Posl. broj: 17. Pp G-3196/2020

 

                                     

 

                  REPUBLIKA HRVATSKA                                                                     

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

 

                Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Eter, uz sudjelovanje Snježane Žužić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M. S., zbog prekršaja iz čl. 76.a toč. 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18 i 47/20), povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog Državnog inspektorata RH, PU Zagreb br. Klasa: …., Ur. broj. …. od 22. srpnja 2020. godine, nakon javne i glavne rasprave zaključene dana 01. ožujka 2021. godine, temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), javno je objavio presudu dana 04. ožujka 2021. godine i

 

                                                              p r e s u d i o   j e

 

Okrivljenik: M. S., sin G. i M., djev. Č., rođ. … u L., BiH, državljanin RH, OIB …, sa stanom u S., …, oženjen, otac troje djece koje uzdržava, pismen, gimnazija, hrvatski branitelj u mirovini, mjesečna mirovina od 8.000,00 kn, nekažnjavan, protiv njega se ne vodi postupak za drugi prekršaj ili kazneno djelo

 

                                                    k  r  i  v        j  e

 

              što se dana 02. srpnja 2020. godine u 19,27 sati na kućnoj adresi u S., … nije pridržavao sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti, izolacije u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru (samoizolacija), koja mu je određena  od dana 23. lipnja 2020. godine do 07. srpnja 2020. godine,

              dakle, kao fizička osoba se nije pridržavao sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti, izolacije u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru – samoizolacija,

              čime je postupio suprotno odredbi čl. 47. st. 2. toč. 8. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i počinio prekršaj kažnjiv po čl. 76.a toč.1. cit. Zakona,             

 

pa se okrivljeniku na temelju citiranih zakonskih odredbi izriče

 

 

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 8.000,00 (osamtisuća) KUNA

 

 

Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.

Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. toč. 3 Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (slovima: tristo) kuna u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. st. 4. i st. 11. Prekršajnog zakona.

 

Obrazloženje

 

Državni inspektorat RH, Područni ured Zagreb, izdao je dana 22. srpnja 2020. godine prekršajni nalog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, na koji nalog je okrivljenik pravovremeno uložio prigovor te je nalog stavljen izvan snage i proveden je redovni postupak.

Tužiteljica je na glavnoj raspravi nadopunila činjenični opis počinjenja prekršaja navodeći …“mjera samoizolacije je okrivljeniku M. S. izrečena od strane epidemiologa HEO  Dubrava dana 23.06.2020.g. u trajanju do 07.07.2020.godine jer je bio u kontaktu s osobom koja je oboljela od COVIDA-19, a policija je dana 02. srpnja 2020. godine izvršila provjeru na kućnoj adresi okrivljenika u S., …. i utvrdila da okrivljenik nije u svojoj kući, u samoizolaciji“

Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da se ne smatra krivim i da ne priznaje prekršaj koji mu se stavlja na teret. Točno je da je njegov sin I. S. obolio od COVIDA-19 i naveo je epidemiologu cca 20 osoba s kojima je bio u kontaktu. Njega nije naveo i to iz razloga što je on u to vrijeme kada je on primijetio simptome bolesti i tri dana prije bio na putu i nije bio s njim u kontaktu. Stanuju u kući i njegov sin je bio u posebnoj prostoriji, odvojen od svih njih i imao je i poseban izlaz na balkon i u vrt i nije bio u kontaktu s njegovom suprugom, druga dva sina i s njim. Obzirom se to znalo da on ima koronu, oni su svi više iz moralnih razloga bili u samoizolaciji i on nije izlazio iz kuće, ali toga 02. srpnja 2020. godine otišao je ipak u dućan i upravo tada je naišla policija provjeravajući da li se pridržavaju mjera samoizolacije. Napomenuo je da niti njega, niti bilo koga drugog u njegovoj obitelji epidemiolozi nisu obavijestili niti telefonom niti SMS-om, niti dopisom, da su oni u samoizolaciji tj. od kada do kada su u samoizolaciji. Zato se ne osjeća krivim. Još je napomenuo da su par dana prije policijski službenici provjeravali da li je Ivan u izolaciji, isti je bio u kući, a njima niti tada policija nije rekla da moraju i oni biti u samoizolaciji u vlastitom domu.

              Na poseban upit tužiteljice okrivljenik je iskazao da je sinu I. hrana ostavljana ispred vrata sobe u kojoj je bio, da sa njim nikada nisu bili u kontaktu, a nakon korištenja zajedničkog sanitarnog čvora, supruga je sve odmah dezinficirala.

              U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao podnesak tužitelja od 02. studenog 2020. godine iz kojeg proizlazi da se podaci za svaku osobu koja je u samoizolaciji zbog liječenja ili zbog kontakta s COVID pozitivnom osobom unose u Centralni repozitorij (CRP) iz kojega su vidljivi svi potrebni podaci. Kontakti se obavještavaju ovisno od slučaja do slučaja, uglavnom telefonom, ponekad SMS-om ili e-mailom, kao i drugim dostupnim aplikacijama od strane epidemiologa, liječnika obiteljske medicine ili pedijatra. U određenim slučajevima, kontakta obavještava i oboljela osoba. Navedeni podaci prikazuju se u epidemiološkoj bazi podataka za Grad Zagreb – INTIS iz koje se određeni podaci automatizmom povlače u Centralni repozitorij APIS-a. Iz istog podneska razvidno je da je tužitelj provjerom utvrdio da se u epidemiološkoj bazi podataka odnosno u Centralnom repozitoriju nalaze i osobni podaci okrivljenika M. S. i to: ime i prezime okrivljenika, broj OIB-a, datum rođenja i adresa prebivališta te ime epidemiologa koji je okrivljeniku odredio mjeru samoizolacije – dr. G. P. te datum stavljanja u samoizolaciju i završetak iste – 23.06.2020. do 07.07.2020. godine.

Tijekom dokaznog postupka ispitan je svjedok G. P., dr. medicine, spec. epidemiolog koji je iskazao da je zaposlen u Zavodu za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar i da se konkretnog slučaja ne može sjetiti, u to vrijeme u opsegu njegovog posla bilo je da upisuje u CRP podatke osoba koja su zaražene COVID-om i kontakte tih osoba, prema evidenciji vidljivo je da je sve podatke vezane za sina okrivljenika, koji je bio zaražen COVID-om, upisao on, ali nije se mogao sjetiti da bi upravo on i obavijestio kontakte sina okrivljenika o početku i kraju samoizolacije. Na upit suda iskazao je da su se i njima često javljali kontakti osobno kao prvi pa su im oni dali upute za samoizolaciju, javljali su se i svojim obiteljskim liječnicima vezano za samoizolaciju.

Pregledana je prekršajna kažnjavanost okrivljenika te je razvidno da je isti prekršajno kažnjavan zbog remećenja javnog reda i mira.

U završnoj riječi tužitelj i okrivljenik nisu ništa imali za dodati.

Nakon ovako provedenog postupka, cijeneći obranu okrivljenika te personalne i materijalne dokaze izvedene u postupku, sud je nesporno utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Okrivljeniku se stavlja na teret da se nije pridržavao sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti, izolacije u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru (samoizolacija), a koja mu je određena  od dana 23. lipnja 2020. godine do 07. srpnja 2020. godine,  a što je utvrđeno na njegovoj kućnoj adresi dana 02.07.2020. godine od strane policijskih službenika koji okrivljenika nisu zatekli kod kuće pa je na taj način počinio prekršaj kažnjiv po čl. 76.a toč.1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.

U postupku je nesporno da je sin okrivljenika I. S. u vrijeme predmetne zgode obolio od bolesti COVID-19 i da mu je na kućnoj adresi određena izolacija. Nesporno je i da okrivljenik živi u zajedničkom kućanstvu sa sinom Ivanom i da je okrivljenik znao da je njegov sin Ivan zaražen koronavirusom. Također je nesporno da su okrivljenikovi osobni podaci upisani u Centralnom repozitoriju (CRP), a koji predstavlja digitalnu platformu za praćenje bolesti COVID-19 te je i službeni dokument u kojem su registrirane sve osobe koje su zaražene koronavirusom kao i kontakti tih osoba. Sve navedeno proizlazi iz podataka u spisu i iz obrane okrivljenika.

Okrivljenik se brani da nije bio u kontaktu sa sinom I. koji je pozitivan na koronavirus te da ga sin nije naveo kao kontakt osobu pa smatra da nije počinio terećeni prekršaj. Sud takovu obranu okrivljenika nije prihvatio jer se u podacima upisanim u CRP-u nalaze i osobni  podaci okrivljenika tj. ime i prezime okrivljenika, broj OIB-a, datum rođenja i adresa prebivališta te datum početka i završetka samoizolacije okrivljenika odnosno okrivljenik je u epidemiološkoj bazi podataka registriran kao kontakt osoba, a što jasno proizlazi iz podneska tužitelja od 02. studenog 2020. godine.

Nadalje, okrivljenik u obrani navodi da nije obavješten o početku i završetku njegove samoizolacije, radi čega se ne osjeća krivim za prekršaj kršenja mjere samoizolacije. Taj dio obrane sud također nije prihvatio. Naime, u to vrijeme u srpnju 2020. godine, a kada broj pozitivnih osoba na COVID-19 i nije bio toliko visok, sustav obavještavanja kontakata zaraženih osoba dobro je funkcionirao, pa sud drži da je, kao i svi drugi, i okrivljenik  dobio informaciju o njegovoj mjeri samoizolacije te trajanju iste. Isto tako, obzirom okrivljenik nije iskazivao istinu u dijelu obrane gdje navodi da nije bio u kontaktu sa sinom Ivanom i da ga sin nije naveo kao kontakt osobu, a nesporno je da je registriran u CRP-u, sud cjelokupnu obranu okrivljenika pa i u dijelu u kojem negira da je bio obavješten o mjeri samoizolacije smatra nevjerodostojnom te ju drži isključivo upravljenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.

S druge strane, u vrijeme svjetske pandemije izazvane koronavirusom, a kada se svakodnevno u svim medijima obavještava o broju covid pozitivnih osoba, broju umrlih osoba zbog bolesti COVID-19 te o svim epidemiološkim mjerama, od kojih je svakako i mjera samoizolacije te ponašanju svih osoba tijekom ove pandemije, svaka prosječna osoba pa tako i okrivljenik, mora znati i dužna je znati kako postupati u slučaju kada živi u zajedničkom kućanstvu sa osobom oboljelom od bolesti COVID-19, odnosno ukoliko i izostane obavijest o mjeri samoizolacije od strane epidemiologa ili doktora obiteljske medicine, dužnost je takove osobe da se sama javi epidemiologu ili svojem doktoru, ili njegovoj zamjeni, ako je doktor odsutan, a sve kako bi dobio točne informacije o svojem daljnjem ponašanju vezanom za sprječavanje širenja iste bolesti. Stoga, kruto inzistiranje na obavještavanju kontakt osobe od strane epidemiologa ili liječnika obiteljske medicine, a što je bit obrane okrivljenika, predstavlja, po mišljenju suda pretjeranu formalnost koja ne može biti iznad javnog društvenog interesa odnosno iznad očuvanja zdravlja svih osoba i sprečavanja širenja bolesti COVID-19.

              Što se tiče iskaza svjedoka, epidemiologa G. P. razvidno je da se isti nije mogao sjetiti da je i kada je obavijestio okrivljenika o provođenju mjere samoizolacije, iako iz CRP podataka proizlazi da je to učinio on. Međutim, sud isto drži potpuno životnim i logičnim. Obavještavanje o provođenju te epidemiološke mjere može biti putem telefona, sms-a, e-maila i sl. pa je i logično da se takvo obavještavanje radi automatizmom i da se ne pamti, a isto tako da se i lako zaboravi, za razliku od slučaja kada informacije i obavijesti jedna osoba prenosi drugoj osobi neposredno, u osobnom kontaktu, a što ovdje nije slučaj. Stoga, činjenica da se svjedok nije sjetio da je obavijestio okrivljenika o mjeri samoizolacije, ne može biti u konkretnom slučaju odlučna za utvrđivanje prekršajne odgovornosti okrivljenika i  okrivljenika ne može ekskulpirati od prekršajne odgovornosti.

              Slijedom svega navedenog, sud je nesporno utvrdio da se okrivljenik nije pridržavao mjere samoizolacije u svom domu, a kojom štiti i sebe i druge osobe te koja mu je određena obzirom živi u zajedničkom kućanstvu sa covid pozitivnom osobom, jer dana 02.07.2020. godine, od strane policijskih službenika nije zatečen u svom domu pa je takovim ponašanjem ostvario obilježje terećenog prekršaja. Okrivljenik se kršenjem mjere samoizolacije i odlaskom u trgovinu ponašao rizično, neodgovorno i nesavjesno jer je tako omogućio širenje bolesti COVID-19.

              Odredba  čl. 76a toč. 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit za prekršaj fizička osoba: 1. ako se ne pridržava sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti, izolacije u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru - samoizolacija (članak 47. stavak 2. točka 8.).

              Sud je okrivljenika proglasio krivim za predmetni prekršaj i izrekao mu najnižu novčanu kaznu propisanu za ovaj prekršaj smatrajući  da izrečena kazna odgovara značaju i težini počinjenog djela prekršaja, stupnju odgovornosti kao i okolnostima pod kojima je prekršaj počinjen, uzimajući pri tome okrivljeniku u obzir kao otegotnu okolnost činjenicu da je  prekršajno kažnjavan dok olakotne okolnosti sud u tijeku postupka nije našao.

              Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na citiranim zakonskim odredbama, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka, kao i imovinskim prilikama okrivljenika, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), kojim je paušalni iznos određen u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kn.

             

U Zagrebu, 04. ožujka 2021. godine

 

Zapisničarka                                                                                                                         Sutkinja

Snježana Žužić                                                                                                                    Sanja Eter

 

UPUTA O  PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave  prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez naplate takse, na adresu: Općinski prekršajni sud u Zagrebu, Zagreb, Avenija Dubrovnik 8, pozivom na gornji broj, a o istoj odlučuje nadležni sud.

 

 

DOSTAVNA NAREDBA:

1. okrivljenik, M. S., …, … S.

2. tužitelju, Državni inspektorat RH, Područni ured Zagreb, Šubićeva 29, 10000 Zagreb

3. spis