Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26 EU 2024/2679
- 1 - Rev-x 722/2016-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice V. M., drugotužitelja B. F., trećetužiteljice I. M., četvrtotužitelja J. K., petotužiteljice R. T. i šestotužitelja I. K., svi iz Z., koje zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u Z., protiv prvotuženice S. M. iz Z., koju zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u Z. i drugotuženice Z. T. iz Z., koju zastupa punomoćnik A. C., odvjetnik u Z., i po protutužbi drugotuženice Z. T. iz Z., koju zastupa punomoćnik A. C., odvjetnik u Z., protiv prvotužiteljice-protutuženice V. M., drugotužitelja-protutuženika B. F., trećetužiteljice-protutuženice I. M., četvrtotužitelja-protutuženika J. K., petotužiteljice-protutuženice R. T. i šestotužitelja-protutuženika I. K., svi iz Z., koje zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u Z., protiv prvotuženice S. M. iz Z., radi predaje u suposjed i po protutužbi radi utvrđenja, odlučujući o reviziji drugotuženice-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-10319/11-3 od 9. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4247/06-59 od 24. lipnja 2011., u sjednici održanoj 3. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija drugotuženice-protutužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-10319/11-3 od 9. veljače 2016. u dijelu pod točkom I. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4247/06-59 od 24. lipnja 2011. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na drugotuženicu-protutužiteljicu, kao i odluka o troškovima postupka i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I./ Nalaže se tuženicama S. M. iz Z., ... i Z. T. iz Z., ... predati tužiteljima V. M., B. F., I. M., J. K., R. T. i I. K., svi iz Z., ...., u suposjed dio k.č.br. 680/9, u naravi dvorište u Z., ulica ..., u površini od 261 m2, upisane u posjedovni list 810 k.o. J. te im naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.900,00 kuna, sve u roku od 15 dana."
Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Odbijaju se žalbe I. tužene S. M. i I.. tužene – protutužiteljice Z. T. kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovi broj P-4247/06-59 od 24. lipnja 2011."
Protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom I. izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na drugotuženicu-protutužiteljicu i protiv odluke o troškovima postupka drugotuženica-protutužiteljica je podnijela izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za rješavanje konkretnog spora i koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.
U odgovoru na reviziju tužitelji su osporili navode drugotuženice-protutužiteljice i predložili reviziju odbaciti kao nedopuštenu, a tužiteljima dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju.
Revizija je osnovana.
Pobijana presuda je sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
Tužbenim zahtjevom tužitelji, kao suvlasnici stambene zgrade, od tuženica, kao suvlasnica stambene zgrade, zahtijevaju predaju u suposjed nekretnine i to dijela kč. br. 680/9 koja u naravi predstavlja dvorište u Z., Ulica ..., površine 261 m2, koje je ograđeno i u posjedu tuženica.
Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:
- da su stranke suposjednici i suvlasnici stambene zgrade u Z., ...,
- da je kao posjednik zemljišta na kojem je izgrađena predmetna zgrada upisano društvo R. d.o.o. Z.,
- da predmetna zgrada nije upisana u zemljišne knjige, već je predmetno zemljište, zk. č. br. 179/9 k.o. J., upisana u zk. ul. 783 k.o. J. u zemljišnim knjigama upisan kao oranica u H., površine 104 čhv,
- da iz ugovora koje su dostavile tuženice proizlazi da je u kupoprodajnim ugovorima navedeno da kupuju stan s pripadajućim zemljištem (u ugovoru prvotuženice) odnosno stan s pripadajućom terasom i vrtom (u aneksu kupoprodajnog ugovora koji je sklopila drugotuženica, odnosno revidentica u ovom postupku),
- da je u zapisniku o primopredaji uz kupoprodajni ugovor drugotuženice navedeno da se drugotuženici predaje stan broj 2 u prizemlji površine 45,2 m2 s pripadajućim vrtom,
- da su u svakoj od u ukupno sagrađenih 6 zgrada koje je sagradilo poduzeće R., u prizemljima zgrada postojala po 2 stana kojima je pripadao vrt, koji se u ugovorima označavao kao pripadajuće zemljište jer zgrade u vrijeme prodaje nisu bile etažirane,
- da u ugovorima nigdje nije navedena točna površina pripadajućeg zemljišta, niti cijena zemljišta,
- da se u ugovorima tužitelja, nigdje nema napomene da je tuženicama prodan dio zajedničkog zemljišta.
Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/96 – dalje: ZOVO), čl. 43. ZOVO te čl. 6. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada ("Narodne novine", broj 52/73,46/90 i 91/96 – dalje: ZVDZ), zaključivši da tužitelji, (odnosno svaki od njih) kao izvanknjižni suvlasnici zgrade imaju po samom zakonu trajno pravo korištenja parcele na kojoj je zgrada podignuta, zbog čega je ništav anex ugovora kojim se utvrđuje da je drugotuženica kupila i dio vrta kojim se isključuju drugi izvanknjižni suvlasnici od korištenja navedenog dijela zemljišta.
Drugotuženica-protutužiteljica u izvanrednoj reviziji postavlja pravna pitanja:
1. „Da li se, u situaciji kada stambena zgrada nije etažirana te je izgrađena na zemljištu u društvenom vlasništvu, a pritom je u odnosu na pojedine izvanknjižne suvlasnike zgrade (i to one koji su vlasnici stanova u prizemlju) u kupoprodajnom ugovoru zaključenom s investitorom izričito određeno da kupuju stan s pripadajućim vrtom i terasom (kao pripatkom stana), dok u odnosu na ostale suvlasnike zgrade (i to one koji su vlasnici stanova na višim katovima) isto to nije određeno u kupoprodajnom ugovorom zaključenom s investitorom, smatra onda da su prvonavedeni postali vlasnici stana s pripadajućim vrtom i terasom te da stoga pripadajući vrt i terasa navedeni u kupoprodajnom ugovoru čine sastavni dio stana (sporedni dio stana, pripadak stanu) onih vlasnika stanova kojima je u ugovorom određeno da im se ti sporedni dijelovi (pripatci) prodaju uz stan (te da slijedom toga takvi ugovori čine temelj za budući etažni elaborat i uknjižbu prava vlasništva stana zajedno s vrtom i terasom u zemljišne knjige)?
2. Da li je ništav ugovor o kupoprodaji stana, sklopljen prije stupanja na snagu ZV-a 1. siječnja 1997. godine, kojim su uz stan kupcu prodani pripadajući vrt i terasa ispred stana kao sastavni dio tog stana (sporedan dio stana, pripadak stanu)?“
Revidentica u reviziji navodi da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer o postavljenim pravnim pitanjima pravno shvaćanje zauzeo revizijski sud, a da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenim pravnim pitanjima nepodudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetim u odluci broj Rev-2014/1995 od 22. listopada 1998.
Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da su pravna pitanja postavljena u izvanrednoj reviziji važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.
U revizijskom postupku, u okviru postavljenih pravnih pitanja, sporno je predstavljaju li terasa i vrt, odnosno sporno zemljište koje se nalazi ispred stana drugotuženice koje je u zemljišnim knjigama upisano kao društveno vlasništvo, zajedničke dijelove zgrade ili se radi o pripadajućem dijelu nekretnine drugotuženice.
Polazeći od činjenice da je predmetnu zgradu izgradilo poduzeće R., koje nije bilo isključivi vlasnik zemljišta pa nije bilo ovlašteno prodati zajedničko zemljište samo jednom od suvlasnika zgrade tj. drugotuženici, sudovi su zaključili da je ništav aneks ugovora koji je sklopila drugotuženica sa poduzećem R., te da prema odredbi čl. 6. st. 1. ZVDZ u slučaju ako je zgrada u etažnom vlasništvu podignuta na građevinskoj parceli u društvenom vlasništvu svaki suvlasnik posebnog dijela te zgrade ima trajno pravo korištenja parcele na kojoj je zgrada podignuta sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev. Pritom nisu imali u vidu odredbu čl. 5. ZVDZ.
Naime, u smislu odredbe čl. 5. ZVDZ na zajedničkim dijelovima stambene zgrade koji služe zgradi kao cjelini svi vlasnici imaju trajno pravo korištenja, dok na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade koji služe samo nekim, a ne svim posebnim dijelovima zgrade vlasnici tih posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja. Kriterij za određivanje koji se dijelovi zgrade smatraju zajedničkim, iz čl. 5. ZVDZ, sastoji se u svrsi da služe zgradi kao cjelini.
Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda za sada bi se moglo zaključiti da je drugotuženica vlasnica stana u prizemlju, u sastavu kojeg se nalazi terasa i sporno ograđeno zemljište koje drugotuženica koristi i na koje se pristupa iz njezinog stana u prizemlju, pa bi sporni dio nekretnine mogao predstavljati posebni dio zgrade u smislu čl. 5. st. 2. ZVDZ, sudovi zbog pravnog shvaćanja da je predmetni aneks kupoprodajnog ugovora koji je drugotuženica sklopila s poduzećem R. d.o.o. ništav (koje pravno shvaćanje je suprotno pravnom shvaćanju ovoga suda zauzetom u odluci broj Rev-2014/1995 od 22. listopada 1998.) nisu utvrdili odlučne činjenice smatraju li se sporni dijelovi nekretnine zajedničkim dijelovima zgrade koji služe zgradi kao cjelini ili se radi o posebnom dijelu zgrade na kojem drugotuženica ima trajno pravo korištenja.
S obzirom da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova došlo do pogrešne primjene materijalnog prava uslijed čega je činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari ostalo nepotpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda ovaj sud je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i odluku o troškovima postupka u odnosu na drugotuženicu i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku potrebno je utvrditi služi li sporna nekretnina (vrt i terasa) po svojem položaju i svojoj namjeni nužno zgradi kao cjelini ili ne.
Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 3. ožujka 2021.
Željko Glušić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.