- 1 -

Broj: Jž-447/2020

 

 

                                                                                                 Broj: Jž-447/2020

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.H., zbog prekršaja iz čl. 39. a st. 1. toč. 3. i dr. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine, broj 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.), odlučujući o žalbi okr. D.H. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, Prekršajni odjel od 4. veljače 2020., broj: Pp J-1126/19, u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o     j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. D.H. i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu. 

 

            II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. D.H. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 300,00 (tristo) kuna, u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, Prekršajni odjel  od 4. veljače 2020., broj: Pp J-1126/19 proglašen je krivim okr. D.H. da je na način činjenično opisan u toč. 1. u izreci počinio prekršaj iz čl. 39. a st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je utvrđena novčana kazna od 5.000,00 kuna, a u toč. 2. u izreci, prekršaj iz čl. 39. st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je utvrđena novčana kazna od 2.000,00 kuna, te mu je izrečena ukupna novčana kazna od 7.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka od 200,00 kuna.

 

Protiv te presude okr. D.H. po braniteljima odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda xx pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da okrivljenika oslobodi krivnje, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Iako se u žalbi posebno ne navodi, iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnesena u odnosu na prekršaj opisan u toč. 1. u izreci pobijane presude.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a  po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Žalbom se navodi da niti jedan svjedok nije okrivljenika doveo u vezu s inkriminiranim događajem – zapaljenjem pirotehničkog sredstva tzv. „bengalke“. Ističe se da su policijski službenici nalazili daleko od tribine na kojoj se okrivljenik nalazio i nisu ga mogli vidjeti neposrednim opažanjem, niti jedan od policijskih službenika nije niti približno prepoznao okrivljenika kao osobu koja je palila „bengalke“, navodili su da se radi o osobi potpuno drugačijih fizičkih karakteristika od okrivljenika, koji je mršav, opisali su ga kao debelog čovjeka, ima crnu kosu, a policijski službenici su opisali ćelava čovjeka, a također i garderoba koju je okrivljenik imao ne odgovara onoj koju su policijski službenici opisali. 

 

Međutim, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice. Naime, svjedoci K.K. i B.I.B.,  policijski službenici koji su kritične prigode osiguravali spornu nogometnu utakmicu, svjedočili su o radnjama okrivljenika koje su utvrdili neposrednim opažanjem. Svjedok K.K., koji osobno poznaje okrivljenika, sa udaljenosti od oko 50 metara, a potom od 10-15 metara vidio je kako je okrivljenik u 11. i 31. minuti utakmice zapalio baklju, mahao njome, a potom je bacio. Upozorio je zaštitare na okrivljenika, tako da su ga u poluvremenu izdvojili i doveli, alkotestirali su ga i utvrđeno je da je pod utjecajem alkohola. Svjedok je naveo da je okrivljenik visok oko 170-185 cm, malo deblje građe, tamnije puti i crne kose. Iskaz ovog svjedoka svojim iskazom je potvrdila svjedokinja B.I.B., navodeći da su dobro mogli vidjeti osobu koja pali „bengalku“ u 11. minuti jer nije bilo puno ljudi i bilo je lako uočiti tko ju je zapalio, a ta ista osoba zapalila je ponovno baklju u 31. minuti. Zaštitari su tu osobu u poluvremenu izveli van i alkotestiranjem je utvrđeno da ima koncentaciju alkohola veću od dozvoljene.

 

              Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka K.K. i B.I.B. i njihove je iskaze, kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Neosnovano okrivljenik osporava iskaz navedenih svjedoka, jer se temelje na neposrednom opažanju,  dani  su  jasno, okolnosno i uvjerljivo i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njihovog iskaza, u njihovim iskazima nije bilo razloga zašto bi kao službene osobe koje su kritične prigode samo obavljale svoju dužnost, bezrazložno neistinito teretile istog i nema elemenata koji bi ukazivali na nevjerodostojnost njihovih  iskaza koji ne ostavljaju nikakvu dvojbu u odnosu na odlučne činjenice, a u dokaznom postupku nema dokaza koji bi ukazivali suprotno.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i valjano i argumentirano obrazložio zašto je u bitnom suglasne iskaze svjedoka policijskih službenika cijenio vjerodostojnim, a zašto nije prihvatio vjerodostojnim iskaze svjedoka, prijatelja okrivljenika i istinitom obranu okrivljenika u kojoj poriče prekršaj.

 

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na prekršaj iz čl. 39. a st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

 

Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i  žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na utvrđenu novčanu kaznu za prekršaj opisan u toč. 1. u izreci, te nalazi da je okrivljeniku izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka. Naime, za prekršaj iz čl. 39. a st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima propisana je novčana kazna u od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 do najdulje 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna predstavlja ne samo blažu vrstu propisane kazne, nego i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.

 

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu težinu, okolnosti i način počinjenja prekršaja, kao i da nisu utvrđene naročite olakotne okolnosti na strani okrivljenika, nema osnove za ublažavanje kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, okrivljenik je mlada osoba, zaposlen je i ostvaruje redovna primanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka od 300,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 3. ožujka 2021.

 

Zapisničarka :                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                                      Gordana Korotaj, v.r.             

 

             

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.