Poslovni broj: 14 UsIrs-133/20-9

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje Pamele Jerković kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: A. R. iz S., OIB: …, protiv tuženika: Odbor za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, radi prestanka državne službe, bez održavanja rasprave, dana 3. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/20-01/478, URBROJ: 566-01/7-20-3 od dana 10. srpanj 2020. i da se poništi rješenje Općinskog suda u S., Ureda predsjednice suda broj: 8 Su-2905/2019-26 od dana 8. lipnja 2020. (ispravljeno rješenjem istog tijela pod posl. brojem: 8 Su-2905/2019 dana 9. lipnja 2020.).

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/20-01/478, URBROJ: 566-01/7-20-3 od dana 10. srpanj 2020., tužiteljica je osporavajući zakonitost tog rješenja kao i prvostupanjskog upravnog rješenja Općinskog suda u S., Ureda predsjednice suda broj: 8 Su-2905/2019-26 od dana 8. lipnja 2020. (ispravljenog rješenjem istog tijela pod posl. brojem: 8 Su-2905/2019 dana 9. lipnja 2020.), u bitnom, navela da ni prvostupanjsko ni drugostupanjsko tijelo nisu ovlašteni odlučivati o tome postoji li eventualno prekoračenje bilo kakvog roka, nego je na to ovlašten isključivo mjerodavni sud za radne sporove, a ne tuženik u tom sporu. Slijedom toga prvostupanjsko upravno tijelo nije zakonito postupilo ni kada je tužiteljicu pozvalo na rad temeljem takvog izmišljenog utvrđenja te potom ignoriralo činjenicu da se tužiteljica čak nije ni oglušila na taj čudan poziv, već odgovorila kao da je eventualno u pitanju postupanje po zahtjevu za mirno rješenje spora. Dakle, da nema ni govora da bi tužiteljica bilo izričito bilo prešutno napustila državnu službu za vrijeme dok još uvijek traje spor iz radnog odnosa koji nije okončan, ali da je prikazano kao da jest pukim izmišljanjem rokova i njihovim izmišljenim propuštanjem. Da su ispravno postupali sasvim sigurno ne bi mogli utvrditi da je isti rok od 8 dana dva puta prekluzivan, a što su u svojim rješenjima utvrdili. U konkretnom slučaju da je tužiteljica prekinula rad u prosincu 2019. da bi prvostupanjsko upravno tijelo dana 8. lipnja 2020. zaključilo da je protekom roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora ODO-u u S. tužiteljica propustila rok od 8 dana za podnošenje tužbe te da se to dogodilo već 25. ožujka 2020. Međutim, sve da i ima pravo odlučivati o tom pitanju, prvostupanjsko tijelo da nema uporišta u zakonu za takvu odluku, štoviše, zakonom da je izuzeta primjena odredbe koja regulira podnošenje tužbe u drugim situacijama u roku od 15 dana. Prvostupanjsko upravno tijelo, a potom i drugostupanjsko istovremeno da forsiraju i ignoriraju činjenicu da bi tužiteljica bila obavezna u jednom te istom roku od 8 dana podnijeti i tužbu sudu i prije podnošenja tužbe obratiti se nadležnom državnom tijelu radi pokušaja mirenja pa da samostalno izmišlja zakone. Međutim, da tužiteljica nije propustila bilo kakav rok za podnošenje tužbe, jer da je rok od 8 dana od prekida rada morala iskoristiti za podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora kako je to razvidno i iz priloženih odluka m. općinskog i s. županijskog suda, jer bi u protivnom njena tužba podnesena sudu bila odbačena. Dakle, jedan te isti rok od 8 dana od prekida rada koji je određen za podnošenje tužbe, a u ovom slučaju da je morao biti iskorišten za podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora, ni pod kojim uvjetom da ne može biti prekluzivan i drugi put, s obzirom da je prekluzivan u trenutku podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora te da gubi svojstvo prekluzivnosti kad bi se ponovno koristio u svrhu podnošenja tužbe. Upravo slučaj prekida rada da je izuzet od primjene odredbe kojom je reguliran rok od 15 dana za podnošenje tužbe nakon proteka roka za odgovor nadležnog ODO-a u drugim slučajevima. Dakle, ne samo da prvostupanjsko upravno tijelo nije uopće imalo ovlaštenja odlučivati o eventualno promašenom roku za podnošenje tužbe, nego da taj rok uopće i ne postoji pa da je to pravi razlog zašto u skladu s tim svojim navodno ispravnim utvrđenjima nije postupilo, već protekom tog fantomskog roka, tj. u ožujku, a ne u lipnju, jer da prvostupanjsko upravno tijelo bilo što nije sprječavalo da to stvarno i napravi kao što je to nezakonito napravilo u lipnju, baš kao što tužiteljicu bilo što nije obvezivalo, ali ni sprječavalo da tuži još u ožujku da je stvarno postojao takav rok koji je morala poštovati bez obzira i na pojavu koronavirusa i opće karantene, jer kada bi zaista postojao takav prekluzivni rok da bi tužiteljica morala podnijeti sudu tužbu barem brzojavom ili nekakvom e-komunikacijom pa bi to tužiteljica i uradila, ali pošto takav prekluzivni rok ne postoji da je normalno da nije nakon proteka roka od tri mjeseca podnijela tužbu sudu, jer da to nije ni bila u obvezi pa nije ni zakasnila, ali ni uranila što da bi se bilo dogodilo da je u zakonskom roku za podnošenje tužbe od 8 dana od prekida rada iz članka …. stavka …. ZOR-a tužbu zaista i podnijela, jer da bi ta tužba bila odbačena, a ovako da još uvijek teče rok za njeno podnošenje. Stoga da je i navodni „poziv na rad“ također još samo jedan dokaz nezakonitog postupanja prvostupanjskog upravnog tijela, jer da kao takav također nije određen niti jednim zakonom, a kada je tužiteljica reagirala na taj dopis prvostupanjsko upravno tijelo da je ignoriralo tužiteljičin odgovor kao da ne postoji te bez obzira na sve zaključilo da je tužiteljica napustila državnu službu, ali tek 22. svibnja 2020., a ne još u ožujku kad je navodno istekao navodni dvostruko prekluzivan rok, premda je i iz tog odgovora tužiteljice i više nego razvidno da taj proizvoljni navod uopće nije istinit, već da je jedina istina da se ovdje u stvarnosti radi o otkazu tužiteljici upravo zbog prekida rada, a što da je zabranjeno. Uostalom, zbog navodnog stegovnog djela „prekida rada“ da je prvostupanjsko upravno tijelo prethodno pred Službeničkim sudom u Z. pokrenulo i stegovni postupak s namjerom kažnjavanja tužiteljice upravo zbog korištenja svog prava iz Zakona o radu. S tim u vezi da je i prikriveno navodno korištenje godišnjeg odmora o kojem da tužiteljica nije imala bilo kakvih saznanja unatoč obvezi poslodavca o obavještavanju zaposlenika o terminu korištenja godišnjeg odmora. Slijedom navedenog da predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i donese presudu kojom se poništava pobijana rješenja Odbora za državnu službu i Općinskog suda u S.

U podnesku od dana 6. studenog 2020. tužiteljica se očitovala na navode iz tuženikovog odgovora na tužbu, u bitnom, ponavljajući navode iz tužbe.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je navode iz tužbe tužiteljica, u bitnom, iznosila i u žalbi te da ostaje kod navoda i činjenica utvrđenih u drugostupanjskom postupku. Ponovo da naglašava da se u konkretnom predmetu postupka odluka o prestanku državne službe donosi temeljem Zakona o državnim službenicima koji da propisuje slučajeve kad je javnopravno tijelo dužno donijeti rješenje o prestanku državne službe po sili zakona. Pritom se posebice ukazuje da državni službenik nije ovlašten jednostrano odlučivati, po osnovu pretpostavki koje je izveo, o nastupu uvjeta za izostanak s posla niti o nastupu uvjeta za povratak na posao u državnoj službi, a mimo zakonskih osnova i postupaka koji su za takve situacije utvrđeni, stoga da predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

Osporenim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/20-01/478, URBROJ: 566-01/7-20-3 od dana 10. srpanj 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u S., Ureda predsjednice suda broj: 8 Su-2905/2019-26 od dana 8. lipnja 2020. kojim je pod točkom I. izreke utvrđeno da sudskoj službenici A. R., ovdje tužiteljici, državna služba prestaje s danom 22. svibnja 2020., po sili zakona, zbog napuštanja službe, a pod točkom II. izreke je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja o prestanku državne službe po sili zakona. Navedeno rješenje ispravljeno je rješenjem istog tijela prvog stupnja, broj: 8 Su-2905/2019 od dana 9. lipnja 2020., na način da je određen ispravak pogreške u OIB-u ovdje tužiteljice.

Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak ... točka ... Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS), a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 

Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).

Odredbom čl. ... st. ... toč. ... Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19, dalje: Zakona o državnim službenicima) propisano je da državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona kad neopravdano izostane s rada pet radnih dana uzastopce - danom napuštanja službe, odnosno prvog dana odsutnosti s rada.

Za naglasiti je da je pri primjeni navedene odredbe potrebno utvrditi činjenicu da li se radi o izostanku s rada u trajanju uzastopce pet radnih dana te da li je izostanak neopravdan.

Najprije je za istaknuti da između stranaka nije sporno da tužiteljica od dana 22. svibnja 2020. pa narednih 11 dana nije dolazila na posao.

Također nije sporno niti da tužiteljica nije dolazila na posao i prije 22. svibnja 2020., (u razdoblju od 26. ožujka 2020. do 4. svibnja 2020.), međutim poslodavac je našao opravdane razloge za nedolazak uslijed epidemije bolesti COVID-19, a za period od 5. svibnja 2020. do 21. svibnja 2020. tužiteljici je uračunato korištenje preostalog dijela godišnjeg odmora za prethodnu 2019. Obzirom da se radi o postupanju poslodavca in favorem državne službenice, ovdje tužiteljice, ovaj Sud neće posebno analizirati tužbene navode koje je tužiteljica iznijela u tom smislu.

Naime, od dana 22. svibnja 2020. tužiteljica je nesporno izostala i daljnjih 11 radnih dana s posla, a što je duže od propisanog izostanka s rada u trajanju od uzastopce pet radnih dana u smislu gore citirane odredbe čl. ... st. ... toč. ... Zakona o državnim službenicima pa je u konkretnom slučaju isključivo sporno je li tužiteljica od dana 22. svibnja 2020. pa nadalje izostala opravdano ili neopravdano s posla.

Glede brojnih tužbenih prigovora u kojima tužiteljica problematizira donošenje prvostupanjskog rješenja i iznosi razloge uslijed kojih je jednostrano prekinula dolazak na rad još u prosincu 2019. (kako to sama navodi u tužbi) za istaći je da ista razloge za prekid rada nalazi u pozivanju na odredbu čl. ... Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) kojom je propisan postupak zaštite dostojanstva radnika pri čemu valja istaći da je odredbom čl. ... st. ... ZR propisano ako poslodavac u roku iz stavka ... toga članka ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom, dok je stavkom ... istog članka propisano ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad, pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od dana prekida rada.

Međutim, prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo, a tako i sama tužiteljica, pogrešno smatraju da je tužiteljica bila u obvezi podnijeti nadležnom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora, a tek potom tužbu nadležnom sudu jer se u konkretnom slučaju upravo radi o iznimci koju propisuje odredba čl. ...a st. ... Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) kojom je propisano da se osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Dakle, tom je odredbom ZPP-a propisana iznimka od obveze "...obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu..." koja iznimka postoji samo za slučajeve kad je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Budući da bi ovdje bila riječ o postupku ostvarivanja zaštite od uznemiravanja na radnom mjestu, a na koji se primjenjuju odredbe čl. ... st. ... ili st. ... ZR-a, a u tom slučaju se radi upravo o iznimci propisanoj gore citiranom odredbom čl. ...a st. ... ZPP-a (pravno stajalište izneseno u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem: Revr 777/14-2 od dana 2. lipnja 2015. u sličnom predmetu).

Nastavno izloženom, prigovori tužiteljice izneseni u tom smislu ukazuju se u cijelosti neosnovanima jer je ista morala podnijeti tužbu nadležnom sudu u roku od 8 dana od dana kada je prekinula rad obzirom da je rok propisan gore citiranom odredbom čl. ... st. ... ili st. ... ZR prekluzivan. Sudska zaštita radi sprječavanja uznemiravanja ostvaruje se podnošenjem tužbe protiv poslodavca i da bi se ostvarilo pravo na prekid rada, tužba protiv poslodavca mora biti podnesena u roku od osam dana od dana kada je radnik prekinuo rad (pravno stajalište izneseno u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem: Revr 1830/09-2 od dana 02. prosinca 2009.), ali takva tužba niti do dana podnošenje tužbe u ovom upravnom sporu nije podnesena (već tužiteljica smatra da rok za njezino podnošenje i dalje teče).

Prema tome, izostanak tužiteljice s rada u trajanju od uzastopce pet radnih dana u smislu gore citirane odredbe čl. ... st. ... toč. ... Zakona o državnim službenicima ovaj Sud cijeni neopravdanim jer je tužiteljica morala u prekluzivnom roku od 8 dana od prestanka rada u prosincu 2019. zatražiti zaštitu pred nadležnim sudom (sukladno gore citiranoj odredbi čl. ... st. ... ili st. ... ZR-a) te se podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu (u smislu gore citirane odredbe čl. ...a st. ... ZPP-a) ne može smatrati postupanjem koje bi opravdalo tužiteljičin izostanak sa rada u trajanju od uzastopce pet radnih dana.

Niti ostali prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije presuđenje u ovom sporu kao niti dokazi koje ista dostavlja uz tužbu, a koje ovaj Sud neće posebno analizirati obzirom da su isti, kraj gore iznesenih utvrđenja, u cijelosti bespredmetni.

Slijedom navedenog, po ocijeni ovoga Suda, iako je u postupku koji je prethodio donošenju osporenih odluka bilo nedostataka (pogrešno pozivanje na nužnost podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora prije podnošenja tužbe nadležnom sudu temeljem gore citirane odredbe čl. ... st. ... ili st. ... ZR), isti nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka obzirom da je tužiteljici opravdano utvrđen prestanak državne službe po sili zakona, a nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke (čl. ... st. ... Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, br. 47/09) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. ... st. ... ZUS-a) pa je, na temelju odredbe čl. ... st. ... ZUS-a, presuđeno kao u izreci.

U Splitu, 3. ožujka 2021.              

          S U D A C

 

Sandra Ćoraš Gega, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Pamela Jerković