1

Poslovni broj: 7 Pn-613/2019

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 7 Pn-613/2019

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja V. H. iz D. G. OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. E., zaposlenica tuženika, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana .... u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 4. ožujka 2021., objavio je i

 

 

p r e s u d i o    j e

 

1.          Nalaže se tuženiku C. o. d.d. iz Z., OIB: … da tužitelju V. H. iz D. G. OIB: … plati iznos od 27.850,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana ... do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena kao i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 13.720,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana ... do isplate po istoj stopi, sve u roku od 15 dana.
2.          Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa 7.700,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana … do isplate i isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 27.850,00 kn za razdoblje od dana ... do dana ... kao neosnovan.

Obrazloženje

 

Tužitelj je dana ... podnio tužbu u kojoj navodi da se dana ... u ulici u L. dogodila prometna nesreća za koju je odgovorna vozačica koja je upravljala vozilom marke … registarskih oznaka DA …, a tužitelj je u ovom štetnom događaju sudjelovao kao vozač osobnog vozila registarskih oznaka ZG …. Budući da je tužitelj u štetnom događaju ozlijeđen, a vozilo štetnika je bilo osigurano kod tuženika policom broj …, tužitelj od tuženika potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a potražuje i naknadu imovinske štete na vozilu. U tužbi je tužitelj potraživao kao naknadu ove štete iznos od 34.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana ... do isplate, a u podnesku od dana … povisio je tužbeni zahtjev na ukupno 35.550,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana ... do isplate.

Sud je prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska od dana ... kojom tužitelj povisuje iznos svog potraživanja jer je ova specifikacija izvršena nakon objave pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH sa sjednice održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. poslovni broj Su-IV-47/2020 kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50 % jer se radi o okolnosti na koju stranke nisu nikako mogle utjecati pa su ispunjeni uvjeti iz čl. 191 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) za prihvaćanje ove preinake. Tužitelj tako sada potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 23.550,00 kn te 12.000,00 kn kao naknadu za imovinsku štetu na vozilu odnosno ukupno 35.550,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana ... do isplate. Potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja u kojem je tužitelj zadobio ozljede, a osporava odgovornost svog osiguranika, ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja i u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da iz zapisnika o očevida proizlazi da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak, a da protiv E. P. koja je upravljala vozilom osiguranim kod tuženika nije bio pokrenut prekršajni ili kazneni postupak te dodaje da je tužitelj vršio radnju uključivanja u promet s dvorišta na kolnik ulice u L. u smjeru sjevera, a da prethodno nije propustio sva vozila koja su se kretala cestom uslijed čega je oduzeo prednost vozilu kojim je upravljala E. P. pa je ona na zavojitom dijelu ceste prednjim lijevim dijelom vozila u kočenju i zanošenju udarila u prednji lijevi dio vozila tužitelja. Čini nespornim visinu imovinske štete na vozilu tužitelja u iznosu od 12.000,00 kn, a osporava visinu neimovinske štete koju tužitelj potražuje i osporava tijek zakonskim zateznih kamata. Navodi da osporava zahtjev za naknadu troškova prijevoza i liječenja, no tužitelj svojim tužbenim zahtjevom uopće ne potražuje naknadu tih troškova. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

Nakon što je tužitelj povisio tužbeni zahtjev u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH tuženik se protivi toj preinaci, prigovara zatraženom tijeku zakonskih zateznih kamata i ističe prigovor zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva.

Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužitelj je u podnesku od dana ... naveo je da je on izvršio radnju uključivanja u promet u trenutku kad nije bilo drugih vozila i nije počinio nikakav prekršaj i nikoga nije ugrozio, a kad je već bio uključen u promet i nastavio kretanje svojom trakom, iz suprotnog smjera se pojavilo vozilo registarskih oznaka DA … i njegova vozačica je zbog prevelike i neprilagođene brzine izgubila kontrolu nad vozilom i odsklizala u traku u kojoj se nalazio tužitelj i na taj način prouzročila štetni događaj. U podnesku od dana ... navodi da je ODO u Zagrebu odbacilo kaznenu prijavu protiv njega jer je prometnim vještačenjem utvrđeno da je osiguranica tuženika isključivo odgovorna za nastanak štetnog događaja. Tuženikov prigovor zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva smatra neosnovanim jer je zahtjev za naknadu štete dospio tek kad je završeno liječenje tužitelja i jer je tijek zastare prekinut podnošenjem ove tužbe i predlaganjem provođenja medicinskog vještačenja radi utvrđenja visini potraživanja.

Sud je u tijeku postupka pročitao sve isprave u spisu i to ispis provjere osiguranja (list 6), dopise tuženika (listovi 7-9), odštetni zahtjev (listovi 10-12), fotografije (listovi 13-16), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova (list 17), medicinsku dokumentaciju (listovi 18-27), zapisnik o očevidu (listovi 33-35), dopise (listovi 36-37), podatke o prometnoj nezgodi (list 28), podnesak HOK O. d.d. u predmetu Pn-1511/18 (listovi 44-45), rješenje ODO u Zagrebu (listovi 46-49), zdravstveni karton tužitelja (listovi 61-79) i izvršen je uvid u spis ODO u Zagrebu poslovni broj K-DO-830/2017. Saslušani su tužitelj i svjedoci E. P., L. M. i M. Š.. Provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet G. H. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje, dopunski se pisano očitovao na prigovore tuženika (listovi 129-138), a na ročištu dana ... usmeno se očitovao na primjedbu tužitelja i prigovore tuženika. Provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu prim. dr. sc. J. F. Č. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje.

Sud nije izveo dokaz saslušanjem M. L. jer je tužitelj predložio taj dokaz nakon zaključenja prethodnog postupka, a nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 299 st. 2 ZPP-a.

Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan do visine dosuđene u točki I izreke.

              Među strankama nisu sporni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i iznos imovinske štete na vozilu od 10.000,00 kn. Sporni su odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva te tijek zakonskih zateznih kamata općenito, a osobito u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva u odnosu na koji je sporno i je li nastupila zastara potraživanja.

              Kako bi utvrdio kako je došlo do štetnog događaja i tko je odgovoran za njegov nastanak sud je saslušao tužitelja, svjedoke E. P., L. M. i M. Š., izvršio uvio u ODO u Zagrebu poslovni broj K-DO-830/2017 i proveo je prometno vještačenje.

              U spisu poslovni broj K-DO-830/17 Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je rješenjem od 28. lipnja 2017. odbacilo kaznenu prijavu protiv tužitelja V. H. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227 st. 2 Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje: KZ) počinjenog na štetu maloljetne L. M., a iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je kaznena prijava odbačena jer je prometnim vještačenjem utvrđeno da prometnu nesreću nije uzrokovao tužitelj svojom vožnjom prilikom uključivanja u promet, nego E. P. zbog reagiranja naglim kočenjem uslijed čega je vozilo prešlo na lijevu prometnu traku i došlo je do udara, a da nije zakočila nego nastavila vožnju, do nesreće ne bi došlo.

              Iz zapisnika o očevidu (listovi 33-35) proizlazi da je tužitelj upravljao osobnim vozilom registarskih oznaka ZG …, svjedokinja L. M. je bila putnica u njegovom vozilu, a E. P. je upravljala osobnim vozilom registarskih oznaka DA …. Kolnik je bio dobar, mokar i klizav, a očevid je započeo dana ... u 13,20 h na temelju dojave zaprimljene istog dana u 13,15.

              Svjedok M. Š. je kao policijski službenik proveo očevid ove prometne nesreće i sastavio je zapisnik o očevidu, a u svojem iskazu je rekao da je u tom zapisniku naveo sve što je utvrdio na očevidu i da je protiv tužitelja podnio kaznenu prijavu jer je putnica u njegovom vozilu zadobila teške tjelesne ozljede, a ne zna što je poslije bilo s tom kaznenom prijavom.

              E. P. je u svojem iskazu potvrdila da je tog dana padala nekakva rosulja i da je vrijeme bilo tmurno i sivo, a ona se kretala kroz L. iz smjera B. prema I. G.. Ta je cesta inače puna zavoja i ne može reći kojom se brzinom kretala, no dodala je da se uvijek vozi po pravilima tako da je vozila oko 40 km/h jer se radi o naseljenom mjestu. Dok se tako vozila po cesti odjednom je vidjela da iz dvorišta s desne strane ceste izlazi tužiteljeva … na cestu, a to vozilo se stvorilo niotkuda i prepriječilo se na njenu prometnu traku i ona je počela kočiti čim ga je primjetila, ali nije uspjela zakočiti zbog klizavosti ceste i svojim vozilom se zabila u tužiteljevo vozilo. Ne može se izjasniti koliko je tužiteljevo vozilo bilo udaljeno od njenog kad ga je uočila. Pojasnila je da je jako stisnula kočnicu i ne sjeća se je li joj vozilo proklizalo. Ne sjeća se ni u kojoj je prometnoj traci došlo do sudara, a misli da je tužiteljevo vozilo bilo nasred ceste i preko njene desne trake. Navela je da protiv nje nije bio vođen nikakav prekršajni ili drugi postupak.

              L. M. je u svojem iskazu navela da je bila suvozač u tužiteljevom vozilu i da su se oni tada u mjestu L. vozilom uključivali na cestu skretanjem ulijevo u smjeru B., a kad su se već uključili u promet i kretali se po svojoj, desnoj, prometnoj traci otprilike 10 metara i tad je iz zavoja velikom brzinom ispred njihovog vozila doletio drugi auto koji se nije kretao po svojoj prometnoj traci, nego po onoj u kojoj se kretalo vozilo u kojem je bila ova svjedokinja jer je sjeklo zavoj i to vozilo je proklizalo i u prometnoj traci za smjer kretanja vozila tužitelja prednjim lijevim dijelom svog vozila udarilo u tužiteljev prednji lijevi dio vozila. Tada je padala kiša i kolnik je bio sklizak i ona je tada ozlijeđena.

              I tužitelj u svojem iskazu navodi da je na dan štetnog događaja cesta bila klizava i da je padala nekakva rosulja i da je bilo tmurno i sivo. On je svojim vozilom izlazio iz dvorišta vožnjom unatrag na cestu i uključivao se za smjer kretanja prema B. tako da je izlazio na prometnu traku koja je bila udaljenija u odnosu na njegovo dvorište. Kad se uključio u tu prometnu traku i nastavio kretati prema B., iz zavoja koji se nalazio ispred njega iz suprotnog smjera svojim vozilom je došla E. P.. Pojasnio je da se radi o zavoju pod kutom od 90 stupnjeva i da je E. P. išla po središnjoj kolničkoj crti te je krenula kočiti i tada je njeno vozilo prešlo na prometnu traku za njegov smjer kretanja i ona je svojim prednjim lijevim dijelom vozila udarila u njegov prednji lijevi dio vozila tako da su oba vozila nakon sudara prepriječila cestu. Dodao je da se sudar dogodio u njegovoj prometnoj traci, oko 10 metara od mjesta gdje je on izašao iz dvorišta. Ne može se izjasniti o točnoj brzini kojom se kretala ova svjedokinja, njemu se činilo da se kretala brzo i to brže od 40 km/h. Dodao je da u zapisniku o očevidu piše da je mjenjač njenog vozila zatečen u petoj brzini. Naveo je i da je prije uključivanja na cestu provjerio stanje u prometu i da je cesta prema I. G. ravna i da iz tog smjera nije bilo nikakvih vozila, a u smjeru prema B. postoji ogledalo i on u tom ogledalu prije uključivanja na cestu nije vidio nikakvo drugo vozilo.

              Iskaz svjedokinje L. M. potvrđuje iskaz tužitelja, a kako se iskazi svjedokinje E. P. i tužitelja razlikuju u tome kako je i gdje došlo do sudara njihovih vozila sud je dinamiku nastanka štetnog događaja utvrdio na temelju prometnog vještačenja.

              U svojem pisanom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak za promet dipl. ing. G. H. je utvrdio da je vozilo … kojim je upravljao tužitelj prije sudara izlazilo s kolnog ulaza u nazad i manevrom ušlo u desni kolnički trak za smjer prema B. i kad je to vozilo upravo krenulo unaprijed brzinom od oko 7 km/h, na njegov prednji dio naletilo je vozilo … kojim je upravljala E. P. brzinom od oko 43 km/h. Vještačenjem je utvrđeno da se vozilo … kretalo u desnom kolničkom traku prema I. G. brzinom od najmanje 52,5 km/h do najviše 60 km/h i vozačica je u jednom trenutku reagirala kočenjem te vozilom prešla u lijevu prometnu traku u kojoj se sudarila s vozilom … koje je upravo kretalo. Na mjestu sudara važilo je ograničenje brzine do 40 km/h i sudar se dogodio u lijevoj prometnoj traci za smjer kretanja vozila … dok se vozilo … u trenutku sudara u potpunosti nalazilo u svojoj desnoj prometnoj traci. Prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka vozilo … se najmanje 3 sekunde prije sudara nalazilo u desnoj prometnoj traci i njegov vozač tj. tužitelj nije imao mogućnost izbjegavanja sudara od trenutka kad je mogao uočiti dolazak vozila …. Opasna situacija je nastala kad je vozilo … prešlo preko pune središnje crte što je bilo 0,9 sekundi prije sudara i za to vrijeme je tužitelj mogao tek shvatiti nastanak opasnosti. Prometni vještak je utvrdio i da je tužitelj svojim vozilom izlazio na kolnik unatrag prelazeći pritom punu crtu na kolniku, a vozilo svjedokinje E. P. se kretalo nedozvoljenom brzinom koja je bila neprilagođena za predmetni zavoj i zimsko doba (temperatura -3oC).

              Tužitelj nije imao primjedbi na provedeno prometno vještačenje, a na prigovore tuženika vještak se prvo pismeno očitovao te je tako pojasnio da je u njegovom pisanom nalazu i mišljenju izračunata prolazna brzina svjedokinje E. P. kroz zavoj i da je njena brzina ulaska u zavoj bila neprilagođena uvjetima odvijanja prometa tj. zimskim uvjetima i temperaturi ispod nule, a prije početka kočenja njeno se vozilo kretalo maksimalnom brzinom za prolazak zavojem, a ta je brzina u navedenim uvjetima bila oko 60 km/h. To potvrđuje i činjenica da je odmah nakon promjene režima vožnje tj. nakon početka kočenja vozilo izmaklo kontroli vozačice. Pojasnio je da sve dok vozilo svjedokinje E. P. nije prešlo preko središnje crte tehnički gledano nije postojala opasnost od sudara, a do sudara ne bi došlo da nije bilo naglog kočenja koje je nastalo zbog vozila tužitelja koje se nepropisno uključivalo na kolnik. Na ročištu dana ... prometni vještak je naveo da bi vozilo osiguranik tuženika …, da se ono kretalo dozvoljenom brzinom koja je bila do 40 km/h, a trebalo se kretati i sporije zbog velike hladnoće i opasnosti poledice, to vozilo bez problema prošlo kroz zavoj po svojoj desnoj traci bez potrebe za kočenjem, a čak i da je kočilo, zaustavilo bi se prije mjesta sudara. Pojasnio je i da je u dokumentaciju u spisu navedeno da je u trenutku štetnog događaja temperatura bila -3oC i da je kolnik bio mokar i klizav. Dodao je i da prema njegovom mišljenju prosječni vozač koji upravlja tako malim i modernim vozilom kao što je … ne bi trebao uslijed naglog kočenja izgubiti kontrolu nad upravljanjem vozilom čak i da se kretao i graničnom brzinom za prolazak vozila te on smatra da je vozačica E. P. bila neiskusna.

              Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka ocijenivši ga stručnim i  objektivnim jer su izrađeni na temelju uvida u dokumentaciju u spisu, a vještak se u svojem pisanom i usmenom očitovanju očitovao na sve prigovore tuženika i u cijelosti ih otklonio.

              Na temelju provedenog prometnog vještačenja sud je utvrdio da je nastanak štetnog događaja prouzročila osiguranica tuženika E. P. koja je upravljala vozilom … brzinom od najmanje 52,5 km/h do najviše 60 km/h, koja je bila viša od dozvoljenih 40 km/h i neprilagođena zavoju kojim je prolazila i zimskim temperaturama i klizavom mokrom kolniku, i u jednom trenutku reagirala je kočenjem te vozilom prešla u lijevu prometnu traku u kojoj se sudarila s vozilom … koje je upravo kretalo i kojim je upravljao tužitelj, a u trenutku sudara brzina vozila osiguranika tuženika iznosila je 43 km/h. Tužiteljevo vozilo se u trenutku sudara u potpunosti nalazilo u svojoj desnoj prometnoj traci i u toj se traci nalazilo najmanje 3 sekunde prije sudara i tužitelj nije imao mogućnost izbjegavanja sudara od trenutka kad je mogao uočiti dolazak vozila …. Tužitelj je prije sudara izlazio svojim vozilom na kolnik unatrag prelazeći pritom preko pune linije na kolniku i prometni vještak je naveo da do sudara ne bi došlo da nije bilo naglog kočenja koje je nastalo zbog vozila tužitelja koje se nepropisno uključivalo na kolnik, no prema ocjeni ovog suda ta tužiteljeva radnja ne dovodi do njegove suodgovornosti za nastanak ovog štetnog događaja jer je njegovo vozilo prije sudara u cijelosti bilo na prometnoj traci za njegov smjer kretanja, do sudara je došlo u toj traci, a vještačenjem je utvrđeno da do sudara ne bi došlo da se osiguranica tuženika kretala dozvoljenom brzinom do 40 km/h, odnosno i sporije zbog velike hladnoće i opasnosti poledice jer bi tada njeno vozilo bez problema prošlo kroz zavoj po svojoj desnoj traci bez potrebe za kočenjem, a čak i da je kočilo, zaustavilo bi se prije mjesta sudara.

              Tuženik je prema tome u skladu s čl. 1072 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) dužan nadoknaditi tužitelju štetu koju je on pretrpio u ovom štetnom događaju.

              Među strankama nije sporno da je tužitelju u štetnom događaju nastala imovinska šteta u iznosu od 12.000,00 kn, a kako bi utvrdio je li u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti tužitelja sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu prim. dr. sc. J. F. Č. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu povredu vrata i nakon provedenog liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u obliku redukcije kretnji vratne kralježnice u lakom stupnju uz povremenu bolnost i kočenje paravertebralne muskulature koje su dovele do trajnog smanjenja životne aktivnosti od 1 %. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta jedan dan, bolove srednjeg intenziteta trpio je 5 dana dok su bolovi manjeg intenziteta bili prisutni još 45 dana. Vještačenjem je također utvrđeno da je tužitelj pretrpio kratkotrajni primarni strah jačeg intenziteta u trenutku neposredne životne ugroženosti. Sekundarni strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja bio je jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, a nakon toga je tijekom 40 dana trpio tzv. kasni strah u obliku bojaznosti i zabrinutosti. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna po 2 sata dnevno tijekom 40 dana.

              Sud je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka u cijelosti prihvatio kao stručno i objektivno jer su izrađeni na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, a ni stranke nisu imali nikakve prigovore.

Budući da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, osnovan je njegov zahtjev za novčanom naknadom zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u skladu s čl. 1046 u vezi s čl. 19 ZOO-a. Prilikom odlučivanja o pravičnoj naknadi za štetu koju je tužitelj pretrpio sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, nastalo smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja, tužiteljevu dob (rođen 1993.), cilj kojem služi dosuđena naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Tako je sud u skladu s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka ocijenio da tužitelju s obzirom na navedene okolnosti za povredu prava osobnosti pravična novčana naknada neimovinske štete iznosi 14.250,00 kn. Tužitelj uz to ima pravo i na naknadu za imovinsku štetu u skladu s čl. 1095 ZOO-a i to za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.600,00 kn koja je odmjerena prema cijeni od 20,00 kn/sat za ukupno 80 sati koju sud smatra primjerenom za pomoć i njegu koju besplatno pružaju nestručne osobe tj. članovi obitelji, a koju su tužitelju prema njegovom iskazu pružali roditelji i sestra. Tužitelju bi tako kao naknada neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripadao iznos od 15.850,00 kn, a kad se tome pribroji nesporni iznos imovinske štete na vozilu od 12.000,00 kn, sud je tužitelju dosudio naknadu u iznosu od 27.850,00 kn.

Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i štetu na vozilu tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate od 24. siječnja 2018. Prema čl. 12 st. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Uvidom u odštetni zahtjev (listovi 10-12) utvrđeno je da je tužitelj podnio tuženiku odštetni prijedlog preporučenom poštanskom pošiljkom 30. siječnja 2018. pa tada u skladu s čl. 12 st. 4 ZOOP-a ima pravo potraživati zakonske zatezne kamate istekom tog dana tj. od 31. siječnja 2018.

Slijedom navedenog sud je u točki I izreke presude tuženiku naložio da tužitelju isplati iznos od 27.850,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 31. siječnja 2018. do isplate. Budući da je tužitelj potraživao iznos od 35.550,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 24. siječnja 2018. do isplate, sud je u točki II izreke odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu iznosa od 7.700,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 24. siječnja 2018. do isplate i u dijelu u kojem na dosuđeni iznos od 27.850,00 kn potražuje zakonske zatezne kamate od 24. siječnja 2018. do 30. siječnja 2018. kao neosnovan.

Ovaj dosuđeni iznos manji je i od iznosa koji je tužitelj potraživao tužbom (34.000,00 kn) i od iznosa povišenog tužbenog zahtjeva (35.550,00 kn) pa su tuženikov prigovor zastare u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva kao i njegovo osporavanje tijeka zakonskih zateznih kamata na taj povišeni iznos postali bespredmetni i sud nije u ovoj presudi analizirao te prigovore.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 2 i čl. 155 ZPP-a, a tužiteljev trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 27. siječnja 2021. S obzirom na to da je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao odgovornost i da je  zbog toga provedeno prometno vještačenje i održana su dva ročišta na kojima su izvođeni dokazi saslušanjem stranke i svjedoka, prema ocjeni ovog suda uspjeh tužitelja u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva je 100 %. Tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao isplatu iznosa od ukupno 35.550,00 kn, a dosuđeno mu je 27.850,00 kn tako da je njegov uspjeh u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva 78 % pa njegov ukupni uspjeh u sporu iznosi 89 % (178:2) i kad se od toga oduzme uspjeh tuženika od 11 % rezultat iznosi 78 %.

Tužiteljev parnični trošak sastoji se od sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 690,00 kn, troška prometnog vještačenja u ukupnom iznosu od 2.675,00 kn i troška medicinskog vještačenje u iznosu od 1.100,00 kn. Osim toga tužiteljev trošak obuhvaća i nagradu za zastupanje po odvjetniku koja je odmjerena prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje. Taj se trošak sastoji od nagrade za sastav odštetnog zahtjeva 1.000,00 kn prema Tbr. 28 Tarife o visini nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: OT), za sastav tužbe 1.000,00 kn prema Tbr. 7/1 OT, za sastav četiri obrazložena podneska od 19. srpnja 2018., 25. rujna 2018., 29. listopada 2018. i 13. rujna 2019. po 1.000,00 kn za svaki prema Tbr. 9/1 OT, za zastupanje na četiri ročišta 3. listopada 2018., 24. siječnja 2019., 28. svibnja 2019. i 27. siječnja 2021. po 1.000,00 kn za svako prema Tbr. 9/1 OT i za pristup na dva odgođena ročišta 17. rujna 2020. i 25. studenog 2020. po 250,00 kn za svako prema Tbr. 9/5 OT što ukupno iznosi 10.500,00 kn i tom iznosu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 2.625,00 kn. Ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 17.590,00 kn od čega mu u skladu s čl. 154 st. 2 ZPP-a treba dosuditi 78 % u iznosu od 13.720,20 kn pa je tuženiku naloženo da mu nadoknadi parnični trošak u tom iznosu sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 30 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).

Tužitelju nije priznata nagrada za sastav obrazloženih podnesaka od 18. listopada 2019., 23. prosinca 2019., 18. ožujka 2020., 25. rujna 2020. i 27. listopada 2020. jer mu je već priznata nagrada za sastav maksimalno četiri obrazložena podneska prema Tbr. 8/1 OT. Nije mu priznat ni zahtjev za naknadu pristojbi po određenju suda jer njegov zahtjev u tom dijelu nije određen u smislu čl. 164 st. 2 ZPP-a. Trošak pribave medicinske dokumentacije u iznosu od 500,00 kn nije priznat jer nije jasno na što se taj trošak odnosi. Troškovi putovanja i izbivanja za pristup na tri ročišta do zgrade Stalne službe ovog suda u Svetom Ivanu Zelini nisu priznati jer je do održavanja ročišta u zgradi Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini došlo zbog toga što je uslijed potresa zgrada sjedišta suda u Sesvetama postala opasna za boravak pa tuženik nije dužan platiti tužitelju te troškove.

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.  

U Sesvetama 4. ožujka 2021.

 

                                                                                                           Sudac

                                                                                                                              Martina Ivanković, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

DNA

1. odvjetnik K. M.

2. C. o. d.d.