- 1 -              III Kr 17/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 17/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. B. R., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđ. B. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Gospiću od 25. travnja 2016. broj K-207/2014-28. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 30. studenog 2020. broj Kž-760/2020-6., u sjednici održanoj 4. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se zahtjev osuđ. B. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Gospiću od 25. travnja 2016. broj K-207/2014-28. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 30. studenog 2020. broj Kž-760/2020-6., B. R. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđ. B. R., po braniteljici Đ. L., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda Đ. L. i T. B. B. iz O., zbog teške povrede prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku. Predlaže ukinuti presudu Županijskog suda u Zagrebu od 30. studenog 2020. broj Kž-760/2020-6. i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku, uz molbu da se odgodi izvršenje pravomoćne presude.

 

Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom odgovoru izložilo stav da je zahtjev neosnovan.

 

Odgovor na zahtjev dostavljen je osuđeniku i njegovoj braniteljici.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

 

Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da je osuđeniku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer prvostupanjski sud nije proveo dokaz koji je predložila Općinska državna odvjetnica, niti je razmatrao potrebu provođenja ostalih dokaza po službenoj dužnosti.

 

Podnositelja zahtjeva se upućuje na odredbu čl. 517. st. 1. ZKP/08., kojom je propisano da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog određenih povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, povreda odredaba kaznenog postupka koje su u tom članku taksativno navedene, te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.

 

Istaknuti prigovor podnositelja zahtjeva predstavlja, u biti, prigovor nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Iako takvi navodi, suglasno citiranoj odredbi čl. 517. st. 1. ZKP/08., ne mogu biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, ističe se kako, prema čl. 418. st. 1. ZKP/08., dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje. Međutim, to ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože. Pod uvjetima iz čl. 421. st. 1. ZKP/08., sud je ovlašten odbiti izvođenje dokaza. Iz spisa predmeta je razvidno kako je prvostupanjski sud prihvatio i proveo ispitivanje svjedoka Petra Vukovića, čije su ispitivanje predložile obje strane u postupku. Prvostupanjski sud je izložio jasne razloge zašto nije trebalo izvoditi ostale dokaze po službenoj dužnosti, pa tako niti dokaz od kojeg je Općinska državna odvjetnica odustala, a što je u povodu žalbe razmatrao i drugostupanjski sud.

 

Stoga, neprovođenje nekih dokaza, samo za sebe, ne znači povredu prava na pravično suđenje.

 

Osuđenik nije u pravu niti kada tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer na raspravi nije bila prisutna braniteljica osuđenika, a presuda je donesena u odsutnosti osuđenika.

 

Osuđeniku je bilo stavljeno na teret kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11., za koje okrivljenik ne mora imati branitelja. Isto tako, nisu bili ispunjeni niti ostali uvjeti iz čl. 66. st. 1. ZKP/08., za postavljanje branitelja po službenoj dužnosti. Iz spisa predmeta je vidljivo da je osuđenik angažirao braniteljicu tek nakon primitka prvostupanjske presude, a prethodno nije zahtijevao postavljanje branitelja na teret proračunskih sredstava, prema čl. 72. st. 1. ZKP/08. O pravu na branitelja je bio uredno poučen uz dostavu optužnice, a na raspravi je izjavio da je pouku o pravima primio i razumio.

 

Rasprava pred prvostupanjskim sudom je zakonito provedena bez nazočnosti osuđenika jer su bili ispunjeni uvjeti iz čl. 404. st. 5. ZKP/08. Naime, postupak se vodio za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do tri godine, a osuđenik se prethodno očitovao o optužbi (na raspravi 11. travnja 2016.), te je iznio svoju obranu. Tada je bio upoznat s dokazima koji će se izvoditi na sljedećoj raspravi i uredno upozoren, prema odredbi čl. 404. st. 5. ZKP/08., da će se rasprava održati u njegovoj odsutnosti ako na sljedeću raspravu ne pristupi. Potom, iako uredno pozvan, osuđenik nije pristupio na raspravu koja je održana 25. travnja 2016., niti je ispričao svoj izostanak. Kako je sud prvog stupnja ocijenio da osuđenikova prisutnost na raspravi nije nužna, to je donio prvostupanjsku presudu i podnositelju zahtjeva izrekao kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci.

 

Stoga osuđeniku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti u ovom modalitetu, koji podnositelj zahtjeva ističe.

 

Nasuprot daljnjoj tvrdnji podnositelja zahtjeva, nije ostvarena niti povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, sukladno čl. 487. st. 1. ZKP/08.,  ispitao je presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Iz sadržaja drugostupanjske odluke proizlaze odgovori na sve navode koje je braniteljica osuđenika istaknula u žalbi. Drugostupanjski sud je analizirao žalbene razloge, te jasno izložio zašto smatra da žalba optuženika nije osnovana u vezi svih istaknutih i dopuštenih žalbenih osnova. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sud drugog stupnja nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti. To što je drugostupanjski sud, odgovarajući na iste prigovore osuđenika iznesene u žalbi na prvostupanjsku presudu, zaključke suda prvog stupnja prihvatio pravilnim, ne predstavlja istaknutu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

 

U preostalom dijelu, tvrdnje podnositelja zahtjeva su, protivno odredbi čl. 517. st. 1. ZKP/08., očito usmjerene na revalorizaciju utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu okolnosti vezanih uz odmjeravanje kazne, te predstavljaju nastojanje osuđenika da ishodi odluku ovog suda u trećem stupnju, a to je protivno smislu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

S obzirom na izloženo, a na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci, a slijedom takve odluke, nije bilo mjesta odgodi izvršenja pravomoćne presude.

 

Zagreb, 4. ožujka 2021.