- 1 -              Poslovni broj: Usž-1473/20-2

 

Poslovni broj: Usž-1473/20-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Maje Novosel, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Stečajne mase iza D.-P. d.d., Č., kojeg zastupa opunomoćenica A. K. D., odvjetnica u R., protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, i Hrvatskih voda, Vodnogospodarstvenog odjela za slivove sjevernog Jadrana, R., u predmetu radi utvrđenja javnog vodnog dobra, odlučujući o žalbi protiv točke 3. presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-300/19 od 5. veljače 2020., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje se točka III. presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-300/19 od 5. veljače 2020.

 

Obrazloženje

             

Presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/I-325-01/17-02/218, urbroj: 517-07-1-1-1-18-34 od 12. prosinca 2018., pod točkom II. predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak, a točkom III. tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

Protiv točke 3. presude tuženik je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da u provedenom sporu prvostupanjski sud nije riješio upravnu stvar te je neizvjesno hoće li tužitelj konačno uspjeti i u kojem omjeru, zbog čega smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Navodi da je sud odlučio o trošku presudom objavljenom 5. veljače 2020., a ne kako Zakon o upravnim sporovima omogućuje posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude. Stoga smatra pogrešnim pozivanje suda na odredbu članka 67. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže da Sud žalbu uvaži.

Tužitelj i zainteresirane osobe, nisu dostavile odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Točkom III. prvostupanjske presude tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i pristupa ročištu u iznosu određenom Tarifnim brojem 23. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.). Zatraženi trošak sudske pristojbe prvostupanjskom presudom tužitelju nije priznat, jer taj trošak za tužitelja nije ni nastao budući da je u sporu uspio.

Tuženik osporava stajalište prvostupanjskog suda prema kojem je tužitelj u ovom sporu u cijelosti uspio zbog čega smatra da mu nije trebalo priznati zatraženi trošak upravnog spora. Međutim, navedeni žalbeni razlog nije na zakonu osnovan imajući u vidu odredbu članka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) koja stavkom 1. točkom 1. propisuje da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. U provedenom upravnom sporu prvostupanjski sud je ocijenio nezakonitom pojedinačnu odluku kakvu ima u vidu naprijed navedena zakonska odredba, čime je tužitelj i prema shvaćanju ovog Suda u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu. Protivno žalbenim navodima, za ocjenu uspjeha u ovom upravnom sporu, nije od utjecaja konačan način rješavanja predmetne upravne stvari koja je presudom prvostupanjskog suda vraćena tuženiku na ponovni postupak.

Tuženik pravilno u žalbi ukazuje na pogrešno pozivanje suda na odredbu članka 67. Zakona o upravnim sporovima prema kojoj žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja, a sve iz razloga što prvostupanjski sud o troškovima spora nije odlučio rješenjem već presudom. Ovo pozivanje prvostupanjskog suda, iako pogrešno, sadržano je u uputi o pravnom lijeku, a kako je samom izrekom točke 3. prvostupanjske presude pravilno odlučeno da tuženik određene troškove upravnog spora treba isplatiti nakon dostave pravomoćne presude, to navedeno pogrešno pozivanje prvostupanjskog suda nije na štetu žalitelja.

Iz navedenih razloga, prema ocjeni ovog Suda, ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda u osporenom dijelu žalbom pobija, zbog čega je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u izreci.

 

U Zagrebu 4. ožujka 2021.

 

Predsjednica vijeća

Arma Vagner Popović, v.r.