1              Poslovni broj: Gž-330/2021-2

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-330/2021-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. P., OIB: … iz B. n. M., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu J., M. & T. d.o.o., sa sjedištem u Z., protiv tuženika B. d.o.o., OIB: …, sa sjedištem u B. n. M., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u O. d. B. & P., sa sjedištem u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni 11 Psp-1/2020-21 od 24. rujna 2020., te o žalbi tužitelja protiv rješenja poslovni broj 11 Psp-1/2020-29 od 8. prosinca 2020., 4. ožujka 2021.,

 

 

riješio je

 

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje pobijano rješenje od 24. rujna 2020.

 

II. Uvažava se žalba tužitelja i preinačuje pobijano rješenje od 8. prosinca 2020., te rješava:

 

Uvažava se prigovor i ukida rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 11 Psp-1/2020-26 od 27. studenog 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem od 24. rujna 2020. djelomično je prihvaćen zahtjev tužitelja radi pružanja posjedovne zaštite te je odlučeno sljedeće:

 

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja, u dijelu koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je tuženik, točno neutvrđenog dana, a za što je tužitelj saznao dana 14. kolovoza 2017.g., počinio smetanje posjeda nekretnine katastarske oznake čest. 588/3 k.o. B. n. M. nove izmjere (u zemljišnim knjigama ova nekretnina odgovara čest. zem. 1552/13 i 1553/4, sve k.o. B. n. M., stare izmjere) u posjedu tužitelja, na način da je samovoljno po svojim djelatnicima i vozilima ušao na istu i koristio ju za prolaz i provoz radi postavljanja rasvjetnog stupa na susjednu čest. 588/2 k.o. B. n. M.., te pustio električnu energiju kroz kabel položen na nekretnini u posjedu tužitelja katastarskih oznaka čest. br. 588/3 k.o. B. n. M., položaj kojeg kabela u nekretnini u posjedu tužitelja u Dopuni skice mjesta očevida od 04. svibnja 2018., izrađene od strane vještaka G. d.o.o., Š. (list 83. spisa); koja skica je sastavni dio ovoga rješenja; prikazan crvenom isprekidanom linijom uz naznaku "nije vidljivo na terenu", a prema legendi te Dopunjene skice opisan kao "položaj kabela po kazivanju tužitelja", te se tako počeo služiti predmetnom nekretninom oznake 588/3 k.o. B. n. M. u posjedu tužitelja za provod električne energije do novopostavljenog rasvjetnog stupa.

 

2. Nalaže se tuženiku uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da isključi sa električne mreže kabel postavljen na nekretnini u posjedu tužitelja oznaka čest. br. 588/3 k.o. B. n. M., položaj kojeg kabela je opisan u t.I 1. izreke ovoga rješenja, te da se prestane služiti predmetnom nekretninom u posjedu tužitelja čest. 588/3 k.o. B. n. M. za provod električne energije do novopostavljenog rasvjetnog stupa, kao i za prolaz i provoz istom, te se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično daljnje uznemiravanje posjeda nekretnine tužitelja označene kao čest. 588/3 k.o. B. n. M. nove izmjere (u zemljišnim knjigama ova nekretnina odgovara čest. zem. 1552/13 i 1553/4, sve k.o. B. n. M., stare izmjere), sve u roku od 8 dana."

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je tuženik, točno neutvrđenog dana, a za što je tužitelj saznao dana 14. kolovoza 2017.g., počinio smetanje posjeda nekretnine katastarske oznake čest. 588/3 k.o. B. n. M. nove izmjere (u zemljišnim knjigama ova nekretnina odgovara čest. zem. 1552/13 i 1553/4, sve k.o. B. n. M., stare izmjere) u posjedu tužitelja, na način da je povukao dio kabela koji je izlazio iz predmetne nekretnine u posjedu tužitelja oznake 588/3 k.o. B. n. M. na susjednu oznake 588/2 k.o. B. n. M., i to vrh kabela koji je izlazio na površinu na mjestu koje je označeno slovom A u Dopuni skice mjesta očevida od 04. svibnja 2018.g., izrađene od strane vještaka G. d.o.o., Š. (list 83. spisa), koja skica je sastavni dio ovoga rješenja, i spojio ga na novopostavljeni rasvjetni stup.

 

2. Nalaže se tuženiku uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da odspoji predmetni kabel sa novopostavljenog rasvjetnog stupa koji je postavio na čest. 588/2 k.o. B. n. M., vrati kabel u cijelosti na predmetnu nekretninu u posjedu tužitelja označe čest. 588/3 k.o. B. n. M., i to na mjesto označeno slovom A u Dopuni skice mjesta očevida od 04. svibnja 2018.g., izrađene od strane vještaka G. d.o.o., Š. (list 83. spisa), koja skica je sastavni dio ovoga rješenja, sve u roku od 8 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku da roku od 8 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.050,00 kn."

 

Protiv navedenog rješenja žalbu su izjavili i tužitelj i tuženik. Tužitelj osporava rješenje u odbijajućem dijelu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu rješenje preinači u skladu sa žalbenim prijedlozima.

 

Tuženik rješenje osporava u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i tužitelju pružena tražena posjedovna zaštita, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), predlažući da se u tom dijelu, uvažavanjem tuženikove žalbe, rješenje preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

 

Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, osporio osnovanost žalbenih razloga, te predložio žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje potvrditi u pobijanom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen.

 

Prvostupanjskim rješenjem od 8. prosinca 2020. odbijen je prigovor tužitelja te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 11 Psp-1/2020-26 od 27. studenog 2020.

 

Protiv tog rješenja žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava i počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenih prijedlozima, podredno, da se isto ukine.

 

Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

 

Žalbe tužitelja i tuženika izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja od 24. rujna 2020., kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja za pružanje posjedovne zaštite, nisu osnovane.

 

Žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o osnovanosti prigovora tužitelja podnesenog protiv rješenja o plaćanju sudskih pristojbi je osnovana.

 

Donoseći pobijano rješenje kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja za pružanje posjedovne zaštite na način što je tužitelju tražena posjedovna zaštita pružena djelomično, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u okviru odredaba članka 365. ZPP-a, a ni one na koje opisno ili izrijekom u žalbi ukazuje tuženik.

 

Razlozi o odlučnim činjenicama (posljednjem stanju posjeda nekretnine koja je predmet postupka, nastalom smetanju, uključujući i pitanje dopuštenosti, u smislu odredaba članka 20. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15; dalje u tekstu: ZV)), sadržani u pobijanom rješenju, dostatno su obrazloženi i činjenično utemeljeni, radi čega rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Predmet postupka je tužbeni zahtjev tužitelja M. P. iz B. n. M. protiv tuženika B. d.o.o. B. n. M., radi pružanja posjedovne zaštite u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. 588/3 k.o. B. n. M. (stare izmjere čest. zem. 1552/13 i 1553/4).

 

Tužitelj tvrdi da ga je tuženik samovlasno smetao u posljednjem mirnom posjedu nekretnine označene kao kat. čest. 588/3 k.o. B. n. M. time što su njegovi radnici

 

- predmetnu nekretninu koristili za prolaz i provoz do susjedne nekretnine označene kao čest. zem. 588/2 k.o. B. n. M. radi postavljanja rasvjetnog stupa na istu,

- povukli dio električnog kabela ranije postavljenog i ukopanog na predmetnoj nekretnini u posjedu tužitelja (koji je "izlazio" iz predmetne nekretnine) te ga spojili na novopostavljeni rasvjetni stup na susjednoj nekretnini,

- na navedeni način predmetnu nekretninu koristili za provod električne energije do novopostavljenog rasvjetnog stupa, točnije, pustili električnu energiju kroz kabel položen na nekretnini u posjedu tužitelja (kako je sve prikazano u Dopunskoj skici mjesta očevida izrađenoj po vještaku mjerniku od 4. svibnja 2018.).

 

Dakle, zahtjev tužitelja zasnovan je na odredbama članka 21. i članka 22. ZV-a koje propisuju pravo na zaštitu posjeda i sudsku zaštitu posjeda.

 

Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, tužitelj je posjedovnu zaštitu u sudskom postupku zatražio unutar prekluzivnog roka od 30 dana od saznanja za smetanje i počinitelja, propisanog odredbama članka 21. stavka 3. ZV-a.

 

Prvostupanjski sud je istaknuti zahtjev tužitelja prihvatio djelomično, a djelomično odbio kao neosnovan, pružajući tužitelju zahtijevanu posjedovnu zaštitu u odnosu na korištenje predmetne nekretnine od strane tuženika za prolaz i provoz do nekretnine označene kao čest. zem. 588/2 k.o. B. n. M. radi postavljanja rasvjetnog stupa na toj nekretnini te puštanje električne energije kroz kabel položen na nekretnini označenoj kao čest. zem. 588/3 k.o. B. n. M., nakon što je utvrdio:

 

- da tuženik, T. društvo B. d.o.o., B. n. M., u stopostotnom vlasništvu grada B. n. M., osnovano kao društvo koje obavlja komunalnu djelatnost kao javno društvo, pri izvršavanju radnji u odnosu na koje je tužitelju pružena posjedovna zaštita nije obavljalo dopuštenu komunalnu djelatnost s obzirom da na to ne upućuju rezultati raspravljanja,

 

- da nekretnina označena kao kat. čest. 588/3 k.o. B. n. M., koja predstavlja predmet posjedovne zaštite, ne predstavlja nerazvrstanu cestu, kako to tvrdi tuženik, točnije, da to nije predstavljala u vrijeme navodnog samovlasnog smetanja te da je u tome razdoblju navedenu nekretninu tužitelj koristio kao posjednik koji je na istu odlagao svoje stvari i materijal,

 

- da je kabel (opisan u zahtjevu tužitelja), na nekretnini označenoj kao čest. zem. 588/3 k.o. B. n. M. do međe s nekretninom označenom kao čest. zem. 585 postavljen 2013-2014. od strane tuženika po nalogu tužitelja, ali da isti nije bio pod naponom sve do poduzimanja radnji od strane tuženika (u odnosu na koje se zahtijeva posjedovna zaštita) kojima je kabel bez suglasnosti tužitelja priključen na rasvjetni stup i tako postao sastavni dio električne mreže,

 

- da su zaposlenici tuženika (postupajući u ime tuženika) bez odobrenja tužitelja predmetnu nekretninu u posjedu tužitelja koristili za prolaz i provoz do nekretnine označene kao čest. zem. 588/2 k.o. B. n. M., radi izvođenja radova i izgradnje postolja i postavljanja rasvjetnog stupa na navedenoj susjednoj nekretnini,

 

- da su kabel s nekretnine u posjedu tužitelja do rasvjetnog stupa razvukli zaposlenici tuženika, pri čemu su postupali kao fizičke osobe po nalogu i za račun trećih osoba (vlasnika čest. zem. 588/2 i čest. zem. 590/2) i neovisno o tuženiku.

 

U kontekstu citiranih relevantnih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik samovlasno smetao tužiteljev posjed time što je nekretninu u njegovom posljednjem mirnom posjedu koristio višekratno za prolaz i provoz do nekretnine na kojoj su njegovi zaposlenici izrađivali betonsko postolje te potom postavili rasvjetni stup, kao i time što je električni kabel na nekretnini u posjedu tužitelja spojio na električnu mrežu i pustio kroz isti električnu energiju, radi čega je u tome dijelu prihvatio zahtjev tužitelja pružajući mu u odnosu na navedene radnje zahtijevanu posjedovnu zaštitu.

 

U preostalom dijelu, zahtjev tužitelja koji se odnosi na povlačenje kabela preko nekretnine tužitelja na susjednu nekretninu do rasvjetnog stupa, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan ocjenjujući da u tom dijelu tuženik nije počinio smetanje niti je smetanje izvršeno u njegovu korist ili po njegovom nalogu.

 

Citirana činjenična utvrđenja, koja je utvrdio prvostupanjski sud i pravne zaključke koje je izveo, u potpunosti kao pravilne prihvaća i ovaj sud pa se na razloge iznesene u pobijanom rješenju upućuju kako tužitelj, tako i tuženik.

 

Tužitelj neutemeljeno u žalbi osporava zakonitost pobijanog rješenja u njegovom odbijajućem dijelu iznoseći vlastitu ocjenu iskaza saslušanih svjedoka i ostalih izvedenih dokaza, s obzirom da je ocjena dokaza koju je izveo prvostupanjski sud izvršena pravilno i svestrano, kako to i nalažu odredbe članka 8. ZPP-a.

 

Tužitelju valja odgovoriti da je teret dokaza o osnovanosti zahtjeva za pružanje posjedovne zaštite na tužitelju, uključujući dokazivanje pasivne legitimacije tuženika, točnije, tvrdnje da je upravo tuženik počinio samovlasno smetanje tužiteljevog posjeda.

 

Što se tiče žalbenih prigovora tuženika protiv dijela pobijanog rješenja kojim je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite ocijenjen osnovanim, valja odgovoriti da tuženik neutemeljeno upozorava na nepotpuno i utvrđeno činjenično stanje na kojem je prvostupanjski sud zasnovao zaključak o počinjenom samovlasnom smetanju.

 

U smislu odredaba članka 22. stavka 2. ZV-a, sud posjedovnu zaštitu pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

 

U okolnostima utvrđenja da je upravo tuženik poduzetim radnjama korištenja nekretnine u posjedu tužitelja za prolaz i provoz (za koje je utvrđeno da nisu bile samo jednokratne, kako u žalbi pokušava prikazati tuženik) i spajanjem kabela položenog na njegovoj nekretnini na električnu mrežu, samovlasno smetao tužitelja u mirnom posjedu nekretnine opisane u njegovom zahtjevu, pravilno je prvostupanjski sud primijenio citirane zakonske odredbe kada je u tome dijelu tužitelju pružio zahtijevanu posjedovnu zaštitu.

 

Naime, u postupku nije utvrđeno da se radilo o dopuštenom postupanju tuženika u obavljanju zakonom dopuštene djelatnosti u smislu odredaba članka 20. stavka 4. ZV-a, radi čega je bez značaja za zakonitost pobijanog rješenja ukazivanje tuženika u žalbi na dostavljenu pisanu dokumentaciju koja se odnosi općenito na određivanje komunalne djelatnosti koju je inače ovlašten obavljati tuženik.

 

Utoliko, kako tuženik navodima žalbe nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o posljednjem stanju posjeda predmetne nekretnine, točnije, da je istu kao i električni kabel opisan u tužiteljevom zahtjevu koristio nesmetano i mirno upravo tužitelj, sve dok ga u tome nije uznemirio tuženik, žalbeni prigovori tuženika nisu ostvareni.

 

Iz iznesenih razloga, kako nisu ostvareni ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbe stranaka valjalo je odbiti kao neosnovane i prvostupanjsko rješenje od 24. rujna 2020. kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja radi pružanja posjedovne zaštite potvrditi, temeljem odredaba članka 380. točka 2. ZPP-a, uključujući i odluku o troškovima postupka koju stranke pobijaju bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog razloga, isključivo u kontekstu osporavanja odluke o glavnoj stvari.

 

Rješenjem od 8. prosinca 2020., prvostupanjski sud je odbio prigovor tužitelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje poslovni broj 11 Psp-1/2020-26 od 27. studenog 2020., kojim je tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe na žalbu protiv rješenja u iznosu od 400,00 kuna te odgovor na žalbu u iznosu od 100,00 kuna, odnosno, ukupno u iznosu od 500,00 kuna.

 

S pravom tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja ukazujući na pogrešnu primjenu mjerodavnih odredaba Tarifnog broja 3. stavka 3. u svezi s Tarifnim brojem 2. Napomene broj 3. Tarife sudskih pristojbi sadržane kao prilog članka 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19; dalje u tekstu: Tarifa).

 

Kako je to pravilno konstatirao i prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjskog rješenja, sukladno Napomeni broj 3. uz Tarifni broj 2. Tarife, ne plaća se pristojba na novu odluku ukoliko je ranije ta odluka ukinuta od strane višeg suda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje, kao što je to upravo slučaj u ovome postupku.

 

U smislu odredaba Tarifnog broja 3. stavka 3. Tarife, na žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda plaća se pristojba samo ako se žalbom pobija rješenje koje podliježe plaćanju pristojbe po Tarifnom broju 2. ili ako se pobija rješenje o troškovima postupka.

 

U konkretnom slučaju, tužitelju je naloženo plaćanje pristojbe žalbe protiv rješenja kojim je odlučeno o njegovom tužbenom zahtjevu u postupku radi pružanja posjedovne zaštite nakon što je ranije donesena odluka o tužbenom zahtjevu ukinuta u žalbenom postupku.

 

U citiranim okolnostima, kako rješenje koje je tužitelj pobijao žalbom ne podliježe plaćanju pristojbe, temeljem odredaba Napomene broj 3. uz Tarifni broj 2. Tarife, temeljem citiranih odredaba Tarifnog broja 3. stavka 3. Tarife, tužitelj nije u obvezi platiti pristojbu niti na žalbu protiv toga rješenja, odnosno, na odgovor na žalbu izjavljenu protiv istog rješenja.

 

Utoliko je prvostupanjski sud pogrešno primijenio citirane mjerodavne odredbe kada je prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja o plaćanju pristojbe od 27. studenog 2020. odbio.

 

Stoga, žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 8. prosinca 2020. valjalo je uvažiti, pobijano rješenje preinačiti temeljem odredaba članka 380. točke 3. ZPP-a te pravilnom primjenom mjerodavnih odredaba riješiti da se prigovor tužitelja uvažava i rješenje o plaćanju pristojbe 27. studenog 2020. ukida.

 

U Splitu 4. ožujka 2021.