- 1 -              Rev 3303/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3303/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća te mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. S. iz S., K. S. 5, OIB: …, koju zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u Z., protiv prvotuženika D. P. iz O., V. 86, OIB: …, i drugotuženice J. S. P. iz O., V. 86, OIB: …, koje zastupa punomoćnik R. Z., odvjetnik u O., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu  poslovni broj Gž-1063/2018-2 od 13. svibnja 2019., kojom je u odluci o glavnoj stvari potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-887/2017-16 od 31. listopada 2018., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2021.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Preinačavaju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1063/2018-2 od 13. svibnja 2019. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-887/2017-16 od 31. listopada 2018. u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen kao i u odluci o troškovima postupka, i sudi:

 

Utvrđuje se da tražbina po oročenom deviznom ulogu kod OTP Banke Z., pod brojem SD 0627325401 EUR, koji se vodi na pok. A. M. (ranije oročeni devizni štedni ulog broj: 5231004360 otvoren kod banke S.) i računu 3906273254 na kojemu se vodi pripadajuća kamata na ovu oročenu štednju, predstavlja ostavinsku masu iza pok. A. M. s posljednjim prebivalištem u O., S. R. 32, OIB: … .

 

Utvrđuje se da tužiteljici pripada novčana tražbina po oročenom deviznom ulogu kod OTP Banke Z., pod brojem SD 0627325401 EUR, koji se vodi na pok. A. M. (ranije oročeni devizni štedni ulog broj: 5231004360 otvoren kod banke S.) i računu 3906273254 na kojemu se vodi pripadajuća kamata na ovu oročenu štednju.

 

Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 76.850,00 kn s kamatama koje na iznos 67.475,00 kn teku od 31. listopada 2018. do isplate po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se  da  pravo korištenja grobnog mjesta na groblju Sv. A. u  O., u naravi  dvostruka grobnica, u polju ARK-D , red 6, grob 14, položaj groba …, predstavlja ostavinsku masu  iza pok. A. M. s posljednjim  prebivalištem u O., S. R. 32,  OIB: … . 

 

II. Utvrđuje se da tužiteljici L. S. iz S., K. S. 5, OIB: …, pripada pravo korištenja grobnog mjesta na groblju Sv. A. u O., u naravi dvostruka grobnica, u polju ARK-D, red 6, grob 14, položaj groba …, što su tuženici dužni priznati, a što zamjenjuje ova presuda.

 

III. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija. 

 

IV. Nalaže se tužiteljici da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 71.550,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje  u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu i uvećane za tri  postotna poena, u roku od 15 dana."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Žalba I. tuženika D. P. i II. tuženice J. S. –P. se odbija kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice L. S. djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Osijeku od 31. listopada 2018., poslovni broj: 27 P-887/2017-16.:

 

a) potvrđuje, u dijelu u kojem je utvrđeno da pravo korištenje grobnog mjesta na groblju Sv. A. u O. u naravi dvostruka grobnica u polju ARK-D, red 6, grob 14, položaj groba …, predstavlja ostavinsku masu iza pokojnog A. M. s posljednjim prebivalištem u O., S. R. 32 OIB: …, i da tužiteljici L. S. (OIB:…) pripada ovo grobno mjesto, kao i u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, a prema kojem je tražila da se utvrdi kao ostavinska masa iza pokojnog A. M. tražbina po  oročenom deviznom ulogu kod OTP Banke Z. pod brojem SD 0627325401 EUR koji se vodi na pokojnog A. M. (prije oročeni devizni štedni ulog broj: 5231004360 otvoren kod banke S.) i računu 3906273254 na kojem se vodi pripadajuća kamata na ovu oročenu štednju, te da tužiteljici pripada novčana tražbina po ovom oročenom deviznom ulogu i računu 3906273254  na kojem se vodi pripadajuća kamata na ovu oročenu štednju;

 

b) preinačuje u odluci o troškovima parničnog postupka tako da se nalaže tužiteljici L. S. da tuženicima D. P. i J. S.- P. nadoknadi na jednake dijelove troškove parničnog postupaka u ukupnom iznosu od 55.300,00 kn s zakonskom zateznom kamatom računajući od 31. listopada 2018. do isplate, po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu i uvećane za tri postotna poena, umjesto u iznosu od 71.550,00 kn.

 

II. Odbijaju se tužiteljica i tuženici sa zahtjevima za nadoknadu troška žalbi.“

 

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je njezina žalba odbijena, reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu, a podredno da obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem slučaju predlaže isti dodijeliti drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu u Republici Hrvatskoj, izvan sjedišta Županijskog suda u Osijeku i Slavonskom Brodu.

 

Tuženici su u odgovoru na reviziju predložili reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu. Potražuju trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju revizijom ukazuje tužiteljica.

 

Iako je prvostupanjski sud, odlučujući o zahtjevima tužbe, u izreci svoje presude propustio navesti sadržaj tužbenog zahtjeva koji je odbio, navedeni je nedostatak otklonjen pobijanom presudom drugostupanjskog suda. S obzirom na obrazloženje prvostupanjske presude i u njemu sadržane razloge odbijanja tužbenog zahtjeva, drugostupanjski je sud ocijenio da prvostupanjsku presudu, odnosno njezinu izreku, ne čini nerazumljivom propust suda da određeno navede koji dio zahtjeva je odbijen, budući da je to bilo moguće utvrditi iz obrazloženja pobijane odluke.

 

Cijeneći osnovanost žalbenih razloga u odnosu na taj dio prvostupanjske presude, sud je u pobijanoj odluci izrekom svoje presude sankcionirao navedeni nedostatak u izreci prvostupanjske presude, slijedom čega ni izreka presude prvostupanjskog suda nije nerazumljiva. Drugim riječima, nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revizijom upire tužiteljica.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev zakonske nasljednice primatelja uzdržavanja pok. A. M. za utvrđenje da devizni štedni ulog kod OTP banke d.d. i kamate koje su po navedenom računu prenesene na poseban račun nisu sadržani u ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji su tuženici, kao davatelji uzdržavanja, sklopili s pok. A. M., već da isti predstavljaju ostavinu pok. A. M., koja se ima rasporediti tužiteljici, kao njegovoj jedinoj zakonskoj nasljednici.

 

Polazeći od toga:

- da su pok. A. M., kao primatelj uzdržavanja te tuženici, kao davatelji uzdržavanja, 16. rujna 2013. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojim je pok. A. M. tuženicima, kao naknadu za uzdržavanje, dao pojedine dijelove imovine, između ostalog i novac koji se zatekne na štedno-deviznoj knjižici broj 4115008-1011111116-21/31006674/1 koja se vodi pri B. P. d.d. (ranije B. S. d.d., sada OTP banka d.d. Z.), kao i sva druga imovinska prava koja bi primatelj uzdržavanja eventualno ostvario ili naslijedio nakon zaključenja tog ugovora,

- da je pok. A. M. 24. ožujka 2006. s B. S. d.d. sklopio Ugovor o oročenoj štednji broj 5231004360, prema kojem je oročio štedni ulog od 62.000,00 EUR na rok od 4 mjeseca, računajući od 24. ožujka 2006., uz odredbu da će se predmetni ugovor automatski obnoviti na isti rok u slučaju da oročitelj po isteku ugovorenog roka ne podigne oročeni štedni ulog ili pismeno ne otkaže daljnje oročenje,

- da je pok. A. M. 24. ožujka 2006. oročio upravo devizna sredstva koja su prenesena s devizno štedne knjižice koja je obuhvaćena ugovorom o doživotnom uzdržavanju,

- da su kamate po oročenju  ostvarene za života pok. A. M. isplaćivane na štednu knjižicu koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju,

nižestupanjski sudovi, tumačeći ugovor o doživotnom uzdržavanju u smislu odredbe članka 319. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09 i 94/13 – dalje: ZOO), zaključuju da su u konkretnom slučaju devizna štednja (koja je izrijekom obuhvaćena ugovorom o doživotnom uzdržavanju) i devizno oročenje (koje je predmet ovog spora) povezani na način da jedan slijedi sudbinu drugog, jer je oročeni štedni ulog od 62.000,00 EUR u biti glavnica sa devizne štedne knjižice na koju su isplaćivane kamate po oročenju i na kojoj osim tih novaca više nije bilo značajnih sredstava, slijedom čega primatelj uzdržavanja ne bi naveo da novac s devizno štedne knjižice ostavlja tuženicima da istu nije vezao za oročenu štednju.

 

Dakle, sudovi zaključuju da je devizno oročenje predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, a ne ostavinska masa pok. A. M., slijedom čega je odbijen zahtjev za utvrđenje da tužiteljici, kao zakonskoj nasljednici, pripada novčana tražbina po tom oročenju i posebnom računu na kojem se vode pripadajuće kamate.

 

Tužiteljica revizijom osporava takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova, ustrajući u tvrdnji da je u pogledu tumačenja predstavlja li oročeni štedni ulog ostavinu primatelja uzdržavanja ili imovinu koja je obuhvaćena ugovorom o doživotnom uzdržavanju trebalo primijeniti isti pristup kao i kod tumačenja sudbine grobnog mjesta.

 

Naime, predmet ovog postupka, u ranijem stupnju, bio je i zahtjev tužiteljice da pravo korištenja grobnog mjesta na groblju Sv. A. u O., koje je pok. A. M. naslijedio nakon smrti svoje supruge, također nije bilo obuhvaćeno ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je pok. A. M. sklopio s tuženicima, slijedom čega da isti predstavlja njegovu ostavinu.

 

Nižestupanjski sudovi su u odnosu na pravo korištenja grobnog mjesta zauzeli shvaćanje da je to pravo pok. A. M. pripadalo u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, da se to pravo u ugovoru uopće ne spominje (spominju se nekretnine, u njima sadržane pokretnine i novac), pa kako se ne radi o pravu koje je primatelj uzdržavanja ostvario ili naslijedio nakon sklapanja ugovora, smatrali su da ugovor nije moguće protumačiti na način da je njime obuhvaćeno i pravo korištenja grobnog mjesta.

 

Revidentica ujedno ističe kako se OTP banka, kod koje se vodi oročeni štedni ulog, jasno izjasnila da taj štedni ulog ne pripada devizno štednoj knjižici koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, zbog čega je, nakon smrti primatelja uzdržavanja, tuženicima odbila isplatiti oročeni štedni ulog.

 

Zaključno, ističe kako se u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju sporni novac nije nalazio na devizno štednoj knjižici, već je još od 2006. godine bio na  potpuno drugom računu i nikada nije vraćan na štedno deviznu knjižicu koja je, nakon smrti primatelja uzdržavanja, pripala tuženicima, pa je potpuno promašeno shvaćanje suda da je oročeni devizni ulog ostavitelj za života raspodijelio tuženicima.

 

U ovom (revizijskom) stupnju postupka među strankama je i dalje prijeporno pitanje jesu li oročeni štedni ulog kod OTP banke d.d. Z. po ugovoru o oročenoj štednji broj 5231004360 od 24. ožujka 2006. i njemu pripadajuće kamate ostvarene od 1. prosinca 2014., predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je pok. A. M. sklopio s tuženicima 16. rujna 2013.

 

Prije svega potrebno je naglasiti da je ugovor o doživotnom uzdržavanju, kako ga definira odredba članka 579. ZOO, strogo formalni ugovor, predmet kojeg ugovora može biti prijenos cijele imovine ili njezinog dijela, a moguće je i da predmet tog ugovora bude i neka buduća imovina ili imovinsko pravo.

 

U konkretnom slučaju ugovorne strane ugovora o doživotnom uzdržavanju kao predmet ugovora definirale su nekretnine (lokal i stan), pokretnine koje se u trenutku smrti primatelja uzdržavanja zateknu u tim nekretninama, novac koji se zatekne na kunskom računu pri B. P. d.d., novac koji se zatekne na štedno deviznoj knjižici broj 4115008-1011111116-21/31006674/1 koja se vodi kod iste banke, kao i sva druga imovinska prava koja bi primatelj uzdržavanja ostvario ili naslijedio nakon sklapanja tog ugovora.

 

Dakle, ugovorom su posebno naznačeni oni dijelovi imovine kojima primatelj uzdržavanja raspolaže, jer ugovor ne sadrži klauzulu poput one „..svu svoju imovinu“ ili „...i ostalu (svu drugu) imovinu“. Ta se općenita formulacija u ugovoru koristi samo u odnosu na buduća imovinska prava, koja bi primatelj uzdržavanja eventualno stekao nakon sklapanja ugovora.

 

Iz činjeničnih utvrđenja sudova proizlazi da je sada pok. A. M. još 2006. godine sa devizno štedne knjižice koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju podigao iznos od 62.000,00 EUR i ta sredstva oročio na novom računu, s time da su kamate po oročenju do njegove smrti isplaćivane na račun devizne štednje. Da kamate zatečene na računu devizne štednje koji je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju pripadaju tuženicima među strankama nije sporno, kao što to nije bilo sporno banci koja je sva sredstva zatečena na tom računu isplatila tuženicima nakon smrti primatelja uzdržavanja.

 

Ostalo je sporno može li se tražbina s osnove štedno devizne knjižice po svom identitetu izjednačiti s tražbinom po osnovi oročene štednje, odnosno može li se tumačenjem ugovora na način na koji ga tumače nižestupanjski sudovi zaključiti da je postojala volja primatelja uzdržavanja tuženicima ostaviti i oročenu štednju.

 

Pored toga da je oročena devizna štednja pripadala ostavitelju prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, slijedom čega se ne radi o nekoj imovini stečenoj nakon sklapanja ugovora, da se u ugovoru o doživotnom uzdržavanju ta štednja ne spominje, iako se radi o značajnijem iznosu, da između štedno devizne knjižice (koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju) i računa deviznog oročenja ne postoji nikakva druga veza osim što  su kamate ostvarene po osnovi deviznog oročenja isplaćivane na štedno deviznu knjižicu, ovaj sud ne može prihvatiti shvaćanje nižestupanjskih sudova da primatelj uzdržavanja ne bi naveo da novac s devizne štedne knjižice ostavlja davateljima uzdržavanja da istu nije vezao za oročenu štednju. Na devizno štednoj knjižici su u trenutku smrti primatelja uzdržavanja postojala određena sredstva (kamate ostvarene po oročenju), koja su tuženicima i isplaćena.

 

Naime, imajući na umu sudbinu grobnog mjesta, koje nije pripalo davateljima uzdržavanja, nema dvojbe da namjera primatelja uzdržavanja nije bila ostaviti tuženicima svu svoju imovinu, već stvari i prava koja su izrijekom u ugovoru navedena, pa je u tumačenju odredbi ugovora o doživotnom uzdržavanju (članak 319. stavak 2. ZOO) u pogledu predmeta uzdržavanja trebalo poći od takve (zajedničke) namjere ugovaratelja.

 

Stoga, ako je namjera primatelja uzdržavanja bila ostaviti tuženicima dio imovine, onda odredbu članka I. ugovora o doživotnom uzdržavanju treba razumjeti tako da je sada pok. A. M. tim ugovorom raspolagao novčanim sredstvima na štedno deviznoj knjižici, a ne i oročenim štednim ulogom. Radi se o različitim tražbinama (novčani polog po viđenju  i oročeni novčani polog su različite vrste novčanih pologa – članak 993. stavak 1. ZOO), pa se, tumačenjem ugovora u smislu odredbe članka 319. stavak 2. ZOO, treba zaključiti da su ugovorom obuhvaćena samo one stvari i prava koja su u njemu izrijekom navedena. Oročeni štedni ulog je, baš kao i grobno mjesto, primatelju uzdržavanja pripadao prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, primatelj je da je tako htio, i ta sredstva mogao rasporediti za života, pa kad ista nisu navedena kao predmet tog ugovora, onda su ona, uključujući kamate ostvarene po navedenom oročenju koje su prenesene na poseban račun, predmet univerzalne sukcesije (nasljeđivanja) i kao takva pripadaju tužiteljici, kao jedinoj zakonskoj nasljednici primatelja uzdržavanja.

 

Kako su nižestupanjski sudovi, s obzirom na izloženo, pogrešno primijenili materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na oročeni devizni štedni ulog, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP reviziju tužiteljice prihvatiti i preinačiti nižestupanjske presude na način kako je to učinjeno u izreci ove presude.

 

Zbog preinake nižestupanjskih odluka, ovaj je sud, na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP, ovom presudom odlučio o troškovima cijelog postupka, na način da je tužiteljici, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP, priznao trošak zastupanja po punomoćnici – odvjetnici, koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Na izložen način, priznat je tužiteljici trošak sastava tužbe (500 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife), zastupanja na ročištima 4. veljače 2016., 25. travnja 2016., 11. travnja 2017., 19. prosinca 2017., 13. travnja 2018. i 11. listopada 2018. (za svako po 500 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife), zastupanja na ročištu 7. ožujka 2016. (50 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife) te zastupanja na ročištu 1. lipnja 2016. (250 bodova prema Tbr. 9/2 Tarife), sastava žalbe od 10. svibnja 2017. i 15. studenoga 2018. (po 625 bodova prema Tbr. 10/1 Tarife) te sastava revizije od 28. lipnja 2019. (750 bodova prema Tbr. 10/6 Tarife), što sve uz vrijednost jednog boda od 10,00 kn te pripadajući PDV po stopi od 25 % iznosi 72.500,00 kn.

 

Uz navedeni trošak zastupanja, priznat je tužiteljici, na temelju Tar. br. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi, i plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 4.350,00 kn, pa ukupni priznati parnični troškovi tužiteljice iznose 76.850,00 kn.

 

Zakonske zatezne kamate na trošak parničnog postupka koji je prethodio reviziji (na iznos od 67.475,00 kn), teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO.

 

Tužiteljici, kao nepotrebni za vođenje parnice, nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 11. veljače 2016., 18. svibnja 2016., 6. prosinca 2017. i 13. travnja 2018., a nije joj priznat niti trošak sudske pristojbe na presudu, žalbu i reviziju s obzirom na to da spisu ne prileži dokaz o njihovom plaćanju.

 

Zagreb, 3. ožujka 2021.