- 1 -              Rev 2364/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2364/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. H. iz D. G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica u Z. protiv tuženika H. m. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2484/15-2 od 12. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-5131/06-48 od 21. ožujka 2013., na sjednici održanoj 3. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na pravna pitanja koja glase:

 

„3. Je li vjerovnik, u slučaju kada je parnični postupak pokrenut radi utvrđenja i ostvarenja tražbine vjerovnika na koju utječe postupak predstečajne nagodbe, u prekidu temeljem odredbe čl. 70. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, 108/12, 144/12, 81/13 i 122/13) ovlašten predložiti nastavak tog istog parničnog postupka pozivanjem na čl. 70. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnom nagodbi usprkos činjenici da vjerovnik tu istu tražbinu nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom niti ju je dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima?,

 

4. Je li, u postupku iz prethodnog (trećeg) revizijskog pitanja, parnični sud ovlašten nastaviti postupak utvrđenjem da se postupak treba nastaviti i odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva kao da se radi o osporenoj tražbini u postupku predstečajne nagodbe iako tužitelj tu istu tražbinu nije kao vjerovnik prijavio u postupku predstečaja nad tuženikom?“

 

II. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2484/15-2 od 12. studenoga 2016. pod točkom I. i pod točkom III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe, i predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

III. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2484/15-2 od 12. studenoga 2016. odbijene su žalbe stranaka te je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-5131/06-48 od 21. ožujka 2013. kojom je naloženo tuženiku (sada pravnom predniku tuženika) isplatiti tužitelju iznos od 50.000,00 kn sa zateznim kamatama od 25. kolovoza 2006. do isplate (točka I. izreke), dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 200.000,00 kn odbijen (točka II. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškova u iznosu od 30.500,00 kn (točka III. izreke).

 

Protiv te drugostupanjske presude, u dijelu kojim je njegova žalba odbijena i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu, reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači u skladu s navodima revizije te da se tužba u ovoj pravnoj stvari odbaci. Traži naknadu troškova postupka uključujući i naknadu troškova revizije.

 

Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

 

Revizija djelomično nije dopuštena, dok je u preostalom dijelu osnovana.

 

Tužitelj je u reviziji postavio šest pitanja:

 

„1. Je li drugostupanjski sud za vrijeme dok je postupak u prekidu ovlašten donositi odluke u pogledu merituma spora?

 

2. Je li drugostupanjski sud za vrijeme dok je postupak u prekidu ovlašten prvo donijeti pravomoćnu presudu o meritumu spora, a zatim rješenje o nastavku postupka?

3. Je li vjerovnik, u slučaju kada je parnični postupak pokrenut radi utvrđenja i ostvarenja tražbine vjerovnika na koju utječe postupak predstečajne nagodbe, u prekidu temeljem odredbe čl. 70. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, 108/12, 144/12, 81/13 i 122/13) ovlašten predložiti nastavak tog istog parničnog postupka pozivanjem na čl. 70. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnom nagodbi usprkos činjenici da vjerovnik tu istu tražbinu nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom niti ju je dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima?

 

4. Je li, u postupku iz prethodnog (trećeg) revizijskog pitanja, parnični sud ovlašten nastaviti postupak utvrđenjem da se postupak treba nastaviti i odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva kao da se radi o osporenoj tražbini u postupku predstečajne nagodbe iako tužitelj tu istu tražbinu nije kao vjerovnik prijavio u postupku predstečaja nad tuženikom?

 

5. Je li vjerovniku, u postupku iz trećeg revizijskog pitanja, a nakon što je predstečajna nagodba sklopljena s dužnikom postala pravomoćna, dopušteno dalje voditi taj parnični postupak?

 

6. Je li vjerovnik, u postupku iz trećeg revizijskog pitanja, a nakon što je predstečajna nagodba sklopljena s vjerovnikom postala pravomoćna, izgubio procesnu legitimaciju za vođenje tog parničnog postupka?“

 

Ističe da su navedena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, jer je drugostupanjska presuda zasnovana na stavu nepodudarnom stavovima revizijskog suda izraženog u zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., koje je podudarno pravom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama broj U-III-354/16 od 30. ožujka 2017. i U-III-348/16 od 16. ožujka 2016, kao i pravim shvaćanjima izraženima u nizu odluka drugih županijskih sudova koja navodi u reviziji (rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-514/15 od 3. prosinca 2015., Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-335/15 od 4. ožujka 2015, Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-587/16 od 3. listopada 2016., Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-708/17 od 12. travnja 2017., Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-634/17 od 7. ožujka 2017. i poslovni broj Gž-5919/15 od 22. studenoga 2016.) a što predstavlja razloge navedene u čl. 382. st. 2. toč. 2. i 3. ZPP za dopuštenost tzv. izvanredne revizije.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu pretrpljene neimovinske štete utemeljen na odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o medijima („Narodne novine“, boj: 59/04, dalje: ZM).

 

Nižestupanjski su sudovi djelomično prihvatili tužbeni zahtjev utvrdivši da je objavom neistinitih informacija u dnevnim novinama kojima je tuženik nakladnik tužitelju nanesena šteta budući da mu je povrijeđeno pravo osobnosti na zaštitu privatnosti, dostojanstva, časti i ugleda te mu na ime naknade te štete dosudili iznos od 50.000,00 kn.

 

Tuženik revizijskim pitanjima označenima 1. - 4. problematizira postupanje drugostupanjskog suda za vrijeme trajanja prekida postupka, zatim ovlaštenja tužitelja da predloži nastavak prekinutog postupka odnosno ovlaštenja suda za donošenje rješenja o nastavku postupka, a sve u situaciji kada je postupak koji je pokrenut radi utvrđenja i ostvarenja tražbine vjerovnika na koju utječe postupak predstečajne nagodbe u prekidu na temelju odredbe čl. 70. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, 108/12, 144/12, 81/13 i 122/13, dalje: ZFPPN), a vjerovnik tu svoju tražbinu nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom niti ju je dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima. Pitanjima označenima pod 5. i 6. tuženik problematizira pravo na ostvarenje tražbine utužene prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe, a koju tražbinu tužitelj nije prijavio u postupku predstečaja nad društvom tuženika u skladu s odredbama ZFPPN te posljedice takvog propuštanja tužitelja u smislu gubitka procesne legitimacije za vođenje parničnog postupka.

 

U odnosu na 3. i 4. pitanje revizija nije dopuštena.

 

Naime, ta se pitanja u bitom svode na osporavanje postupanja tužitelja i suda nakon donošenja rješenja o prekidu postupka te se prigovori svode na pobijanje rješenja o nastavku tog prekinutog postupka.

 

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude u smislu čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Kako rješenje o nastavku prekinutog postupka nije rješenje kojim se odlučuje o meritumu spora to revizija (ovdje dio revizije) kojom se u suštini pobija valjanost tog rješenja i u vezi s njim postupanje tužitelja odnosno suda, ne može se pobijati revizijom. Stoga je valjalo u pogledu pitanja 2. - 4., na temelju odredbi čl. 400. st. 1. i. 3. ZPP, u vezi s čl. 392.b st. 4. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove revizije.

 

U vezi 1. i 2. pitanja (koja čine cjelinu) te 4. i 5. postavljenog pitanja, ovaj sud je utvrdio da se radi o pitanjima važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa je ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog navedenih pitanja za koje je utvrdio da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Naime, ima pravo tuženik kada u reviziji navodi da je postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 385. stavka 1. ovoga Zakona na koju se odnose 1. i 2. postupovnopravno pitanje zbog kojega je revizija dopuštena.

 

Nije sporno, a proizlazi i iz stanja spisa predmeta da je 21. ožujka 2013. u predmetnom postupku donesena prvostupanjska presuda poslovni broj Pn-5131/06, a protiv koje su obje parnične stranke pravovremeno uložile žalbu. Nakon podnesenih žalbi, sud je rješenjem od 13. rujna 2013. prekinuo postupak budući da je došlo do otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad tuženikom. Nastavak prekinutog postupka određen je rješenjem suda od 18. veljače 2015., a protiv kojeg rješenja je tuženik uložio žalbu, o kojoj je odlučeno rješenjem drugostupanjskog suda od 2. veljače 2017. kada je navedeno rješenje postalo pravomoćno. Međutim, o žalbama stranaka na donesenu meritornu presudu drugostupanjski je sud donio 12. studenoga 2016. usprkos činjenice što je u tom trenutku postupak bio u prekidu.

 

Odredbom čl. 214. st. 2. ZPP propisano je da za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku; ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na temelju te rasprave donijeti odluku. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o donošenju odluke nakon zaključenja glavne rasprave, očito je donošenjem odluke u povodu izjavljenih žalbi za vrijeme trajanja prekida postupka sud postupio protivno odredbi iz čl. 215. st. 2. ZPP, što je moglo biti od utjecaja na pravilnost donesene odluke, budući da nisu u presudi niti obrazloženi razlozi prekida postupka te pasivna legitimacija tužitelja u postupku s obzirom na činjenicu da potraživanje koje je predmet postupka nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe, na što ukazuje revident u 5. i 6. pitanju.

 

S obzirom na navedeno, pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 214. st. 2. ZPP na koje revizijom ukazuje tuženik.

 

U vezi postavljenih materijalno pravnih pitanja (5.i 6.) valja reći je ovaj sud izrazio shvaćanje u nizu odluka (primjerice Rev-x 256/18 od 30. svibnja 2018., Rev-2443/2019 od 1. rujna 2020. i dr.), da, iako odredbom čl. 81. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13 - dalje: ZFPPN) kojom je propisano da će sud u parničnim postupcima za tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom, u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu, nije izrijekom obuhvaćena i pravna situacija kao što je konkretna - da je parnica pokrenuta prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a za koju tražbinu vjerovnik nije podnio prijavu niti ju dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima, zbog čega ona i nije bila obuhvaćena predstečajnom nagodbom, nastalu pravnu prazninu u ZFPPN je potrebno nadomjestiti smislenim tumačenjem odredbe čl. 81. st. 3. tog Zakona, a polazeći od svrhe predstečajne nagodbe propisane odredbom čl. 20. ZFPPN, a to je da se dužniku koji je postao nelikvidan ili insolventan omogući financijsko restrukturiranje na temelju kojeg će postati likvidan i solventan, a vjerovnicima omoguće povoljniji uvjeti namirenja njihovih tražbina od uvjeta koje bi vjerovnik ostvario da je protiv dužnika pokrenut stečajni postupak. Upravo polazeći od navedenog, a kada je tužitelj kao vjerovnik tuženika imao mogućnost u otvorenom postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom kao dužnikom, prijaviti svoju tražbinu iz ovog postupka, a čime bi ona bila obuhvaćena predstečajnom nagodbom, a što je nesporno tužitelj propustio učiniti, onda je posljedica takvog propuštanja tužitelja da je njegova tražbina ostala neispitana te nije obuhvaćena predstečajnom nagodbom, dakle tražbina nije ostvarena u zakonom propisanom postupku ostvarivanja prava, zbog čega, primjenom odredbe čl. 282. st. 1. ZPP, tužbu valja odbaciti.

 

Nadalje, i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske na koje ukazuje revident izraženo je pravno shvaćanje „…da se u konkretnom slučaju ne radi o tražbini koja je priznata u postupku predstečajne nagodbe, niti je obuhvaćena predstečajnom nagodbom, niti se radi o tražbini koja je osporena u postupku predstečajne nagodbe, slijedom čega je podnositelj izgubio procesnu legitimaciju za vođenje parničnog postupka. U konkretnom slučaju, podnositelj nije, kao vjerovnik, pravovremeno prijavio svoje potraživanje prema dužniku (tuženiku) i nije sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, pa protekom roka za prijavu potraživanja u tom postupku, podnositelj više ne može voditi predmetni parnični postupak, slijedom čega je tužba pravilno odbačena“ (odluka broj U-III - 354 / 2016 od 16. ožujka 2016.).

 

Budući da pobijana presuda nije utemeljena na podudarnom pravnom shvaćanju, a o razlozima takvog postupanja drugostupanjski sud u svojoj presudi nije iznio obrazloženje, ne postoje uvjeti za preinačenje osporene presude pa je, primjenom odredaba čl. 394. st. 1. i 4. ZPP, prihvaćena revizija tuženika u odnosu na označena pitanja (1., 2., 5. i 6.) te ukinuta drugostupanjska presuda i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Kako odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, koji je za sada neizvjestan, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (čl. 164. st. 4. ZPP).

 

U nastavku postupka drugostupanjski će sud otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će o predmetu spora donijeti novu odluku, imajući pri tom na umu iznesena pravna shvaćanja.

 

Odluka o naknadi troškova revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

 

Zagreb, 3. ožujka 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.