- 1 -              Rev-x 1135/2015-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1135/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. Š. iz Z., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćnici A. F. L., odvjetnici u Z., protiv tuženika Grada Z., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici D. V., odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. P. d.o.o. u Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7866/14-2 od 26. svibnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5473/13-90 od 17. lipnja 2014., u sjednici održanoj 3. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tuženika i preinačuju presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7866/14-2 od 26. svibnja 2015. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5473/13-90 od 17. lipnja 2014. i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku Gradu Z., Z., OIB: ... platiti tužiteljici N. Š. iz Z., OIB: ... iznos od 222.269,88 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2014. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu joj parničnog troška u iznosu od 63.976,00 kuna u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 89.153,75 kuna u roku od 15 dana.

 

Trošak odgovora na reviziju tužiteljici se ne dosuđuje.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

 

"I. Nalaže se tuženiku Gradu Z., Z., OIB: ... platiti tužiteljici N. Š. iz Z., OIB: ... iznos u visini od 222.269,88 kn sa zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2014. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 23.018,24 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana 17. lipnja 2014. godine do isplate kao neosnovan.

 

III tuženik Grad Z., Z., OIB: ... dužan je tužiteljici N. Š., iz Z., OIB: ... naknaditi parnični trošak u iznosu od 63.976,00 kn, sve u roku od 15 dana."

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena u točci I. i III. izreke.

 

Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice kao i zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u povodu žalbe.

 

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženik pozivom na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači tako što bi se tužbeni zahtjev odbio, a tuženiku naknadio parnični trošak. Podredno predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži i troškove revizije.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica se reviziji usprotivila smatrajući ju neosnovanom pa je predložila da se ona odbije. Traži i troškove odgovora na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

 

Suprotno reviziji nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer kada se sud pozvao na razloge prvostupanjske presude time je zapravo prihvatio sve razloge iz prvostupanjske presude čime njegova presuda ne trpi od nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati. Samim time nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 375. stavak 5. ZPP.

 

Međutim u pravu je revident kada navodi da je u postupku prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati naknadu za oduzetih 309 m2 njezine nekretnine prilikom izgradnje nove bolnice u D. sa pristupnim cestama.

 

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, a takvu je odluku drugostupanjski sud potvrdio smatrajući da u predmetnom sporu nije došlo do zastare tražbine tužiteljice budući da zastara nije niti mogla početi teći jer nije pravomoćno okončan postupak za određivanje novčane naknade, ujedno smatrajući da je sud nadležan za odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu tužiteljice te utvrđujući da je tuženik oduzeo tužiteljici 309 čhv i za istu utvrdio tržišnu vrijednost nekretnine provedenim vještačenjem i dosudio tužiteljici iznos od 222.269,88 kuna.

 

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja da je prijeporna nekretnina geodetskim elaboratom broj ... 21. listopada 1974. deposedirana prijašnjim korisnicima i podijeljena na tri dijela i to na č.z. 462/1 u površini od 32 čhv koji je ostao upisan u z.k.ul. broj 6960 k.o. G. s pravom sukorištenja prednice tužiteljice, B. J., dio čestice u površini od 2 čhv koji je postao dio čestice 463/5, a kasnije dio čestice 458/2 i na dio površine od 378 čhv koji se pripojio č.z. 463/1 te je otpisan u z.k.ul. broj 8478 k.o. G., a na kojem dijelu je upisano pravo korištenja Općine D.

 

Utvrđeno je da je prednici tužiteljice za dio nekretnine u površini od 2 čhv koji je postao dio čestice 462/5, a kasnije dio čestice 458/2 isplaćena naknada kao što je za površinu od 69 čhv čestice 462/5 koji se pripojio čestici 463/1 vlasništva B. M., proveden postupak eksproprijacije i dovršen određivanjem naknade za eksproprirane nekretnine od strane nadležnog tijela.

 

Nadalje u odnosu na preostali dio čestice 463/1 upisane u z.k.ul. 8478 k.o. G. u površini od 309 čhv sudovi utvrđuju da je taj dio oduzet prednici tužiteljice za koje oduzimanje nije pokrenut zakonom propisani postupak.

 

Iz utvrđenja suda prvog stupnja koja je prihvatio i sud drugog stupnja, tako proizlazi da je postupak eksproprijacije proveden te da je u postupku deposedacije temeljem rješenja Općine D. od 19. svibnja 1978. sudjelovala prednica tužiteljice B. J. i nije se protivila oduzimanju nekretnine k.č.br. 462/1 površine 412 čhv kada je pripajan dio nekretnini 463/1 k.o. G. iz z.k.ul. 8478. Nakon toga slijedilo je zaključenje Ugovora o uređenju građevinskog zemljišta od 13. kolovoza 1979. (list 74-103 spisa), a u svrhu izgradnje bolnice D. sa pristupnim cestama ukupne površine od 156210 čhv.

 

Da je pravna prednica tužiteljice B. J. bila upoznata s postupkom oduzimanja, deposedacije i formiranja građevinske parcele, proizlazi iz usmene rasprave u postupku eksproprijacije od 10. lipnja 1980. (list 41) na kojoj je raspravi ona sudjelovala, a na kojoj je utvrđena naknada za deposedaciju za 2 čhv k.č. 462/1 po prethodno sklopljenom sporazumu o naknadi od 20. studenog 1979. Naime iz zapisnika o usmenoj raspravi sastavljenog 9. lipnja 1980. u Sekretarijatu za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove Općine D. proizlazi da su od stranaka bili prisutni USIZ komunalnih djelatnosti zastupan po Zavodu ... Z., B. J. iz Z., i B. B. iz Z. Na toj je usmenoj raspravi određena naknada 1/48 dijela za nekretninu č.z. 7743 k.o. G. Z. te k tome B. J. je određena i naknada za dio od 2 čhv k.č.br. 462/1 k.o. G. koja je pripojena novoformiranoj čestici 462/5 rješenjem broj UP/I-05/3-1234/5-1979 od 15. kolovoza 1979. Na usmenoj raspravi sklopljen je i sporazum o naknadi prema kojoj se USIZ komunalnih djelatnosti iz Z. zastupan po Zavodu ... obvezao B. J. isplatiti za dio čestice 7745 u 1/48 dijela u površini od 53 čhv i dio k.č.br. 452/1 u površini od 2 čhv iznos od 12.558,70 tadašnjih dinara u roku od 15 dana s time da je konstatirano da sporazum o naknadi ima i snagu izvršnog naslova.

 

Tužiteljica kao pravna slijednica B. J. ustaje tužbom 27. lipnja 1994. kojom traži dalju naknadu za 412 čhv oduzetih od nekretnine 462/1 i z.k.ul. 5138 k.o. G., a nižestupanjski sudovi prihvaćaju njen zahtjev, ali za 309 čhv predmetne nekretnine, smatrajući da nije proveden postupak eksproprijacije i deposedacije za taj dio površine prijeporne nekretnine prednice tužiteljice.

 

Slijedom svih navedenih utvrđenja proizlazi da je pravna prednica tužiteljice J. B. sudjelovala u postupku eksproprijacije i da se suglasila sa naknadom za oduzeto zemljište u površini od 2 čhv od prijeporne 462/1 k.o. G. i da do podnošenja tužbe njezine pravne slijednice 1994. nije u pogledu preostalog dijela poduzimala nikakve pravne radnje iako je znala ili morala znati da je cijela parcela bila zauzeta izgradnjom nove bolnice i ograđena i dijelom pod javnopravnom površinom – cestom koja prolazi uz bolnicu, kako je to ona tvrdila već i u tužbi. Prema tome, u konkretnom slučaju došlo je do zastare tražbine tužiteljice. Naime, ako bi se uzelo da zastarni rok tražbine za tužiteljicu teče od trenutku kada je ekspropriran makar i samo dio nekretnine k.č.br. 462/1, a jer njezina pravna prednica nije prigovarala kada joj je naknada određena samo za 2 čhv, a ne i u preostalom dijelu površine te nekretnine, za zaključiti je da bi se onda moglo smatrati da je postupak eksproprijacije proveden zakonito pa bi zastarni rok počeo teći od pravomoćnog završetka postupka o određivanju pravične naknade odnosno prvog dana poslije dana kad je raniji vlasnik nekretnine imao pravo zahtijevati naknadu, a to je u krajnjem slučaju od 1980. kada je provedena usmena rasprava u postupku eksproprijacije i određivanja naknade, kao što je to prethodno navedeno.

 

Ako bi se pak smatralo da je preostali dio nekretnine tužiteljice sada prijepornih 309 čhv oduzeto bez zakonom predviđenog postupka, a ne može se tužiteljici vratiti, kao što je to u konkretnom slučaju, budući da je na tom mjestu izgrađena bolnica koja je građena 80-ih (a otvorena u proljeće 1988. zajedno s pristupnim cestama) opet bi došlo do zastare tražbine računajući tijek od istog datuma kao gore i to i u jednom i u drugom slučaju bilo da se radi o desetgodišnjem roku zastare prema Zakonu o zastari potraživanja iz 1953. ili pak od 5 godina temeljem članka 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 – dalje: ZOO). Prema tome, pravna prednica tužiteljice je imala pravo zahtijevati naknadu za zemljište koje joj je oduzeto radi izgradnje bolnice D. od trenutka kada je saznala da se sporni dio zemljišta ne može vratiti i da je time prednik tuženika stekao nepripadajuću korist.

 

Ovo sve ako bi se smatralo i da tužiteljica traži naknadu s osnove štete koja je njezinoj pravnoj prednici učinjena te kada bi se računao zastarni rok od tri godine od saznanja za štetu.

 

Sve druge okolnosti nisu odlučne za ovo presuđenje pa ne bi bile od utjecaja niti odredbe Zakona o eksproprijaciji niti bi stoga mogla biti u primjeni odredba iz članka 47. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine" broj 9/94) koji je stupio na snagu 18. veljače 1994., a kojom je odredbom uređena mogućnost ponovnog određivanja naknade za pravomoćno eksproprirane (izvlaštene nekretnine) o čemu bi se onda odlučivalo u upravnom postupku pred nadležnim županijskim uredom za imovinskopravne poslove.

 

Da je u konkretnoj situaciji nastupila zastara tražbine proizlazi iz odluka ovoga suda Rev 1356/95, Rev-x 357/11 od 8. lipnja 2011., Rev-x 457/12 od 25. rujna 2012. i Rev 1547/10 od 11. travnja 2012. i dr.

 

Iz navedenih je razloga zato valjalo prihvatiti reviziju tuženika i nižestupanjske presude preinačiti te tako tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz članka 395. stavak 1. ZPP.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz članka 166. stavak 2. u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP, a odnosi se na troškove zastupanja tuženika po odvjetniku i na trošak sudskih pristojbi.

 

Trošak odgovora na reviziju tužiteljici nije dosuđen jer je ocijenjeno da nije bio potreban u revizijskoj fazi postupka pa je tako odlučeno kao u izreci u odnosu na ovaj trošak, a pozivom na odredbu iz članka 155. u svezi s člankom 164. stavak 1. ZPP.

 

Zagreb, 3. ožujka 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.