Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 120 Pn-282/20-52

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ireni Šafar kao sucu pojedincu,
po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijaliste Bernarde Šuman, u pravnoj stvari tužitelja
L. G., K., OIB: , zastupan po punomoćniku A. O., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: , radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. rujna 2020. u prisutnosti punomoćnika tužitelja A. O. i u punomoćnika tuženika M. B., SU-, 3. ožujka 2021.

p r e s u d i o j e

I/ Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Zagreb, OIB: , isplatiti tužitelju L. G., K., OIB: , iznos od 80.000,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom
počevši od 17. lipnja 2014. do isplate, po stopi određenoj u razdoblju do 31. srpnja 2015. za
svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u
razdoblju od 01. kolovoza 2015. nadalje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve
u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: , isplatiti tužitelju L. G., K., OIB: , iznos od 21.920,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom
počevši od 3. ožujka 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: , isplatiti tužitelju L. G., K., OIB: , iznos od 600,00 kn na ime mjesečne rente s osnova trajne tuđe pomoći i njege,
počevši od 10. lipnja 2016. pa nadalje s time da dospjele iznose tuženik plati odjednom, a
dospijevajuće svakog desetog u mjesecu sa zateznim kamatama ekućim od dospijeća svakog





2

Poslovni broj: 120 Pn-282/20-52

pojedinog iznosa, s tim da sve dospjele obroke plati odjednom, a preostale iznose po
dospijeću, svakog 10-og u mjesecu zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom
od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana od
donošenja presude pod prijetnjom ovrhe.

IV/ Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z.,.OIB: , naknaditi tužitelju L. G., K., OIB:., parnični trošak u iznosu od 19.212,00 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom tekućom od 3. ožujka 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva od 3. srpnja 2020.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je 20. rujna 2007. godine oko 13,20 sati na cesti D- kod
mjesta K. (kod V.) u prometnoj nesreći stradao kao suvozač u osobnom
automobilu marke DAEWOO TICO registarske oznake ŠI , kojim vozilom je
upravljao P. P., a koje vozilo je osigurano kod tuženika policom osiguranja od
automobilske odgovornosti br. ... Tužitelj je u predmetnoj nezgodi zadobio
tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, a što je neprijeporno utvrđeno
pravomoćnom presudom u predmetu poslovni broj Pn-5815/08 od 1. srpnja 2009., naslovnog
suda u kojem postupku je tužitelju dosuđena naknada štete. Iz tog predmeta razvidna je
pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja te odgovornost tuženika za štetu tužitelja.
Tužitelj navodi kako mu je nakon pravomoćne presude u gore navedenom predmetu nastala
nova šteta u vidu pretrpljenih fizičkih boli, straha, daljnjeg smanjenja životnih aktivnosti te
mu je povećan opseg tuđe pomoći i njege. Tužitelj navodi kako su posljedice koje danas
zaostaju takve da ga u potpunosti ometaju u obavljanju normalnih životnih aktivnosti.
Nadalje, tužitelj navodi da je imao operaciju lijevog kuka, a koja operacija je bila potrebna
zbog posljedica promjena nastalih nakon prometne nezgode te se isti kreće teško uz pomoć
štaka., te kao posljedica štetnog događaja zaostao je deformitet desnog ramena, pa i sa te
osnove trpi stalne bolove. S obzirom na gore navedene ozljede, tužitelj je trpio i dalje trpi
boli, kako tjelesne, tako i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Povreda prava
osobnosti na ime pogoršanja u ovom slučaju sastoji se u činjenici što je tužitelju povrijeđeno
pravo na tjelesno i duševno zdravlje, što je razvidno iz priložene medicinske dokumentacije.
Zbog pretrpljenih ozljeda kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti. Tužitelj nije
u mogućnosti obavljati svoje poslove u punom opsegu, ne može uobičajeno obavljati ni ostale
životne zadatke, udovoljavati željama i interesima u svom privatnom životu, koje je do
ozljede normalno izvršavao te su njegova radne i opće sposobnost smanjene. S obzirom na
navedeno tužitelj potražuje s naslova neimovinske štete zbog pogoršanja zdravlja naknadu u
iznosu od 30.000,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom Nadalje, zbog potrebe
imobilizacije i mirovanja tužitelj nije mogao obavljati poslove koje inače u svakodnevnom
životu obavlja pa mu je trebala pomoć druge osobe u obavljanju tih poslova, a koju pomoć su



3

Poslovni broj: 120 Pn-282/20-52

mu pružali članovi obitelji. Kako je tužitelju tijekom cijelog liječenja i boravka kod kuće bila
potrebna tuđa pomoć i njega to tužitelj potražuje pravičnu naknadu na ime imovinske štete
pružanja tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.200,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom
kamatom na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju jer je vozilo registarske
oznake ŠI na dan 20. rujna 2007. imalo kod tuženika zaključenu policu obveznog
osiguranja, te osporava pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja kojim se traži
naknadu štete iz gore navedenog štetnog događaja, jer je tuženik isplatom imovinske i
neimovinske štete određene u sudskom postupku presudom Općinskog građanskog suda u
Zagrebu, poslovni broj Pn-5815/2008 od 1. srpnja 2009. namirio tužitelju u cijelosti nastalu
štetu iz štetnog događaja od 20. rujna 2007.

U nastavku postupka nakon provedenog medicinskog vještačenja po vještacima dr.
G. M., dr. A. M. i dr. I. M., te nakon usmenog očitovanja
vještaka tužitelj je 7. lipnja 2016. specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje na ime
naknade neimovinske štete iznos od 79.180,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom
tekućom od utuženja 17. lipnja 2014. do isplate, iznos od 600,00 kn na ime mjesečne rente s
osnova trajne tuđe pomoći i njege počevši od 10. lipnja 2016. pa nadalje, s tim da dospjele
obroke plati odjednom, a preostale iznose po dospijeću svakog 10-og u mjesecu zajedno s
pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i prouzročeni parnični trošak zajedno s
pripadajućim zateznima kamatama.

Općinski građanski sud u Zagrebu je 21. prosinca 2017. donio presudu poslovni broj:
Pn-2095/14-31. Županijski sud u Splitu je povodom žalbe tuženika protiv prvostupanjske
presude, 23. prosinca 2019. donio presudu poslovni broj: -1073/2018-2 kojim presudom je
ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2095/14-31. je 21.
prosinca 2017. u dosuđujućem dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke i predmet je vraćen
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku tužitelj 3. srpnja 2020. uvažavajući pravno shvaćanje
Vrhovnog suda Republike Hrvatske te nove Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje
visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, preinačio tužbeni zahtjev na način d
potražuje naknadu neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti iznos od 80.000,00 kn
zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, s osnova pružanja tuđe pomoći i njege iznos od

21.920,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, kao i iznos od 600,00 kn na ime mjesečne
rente s osnova trajne tuđe pomoći i njege počevši od 10. lipnja 2016. pa nadalje, s tim da
dospjele obroke plati odjednom, a preostale iznose po dospijeću, svakog 10-og u mjesecu
zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i prouzročeni parnični trošak zajedno
s pripadajućim zateznima kamatama.

Tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva i ustrajao kod prigovora zastare, te osporio tijek zakonskih zateznih kamata.

Iako se tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva, sud je preinaku dopustio jer se
sukladno odredbi čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,
89/14 i 70/19 dalje: ZPP) tuženik takvoj preinaci ne može protiviti. Naime, u konkretnom je
slučaju do povećanja tužbenog zahtjeva došlo zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja
tužbe (promjena Orijentacijskih kriterija na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike
Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., koji se prema obrazloženju pravnog
shvaćanja primjenjuju na sve parnične postupke od dana prihvaćanja na sjednici), a tužitelj iz iste
činjenične osnove potražuje drugu novčanu svotu.

U odnosu na tuženikov istaknuti prigovor zastare na ročištu održanom 3. srpnja 2020., a u
odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva, valja reći da se radi o povećanju tužbenog zahtjeva iz



4

Poslovni broj: 120 Pn-282/20-52

istog činjeničnog i pravnog osnova pa stoga preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede
početka i tijeka roka zastare, slijedom čega sud nalazi istaknuti prigovor zastare, neosnovanim.
U tijeku postupka sud je izvršio uvid u presudu i rješenje ovog suda poslovni broj Pn-
5815/08 od 01. srpnja 2009. (list 4-6 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 7-18, 84-85, 89
spisa), preslike nalaza i mišljenja vještaka T. d.o.o. (list 19-21 spisa), ovjerenu presliku
zdravstvenog kartona tužitelja (list 36-72 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem
po vještacima dr. A. M., dr. G. M. i dr. I. M. (list 74-77,
81-82 spisa), saslušan je tužitelj (list 95-96 spisa), te su usmeno saslušani vještaci dr. A.
M., dr. G. M. i dr. I. M. na ročištu 07. lipnja 2016. (list 97-98 spisa),
izvršen je uvid u ovosudni spis poslovni broj Pn-5815/08, izvršen je uvid u izvod iz Zapisnika
s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka

2020. ( list 159 spisa).

Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

Predmet spora je zahtjev tužitelj kojim od tuženika potražuje naknadu štete radi povrede
prava osobnosti na ime pogoršanja u iznosu od 80.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama,
te naknada imovinske štete na ime pružanja tuđe pomoći i njege i na ime imovinske štete s osnova
izgubljene zarade, a sve povodom štetnog događaja od 20. rujna 2017. kada je tužitelj stradao u
prometnoj nezgodi kao suputnik u vozilu marke DAEWOO TICO registarske oznake ŠI

Među strankama je nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja i
odgovornost. Jednako tako, nije sporno da je tužitelj pravomoćnom presudom ovog suda
poslovni broj Pn-5815/08 od 01. srpnja 2009. ostvario pravo na naknadu štete te da je prema
provedenom medicinskom vještačenju po dr. A. M. i dr. S. M. u tom
postupku utvrđeno trajno smanjenje životne aktivnosti u opsegu od 60%. Sporno je da li je
kod tužitelja nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja i u kojem opsegu, kao i tijek zateznih
kamata, te zastara potraživanja naknade neimovinske štete i naknada štete s osnova tuđe pomoći i
njege.

Radi utvrđenja je li kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja i u kojem
opsegu te utvrđenja činjenice kada je tužitelj saznao za opseg i visinu štete s obzirom na
istaknut prigovor zastare sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i medicinskim
vještačenjem po vještacima dr. A. M., dr. G. M. i dr. I. M..
Iz iskaza tužitelja proizlazi da tužitelj nakon pravomoćne prvostupanjske presude u
predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj:. Pn-5815/08 osjeća daljnje
poteškoće kako na psihičkom tako i na fizičkom području. Psihički se loše osjeća, usprkos
terapiji koja mu je ordinirana. Osjeća veliku zabrinutost za zdravlje, razdražljivost, loše spava,
noću se budi, zbog čega se osjeća umorno i dezorijentirano. Zbog svega navedenog izbjegava
druženje s drugim ljudima. Koristi također lijekove da bi mogao spavati. Osjeća velike
poteškoće i sa pulmološke strane budući se jako brzo umara budući osjeća nedostatak kisika.
Nakon predmetnog štetnog događaja morao je operirati lijevi kuk, a i danas se otežano kreće
uz pomoć štaka. Također mu je po predmetnom štetnom događaja ozlijeđeno i desno rame te
mu i danas zbog toga nije desna ruka u punoj funkciji. Koristi lijekove Ventolin i Ombres koji
mu malo olakšavaju disanje, no i uz korištenje istih ne osjeća pretjerano olakšanje pri disanju.
Potrebna mu je pomoć oko obavljanja uobičajenih poslov, a istu mu pruža sin.

Sud je prihvatio iskaz tužitelja jer je isti iskren, uvjerljivi te u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu.

Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. A. M. i dr. G. M. od 2. travnja

2015., nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, proizlazi da je
nakon pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-5815/08
od 01. srpnja 2009. kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja za 10% s



5

Poslovni broj: 120 Pn-282/20-52

psihijatrijskog motrišta. Tužitelj je na psihičkom planu razvio simptomatiku elemenata PTSP-
a (F43.1), uz razvoj komorbiditetnog Depresivnog poremećaja (F32.2), naime tužitelj je u
okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji visokog stresogenog
potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet. Navedeno je uz dugotrajno liječenje i
zaostale tjelesne posljedice, i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja. Tužitelj više nema istu
slobodu u svom osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju na način kako je opisano u
psihičkom statusu. Nakon pravomoćne presude ovog suda poslovni broj Pn-5815/08 od 01.
srpnja 2009. tzv. primarni strah (koji se javlja pred pristup operativnom zahvatu) bio je jakog
intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih
ozljeda i brige za ishod liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 2 dana, u srednjem 7 dana, a u
manjem 20 dana. Zaostao je kasni, povremeni, oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u
situacijama koje podsjećaju na štetni događaj. Nakon pravomoćne presude ovog suda
poslovni broj Pn-5815/08 od 01. srpnja 2009. bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana,
srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 20 dana. Zaostale manje boli su trajnog karaktera i kao
takve se ubrajaju u pojačane napore. Tuđa pomoć i njega druge osobe (a nakon pravomoćne
presude ovog suda poslovni broj Pn-5815/08 od 01. srpnja 2009.) bila je potrebna od 19. rujna

2008. do 01. veljače 2011. po 1 sat dnevno. Od 02. veljače 2011. do 02. ožujka 2011. tužitelju
je bila potrebna tuđa pomoć kod kuće druge osobe po 4 sata dnevno (poslije provedenog
novog liječenja). Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za nj uobičajene poslove.
Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih
svakodnevnih potreba. Od 03. ožujka 2011. tužitelju je trajno i dalje potrebna tuđa pomoć po
1 sat dnevno.

Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. I. M. od 20. srpnja 2015., proizlazi da je
radiološkom obradom osim serijskog prijeloma rebara vidljivo i natučenje plućnog tkiva
lijevo sa krvavim sadržajem porebrice lijevo. Na tako promijenjenim terenom lijevog pluća
došlo je do upalne reakcije koja je bolnički kupirana. Plućni funkcijski testovi pokazuju
evidentne smetnje ventilacije prevalentno po tipu restrikcije srednjeg stupnja. Na osnovu gore
navedenog sa pulmološke strane može se reći da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja
tužitelja u 65-oj godini života, kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Nakon
zadobivenih tjelesnih ozljeda iz predmetnog štetnog događaja tužitelj je osjećao fizičke boli
jakog intenziteta oko desetak dana, srednjeg intenziteta dva tjedna, te slabog intenziteta oko
šest tjedana. Primarni strah je osjećao pri samom štetnom događaju i neposredne životne
ugroze jakog intenziteta kratko. Nakon smirenja akutnih tegoba došlo je do komplikacija pa je
sekundarni strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja osjećao sigurno
jakog intenziteta tjedan dana, srednjeg desetak dana, te manjeg mjesec dana. Kasni strah je
trajao u vidu bojaznosti radi neizvjesnosti oporavka i prilagođavanja novonastaloj situaciji
oko mjesec dana. Tuđa pomoć i njega druge osobe nakon izlaska iz bolnice bila je potrebna
po četiri sata dnevno radi održavanja higijene, pribavljanja hrane i odijevanja mjesec dana, te
po deset sati tjedno par mjeseci. Sa pulmološke strane trajne posljedice umanjuju životnu
aktivnost za 25% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu.
Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka te su se isti usmeno očitovali na
ročištu održanom 07. lipnja 2016. te usuglašeno iskazivali kako pogoršanje u predmetnom
slučaju od strane tri vještaka pulmologa, kirurga i psihijatra iznosi 10% i isključivo su sa
psihijatrijske strane. Naime, vještak pulmolog je svoj nalaz učinio temeljem cjelokupne
medicinske dokumentacije u kojoj je temeljem objektivne obrade funkcije pluća utvrdio
posljedice na organu disanja za 25%, a temeljem tih nalaza do 2008. znači prije izrade prvog
vještva iz 2009. Budući da su tih 25% posljedica na organu pluća već uključene u prethodno
utvrđenim trajnim posljedicama od 60% i budući da s pulmološke strane nakon 9 mjeseca

2009. nema novog pogoršanja ostale su samo trajne posljedice u vidu pogoršanja od strane
psihijatra za što postoji i nova medicinska dokumentacija od 2010. nadalje. Ocjena boli ostaje



6

Poslovni broj: 120 Pn-282/20-52

kao što je to utvrdio kirurg i psihijatar u svom nalazu od 30. ožujka 2015. budući da je kirurg
iste ocijenio kao posljedicu novog operativnog zahvata koji je urađen kod tužitelja na lijevom
kuku. Ocjena straha usuglašeno se cijeni prema nalazu vještaka dr. M. iz vještačenja od

30. ožujka 2015. u vještvu dr. Mijić-dr. Makarić u kojem je psihijatar temeljem najnovije
medicinske dokumentacije te pregleda tužitelja utvrdio postojanje novog straha pri čemu je
isti i utvrdio spomenuto pogoršanje u psihičkom statusu od 10%. Ocjena tuđe pomoći ostaje
kao što je utvrđeno u vještvu dr. M.-dr. M.od 30. ožujka 2015. Vještaci usuglašeno
navode da je u tužitelja smanjenje opće životne aktivnosti s naslova pogoršanja zdravlja
nastupilo u omjeru od 10% i to isključivo sa psihijatrijskog statusa. Pulmolog dr. M.
posebno je istaknuo kako su nepromijenjeni nalazi plućne funkcije u vještačenju do 2009.,
ostaju u istom razredu te sa te strane nema novonastalog pogoršanja respiracijskog sustava.
Vještaci navode da se dodatnih 10% smanjenja životne aktivnosti sa psihijatrijskog aspekta
odnosi na novonastalo pogoršanje smanjenja životnih aktivnosti nakon 2009., što uz
prethodno utvrđeno vještačenje u spisu Pn-5815/08 od 60% iznosi ukupno 70%, od čega se
10% odnosi na novonastalo pogoršanje zdravlja tužitelja nakon 2009.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja liječnika vještaka dr. M. i dr.
M., budući su sačinjeni stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne
medicinske dokumentacije, pregleda tužitelja, a uzimajući u obzir i utvrđenja iz vještačenja
provedenih u ovosudnom spisu posl.br. Pn-5851/08. Sud nije posebno cijenio nalaz i
mišljenje vještaka dr. M. dan 20. srpnja 2015. obzirom isti prilikom davanja
predmetnog nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir utvrđenja iz ovosudnog spisa posl.br. Pn-
5851/08. O navedenom se vještak dr. M. dodatno očitovao na ročištu 07. lipnja 2016.
kada je naveo da s pulmološke strane nakon 09. mjeseca 2009. nema novog pogoršanja te je u
tom dijelu mišljenje vještaka dr. M. prihvaćeno obzirom je u skladu s novom
medicinskom dokumentacijom. Također valja istaknuti da su se vještaci usuglasili na ročištu
održanom 07. lipnja 2016. u odnosu na ocjenu boli, straha te tuđe pomoći te na objektivan i
stručan način otklonili prigovore tuženika. Kako su vještaci jasno obrazložili na čemu temelje
zaključak da je kod tužitelja došlo do pogoršanog zdravstvenog stanja kao i ocjenu potrebe
tuđe pomoći prigovor tuženika istaknut u tom pravcu ocijenjen je kao neosnovan.

Slijedom prihvaćenih nalaza i mišljenja vještaka ali i iskaza tužitelja sud je utvrdio da
je kod tužitelja nastupilo daljnje pogoršanje zdravstvenog stanja u vidu daljnjeg trajnog
smanjenja životne aktivnosti od 10% kao i da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega od

19. rujna 2008. do 01. veljače 2011. po jedan sat dnevno, a od 02. veljače 2011. do 02. ožujka

2011., poslije provedenog novog liječenja, po četiri sata dnevno. Nadalje sud je utvrdio da je
tužitelju potrebna daljnja tuđa pomoć i njega trajno od 03. ožujka 2011. po jedan sat dnevno.
Temeljem odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine
35/05,41/08, 125/11- dalje ZOO), a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima
pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava
osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu
novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog daljnjeg smanjenja životne
aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095.
ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva
sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki
pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o
visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi
ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom
prirodom i društvenom svrhom.

Pri odmjeravanju visine naknada sud je imao u vidu duljinu trajanja liječenja, duljinu
trajanja i jačinu boli, godine života tužitelja te daljnji opseg smanjenja životnih aktivnosti, a
sve na osnovi odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a, a primjenom čl. 223. ZPP-a.



7

Poslovni broj: 120 Pn-282/20-52

Cijeneći jačinu i trajanje fizičkih bolova sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu
u iznosu od 5.000,00 kuna pri čemu je imao u vidu između ostalog i činjenicu da je tužitelj
trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, a
bolove blagog intenziteta oko 20 dana.

Imajući u vidu iskaz tužitelja kao i u nalazu i mišljenju vještaka opisanu jačinu i
trajanje pretrpljenog straha i to primarnog straha koji je bio jakog intenziteta i kratkotrajan,
potom sekundarnog straha u jakom intenzitetu koji je trajao je 2 dana, srednjeg intenziteta u
trajanju od 7 dana te manjeg 20 dana, kao i kasni, povremeni, oscilirajući strah slabijeg
intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj, sud je ocijenio primjerenom
naknadu u visini od 5.000,00 kuna.

S obzirom na opseg pogoršanja trajnih posljedica kod tužitelja od 10 %, s obzirom na
ukupno smanjenje životnih aktivnosti tužitelja od 70 %, a imajući u vidu životnu dob tužitelja,
sud smatra da tužitelju po toj osnovi pripada pravična novčana naknada u iznosu od 70.000,00
kuna. S obzirom na sve izloženo, sud smatra da tužitelju temeljem čl.1100. st. 2. ZOO-a
pripada ukupan iznos od 80.000,00 kuna.

Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud
je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan
tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu.

Nadalje, tužitelj potražuje naknadu imovinske štete na ime pružanja tuđe pomoći i
njege i to za priznatih 1096 sati za razdoblje od 7. lipnja 2013. do 7. lipnja 2016. u iznosu od

21.920,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude
odnosno od dana 21. prosinca 2017. godine. Tužitelj također potražuje na ime trajne tuđe
pomoći i njege mjesečnu rentu u iznosu od 600,00 kn počevši od 10. lipnja 2016. pa nadalje s
time da dospjele iznose tuženik plati odjednom, a dospijevajuće svakog desetog u mjesecu sa
zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog dospjelog obroka rente pa do
isplate.

Prilikom odlučivanja o predmetnoj naknadi sud je izvršio uvid u ovosudni spis i
presudu poslovni broj Pn-5815/08 iz koje proizlazi da je vještvom od 11. veljače 2009.
utvrđeno da je tužitelju od 19. rujna 2008. trajno potrebna tuđa pomoć od 1 sata dnevno.
U odnosu na razdoblje od 07. lipnja 2013. do 07. lipnja 2016. sud je predmetni zahtjev
utvrdio osnovanim.

Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su
u skladu s iskazom tužitelja i nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju
potrebe za ovakvom pomoći imajuću u vidu razdoblje za koje tužitelj osnovano potražuje
naknadu od ukupno 1096 sati. Budući da cijenu sata pružene tuđe pomoći nije moguće
nedvojbeno utvrditi, sud je naknadu dosudio prema slobodnoj ocjeni primjenom odredbe
članka 223. ZPP-a, pri čemu je kao naknada za jedan sat tuđe pomoći određen iznos od 20,00
kn. U skladu s time tužitelj ima pravo na naknadu s ovog osnova u iznosu od 21.920,00 kuna.
S obzirom na potrebu trajne tuđe pomoći u opsegu od 1 sata dnevno, ovaj sud tužitelju
na ime rente za tuđu pomoć dosuđuje iznos od 600,00 mjesečno (30 dana x 1 sat po 20,00 kn)
time da određuje početak tijeka takve obveze sa datumom 10. lipanj 2016. kako je zatražio
time da je tuženiku naloženo platiti dospjele obveze odjednom, a dospijevajuće svakog
desetog u mjesecu sa zateznim kamatama tekućim na svaki mjesečni iznos od dospijeća pa do
isplate.

U odnosu na potraživanje zateznih kamata sud je tužitelju s osnova neimovinske štete
na dosuđeni iznos glavnice od 80.000,00 kn dosudio kamatu tekuću od 17. lipnja 2014., kako
je to tužitelj zatražio, a temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične
novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe.
Odluka o kamatama na imovinsku štetu za tuđu pomoć osniva se na odredbi čl. 1089. st. 2.
ZOO slijedom čega je tužitelju na iznos od 21.920,00 kuna zatezna kamata dosuđena od



8

Poslovni broj: 120 Pn-282/20-52

presuđenja jer je navedenim danom utvrđena visina. Stopa kamate na dosuđeni iznos temelji
se na odredbi čl. 29. st. 2., 7. i 8. ZOO-a.

O troškovima parničnog postupka tužitelja sud je odlučio na temelju odredbe čl. 154.
st. 3. i čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(Narodne novine broj 132/12, 103/14 i 118/14, nadalje: Tarifa). Tužitelju je valjalo priznati
trošak sastava tužbe od 17. lipnja 2014. u iznosu od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 8/1 Tarife,
trošak sastava podneska od 04. rujna 2014. u iznosu od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 8/1
Tarife, trošak zastupanja na ročištu 15. siječnja 2015. u iznosu od 1.000,00 kuna sukladno
Tbr. 9/1 Tarife, trošak sastava podneska od 03. rujna 2015. u iznosu od 1.000,00 kuna
sukladno Tbr. 8/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 03. svibnja 2016. u iznosu od 1.000,00
kuna sukladno Tbr. 9/1, trošak zastupanja na ročištu 07. lipnja 2016. u iznosu od 1.000,00
kuna sukladno Tbr. 9/1, trošak zastupanja na ročištu 10. studenog 2017. u iznosu od 1.000,00
kuna sukladno Tbr. 9/1, trošak zastupanja na ročištu 3. srpnja 2020. u iznosu od 1.000,00
kuna sukladno Tbr. 9/1, trošak zastupanja na ročištu 11. rujna 2020. u iznosu od 2.5000,00
kuna sukladno Tbr. 9/1, što uvećano za pripadajući PDV iznosi ukupno 13.125,00 kuna.
Nadalje tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 662,00 kuna i presudu
u iznosu od 1.375,00 kuna , dakle 15.162,00 kuna. Tužitelju je priznat trošak predujma za
medicinsko vještačenje u iznosu od 3.300,00 kuna i trošak predujma na ime saslušanja
vještaka u iznosu od 750,00 kn, budući je ovaj trošak bio nužan za vođenje spora neovisno o
uspjehu stranka u istom, dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 19.212,00 kuna,
sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate sukladno čl. 30. Ovršnog zakona
(Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 93/14) po stopi određenoj čl. 29. st.2. ZOO-a.
Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 03. veljače 2015. i 16. veljače 2015.
obzirom predmetnim podnescima samo dostavlja dokaz o uplati predujma i zdravstveni karton
dok trošak sastava podneska od 22. rujna 2015. sud nije priznao obzirom predmetnim
podneskom ponavlja ranije iznesene navode, sve sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 3. ožujka 2021.

Sudac Irena Šafar



9

Poslovni broj: 120 Pn-282/20-52

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka
prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda
Županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 1.375,00 kn
- tuženiku


Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu