Poslovni broj: Gž-358/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-358/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Nediljke Radić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice R. S., iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. i p. d.o.o. S., protiv tuženika A. H. d.d. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-193/20 od 23. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-193/20 od 23. listopada 2020. u pobijanom dijelu pod točkama I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iz naslove naknade štete za tuđu njegu i pomoć za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. ožujka 2017. ukupan iznos od 107.100,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate te u točki II. izreke kojom je odlučeno o naknadi parničnog troška.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-193/20 od 23. listopada 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za zatezne kamate za više zatražene od dosuđenog i sudi:

Tuženiku se nalaže isplatiti tužiteljici zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od po 2.100,00 kuna za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. ožujka 2017. koje teku od 1. u mjesecu za prethodni mjesec i to do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 22. listopada 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

III. Tuženiku se nalaže naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 1.962,50 kuna u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s naslova naknade štete za tuđu njegu i pomoć za razdoblje od 1.1.2013.godine do 31.3.2017.godine ukupno iznos od 107.100,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se za više zatražene zakonske zatezne kamate od dosuđenih zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 26.598,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I. i II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i odlučeno o naknadi parničnog troška žalbu je podnio tuženik, a protiv odbijajućeg dijela pod točkom I. izreke tužiteljica pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja u pobijanom dijelu preinači prvostupanjsku presudu.

 

Na žalbu tuženika je odgovoreno.

 

Žalba tužiteljice je osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

 

Predmet spora je naknada imovinske štete zbog potrebe tuđe njege i pomoći za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. ožujka 2017. u ukupnom iznosu od 107.100,00 kuna sa zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od po 2.100,00 kuna od prvog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

 

U ovom predmetu tužiteljica je podnijela tužbu 4. kolovoza 2016. u kojoj se navodi da je stradala u teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila dana 19. veljače 1993., a koju je skrivio vozač osobnog automobila Fiat Tipo reg. oznake i broja ST ..., J. M. P. R. iz F., to vozilo da je vlasništvo tuženika i predstavlja rent-a-car vozilo, u toj nesreći tužiteljica da je zadobila teške tjelesne ozljede radi kojih je ostala doživotni invalid i osoba kojoj je stalno potrebna tuđa njega i pomoć. Kako je automobil opasna stvar, to da je tuženik kao vlasnik automobila pasivno legitimiran i odgovoran za nastalu štetu tužiteljici, o tome da se već izjasnio ovaj sud pravomoćnom presudom u predmetu broj IP-2591/02. Također, u svim do sada vođenim postupcima, za prijašnja razdoblja naknade štete, tuženik da nije osporavao ni pasivnu legitimaciju, odgovornost za štetu, trajnu potrebu za tuđom njegom i pomoći od dva sata dnevno kod tužiteljice, da je bila sporna samo visina cijene sata tuđe njege i pomoći. U dosadašnjim postupcima pored tuženika da je solidarno utuženo bilo i društvo C. O. d.d. kao osiguratelj vozila tuženika koje je prouzročilo nezgodu, u predmetu ovog suda P1-8440/09 da je utvrđeno kako je limit osiguranja po polici autoodgovornosti iscrpljen, to da je sada tužen samo ovaj tuženik. Tužiteljica potražuje naknadu tuđe njege i pomoći u trajanju od dva sata dnevno i to u iznosu od 35,00 kuna po satu, za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. srpnja 2016., sa zakonskim zateznim kamatama.

 

Nije sporno da je tužiteljica u teškoj prometnoj nezgodi, koju je skrivio vozač osobnog automobila Fiat Tipo, J. M. P. R. iz Francuske, vlasništvo tuženika kao rent-a-car vozilo, koje je u tom trenutku bilo osigurano policom autoodgovornosti kod društva C. O. d.d., ostala doživotni invalid, osoba kojoj je potrebna tuđa njega i pomoć. Iz pribavljenih predmeta proizlazi da su isti vođeni radi naknade štete po tužbama tužiteljice i protiv ovog tuženika, kao vlasnika automobila i protiv osiguravatelja C. O. d.d.. Nije sporno da je u pogledu police autoodgovornosti iscrpljen limit osiguranja po toj polici, dakle, sada je ovom tužbom tužiteljica tužila samog tuženika, kao vlasnika vozila kojom je prouzročena nezgoda. Pregledom spisa proizlazi da je posljednji postupak pred ovim sudom, prije ovog, vođen pod brojem P1-8440/09, a za razdoblje potrebne tuđe njege i pomoći do 31.prosinca 2012., isti je pravomoćno okončan 2016., presudom drugostupanjskog suda.

 

Sporna je pasivna legitimacija tuženika jer tuženik tvrdi da je odgovorna osoba ona kojoj je tuženik kao vlasnik povjerio stvar da se njome služi i to vozač J. M. P. R., korisnik rent-a-car vozila, koji je skrivio nesreću u kojoj je tužiteljica povrijeđena. Isto tako, sporan je i tijek zateznih kamata na naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć.

 

U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika prvostupanjski sud smatra da je navedeni prigovor neosnovan i prihvaća tužbeni zahtjev zaključivši da je tuženik nesporno vlasnik vozila kojeg je kao rent-a-car vozilo dao u najam francuskom državljaninu, koji je nezgodu skrivio i koji je u kaznenom postupku broj IK-255/93 proglašen krivim za počinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa te mu je pravomoćno izrečena kazna.

 

Prema odredbi članka 1066. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO), umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu. Ali će pored nje odgovarati i vlasnik stvari ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje joj nije skrenuo pozornost.

 

U konkretnom slučaju ne može se primijeniti odredba članka 1066. ZOO-a jer se tuženik bavi iznajmljivanjem vozila, a vozilo je opasna stvar te tuženik snosi rizik poslovanja i odgovoran je za štetu nastalu tužiteljici.

 

Tuženikov prigovor zastare nije osnovan jer se radi o tzv. sukcesivnom utuživanju na ime naknade štete iz osnove tuđe njege i pomoći. Posljednje dosuđenje naknade iz ove osnove pravomoćno je bilo za period do 31. prosinca 2012. presudom Općinskog suda u Splitu broj P1-8440/09, ta presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu Gžnš-68/14 od 2. ožujka 2016., a u tom predmetu tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici štetu iz iste osnove te je došlo do prekida zastarijevanja u ovoj pravnoj stvari povodom tužbe koja je podnesena 4. kolovoza 2016. sukladno odredbi članka 392. ZOO-a.

 

Radi toga je prvostupanjski sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu pod točkama I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iz osnove naknade štete za tuđu njegu i pomoć za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. ožujka 2017. ukupan iznos od 107.100,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama te u točki II. izreke kojom je odlučeno o naknadi parničnog troška.

 

S obzirom na navedeno, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda u tom dijelu pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Međutim, iz dokaza izvedenih tijekom postupka, posebno potvrde Doma za starije i nemoćne osobe L., S. od 22. siječnja 2003. i 7. prosinca 2011. proizlazi da je cijena sata tuđe njege i pomoći 35,00 kuna po satu.

 

Polazeći od navedenog, cijena sata tuđe njege i pomoći je utvrđena prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari i prije utuženog razdoblja, a ne u trenutku donošenja prvostupanjske  presude te zbog toga tužiteljica ima pravo na zatezne kamate za tuđu njegu i pomoć za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. ožujka 2017. za svaki pojedini mjesečni iznos od po 2.100,00 kuna od prvog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate. To posebno stoga što je tužiteljici tuđu njegu i pomoć pružala treća osoba te se u konkretnom slučaju ne može govoriti o nenovčanoj imovinskoj šteti.

 

Radi toga je prihvaćena žalba tužiteljice jer su navodi tužiteljice u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava osnovani i, temeljem odredbe članka 373. ZPP-a, preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke na način da je tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvaćen i tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od po 2.100,00 kuna za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. ožujka 2017. koje teku od prvog u mjesecu za prethodni mjesec do 22. listopada 2020.

 

Temeljem odredbe članka 166. stavka 1. i 2. u svezi s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a, s obzirom na uspjeh tužiteljice u žalbenom postupku, tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak: sastava žalbe, uvećano za PDV, i sudske pristojbe na žalbu, u ukupnom iznosu od 1.962,50 kuna.

 

Split, 4. ožujka 2021.