio ostaviteljice iza smrti supruga G. Z. obzirom da je isti preminuo prije nje, za odgovoriti je kako je u konkretnom slučaju sud vezan činjeničnim supstratom tužbe koji opredjeljuje postupanja suda u svakom pojedinom postupku radi pružanja tražene sudske zaštite (članka 2. ZPP-a). Naime, tužitelj je činjeničnim navodima tužbe istaknuo kako je nekretnine označene kao čest. 846, 847, 850 i 792/3, sve k.o. L. S. P. kupila od B. Č. pok. P. novcem koji je njezin suprug zaradio radom u Belgiji i Francuskoj, a i S. je potjecala iz bogate obitelji i donijela je „svoj dio" time da ih je novčano pomagao otac pok. G., djed J. Z. budući je ostala udovica sa šestero djece, dok su ostale nekretnine, čest. 837, 835, 801/1, 801/2, 801/3, čest. zgr. 40/1, 40/2, 40/3 i 40/4 nalaze se u zaseoku Č., i također su kupljene od B. Č. isto tako novčanim sredstvima ostvarenim za vrijeme trajanja braka sa pok. G. Z. te kao takve predstavljaju njenu bračnu stečevinu.

 

S druge strane tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je nekretninu oznake čest. zem. 792/4 ostaviteljica zamijenila sa pok. I. P. i to na način da joj je I. dala čest. zem. 792/4 jer se nalazila tik do čest. zem. 792/3, a ova njoj svoju nekretninu koju je imala u G., pa su utoliko u tom pravcu bez osnove navodi žalbe. Naime, upravo je na tužitelju u tom pravcu teret dokaza obzirom na upis prema povijesti promjena u odnosu na predmetnu nekretninu u korist M. Č. s imena I. P. i prethodno brisani upisa u korist A. P. pod T. u razdoblju od 1956. do 1972. Isto se odnosi i na nekretninu označenu kao čest. zgr. 40/2 u odnosu na koju je sud odlučio primjenom pravila o teretu dokaza iz čanka 221. a ZPP-a budući tužitelj ne tvrdi niti dokazuje osnovu stjecanja pravo vlasništva ostaviteljice na predmetnoj nekretnini.

 

U odnosu, pak, na čest. zem. 1029/3, 1029/4 i 1029/5 za koje tužitelj iznosi tvrdnju kako je pok. J. Z. kupio od Č. M. još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije isključivo za pok. S., iz rezultata provedenog dokaznog proizlazi kako je iste kupio i darovao pok djed J. Z. cijeloj obitelji, a ne samo ostaviteljici. Pri tome je za ukazati žalitelju da je sud i u odnosu na iste utvrdio da za 1/2 dijela čine ostavinsku imovinu ostaviteljice, kao njena bračna stečevina, iako u postupku nije utvrđeno da se radi o darovanim nekretninama upravo ostaviteljici i njenom suprugu.

 

U navedenom pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je ostavitelja pok. S. u trenutku svoje smrti bila izvanknjižna suvlasnica nekretnina oznake dio čest. zgr.40/3 u površini od 62 m2, u skici lica mjesta - dopuna vještaka B. R., dipl.ing.geod. označena točkama A-B-C-D-E-F-A, dio čest. zem. 801/3 u površini od 96 m2 u skici lica mjesta – dopuna vještaka B. R., dipl.ing.geod. označen točkama E-F-G-H-E, te čest. zem. 846, čest. zem. 847, čest. zem.850, čest. zem. 792/3, čest. zem.1029/3, čest. zem. 1029/4 i čest. zem. 1029/5, sve k.o. L. koje nekretnine u tom udjelu čine njezinu ostavinsku imovinu, i to za 1/2 dijela, za koji udio je u odnosu na ove nekretnine prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Pri tome se sud obzirom na vrijeme stjecanja pravilno ukazuje kako je odredba Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ), u paragrafu 1237. propisivala oborivu presumpciju kako „tečevina dolazi od muža“, što vrijedi samo za imovinu stečenu za trajanja braka („Bračna stečevina i drugi imovinski odnosi bračnih drugova u sudskoj praksi – Novi informator, Tomislav Aralica). No, Paragrafi 1217.-1266. OGZ-a stavljeni su izvan snage kao bespredmetni, jer su protivni načelima oporučnog raspolaganja, a Osnovni zakon o braku iz 1946. regulira kako je imovina koju su supruzi stekli radom u tijeku trajanja braka njihova zajednička imovina, a koliki je udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje u slučaju spora sud prema njihovom doprinosu, procjenjujući sve okolnosti.

 

Slijedom naprijed izloženog , kako nisu ostvareni navodi žalbe, a kako ovaj sud ne nalazi ni ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365- stavak 2. ZPP-a, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Potvrđena je i odluka o troškovima postupka koja je zasnovana na valjanoj primjeni
odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

 

U Splitu 4. ožujka 2021.