- 1 -              Kzz 22/2020-3

Broj: Kzz 22/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. V., zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 105/04. – dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (dalje: državni odvjetnik) za zaštitu zakonitosti podnesenom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Valpovu, Stalna služba u Donjem Miholjcu od 1. rujna 2009. broj K-10/09-42, u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Valpovu, Stalna služba u Donjem Miholjcu od 1. rujna 2009. broj K-10/09-42, povrijeđen zakon u odredbi članka 367. stavka 3. u vezi s člankom 65. stavcima 2. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. – pročišćeni tekst i 115/06. - dalje: ZKP/97.), pa se ta presuda u odnosu na optuženog D. V. ukida i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Valpovu, Stalna služba u Donjem Miholjcu od 1. rujna 2009. broj K-10/09-42 proglašeni su krivima S. Š. i D. V. zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavka 4. KZ/97. pa je S. Š. izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 67. stavaka 3., 4. i 5. KZ/97. prema njemu je primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, dok je D. V. na temelju članka 224. stavka 4. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

Protiv pravomoćne presude državni odvjetnik podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u odredbi članka 367. stavka 3. u vezi s člankom 65. stavcima 2. i 5. ZKP/97., s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U zahtjevu se navodi da je pobijana presuda donesena u postupku kojim je povrijeđeno pravo obrane na glavnoj raspravi, a to je utjecalo na presudu. Naime, državni odvjetnik upire na to da je postupak protiv optuženika, koji se nalazio u pritvoru u drugom kaznenom postupku, proveden bez da je na raspravi sudjelovao bilo izabrani, bilo branitelj po službenoj dužnosti. Kako se optuženik, dakle, branio sam bez stručne pomoći, a zbog boravka u pritvoru imao je ograničenu mogućnost komuniciranja s vanjskim svijetom, pa i mogućnost komuniciranja s braniteljem, to je povrijeđeno njegovo pravo obrane i ostvarena citirana povreda zakona koja je od utjecaja na presudu.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je optuženik, za vrijeme trajanja postupka pred sudom prvog stupnja, u pritvoru Zatvora u O. po sudskoj odluci u drugom kaznenom predmetu te je na glavnu raspravu od 1. rujna 2009. doveden iz Zatvora u O. (list 152. spisa). Optuženik je uredno upozoren na svoja zakonska prava te se odrekao prava na branitelja nakon čega su provedeni dokazi te je na istoj raspravi objavljena presuda kojom je optuženik zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 4. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Protiv te presude nitko se nije žalio.

Okolnost da se optuženik u konkretnom slučaju odrekao prava na branitelja, kao i nesporna činjenica da mu se sudilo za kazneno djelo za koje po zakonu obrana nije obavezna, u ovoj pravnoj situaciji nije odlučna.

Odredbom članka 65. stavcima 2. i 5. ZKP/97. propisano je: „Ako je protiv okrivljenika određen pritvor, on mora imati branitelja čim se donese rješenje o pritvoru, za vrijeme dok pritvor traje“.

Naime, prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. odluke broj I Kž-Us-8/2011., III Kr 21/2012., Kzz-6/2015., Kzz 27/2017., Kzz-22/2018., Kzz-24/2018. i Kzz-26/2018.), kao i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od 16. rujna 2010. broj U-III 5096/2008., optuženik koji se nalazi na izdržavanju kazne ili u pritvoru u nekom drugom kaznenom postupku zbog drugog kaznenog djela, uživa jednako pravo iz članka 65. stavka 2. ZKP/97. u pogledu prava na branitelja, kao i osobe koje se nalaze u pritvoru. Osiguravanje prava na efektivnu obranu očituje se u statusu osobe koja zbog lišenja slobode ima ograničenu mogućnost komuniciranja s vanjskim svijetom, njezina su prava sužena te ima manju mogućnost kontakta s braniteljem u svrhu pripremanja obrane. Stoga, takva osoba ima pravo na branitelja po službenoj dužnosti u kaznenom predmetu koji se protiv nje vodi za vrijeme dok se nalazi na izdržavanju kazne zatvora ili u pritvoru u drugom kaznenom postupku.

Prema tome, osiguravanje prava na efektivnu obranu u kaznenom postupku na odgovarajući način vrijedi i za osobe protiv kojih se vodi kazneni postupak, a nalaze se u pritvoru po sudskoj odluci u drugom kaznenom predmetu, a upravo se o takvoj pravnoj situaciji u konkretnom slučaju i radi.

Zbog izloženog, kada se optuženik na raspravi odrekao prava na izabranog branitelja, prvostupanjski je sud bio dužan postupiti u skladu s odredbom članka 65. stavka 5. ZKP/97. i postaviti mu branitelja po službenoj dužnosti, što je u konkretnom slučaju propušteno učiniti, već je postupak nastavljen izvođenjem dokaza i donošenjem osuđujuće presude na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci protiv koje nije bilo žalbe pa je izostala i mogućnost preispitivanja od strane suda drugog stupnja.

Kako je optuženiku bilo uskraćeno pravo na stručnu pomoć branitelja iako se nalazio u pritvoru u drugom kaznenom postupku, a u postupku mu je prijetilo izricanje stroge kazne zatvora, to je povreda članka 65. stavaka 2. i 5. ZKP/97. na raspravi utjecala na presudu, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 3. ZKP/97.

Slijedom navedenih razloga, osnovan je zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika pa je pravomoćnu presudu trebalo ukinuti u odnosu na optuženog D. V. i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje tijekom kojeg će navedena povreda biti otklonjena.

Stoga je, na temelju članka 513. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/1., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.), presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 4. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.