Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja G. S. O.:…, protiv tuženika M. Š. iz S.,
OIB:…, radi ispražnjenja i predaje u posjed, nakon
održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 19.siječnja 2021. u prisutnosti punomoćnika
tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 3.ožujka 2021.
p r e s u d i o j e
Dužan je tuženik u roku od 15 dana isprazniti od osoba i stvari sklonište u S., u površini 556,68 m2 te isto ispražnjeno predati na slobodno raspolaganje
tužitelju, kao i nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 100,00 kuna sa zakonskom
zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je temeljem zakona ovlašten raspolagati
skloništem položenim u S., anagrafske oznake … površine 556,68 m2.
Nadalje, da je predmetno sklonište na upravljanje predalo Ministarstvo. Nadalje, da je dopisom broj 511-12-01-3517/03 od 18.ožujka 2003. tužitelj obaviješten o potrebi preuzimanja 117 skloništa na području Splita
među kojima se nalazi i sklonište koje je predmet ovog postupka. Nadalje, da je na temelju
prednje označenog dopisa Gradsko poglavarstvo G. S. 30.travnja 2003. donijelo
zaključak Klasa: 022-01/03-01/15 Ur broj 2181/01-11-03-33 kojim je potvrđeno kako će G.
S. pristupiti preuzimanju 117 skloništa od strane PUSD.
Nadalje, da je primopredaja skloništa izvršena 15.listopada 2003. o čemu da je
sastavljen zapisnik te da je sklonište koje je predmet ovog postupka označeno u zapisniku
rednim brojem 33, oznake S017 na adresi …te je kao korisnik skloništa
označeno trgovačko društvo " M. T." d.o.o.
Nadalje, da je Pravilnikom o uvjetima pod kojima se mogu skloništa u miru davati u
zakup ( " Narodne novine" 98/2001) Ministarstvo određeno je kako se
skloništa u miru mogu davati u zakup.
Nadalje, po preuzimanje predmetnog skloništa tužitelj je 5.travnja 2004. s trgovačkim
društvom M. T. d.o.o. S., zaključio ugovor o privremeno korištenju
skloništa u trajanju od jedne godine.
Nadalje, da je nakon isteka tog ugovora M. T. d.o.o. nastavilo koristiti predmetno sklonište bez valjanog pravnog osnova slijedom čega tužitelj predlaže kao u izreci.
Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne
legitimacije, te ističe prigovor zadržanja (ius retentionis).
Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem zapisnika o primopredaji skloništa,
zaključka u svezi preuzimanja skloništa, Pravilnika o uvjetima pod kojima se skloništa u miru
mogu davati u zakup, Ugovor o privremeno korištenju skloništa, povijesnog izvatka iz
sudskog registra, izvatka iz zemljišne knjige, uplatnica, te ostale dokumentacije koja prileži
spisu te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u
njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“
broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08,
57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.
U konkretnom slučaju tužitelj navodi da je sa tuženikom zaključio ugovor o
privremenom korištenju skloništa na određeno vrijeme, a da je tuženik bez valjanog pravnog
osnova u posjedu istog i danas.
Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da je predmetni prostor nalazeći u
zgradi sagrađenoj na čest.zem 5150/8 ZU 15190 k.o S. upisanog "društvenog vlasništva", a
kao nositelj prava korištenja upisana je O. S..
Nadalje, u ovom postupku je utvrđeno da je temeljem Pravilnika Ministarstva, o uvjetima pod kojim se skloništa u miru mogu davati u zakup, te
temeljem zapisnika o primopredaji skloništa od 15.10.2003. tužitelj preuzeo ključeve
skloništa među ostalim i predmetnog skloništa u zgradi…, u S..
Čitanjem ugovora o privremenom korištenju skloništa utvrđeno je da je isti sklopljen
5.travnja 2004. između G. S. s jedne i M. T. d.o.o. kao korisnika s druge
strane. Nadalje, prema članku 1) ugovora isti se sklapa na vrijeme od jedne godine, a radi se
o skloništu na adresi u S., … površine 520 m2 koje će se prema članku 2.
koristiti za obavljanje djelatnosti uredske prostorije, skladište i tiskara.
U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodi se da
zakupodavac mora biti ili vlasnik stvari ili takav stvarnopravni ovlaštenik koji može na
drugoga prenijeti izvršavanje svoga prava.
Nije sporno da je G. S. zaključkom od 30.travnja 2003. preuzeo 117 skloništa na
području S., te nije sporno ni da je predmetno sklonište tada preuzeto kao što nije niti
među strankama sporno da je tuženik upravo sa tužiteljem zaključio ugovor o zakupu
predmetnog skloništa.
Naime, predmetnim ugovorom tužitelj je predao prostoriju - sklonište na korištenje
tuženiku, a ovaj se zauzvrat obvezao plaćati zakupninu slijedom čega su predmetnim
ugovorom ostvarena sva bitna obilježja ugovora o zakupu.
U odnosu na vrijeme kada je ugovor sklopljen ( 2004) primjenjuju se odredbe Zakona
o zakupu i prodaji poslovnog prostora ("Narodne novine“ broj 91/96, 124/97,174/04 i 38/09-
dalje ZZPP).
Slijedom navedenog, proizlazi da je upravo G. S. kao zakupodavac ovlašten
podnijeti predmetnu tužbu radi iseljenja. Naime, i prema sudskoj praksi "zakupodavac iz
ugovora o zakupu poslovnih prostorija aktivno je legitimiran zahtijevati da se isprazne i
predaju prostorije po prestanku ugovora neovisno o tome što nije ovlaštenik prava vlasništva
ili prava korištenja". (Vrhovni sud RH, Rev-2994/1990 od 11. travnja 1991., objavljena u PSP
53/91).Budući nije sporno da je ugovor o zakupu prestao protekom vremena na koje je
sklopljen ( 5.travnja 2005.) to proizlazi da tuženik bez osnova drži u posjedu predmetno
sklonište.Naime, sukladno odredbi čl. 23.st.1 ZZPP ugovor o zakupu poslovnog prostora
sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koje je sklopljen.
Nadalje, tuženik je pasivno legitimiran kao osoba koja je u ime društva potpisala
predmetni ugovor o zakupu, te koja je na potpisu predmetnog ugovora kao direktor odnosno
zakonski zastupnik " M. T. " d.o.o.
Osim toga, tuženik ne spori da je izvršio ulaganja u predmetni prostor, a ne spori da je
isti u posjedu istog i danas. Naime, tuženik ističe prigovor zadržanja predmetnog prostora
navodeći da je izvršio ulaganja u predmetni prostor, a koja mu do danas nisu isplaćena niti
prebijena. Naime, tuženik sam navodi kako su u predmetnom prostoru knjige M. T. i
K. kojeg je bio vlasnik te da trenutno nema ni vode ni struje jer je G. oboje
isključio.
Osim toga, tuženik ističe prigovor prva zadržanja poslovnog prostora dok se istom ne
namiri tražbina slijedom čega nedvojbeno proizlazi da je upravo tuženik u posjedu
predmetnog prostora te da je isti pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.
Slijedom svega navedenog, po prestanku ugovora o zakupu tužitelj je ovlašten tražiti
predaju prostorije od svake osobe koja je drži bez pravne osnove.
Nadalje, u odnosu na prigovor retencije primjenjuje se odredba čl. 164. st. 2 Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,
73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09) prema kojoj se prigovor
retencije može istaći u postupku u kojem vlasnik od posjednika njegove stvari zahtijeva
predaju stvari, a takvog zahtjeva u ovom postupku nema. Naime, u smislu citirane odredbe
pravo retencije pripada samo poštenom posjedniku, a tuženikov posjed nakon isteka vremena
na koje je ugovor sklopljen nije pošten u smislu odredbe čl. 18.st.3 ZV.
286. - 289. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu ZOO - NN 53/91, 73/91, 111/93,
3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) odnosno odredbom čl. 72. - čl. 75. danas važećeg Zakona o
obveznim odnosima.
Nadalje, prema odredbi čl. 72.st.1 Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine"
broj 35/05,41/08) odnosno čl. 286. - 289. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"
53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) vjerovnik dospjele tražbine u čijim se
rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina.
Osim toga, ovdje je riječ o obveznopravnom odnosu stranaka koji je reguliran
odredbama ZZPP kojima nije predviđena mogućnost prava zadržaja poslovnog prostora radi
osiguranja namirenja uloženih sredstava, ali i obveznopravnom odnosu nastalom ugovorom o
zakupu poslovnog prostora pa su pravom na naknadu troškova ulaganja u poslovni prostor
stranke mogle slobodno raspolagati. ( Tako i ŽS ST Gž-1561/2019-2 od 0.8.2019.) Međutim,
predmetnim ugovorom je u čl.7 navedeno da je korisnik dužan o svom trošku održavati
sklonište, uređaje, opremu i instalacije te da ne smije vršiti preinake ili popravke bez
prethodnog odobrenja G. S.. Prema tome, isključena je mogućnost preinaka bez
dopuštenja zakupodavca, a tuženik ne spori da je izvršio ulaganja u iznosu od čak 300.000,00
kuna, dok za to ne prilaže nikakvo odobrenje. Obzirom u ugovoru nije navedeno da tuženik
smije vršiti adaptaciju, odnosno prepravke niti da će mu za to ( ako do toga dođe) biti
isplaćena naknada, a radi se prvenstveno o obveznopravnom odnosu među strankama koje su
eventualnu naknadu mogle slobodno ugovoriti što iste nisu učinile, to proizlazi da se
zakupodavac nije predmetnim ugovorom obvezao platiti naknadu zakupniku za izvršena
ulaganja slijedom čega takva obveza tužitelja ne postoji, a niti pravo tuženika da zadrži
poslovni prostor dok mu ta naknada ne bude isplaćena.
Osim toga, tužitelj nije niti postavio odgovarajući protutužbeni zahtjev na isplatu, a
prigovor retencije nije osnovan slijedom čega je odlučeno kao u izreci.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1, čl.155. i 163
ZPP-a te, a odnosi se na trošak sudske pristojbe u iznosu od 100,00 kuna. Odluka o kamatama
temelji se na odredbi čl. Ovršnog zakona, a teče od presuđenja do isplate.
U Splitu, 3. ožujka 2021.
Sutkinja
Maja Anušić, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu koja se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.
Dna:
1. tužitelju
2. tuženiku
3. spis