- 1 -              Poslovni broj: Usž-5069/19-2

 

Poslovni broj: Usž-5069/19-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te sudske savjetnice Maje Novosel, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. G. iz P. J., zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetniku u S., protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Povjerenstva za žalbe, Z., radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-598/2019 od 6. rujna 2019., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-598/2019 od 6. rujna 2019.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja/oglašavanja ništavim rješenja tuženika, klasa: UP/II-612-07/18-75/02, urbroj: 517-04-18-2 od 10. travnja 2018. te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Navedenim rješenjem tuženika poništeno je rješenje višeg inspektora zaštite prirode Uprave za inspekcijske poslove, Sektora inspekcijskog nadzora zaštite prirode, Službe inspekcijskog nadzora zaštite prirode – J. H., Ureda G., klasa:  UP/I-612-07/17-97/11, urbroj: 517-08-2-17-1 od 7. prosinca 2017., kojim je tužitelju naloženo da uspostavi prijašnje stanje na nekretnini oznake kč. br. 885/23, k.o. P. uklanjanjem građevine – zatvorenog bazena tlocrtne površine oko 32 m2 i pripadajućih instalacija.

Tužitelj je protiv pobijane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je nenadležno tijelo donijelo rješenje kojim se podnositelju nalaže rušenje građevinskog objekta (bazena) temeljem odredbi Zakona o zaštiti prirode koji ne sadrže niti jednu odredbu koja bi inspektora zaštite prirode ovlastila na nadzor bespravne gradnje. Uspostava prijašnjeg stanja se ne odnosi na slučaj eventualne nezakonite gradnje koja je pod isključivom nadležnošću građevinske inspekcije. Ako inspektor utvrdi povredu odredbe Zakona ili drugih propisa nad primjenom kojih nadzor obavlja druga inspekcija, odnosno drugo tijelo državne uprave izvijestit će o tome bez odgađanja nadležnu inspekciju, odnosno nadležno tijelo. Uspostava prijašnjeg stanja nije moguće bez rušenja, a rušenje građevina nije u domeni nadležnosti ove, već građevinske inspekcije. Predlaže da sud uvaži žalbu uz naknadu troškova upravnog spora.

U odgovoru na žalbu tuženik ostaje kod razloga obrazloženja osporenog rješenja te smatra pravilnim tumačenje suda da učinkovita i potpuna primjena određenog propisa ovisi o učinkovitosti upravnih mjera koje je nadležno tijelo ovlašteno izreći u cilju otklanjanja nezakonitosti i nepravilnosti uočenih u kontroli provedbe tog propisa. Sud je uzeo u obzir navode iz presude, posl. br. Us-5309/96 od 16. travnja 1998., gdje se radilo o predmetu koji je rješavan primjenom odredbi Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj: 30/94. i 72/94.) koji propis u sebi nije sadržavao odredbu koja bi ovlašćivala inspektora na izricanje mjere kojom će nadzornoj osobi naložiti uspostavu prijašnjeg stanja. Predlaže da sud žalbu odbije.

Žalba nije osnovana iz razloga ove presude.

Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika da je u primjeni odredbe članka 219. stavak 2., a u vezi članka 216. stavak 2. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj: 80/13.) te članka 15. Pravilnika o unutarnjem redu u Nacionalnom parku Plitvička jezera („Narodne novine“, broj: 38/96.) poništeno prvostupanjsko rješenje kojim je temeljem navedenih odredbi tužitelju naložena uspostava prijašnjeg stanja uklanjanjem predmetnog bazena i pripadajućih instalacija, s obrazloženjem da činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari nisu potpuno i pravilno utvrđene, jer nisu u smislu odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.) izneseni jasni i konkretno obrazloženi razlozi kojim bi se ukazalo da je predmetnom gradnjom bazena s pripadajućom instalacijom prouzročena štetna posljedica za prirodu te da je istom gradnjom promijenjeno obilježje zbog kojih je područje zaštićeno, odnosno nije utvrđivano na koji se način predmetni bazen puni i prazni vodom kao bitnom činjenicom za predmetnu stvar.

Pri tome prvostupanjski sud polazi od toga da je nacionalni park zaštićeni dio prirode te uzimajući u obzir cilj i svrhu propisa smatra da se sadržaj i (ili) opseg upravne mjere iz članka 219. stavak 2. Zakona treba sagledati u kontekstu odredbi članka 3. stavak 2., članka 4., članka 5., članka 6. stavak 2. alineja 5. i 6. istog Zakona, kojima su propisani ciljevi i načela zaštite prirode te načini kojima se ista provodi u posebnim štićenim dijelovima prirode poput nacionalnog parka (članak 111. i članak 113.), što podrazumijeva podvrgavanje vlasnika nekretnina u zaštićenim područjima određenim ograničenjima u odnosu na korištenje, uporabu i raspolaganje, a jedno o takvih ograničenja su i posebni uvjeti građenja na zaštićenom području, a što jasno proizlazi iz odredbe članka 144. Zakona. Zaključuje da imajući u vidu da je mjera uspostave prijašnjeg stanja općenitog karaktera te da ista po prirodi stvari podrazumijeva niz radnji koje je potrebno poduzeti da bi se kao takva provela, s jedne strane, te svrhu provedbe mjera kojim se štiti vrijednost prirode, s druge strane, smatra da je inspektor zaštite prirode ovlašten temeljem odredbe članak 219. stavak 2. Zakona naložiti uklanjanje građevine izgrađene bez dopuštenja iz članka 144. Zakona.

Prvenstveno ovaj Sud ističe pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda i tuženika da bi u primjeni navedene odredbe članka 219. stavak 2. Zakona o zaštiti prirode u provedbi inspekcijskog nadzora inspektora zaštite prirode u smislu odredbe članka 217. istog Zakona mogao narediti uspostavu prijašnjeg stanja uklanjanjem građevine izgrađene bez dopuštenja iz članka 144. istog Zakona, kako je to učinjeno poništenim prvostupanjskim rješenjem, jer je isto u isključivoj nadležnosti građevinske inspekcije koja je ovlaštena nadzirati zakonitost gradnje građevina sukladno odredbama posebnog propisa koji uređuje građenje.

Međutim, navedena mjera je primjenjiva na način uporabe, odnosno korištenja vezano za dovod i odvodnju vode iz bazena ukoliko se u nastavku postupka, nakon rješenja tuženika, utvrdi da je sistem dovodnje i odvodnje vode iz bazena, odnosno način na koji se predmetni bazen puni i prazni vodom prouzročio štetne posljedice za prirodu, što je u postupku prije donošenja rješenja tuženika izostalo. Stoga ovaj Sud nalazi pravilnim zaključak tuženika da u postupku nije utvrđena naprijed navedena odlučna činjenica, što je prvostupanjsko upravno tijelo dužno učiniti u nastavku postupka, vodeći računa o stajalištu ovoga Suda vezanu za stvarnu nadležnost u pogledu izricanja mjere iz članka 219. stavak 2. navedenog Zakona.

Naime, prema mišljenju ovoga Suda u situaciji kada je u postupku neprijeporno utvrđeno da tužitelj za predmetni zahvat na zaštićenom području nije ishodio dopuštenje u smislu odredbe članka 144. Zakona kraj izričite odredbe članka 15. Pravilnika o unutarnjem redu u Nacionalnom parku Plitvička Jezera, kojima je zabranjena gradnja objekata bez toga dopuštenja, te kraj činjenice da nadležna građevinska inspekcija u konkretnom slučaju nije utvrdila nezakonitost gradnje bazena obzirom na Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, to u cilju zaštite dijelova prirode poput nacionalnog parka, ukoliko se utvrdi da je načinom dovodnje i odvodnje vode bazena prouzročena štetna posljedica za prirodu, nadležni inspektor zaštite prirode je ovlašten u konkretnom slučaju izreći mjere kojom zabranjuje daljnju aktivnost koja prouzročuje štetne posljedice za prirodu, kao i mjere za uklanjanje nastalih štetnih posljedica unutar svojih ovlasti sukladno Zakonu o zaštiti prirode.

Kako će prvostupanjsko upravno tijelo sukladno uputi tuženika u ponovljenom postupku utvrditi činjenično stanje u potpunosti i pravilno, uz uvažavanje pravnog stajališta ovog Suda izraženo u ovoj presudi, to nepravilnosti prvostupanjske presude i rješenja tuženika nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke.

Kako tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom za poništenje presude i rješenje tuženika, to je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora odbijen sukladno odredbi članka 79. stavak 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.).

Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavak 1. i 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci presude. 

 

 

U Zagrebu 4. ožujka 2021.

 

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.