Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. D., O.:,,,, iz K.,
zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika
R. H., O.: ,,,, zastupan po O.-u u S., radi isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 21. siječnja 2021.g., u nazočnosti zamjenika
punomoćnika B. S. i punomoćnika zakonske zastupnice tužene J. M., a po
objavi presude dana 03. ožujka 2021.g.,
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku R. H., M. financija, O.:
…, zastupano po ODO u S., da
tužitelju Ž. D., iz K., O.:…, na ime
razlike plaće isplati ukupan iznos od 6.059,74 kn bruto zajedno sa zakonskom
zateznom kamatom tekućom na iznos od :
- 998,94 kn od 16. 09.2013. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 200,70 kn od 16.06.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 420,52 kn od 16.07.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 210,26 kn od 16.09.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 221,77 kn od 16.12.2014.pa do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza
na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 578,54 kn od 16.01.2015. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 806,45 kn od 16.02.2015. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 221,77 kn od 16.03.2015. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 211,21 kn od 16.06.2015. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 201,61 kn od 16.07.2015.pa do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza
na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 402,94 kn od 16.09.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 443,30 kn od 16.11.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 421,10 kn od 16.09.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 720,63 kn od 16.05.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,po stopi propisanoj čl. 29.
Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope
HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za 5 % poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015., do isplate po
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno
razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena, te da plati
trošak parničnog postupka u iznosu od 7.625,00 kn, zajedno s zakonskim
zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do
isplate, sve u roku od 8 dana, dok se za više zatraženo za iznos od 591,72 kn
kao i za više zatražene zakonske zatezne kamate tužbeni zahtjev odbija kao
neosnovan.
Obrazloženje
U tužbi koja je podnijeta dana 09. listopada 2018.g. tužitelj navodi da je zaposlenik
tuženika, djelatnik PCU S., na radnom mjestu carinika, a sve
sukladno rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju 27. lipnja 2013. do 27. lipnja
2018. da je tužitelj prema utvrđenom radnom vremenu tuženika, mjesečno ostvarivao
prekovremeni rad, koji da mu nije plaćen: u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od
8 sati, u smjenama i turnusima ( u smjenama dužim od 8 sati koliko da je trebao raditi u
smjeni) i (turnusu duže od 12 sati koliko je trebao raditi u turnusu), jer prekovremenim radom,
kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama i turnusima, da se smatra svaki
sat rada duži od smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih
sati, u radu na drugi način.
U navedenim oblicima rada, tužitelj da je radio tijekom mjeseca u drugoj smjeni, noću,
subotom i nedjeljom i na dane blagdane i neradne dane koji da se utvrđuju sukladno s
odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u R. H., koji da su u
tjednu padali od ponedjeljka do petka. Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne
službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i
namještenike te internim aktima tuženika koji da se odnose na tužitelja da je određeno da se
prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od
ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i
nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u
smjenama ili turnusu da se smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki
sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad koji je tužitelj
ostvarivao na drugačiji način, da je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog
vremena i koji da su bili duži od 40 sati tjedno. Isto tako da je određeno da redovni mjesečni
fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40- satnog radnog
tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu
pomnoženi sa 8 sati. Tužitelj da je ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdane i neradne
dane Uskrsa, koji da su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji da mu nije plaćen,
pošto da su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim
rasporedom tuženika kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
Tužitelj da se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali da je isti dopisom
odbijen u cijelosti.
U odgovoru na tužbu od 25. srpnja 2019. tužena navodi kako u ovoj pravnoj stvari
nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe budući da nije okončan postupak
mirnog rješenja spora radi čega da se predlaže odbaciti tužbu i naložiti tužitelju plaćanje
parničnog troška tuženiku. Naime, tužitelj da se obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje
spora dana 02. srpnja 2018. radi isplate iznos od 50.000,00 kn po osnovi neplaćenog
prekovremenog rada te da je tuženik dopisom , broj : N-DO-407/18 od 01. listopada 2018. , a
koji da se prilaže uz odgovor na tužbu, istoga izvijestio kao predmetni zahtjev smatra
osnovanim za 80 prekovremenih sati, a obračun koji bi tužitelju pripadao prema specifikaciji
obračuna prekovremenih sati Ministarstva financija. U konkretnom slučaju da zahtjev za
mirno rješenje spora nije odbijen niti bi se radilo o tome da o zahtjevu nije odlučeno u roku od
tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva jer da isto podrazumijeva nepostupanje odnosno "
šutnju" tuženika što svakako da nije riječ u ovoj pravnoj stvari. Zakonodavni okvir odnosno
propise kojima da je utvrđeno što čini plaću carinskih službenika te koji uređuju način
obračuna plaće da čine: Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, Zakon o
radu, Zakon o državnim službenicima i namještenicima, Zakon o carinskoj službi, Uredba o
nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za carinske službenike, Odluka o
uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima
za sva tijela državne uprave i Odluka o vođenju registra zaposlenih u državnim i javnim
službama. Uvidom u relevantnu dokumentaciju za razdoblje od 27. lipnja 2013. – 27. lipnja
2018. da je razvidno daje tužitelj radeći u turnusima u navedenom periodu ostvario 80
prekovremenih sati rada, a koja da mu nisu isplaćena sukladno naprijed citiranim propisima.
U dokaznom postupku sud je pregledao Zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja od
27. lipnja 2018., odgovor na Zahtjev za mirno rješenje spora 01. listopada 2018., Rješenje
RH, Ministarstvo financija, Klasa: UP/I-112-02/17-01/831, Ur broj: 513-02-8009/8-17-1 od
01. rujna 2017. , Rješenje RH, Ministarstvo financija, Klasa: UP/I-112-02/13-01/71, Ur broj:
513-02-5593/3-13-3 od 27. lipnja 2013., Rješenje RH, Ministarstvo financija, Klasa: UP/I-
112-02/12-01/80, Ur broj: 513-02-5593/2-12-1 od 01. srpnja 2012.,obračun prekovremenog
rada i obračunske isprave ( list spisa 19-148), tabela sa prekovremenim satima sa
specificiranim obračunom za tužitelja, Tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za državne
službenike i namještenike prema redoslijedu članaka, nalaz i mišljenje vještaka od dana 28.
kolovoza 2020.
Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan. Punomoćnici stranka popisali su parnični trošak. Među strankama nije sporno:
- da je tužitelj zaposlen kako djelatnik PCU S. na radno
mjesto carinika, a sve sukladno rješenju o rasporedu radnog mjesta.
Kao sporno ostalo je za raspraviti:
- da li tužitelju pripada za razdoblje od lipnja 2013. do lipnja 2018. s osnova
prekovremenog rada naknada za sve sate rada kada je tužitelj radio na
blagdane, neradne dane od ponedjeljka do petka, obzirom da je tužitelj radio u
turnusu te da mu se plaća uvećavala zbog rada na blagdan sukladno čl. 44.
Kolektivnog ugovora odnosno da li blagdan ulazi u mjesečni fond radnih sati
ili u mjesečni fond sati, te zatražena visina naknade s tog osnova.
Nije sporno da se na tužitelja primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i
namještenike (NN" broj 93/08, 89/12, 104/13, 150/13 i 153/13- dalje : KU) ,
kojim je propisano da svaki državni službenik ima pravo na uvećanje plaće od 50 % za
prekovremeni rad ( čl. 44. st. 12. KU) , a da se prekovremenim radom službenika koji rade u
smjenama ili turnusima, kao tužitelj, smatra svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda
radnih sati ( čl. 44. st. 12. KU).
Na okolnost izračuna visine potraživanja tužitelja sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku za financije i računovodstvo I. U..
U svom vještvu od 28. kolovoza 2020. vještak navodi da je tuženik uvećavao i
isplaćivao tužitelju osnovnu plaću uvećanu za rad noću 40 % , za rad subotom 25 % , za rad
nedjeljom 35 % , za rad blagdanom , neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150 %
te za rad u turnusu 5 % , dok za pojedine mjesece nije uvećao i isplaćivao tužitelju osnovnu
plaću uvećanu za prekovremeni rad 50 % . Tužitelj da je ukupno gledajući manje plaćen za 80
sati prekovremenog rada, odnosno za bruto iznos od 4.225,75 kn (Tablica 5).
- ukoliko da se gledaju samo mjeseci gdje je tužitelj ostvario više prekovremenog rada
nego što mu je tuženik obračunao i platio, da tužitelj ukupno gledajući manje plaćen za 116
sati prekovremenog rada, odnosno za bruto iznos od 6.059,74 kn (Tablica 5),
- ukupan iznos obračuna sati odrađenih na blagdan, neradne dane utvrđene Zakonom o
blagdanima, spomendanima i neradnim danima u R. H. kao sati rada koji
prelaze mjesečni fond radnih sati da iznose bruto 6.651,46 kn (Tablica 7),
- ukupan iznos obračuna sati odrađenih na blagdan, neradne dane utvrđene Zakonom o
blagdanima, spomendanima i neradnim danima u R. H. kad su u tjednu padali
od ponedjeljka do petka da iznose bruto 5.149,74 kn (Tablica 7).
Podneskom predanim dana 21. listopada 2020.g. tužena je prigovorila nalazu i
mišljenju vještaka I. U. na način da je isti , odnosno metodologiju izračuna trebalo
temeljiti na odredbi čl. 38. st. 10 . i 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i
namještenike kojim da je propisano što se smatra prekovremenim radom kad je rad službenika
i namještenika organiziran u turnusu ili u smjenama, a na koji način da je tužitelj i radio u
utuženom razdoblju. Nedvojbeno da ovlašteni carinski službenici, odnosno tužitelj radi u
turnusima u ciklusima 12-24-12-48 i zbog dinamike rada u turnusu da ne rade 14 dana te da
takva organizacija rada u turnusu predstavlja njihov redovan rad, a što da je vidljivo i iz
tumačenja ZK broj 2/35 st.3. od 23. svibnja 2018. i iz kojeg da je nedvojbeno
da redovni mjesečni fond radnih sati služi samo za utvrđivanje broja prekovremenih sati rada
za službenike i namještenike koji rade u turnusima, a ne za nedopustivo proizvoljno
utvrđivanje da bi rad u turnusu na dane blagdana i neradnih dana koji padaju od ponedjeljka
do petka bio automatski prekovremeni rad, a što da je u konkretnom slučaju osporavnim
dijelom nalaza i mišljenja učinio vještak. Naime, da je nesporno da sati rada koje je tužitelj
radio na blagdane i neradne dane od ponedjeljka do petka predstavljaju obavljeni redovni rad
carinskog službenika u turnusu na državni blagdan koji sati da ulaze u redovni mjesečni fond
radnih sati pa da nema osnove za isplatu i dodatka za prekovremeni rad jer da se dodatak za
prekovremeni rad obračunava za sve sate ostvarene radom dužim od redovnog mjesečnog
fonda radnih sati. U tom smislu da se u cijelosti osporava vještvo odnosno metodologija
izračuna koju da je sudski vještak u konkretnom slučaju koristio jer da nema uporišta u
važećim zakonskim odnosno podzakonskim propisima koji da se primjenjuju u konkretnom
slučaju, a na koje opetovano upozorava tužena.
Na tužitelja se kao državnog službenika primjenjuje Zakon o državnim službenicima
( NN 49/12 – pročišćeni tekst , 150 /11, 34/12, 49/12 , 38/13, u daljnjem tekstu ZDS) koji
plaću i druga materijalna prava državnih službenika uređuje u čl. 10. koji propisuje da državni
službenici za svoj rad imaju pravo na plaću, kao i da se Kolektivnim ugovorom mogu urediti
materijalna i druga prava državnih službenika. Nastavno, obveza plaćanja prekovremenog
rada propisana je i čl. 86. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/11 i 73/13 – u daljnjem tekstu ZR) .
U utuženom razdoblju primjenjivali su se : Kolektivni ugovor za državne službenike i
namještenike ( NN 93/08, 23/09, 39/09, 90/10 ) i Kolektivni ugovor za državne službenike i
namještenike ( NN 89/12 , 104 /13).
Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ( NN 93/08, 23 /09,
39/09, 90/10 ) i to u čl. 44. je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika
uvećava za 40 % za rad noću, 50 % za prekovremeni rad, 25 % za rad subotom, 35 % za rad
nedjeljom, 10 % za rad u drugoj smjeni, te ukoliko službenik ili namještenik radi na blagdane,
neradne dana utvrđene Zakonom i na Uskrs, ima pravo na plaću uvećanu za 150 % . Nadalje,
za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva
radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni uvećanje plaće iznosi 10 % za dvokratni rad sa
prekidom dužinom od 90 minuta uvećanje iznosi 10 % i za rad u turnusu uvećanje osnovne
plaće iznosi 5 % . Prema st. 2. tog čl. navedeni dodaci se međusobno ne isključuju, osim
dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Prema st. 9. tog čl. prekovremenim radom,
kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka,
smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.
Nadalje se prema st. 10. tog čl. prekovremenim radom, kada je rad službenika i
namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog
mjesečnog fonda radnih sati. Prema st. 12. tog čl. redovni mjesečni fond radnih sati su sati
koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj
radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 sati.
Prema st. 13. tog čl. umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada
službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana.
Iz čl 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( NN 89/12,
104/13 ) proizlaze prava državnih službenika i namještenika na jednaki način kako to sadrži i
čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 23/09, 39/09 i
90/10.)
Prema ocjeni ovog suda valja primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlaze iz
odredbe čl. 44. st. 12. KU kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada
tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati dok mjesečni
fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen sa 8 sati. Kako je blagdan
neradni dan ( koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka ) ovaj
sud smatra da blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati. Tuženik
je u konkretnom slučaju tužitelju prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a
ne mjesečnog fonda radnih sati što je pogrešno s obzirom na odredbu čl. 44. st. 12. KU.
Dakle, za državne službenike i namještenike koji rad u smjenama ili u turnusu,
prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih
sati, a taj fond označava samo sate koji ulaze u radne dane pojedinog mjeseca. Dakle, ne i one
sate koji padaju u neradne dane od ponedjeljka do petka. Prema tome redovni mjesečni fond
radnih sati je u svakom slučaju manji broj sati, nego što je to mjesečni fond sati , a koji fond
sati uračunava u sebe i sate koji padaju u radne, ali i sate koji padaju u neradne dane, ako ti
neradni dani padaju od ponedjeljka do petka. Iz prednjeg proizlazi da je kod tužitelja vršena
pogrešna evidencija prekovremenih sati jer su mu prekovremeni sati morali biti obračunavani
prema redovnom mjesečnom fondu radnih sati. tj. na način da mu je prekovremeni rad svaki
sat preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati. To znači da ukoliko u jednom mjesecu pada
jedan neradni dan u razdoblju od ponedjeljka do petka, sati toga dana ne ulaze u redovni
mjesečni fond radnih sati ( jer je dan neradni ) ali ti sati ulaze u dan za koji se plaća naknada
plaće, tj. ulaze u redovni mjesečni fond sati.
Tužena nije evidentirala prekovremeno odrađene sate kod državnih službenika kakav
je tužitelj ( radi u smjenama) na ispravan način, jer se prekovremeni sati kod takvih državnih
službenika evidentiraju na broj sati koji odgovara redovnom mjesečnom fondu radnih sati tj.
oni sati koji padaju samo i isključivo u radne dane pojedinog mjeseca. Znači takvim
službenicima nije bio evidentiran sav prekovremeni rad sukladno odredbama navedenih
Kolektivnih ugovora. U prilog tome ide i tumačenje ZK za tumačenje
odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od
16. svibnja 2012. g. iz kojeg slijedi da se prekovremeni sati rada djelatnika koji radi u turnusu,
dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni
mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj
radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8 sati. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani
određeni zakonom. Identično tumačenje ova Komisija je dala dana 29. travnja 2013. g. u
odnosu na rad u smjenama. Stoga ovaj sud u prihvaća nalaz i mišljenje vještaka I. U. od
28. kolovoza 2020., u dijelu gdje je u svom nalazu između ostalog prikazao po prigovorima
tužene da li je C.U. pravilno obračunala osnovnu plaću za utuženo razdoblje
sukladno čl. 38. S..3. K. te uvećala pravilno svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog
fonda radnih sati za 50% sukladno čl. 38. St.1. podstavku 2. KU (prekovremeni rad), kao
vjerodostojno i stručno, a tužena ga svojim prigovorima nije osporila.
Vještak je temeljem obračunskih isprava za isplatu plaća ( kartica djelatnika ), te
evidencija o korištenju radnog vremena za razdoblje od lipnja 2013 do lipnja 2018., utvrdio
da je tuženik uvećavao i isplaćivao tužitelju osnovnu plaću uvećanu za rad noću 40 % , za rad
subotom 25%, za rad nedjeljom 35% ,za rad blagdanom
neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150 %, te za rad u turnusu 5 % , dok za
pojedine mjesece da nije uvećao i isplaćivao tužitelju osnovnu plaću uvećanu za
prekovremeni rad 50 %. Vještak je u svojim tablicama iskazao i razliku u prekovremenim
satima s negativnim predznakom koja da se javlja u mjesecima kada je tužitelju plaćen
prekovremeni rad koji u tom mjesecu nije ostvario ili je koristio slobodne dane. Vještak je u
Tablici 5 (list spisa 208), jasno prikazao da tužitelj nije plaćen za 80 sati prekovremenog rada
što u iznosi bruto 4.225,75 kn, koji se izračun slaže i sa izračunom tuženika, međutim vještak
je utvrdio da kada se gledaju mjeseci gdje je tužitelj ostvarivao više prekovremenog rada nego
što mu je tuženik obračunao i platio, da tužitelj ukupno gledajući nije plaćen za 116 sati
prekovremenog rada odnosno za bruto iznos od 6.059,74 kn. Stoga ovaj sud djelomično
prihvaća tužbeni zahtjev sukladno utvrđenju vještaka za 116 sati prekovremenog rada
odnosno za bruto iznos od 6.059,74 kn jer tuženik nije dokazao da je te sate tužitelju
obračunao ni platio niti da je za iste sate tužitelj koristio slobodne dane, dok je za više
zatraženi iznos od 591,72 kn kao i za više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev
valjalo odbiti kao neosnovan.
Tužitelju su na dosuđeni iznos priznate i zatražene zatezne kamate na svaki
pojedinačni mjesečni iznos ( utvrđen u Tablici 5 list spisa 208), koja teče od 15.-og dana u
mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, po stopi uređenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se
određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena do 31. srpnja
2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. temelji 154. st. 5 i 155. ZPP-a, VPS te popisu trošku punomoćnika tužitelja.
Tužitelju je priznat trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora – 75 bodova, za
sastav tužbe – 75 bodova, za sastav podneska : 13. rujna 2019., 17. rujna 2020. – za svaki po
75 bodova, za zastupanje na ročištima: 06. studenog 2019., 21. siječnja 2021. - za svako po
75 bodova, što daje ukupno 450 bodova ( vrijednost 1 boda sa paušalom =10 kn ), iznosi
4.500,00 kn + 25 % PDV, što daje iznos 5.625,00 kn. Tom iznosu valja pridodati i materijalni
trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn, što daje konačan iznos od 7.625,00 kn.
Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu, 03. ožujka 2021.g.
Sudac
Jelena Kvarantan Karuza v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu
u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana
primitka pismenog otpravka iste.