1              Poslovni broj: II Kž-61/2021-5

Poslovni broj: II Kž-61/2021-5

 

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. P., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Kv I-4/21 (K-15/19) od 11. veljače 2021. o produljenju mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog S. P. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, broj Kv I-4/21 (K-15/19) od 11. veljače 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi sa člankom 123. stavkom 1. točkom 3. i člankom 98. stavkom 2. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) protiv optuženog S. P. je produljena mjera opreza obveze javljanja u Policijsku postaju Sisak svaki drugi tjedan, petkom, osobno ili putem telefona, koja mjera opreza može trajati dok za to postoji potreba, najdulje do izvršnosti presude, a ako je se optuženik neće pridržavati izrečena mjera će se zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi S. P. po branitelju, odvjetniku Ž. S., bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da se mjera opreza ukine.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

Žalba nije osnovana.

 

Optuženi S. P. u žalbi upire na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa tako navodi da za mjeru opreza nema više zakonske osnove jer ista više nema svrhu niti cilj te da nema opasnosti da bi ponovio ili počinio drugo, teže kazneno djelo. Navodi da su se okolnosti tijekom dvogodišnjeg trajanja mjere opreza promijenile na način da više ne konzumira opijate i alkohol te da je u cijelosti promijenio način života, da dvije godine radi kao glavni tehničar na patologiji KBC Zagreb te da bi liječnici medicinskih timova s kojima radi, zasigurno prepoznali i reagirali da je pod utjecajem alkohola ili drugih psihoaktivnih tvari.

 

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere opreza protiv optuženog S. P. te je za svoju odluku prvostupanjski sud dao jasne, određene i dostatne razloge koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., njegovu zamjenu blažom mjerom iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. te potrebu daljnje primjene te mjere.

 

Protivno žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da činjenice da je optuženik do sada već osuđivan za kazneno djelo prijetnje, da se u ovome postupku tereti za ubojstvo u pokušaju i to na način da je, unatoč bijegu i otporu žrtve, istoj zadao šest ubodnih rana nožem u predjelu trbuha, noge i natkoljenice, čime je iskazao veliku upornost u protupravnom postupanju i jaku kriminalnu volju, te da iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik dissocijalnog poremećaja ličnosti i ovisnik o opijatima pa da postoji realna opasnost od ponavljanja kaznenog djela, upućuju na opasnost da bi optuženik mogao ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela, pa i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda postoje uvjeti zbog kojih mu je moguće odrediti istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Međutim, s obzirom na to da se utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenih djela za sada s uspjehom otklanja primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. - obvezom redovitog javljanja policijskim službenicima u nadležnu policijsku postaju i da se te mjere optuženik uredno pridržava, to je prvostupanjski sud osnovano tu mjeru produljio jer se ista pokazala dostatnom garancijom za odvraćanje optuženika od daljnjeg činjenja istih ili istovrsnih kaznenih djela.

 

Pri tome se napominje da je prvostupanjski sud odredio da se mjera opreza može provoditi i na način da se optuženik policijskoj postaji može javiti i telefonom čime se omogućilo optuženiku da bez nepotrebnog gubitka vremena na putovanje i stvaranja dodatnih troškova izvršava obvezu određenu mjerom opreza.

 

Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 4. ožujka 2021.