- 1 -              Rev 546/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 546/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. D. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik V. R., odvjetnik u Z., i drugotužitelja V. Š. iz S. N., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i P. u Z., radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji prvotužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-229/13-2 od 11. ožujka 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Samoboru broj P-1253/10-27 od 28. svibnja 2012., u sjednici održanoj 3. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se revizija prvotužitelja kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„1. Utvrđuje se da je ništav sporazum od 13. listopada 1992. godine zaključen kod Općinskog suda u Samoboru broj I-1390/92 između tužitelja M. D. iz Z., ..., V. Š. iz S. N., ... kao založnog dužnika te firme S. d.o.o. iz S. N., ... kao dužnika te tužene C. d.d. Z., ... kao vjerovnika.

 

2. Nalaže se tuženiku C. d.d. Z., ... da plati tužiteljima 1. M. D. iz Z., ... i 2. V. Š. iz S. N., ... trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 20.625,00 kuna, u roku od 15 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Samoboru poslovnog broja P-1253/10-27 od 28. svibnja 2012. godine te se sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev I. tužitelja M. D. i II. tužitelja V. Š. koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da je ništav sporazum od 13. listopada 1992. godine zaključen kod Općinskog suda u Samoboru broj I-1390/92 između tužitelja M. D. iz Z., ..., V. Š. iz S. N., ... kao založnog dužnika te firme S. d.o.o. iz S. N., ... kao dužnika te tužene C. d.d. Z., ... kao vjerovnika.

 

2. Nalaže se tuženiku C. d.d. Z., ... da plati tužiteljima 1. M. D. iz Z., ... i 2. V. Š. iz S. N., ... trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 20.625,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se I. tužitelju M. D. i II. tužitelju V. Š. naknaditi parnični trošak u iznosu od 24.356,25 kn.“

 

Protiv drugostupanjske presude prvotužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode prvotužitelja i predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška za sastav odgovora na reviziju.

 

Revizija prvotužitelja je neosnovana.

 

Predmet spora jest zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige, koji je sporazum sklopljen 13. listopada 1992. pred Općinskim sudom u Samoboru pod broj I-1390/92.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da je 13. listopada 1992. pred Općinskim sudom u Samoboru broj I-1390/92, zaključen sporazum između C. d.d. kao vjerovnika, S. d.o.o. kao dužnika te M. D. i V. Š. kao zalogodavaca,

 

- da je u predmetnom sporazumu navedeno da između vjerovnika i dužnika postoji poslovni odnos po kojem će vjerovnik davati dužniku kredite, garancije, avale, akreditive i dr. do iznosa od dinarske protuvrijednosti 1.000.000 DEM,

 

- da je određeno osiguranje potraživanja vjerovnika na nekretninama založnih dužnika i to poslovnom objektu – industrijskoj hali s kranskom stazom i kancelarijama površine 682 m2 u S. N. izgrađenoj na čkbr. ... k.o. S. N.,

 

- da navedena nekretnina nije upisana u zemljišne knjige, prvostupanjski sud je ocijenio ništavim sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretnini koja nije upisana u zemljišnoj knjizi suprotno odredbi čl. 251.b Zakona o izvršnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91 i 53/91). Pored toga zaključuje da je sporazum ništav i zato jer je protivan odredbi čl. 51. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) i čl. 47. ZOO, te odredbama čl. 63. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92, 77/92 – dalje: ZOVO) i čl. 64. ZOVO koje uređuju način stjecanja osiguranja tražbine.

 

Drugostupanjski sud je, povodom žalbe tuženika, pozivom na odredbu čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. U obrazloženju presude istaknuto je da je u konkretnom slučaju založno pravo zasnovano u postupku osiguranja sporazumom stranaka prema odredbi čl. 251.a ZIP u vezi s čl. 244. ZIP i čl. 186. ZIP kojim se uređuje izvršenje na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige. Zatim da je sporazumom o zasnivanju založnog prava određena buduća tražbina koja se osigurava, jer je određena pravna osnova te tražbine (poslovni odnos po kojem će banka davati kredite, garancije i druge bankarske usluge), vjerovnik (tuženik u ovom sporu), dužnik (S. d.o.o.), založni dužnici-tužitelji i najviši iznos koji tražbina smije dostići (protuvrijednost iznosa od milijun DEM). Ujedno da nisu ostvarene pretpostavke za ništavost sporazuma prema odredbama čl. 51. i čl. 53. ZOO.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka prvotužitelj navodi da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama su navedeni razlozi koji su nejasni i proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda prvotužitelja ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje pobijane presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

U odnosu na navode revidenta kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, dajući svoju ocjenu provedenih dokaza, valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident osporava zaključak drugostupanjskog suda da je tražbina osigurana založnim pravom određena, već smatra da je osigurana tražbina neodređena i time ništava, slijedom čega je ništav i pobijani sporazum o zasnivanju založnog prava.

 

Suprotno navodima revidenta, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju sporazumom o zasnivanju založnog prava osigurana buduća tražbina koja je određena budući da je konkretizirana u odnosu na pravnu osnovu, koju predstavlja poslovni odnos po kojem će banka davati kredite, garancije i druge bankarske usluge, osobu vjerovnika (tuženik u ovom sporu), osobu dužnika (S. d.o.o.), te založnih dužnika kao i određenjem najvišeg iznosa koji tražbina smije dostići (protuvrijednost iznosa od milijun DEM). Prema tome pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 46. st. 2. ZOO u vezi čl. 971. ZOO.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija prvotužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena kao neosnovana.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 3. ožujka 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.